Broj: Rev 834/13

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. P. iz S., T., kojeg zastupaju V. L. i Ž. V., odvjetnici u S., protiv tuženika C. o. d.d. Z., Filijala S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gžnš-271/11 od 28. studenoga 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sinju br. P-267/10 od 14. veljače 2011., u sjednici održanoj 13. srpnja 2016.,

p r e s u d i o   j e

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženik isplati na ime naknade štete iznos od 553.500,00 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom počev od 5. svibnja 2003. do isplate, kao 1.000,00 kn mjesečno počev od 9. svibnja 2003. pa nadalje, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Ujedno je rješenjem prvostupanjskog suda odbijen prijedlog tužitelja za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tužitelj predlaže da se revizija prihvati, nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija tužitelja nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu istaknutog revizijskog razloga počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, revizijski sud ne nalazi da bi sud drugoga stupnja počinio navedenu povredu. Naime, pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između razloga presuda i sadržaja isprava i dokaza koji se nalaze u spisu, niti su razlozi pobijane presude o odlučnim činjenicama proturječni.

U postupku nije sporno da je tužitelj stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila 9. svibnja 2003. i to kao suvozač na motociklu kojim je bez registarskih oznaka upravljao H. Č. U toj nezgodi tužitelj je zadobio teške tjelesne povrede, a u samoj nezgodi je sudjelovalo i vozilo „A. R.“, reg. oznake ..., koje je bilo osigurano kod tuženika po polici obveznog osiguranja.

Isto tako nije sporno da je tužitelj u konkretnom slučaju treća osoba, te da sukladno odredbi čl. 178. st. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01 - dalje: ZOO), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje obzirom na odredbu čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08) za štetu koju pretrpe treće osobe imatelji motornih vozila odgovaraju solidarno.

Također nije sporno da je prema nagodbi sklopljenoj s Hrvatskim uredom za osiguranje tužitelju isplaćeno na ime naknade štete s osnova predmetnog štetnog događaja i to s osnova neimovinske štete iznos od 600.000,00 kn, na ime naknade štete s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 300.000,00 kn, s osnova naknade štete zbog izgubljene zarade 200.000,00 kn, te s naslova troškova liječenja iznos od 18.000,00 kn. Isto tako isplaćena je šteta i drugim oštećenicima, tako da je ukupno isplaćena šteta u visini limita osiguranja od 1.400.000,00 kn.

Tužitelj u reviziji ističe da istu podnosi i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a zbog tog razloga reviziju uopće nije moguće podnijeti (čl. 385. ZPP).

Temeljna je tvrdnja tužitelja u reviziji da je isplaćena šteta tužitelju i drugim oštećenicima u predmetnom štetnom događaju adekvatna limitu koji vrijedi za jednu policu osiguranja, te da se u konkretnom slučaju treba primijeniti dvostruki limit do kojeg dolazi zbrajanjem limita osiguranja. Dakle, tužitelj smatra da se limiti osiguranja u konkretnom slučaju moraju zbrojiti, pa da radi toga tužitelj ima pravo tražiti i daljnji iznos naknadu štete od tuženika, kao osiguratelja vozila koje je sudjelovalo u predmetnoj prometnoj nezgodi.

Navedeno shvaćanje tužitelja nije pravilno. Naime, u slučaju kada su vozila osigurana kod različitih osiguratelja, ili kada jedno od vozila nije osigurano, pa odgovara Hrvatski ured za osiguranje, osiguratelji odnosno Hrvatski ured za osiguranje odgovaraju do visine limita osiguranja predviđenog po jednom štetnom događaju, te ne dolazi u obzir naknada štete prema zbroju osiguranih svota za oba motorna vozila. Stoga je u konkretnom slučaju isplatom cijele osigurane svote od 1.400.000,00 kn od strane Hrvatskog ureda za osiguranje u potpunosti iscrpljena visina osigurane svote. Ovakvo shvaćanje izraženo je u odlukama revizijskog suda Revx-510/09, odnosno Rev-1510/13, kao i nizu drugih odluka.

Treba dodati, da prema odredbi čl. 85. st. 1. Zakona o osiguranju („Narodne novine“, broj 9/94, 20/98, 40/99, 116/99, 11/02, 140/05, 151/05) obveza društva za osiguranje na naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti ne može po jednom štetnom događaju biti veća od iznosa što ga na prijedlog Direkcije za nadzor društva za osiguranje utvrdi Vlada Republike Hrvatske, ako ugovorom o osiguranju nije utvrđen veći iznos. Isto tako prema st. 3. istog članka ako ima više oštećenih osoba, a ukupna naknada premašuje iznos iz st. 1., prava oštećenih osoba prema društvu za osiguranje razmjerno se smanjuju.

Kako je u konkretnom slučaju od strane Hrvatskog ureda za osiguranje isplaćena šteta u visini limita osiguranja po jednom štetnom događaju u vrijeme nastanka prometne nezgode od 1.400.000,00 kn, to je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen zahtjev tužitelja u ovom predmetu.

Radi toga je valjalo reviziju tužitelja odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

Zagreb, 13. srpnja 2016.