1              Poslovni broj: 12 UsI-1350/2018-6

 

 

 

 

                                        

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

  Rijeka, Erazma Barčića 5

 

 

Poslovni broj: 12 UsI-1350/2018-6

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Kuruzović, u upravnom sporu tužitelja M. M. iz R., S. F., zastupanog po opunomoćenici N. Š., odvjetnici u R., K., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Margaretska 3, Zagreb, zastupanog po službenoj osobi L. D., radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, 21. listopada 2019.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/18-01/717, URBROJ: 338-01-21-18-02 od 24. kolovoza 2018., kao i radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-502-03/18-02/845, URBROJ: 338-08-81-18-2 od 25. srpnja 2018. te priznanja tužitelju dijagnoza šifri: S42.0 i S22.4 ozljedom na radu koja se dogodila 11. lipnja 2018. i priznanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu.

 

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, direkcije, KLASA: UP/II-502-03/18-01/717, URBROJ: 338-01-21-18-02 od 24. kolovoza 2018. odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno je rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-502-03/18-02/845, URBROJ: 338-08-81-18-2 od 25. srpnja 2018., a kojim rješenjem u točki I. izreke tužitelju, zaposlenom u RUS d.o.o., događaj od 11. lipnja 2018., koji je rezultirao ozljedom te dijagnoze, šifra: S42.0 i S22.4 nisu priznati ozljedom na radu, dok točkom II. izreke tužitelju nisu priznata niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu.

 

Osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika tužitelj je pravodobno podnio tužbu koja je kod ovog Suda zaprimljena 5. listopada 2018. pod poslovnim brojem 12 UsI-1350/2018, a u kojoj je tužitelj u bitnome naveo da istu podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te povrede odredaba upravnog postupka. U svezi s tim, tužitelj je u tužbi naveo da su pogrešno primijenjene odredbe članaka 8. i 9. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09, u daljnjem tekstu ZUP) jer da nije utvrđeno pravo stanje stvari i nisu utvrđene sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje ove upravne stvari. Istaknuo je da nije točno da je 11. lipnja 2018. postupao nesavjesno i neodgovorno jer da je postupao upravo suprotno, odnosno u potpunosti savjesno i odgovorno te da je ispunjavao svoj radni zadatak sukladno ugovoru o radu. Smatra da nije točna tvrdnja da je svoj rad izvršavao suprotno pravilima zaštite na radu, pojasnivši da su kontradiktorne izjave o štetnom događaju i izvješća o štetnom događaju Ministarstva unutarnjih poslova. Naveo je da nije nikada ispitan prilikom inspekcijskog nadzora, zbog čega inspekcijski nadzor nije proveden pravilno i potpuno, te se pozvao na odredbu čl. 127. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ( „Narodne novine“, broj: 80/13 i 137/13, u daljnjem tekstu ZOZO) jer da u postupku nije sudjelovalo liječničko povjerenstvo Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, koje nije dalo svoj nalaz, mišljenje i ocjenu, zbog čega je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno. Stoga je tužitelj predložio u tužbenom zahtjevu da se osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje ponište i tužitelju dijagnoze šifri: S42.0 i S22.4 priznaju ozljedom na radu te da mu se priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, uz naknadu troškova upravnog spora.

 

U odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 19. studenoga 2018. tuženik je u bitnome naveo da je pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno materijalno pravo te je ostao kod navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Pojasnio je da nisu ispunjene pretpostavke za priznanje dijagnoza šifri S42.0 i S22.4 ozljedom na radu, već da su ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 67. stavka 1. točke 1. ZOZO-a. Stoga je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan

 

U ovom upravnom sporu ročište za raspravu održano je 14. listopada 2019. u prisutnosti zamjenice opunomoćenice tužitelja i službene osobe tuženika pa je u skladu s odredbom članka 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, u daljnjem tekstu ZUS) strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su bitna za rješavanje ove upravne stvari. Na istom ročištu za raspravu stranke su ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je odbijen dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem tužitelja i vještačenjem po vještaku zaštite na radu u skladu s odredbom članka 33. stavkom 1. ZUS-a, a potom je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

 

Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je poslodavac tužitelja 13. srpnja 2017. podnio prvostupanjskom tijelu zahtjev da se tužitelju dijagnoze šifri: S42.0 i S22.4 priznaju ozljedom na radu koja se dogodila 11. lipnja 2018., uz koji je priložena prijava o ozljedi na radu, medicinska dokumentacija, izjava poslodavca o okolnostima nastanka ozljede na radu, zapisnik Ministarstva rada i mirovinskoga sustava, Inspektorata rada, KLASA: UP/I-116-02/18-41/54, URBROJ: 524-10-03-02/3-18-08 od 12. srpnja 2018., zapisnik o izjavi od 3. srpnja 2018. sastavljen u prostorijama Ministarstva rada i mirovinskoga sustava, Inspektorata rada, KLASA: UP/I-116-02/18-41/54, URBROJ: 524-10-03-02/3-18-7. Uvidom u izjavu poslodavca utvrđeno je da je 11. lipnja 2018. u Luka Rijeka d.d. na Defranceshijevom gatu oko 11 sati i 25 minuta tužitelj prilikom utovara jelove građe u brod svojevoljno prišao paketu drvene građe koji je visio na dizalici, da je ušao između paketa koji su ga zatim prikliješteli i ozlijedili ga. Utvrđeno je, da je tužitelj osposobljen za rad na siguran način, da je zaprimio upute za navedenu manipulaciju, da je položio tečaj za signalistu vozača teretnog, da je znao da se ni u kom slučaju prilikom utovara i istovara tereta ne smije nalaziti između tereta paketa drvene građe i drugih prepreka kako bi se onemogućilo ukliještenje radnika, da je tužitelj radio suprotno pravilima zaštite na radu i svojom grubom nepažnjom uzrokovao ozljedu. Uvidom u zapisnik Ministarstva rada i mirovinskoga sustava, Inspektorata rada, KLASA: UP/I-116-02/18-41/54, URBROJ: 524-10-03-02/3-18-08 od 12. srpnja 2018. utvrđeno da se ozljeda na radu dogodila 11. lipnja 2018. oko 11 sati i 25 minuta u Luka Rijeka d.d., prilikom utovara jelove građe na brod, da je tužitelj ušao u opasnu radnu zonu između paketa jelove građe, da je te prilike došlo do pomaka paketa, da su se istog trena paketi jelove građe počeli približavati, da su pritisnuli tužitelja, koji da se uspio refleksno izvući, da mu je zaštitna kaciga pala sa glave, da je tužitelj radio suprotno pravilima zaštite na radu na temelju zakona i podzakonskih propisa iz zaštite na radu. Uvidom u zapisnik o izjavi od 3. srpnja 2018. utvrđeno je, da se tužitelj ozlijedio na radu 11. lipnja 2018. oko 11 sati i 25 minuta prilikom utovara jelove građe, da je bio na rivi s još jednim radnikom koji je bio na drugoj strani tereta, da su bila 4 paketa jelove građe, da su brage bile od konopa, da je ta 4 paketa dizaličar dignuo na visinu od oko 1,4 metara, da je između paketa bilo toliko mjesta da je tužitelj mogao ući bočno tijelom u taj „V“ prostor, koji da je bio veličine oko 25 cm, od tada do donjeg dijela paketa je bilo oko 30 cm, da je tužitelj signalizirao dizaličaru da spusti teret, da dizaličar nije spustio teret, da je teret tako stajao da, da je tužitelj ušao tijelom u taj „V“ prostor, da je tužitelj tijelom dodirnuo palete, da su se palete razdvojile, da je daska koja je razdvajala te palete pala sama od sebe. Utvrđeno je, da je tužitelj tijelom ušao između paketa da bi provjerio je li daska tvrdo zabijena u pakete, da je kao takva držala se između paketa, a drugi razlog ulaska je jer dizaličar nije reagirao i da nisu imali signalistu, nakon čega je prvostupanjsko tijelo rješenjem KLASA: UP/I-502-03/18-02/845, URBROJ: 338-08-81-18-2 od 25. srpnja 2018. u točki I. izreke tužitelju događaj od 11. lipnja 2018. koji je rezultirao ozljedom te dijagnoze šifri: S 42.0 i S22.4 nije priznalo ozljedom na radu, dok točkom II. izreke tužitelju u svezi navedenih dijagnoza nisu priznata niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu. Utvrđeno je, da je tužitelj izjavio žalbu protiv gore navedenog prvostupanjskog rješenja, da je tuženik o žalbi tužitelja odlučio na način da je žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsko rješenje, nakon čega je tužitelj osporavajući zakonitost rješenja tuženika pokrenuo upravni spor, koji se pred ovim Sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

 

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

 

Odredbom članka 66. ZOZO-a propisano je da se ozljedom na radu prema ovome Zakonu smatra:

1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima,

2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.

 

Odredbom članka 67. ZOZO-a propisno je da se ozljedom na radu u smislu ovog Zakona ne smatraju ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog:

1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.),

2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.),

3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti,

4. atake kronične bolesti,

5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

 

Odredbom članka 39. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“, broj: 75/14, 154/14, 79/15, 139/15, 105/16, 40/17, 66/17, 109/17, 132/17, u daljnjem tekstu Pravilnik) propisano je da u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede ili bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest, nadležni regionalni ured Zavoda odnosno nadležna područna služba Zavoda postupat će u skladu s propisima o zaštiti na radu, drugim propisima, te odredbama Zakona i ovog Pravilnika.

 

Odredbom članka 1. stavkom 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18) propisano je da se ovim Zakonom uređuje sustav zaštite na radu u Republici Hrvatskoj, a osobito nacionalna politika i aktivnosti, opća načela prevencije i pravila zaštite na radu, obveze poslodavca, prava i obveze radnika i povjerenika radnika za zaštitu na radu, djelatnosti u vezi sa zaštitom na radu, nadzor i prekršajna odgovornost te se osniva Zavod za unapređivanje zaštite na radu i utvrđuje njegova djelatnost i upravljanje.

 

Odredbom članka 67. Zakona o zaštiti na radu propisano je da je radnik obvezan osposobljavati se za rad na siguran način kada ga na osposobljavanje uputi poslodavac.

 

Odredbom članka 68. stavkom 1. Zakona o zaštiti na radu propisano je da je radnik  obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu.

 

Odredbom članka 68. stavkom 2. Zakona o zaštiti na radu propisano je da se smatra  da radnik radi dužnom pažnjom kada poslove obavlja u skladu sa znanjima i vještinama koje je stekao tijekom osposobljavanja za rad na siguran način te kada radi po uputama poslodavca, odnosno njegovog ovlaštenika, tako da:

1) prije početka rada pregleda mjesto rada te o uočenim nedostacima izvijesti poslodavca ili njegovog ovlaštenika,

2) pravilno koristi sredstva rada,

3) pravilno koristi propisanu osobnu zaštitnu opremu, koju je nakon korištenja obvezan vratiti na za to određeno mjesto,

4) pravilno koristi i samovoljno ne isključuje, ne vrši preinake i ne uklanja zaštite na sredstvima rada,

5) odmah obavijesti poslodavca, njegovog ovlaštenika, stručnjaka zaštite na radu ili povjerenika radnika za zaštitu na radu o svakoj situaciji koju smatra značajnim i izravnim rizikom za sigurnost i zdravlje, o nepostojanju ili nedostatku uputa za takvu situaciju, kao i o bilo kojem uočenom nedostatku u organiziranju i provedbi zaštite na radu,

6) posao obavlja u skladu s pravilima zaštite na radu, pravilima struke te pisanim uputama poslodavca,

7) prije odlaska s mjesta rada ostavi sredstva rada koja je koristio u takvom stanju da ne ugrožavaju ostale radnike ili sredstva rada,

8) surađuje s poslodavcem, njegovim ovlaštenikom, stručnjakom zaštite na radu, specijalistom medicine rada i povjerenikom radnika za zaštitu na radu.

 

U postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, suprotno navodima tužitelja iz tužbe, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, a na takovo utvrđeno činjenično stanje, pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada tužitelju dijagnoze šifri S42.0 i S22.4 nisu priznate ozljedom na radu iz razloga što tužitelj nije postupao savjesno i odgovorno, već je isti postupao nesavjesno i neodgovorno, sijedom čega su ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 67. ZOZO-a. Naime, iz spisa predmeta upravnog postupka, koji je Sudu dostavljen uz odgovor tuženika na tužbu, a posebice iz zapisnika višeg inspektora rada od 12. srpnja 2018., razvidno je da je tužitelj izvršavao rad protivno pravilima zaštite na radu, iz kojeg razloga je postupao nesavjesno i neodgovorno, slijedom čega je javnopravno tijelo pravilno odlučilo o zahtjevu tužitelja za priznanjem gore navedenih dijagnoza šifri S42.0 i S22.4 ozljedom na radu budući je utvrdilo da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 66. ZOZO-a, već da su ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 67. ZOZO-a. To stoga što se u postupku utvrđivanja i priznanja određene dijagnoze ozljedom na radu ispituju pretpostavke iz odredbe članka 66. ZOZO-a, kao i pretpostavke iz odredbe članka 67. ZOZO-a, a o kojim utvrđenjima ovisi hoće li se određena dijagnoza priznati ozljedom na radu ili ne. Stoga, imajući u vidu da je u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu neprijeporno utvrđeno da su ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 67. ZOZO-a (kojom je propisano što se ne smatra ozljedom na radu u smislu odredbe članka 66. ZOZO-a), to je pravilno primijenjeno materijalno pravo, odnosno odredba članka 67. ZOZO-a te tužitelju gore navedene dijagnoze nisu priznate ozljedom na radu. Ovo stoga što javnopravno tijelo rješava upravnu stvar u skladu s načelom zakonitosti sadržanim u odredbi članka 5. ZUP-a kojom je propisano da javnopravno tijelo rješava upravnu stvar na temelju zakona i drugih propisa te općih akata donesenih na temelju zakonom utvrđenih javnih ovlasti, iz kojeg razloga javnopravno tijelo nije niti moglo riješiti ovu upravnu stvar na drugačiji način, odnosno na način na koji to tužitelj predlaže u tužbi.

 

Na navode tužitelja iz tužbe kojima ističe da u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu nije utvrđeno pravo stanje stvari, da nisu ocijenjeni svi dokazi na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka valja odgovoriti tužitelju da je u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu utvrđeno pravo stanje stvari, a da su u tu svrhu utvrđene sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari budući je u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu neprijeporno utvrđeno da je tužitelj svoj rad izvršio suprotno pravilima zaštite na radu, jer je postupao nesavjesno i neodgovorno, odnosno da isti nije izvršio u skladu s odredbom članka 68. stavkom 1. Zakona o zaštiti na radu, slijedom čega su ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 67. ZOZO-a. Osim toga, tuženik je cijenio sve dokaze pa je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja te uz uvažavanje svih provedenih dokaza utvrdio da su ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 67. ZOZO-a, slijedom čega nije povrijeđeno načelo utvrđivanja materijalne istine (članak 8. ZUP-a) niti načelo samostalnosti slobodne ocjene dokaza (članak 9. ZUP-a).

 

Pri tome je potrebno ukazati tužitelju da u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu nije zatražena stručno medicinska ocjena nadležnih tijela vještačenja jer navedena ocjena ne bi bila od drugačijeg utjecaja na rješavanje ove upravne stvari budući je u ponašanju, odnosno u postupanju tužitelja prilikom obavljanja rada utvrđeno da je isti postupao nesavjesno i neodgovorno te da je svojim izvršavanjem radnih zadataka na radnom mjestu pridonio nastanku ozljede, slijedom čega je valjalo primijeniti odredbu članka 67. ZOZO-a. Stoga valja imati na umu da bi se gore navedene dijagnoze priznale ozljedom na radu moraju biti kumulativno ispunjene sve pretpostavke iz odredbe članka 66. stavka 1. ZOZO-a, slijedom čega čak i da je utvrđena uzročno-posljedična povezanost između navedenih dijagnoza i događaja od 11. lipnja 2018., navedeno ne bi bilo od drugačijeg utjecaja na rješavanje ove upravne stvari jer je neprijeporno utvrđeno da je tužitelj svojim nesavjesnim i neodgovornim ponašanjem pridonio nastanku ozljede, iz kojeg razloga su ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 67. ZOZO-a.

 

Suprotno navodima tužitelja iz tužbe, tužitelj je dao izjavu o okolnostima ozljeđivanja, a koja izjava je sastavni dio zapisnika Ministarstva rada i mirovinskoga sustava, Inspektorata rada Rijeka od 3. srpnja 2018., koji je sastavljen u prostorijama Inspektorata te je istoga tužitelj i potpisao, nakon čega je viši inspektor rada u zapisniku od 12. srpnja 2018. utvrdio da je tužitelj radio suprotno pravilima zaštite na radu na temelju Zakona i podzakonskih propisa iz zaštite na radu.

 

Osim toga, ukazuje se tužitelju da navodi tužitelja iz tužbe kojima osporava provedeni inspekcijski nadzor, kao i pozivanje na primjenu Pravilnika o zaštiti na radu pri utovaru i istovaru tereta nisu od drugačijeg utjecaja na rješavanje ove upravne stvari budući je predmet ovog upravnog spora ocjena zakonitosti rješenja tuženika od 24. kolovoza 2018. u skladu s odredbom članka 3. stavkom 1. točkom 1. ZUS-a kojom je propisano da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek. Predmet ovog upravnog spora nije provedeni inspekcijski nadzor, već je predmet ovog upravnog spora, a kako je to gore navedeno, ocjena zakonitosti rješenja tuženika od 24. kolovoza 2018.

 

Stoga, imajući u vidu netom navedeno, kao i odredbu članka 8. ZUS-a kojom je propisano da će Sud upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, onemogućit će zlouporabu prava stranaka i drugih sudionika u sporu te će odluku donijeti u razumnom roku (načelo učinkovitosti) te odredbu članka 33. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da Sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, odbijen je dokazni prijedlog tužitelja za vještačenjem po vještaku zaštite na radu.

 

U postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu nije počinjena niti jedna povreda odredaba upravnog postupka pa niti ona koja se odnosi na povredu odredbe članka 98. stavka 5. ZUP-a (kojom je propisan sadržaj obrazloženja rješenja) budući obrazloženje osporavanog rješenja tuženika sadrži valjane razloge o svim odlučnim činjenicama bitnim za rješavanje ove upravne stvari, slijedom čega je sastavljeno u skladu s odredbom članka 98. stavkom 5. ZUP-a.

 

Imajući u vidu gore navedeno, osporavano rješenje tuženika se ocjenjuje zakonitim jer je doneseno na podlozi potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, uz pravilnu primjenu materijalnog prava te pri tom nisu povrijeđene odredbe upravnog postupka, dok tužitelj svojim navodima iz tužbe nije osporio zakonitost istoga.

 

Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora budući tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu u skladu s odredbom članka 79. ZUS-a, iz kojeg razloga tužitelju ne pripada pravo na naknadu troškova upravnog spora.

 

Stoga je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Rijeci 21. listopada 2019.

                                                                                             S u t k i n j a

 

                                                                                             Marija Renner Jakovljević, v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u 3 (tri) primjerka, za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.