Broj: Gž Ovr-1117/2016

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice J. P. iz R., OIB: …, zastupana po punomoćniku A. R., odvjetniku iz R., protiv ovršenika 1. S. J. iz R., OIB: … i 2. O. d.o.o. R., OIB: …, ovršenici zastupani po punomoćnici Z. K., odvjetnici iz R., radi naplate, rješavajući žalbu ovršenika, izjavljenu protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-106/2015 od 20. siječnja 2015. godine, dana 28. rujna 2016. godine

r i j e š i o   j e

              I       Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i   p o t v r đ u j e   rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-106/2015 od 20. siječnja 2015. godine u dijelu u kojem je određena ovrha radi naplate tražbine u iznosu od 1.624,40 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 18. svibnja 2012.g. do isplate, na novčanim sredstvima i pokretninama prvoovršenika S. J. te u dijelu u kojem je određena ovrha radi naplate tražbine u iznosu od 1.624,40 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 18. svibnja 2012.g. do isplate, na novčanim sredstvima i pokretninama drugoovršenika O. d.o.o. R., te u dijelu u kojem su ovrhovoditeljici odmjereni troškovi ovršnog postupka.

II              Djelomičnim uvaženjem žalbe ovršenika  p r e i n a č u j e  se citirano rješenje o ovrsi na način da se odbija ovršni prijedlog ovrhovoditelja radi solidarne naplate tražbine od ovršenika odnosno naplata tražbine preko iznosa od 1.624,40 kn kn do iznosa od 3.248,80 na novčanim sredstvima i pokretninama prvoovršenika S. J. te naplata tražbine preko iznosa od 1.624,40 kn do iznosa od 3.248,80 kn na novčanim sredstvima i pokretninama drugoovršenika O. d.o.o. R. te u dijelu u kojem je tražena naplata zakonske zatezne kamate na navedene iznose od dana 12. rujna 2008.g. do 17. svibnja 2012.g. 

III              Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova sastava žalbe kao neosnovan. 

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem o ovrsi donesenim na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-4357/2007 od 28. srpnja 2008.g. kao ovršne isprave, a radi naplate iznosa od 3.248,80 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 12. rujna 2008.g. pa do isplate po kamatnoj stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima primjenom uvećanja eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 %-nih poena kao i radi naplate troškova ovršnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, određena je ovrha na novčanim sredstvima  ovršenika putem agencije te ujedno i na pokretninama ovršenika. Istim rješenjem o ovrsi ovrhovoditeljici je odmjeren trošak ovršnog postupka u iznosu od 700,00 kn.

Protiv rješenja o ovrsi ovršenici podnose zajedničku žalbu pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („NN“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, u nastavku teksta: ZPP) u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („NN“ 112/12, 25/13 i 93/14, u nastavku teksta: OZ). 

Predlažu preinačiti pobijano rješenje o ovrsi te odbiti prijedlog za ovrhu sa više zatraženim iznosom glavne tražbine i troškova ovršnog postupka uz nadoknadu troškova sastava žalbe. 

Ovrhovoditeljica nije odgovorila na žalbu.

Žalba ovršenika je djelomično osnovana. 

Sud prvog stupnja rješenje o ovrsi donosi na temelju prijedloga ovrhovoditelja podnesenog 14. siječnja 2015.g. a ovršnu ispravu predstavlja pravomoćna i ovršna presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-4357/2007 od 28. srpnja 2008.g. kojom je, između ostalog, ovršenicima (tuženicima) naloženo da ovrhovoditeljici (tužiteljici) isplate iznos do 6.405,00 kn u roku od 15 dana na ime troškova parničnog postupka. 

U prijedlogu za ovrhu kojeg podnosi radi naplate iznosa od 3.248,80 kn  ovrhovoditeljica navodi da su ovršenici  dana 17. svibnja 2012.g. uplatili iznos od 6.405,00 kn te da su na taj dan pored glavnice bili dužni platiti do tada obračunate zakonske zatezne kamate na glavnicu u iznosu od 3.294,80 kn u prilog čemu dostavlja obračun kamata. Primjenom pravila o uračunavanju  ovrhovoditeljica u prijedlogu navodi da su tom uplatom ovršenici podmirili zakonske zatezne kamate obračunate od dana dospijeća do dana uplate u iznosu od 3.294,80 kn te dio glavnice u iznosu od 3.110,20 kn. Stoga je ovrhovoditeljica prijedlogom za ovrhu predložila ovrhu odrediti radi prisilne naplate preostalog dugovanja u iznosu od 3.248,80 kn sa daljnjom zateznom kamatom od 28. srpnja 2008.g. do isplate, uz tvrdnje da su ovršenici solidarni dužnici.     

Ispitujući postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 1., 3. i 5. OZ-a te okolnost da li  je u slučaju iz čl. 50. st. 1. toč. 6. OZ-a ovrha određena na predmetima iz čl. 4. st. 4. i. 5. OZ-a, na što pazi u okviru ovlasti propisanih odredbom čl. 50. st. 5. OZ-a, ovaj sud nije našao na postojanje navedenih okolnosti.

Citirana presuda predstavlja valjanu ovršnu ispravu u smislu odredbe čl. 23. toč. 1. OZ-a, a ne proizlazi postojanje neke od okolnosti iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ-a pa da bi ista izgubila svoju djelotvornost. Nadalje za tražbinu o kojoj je odlučeno navedenom odlukom kao ovršnom ispravom nije u zakonu propisan poseban rok u kojem bi se po zakonu mogla tražiti ovrha (čl. 50. st. 1. toč 5. OZ-a) te pobijanim rješenjem o ovrsi nije određena ovrha na predmetima koji ne mogu biti predmet ovrhe u smislu odredbe čl. 4. st. 4. i 5. OZ-a.

U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a propisanih odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 381. ZPP-a, koji propis se primjenjuje prema odredbi čl. 21. st. 1. OZ-a.

Pazeći po službenoj dužnosti te povodom žalbenih navoda ovršenika na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno u dijelu pobijanog rješenja kojim je određena daljnja zakonska zatezna kamata na preostalu tražbinu u iznosu od 3.248,80 kn s tijekom od 12. rujna 2008.g. pa do 17. svibnja 2012.g. te u koje je sud odredio solidarnu naplatu predmetnog dugovanja od ovršenika.

U tom pravcu osnovano ovršenici u žalbi ukazuju da je ovrhovoditeljica prilikom podnošenja ovršnog prijedloga već obračunala zakonsku zateznu kamatu (u iznosu od 3.294,80 kn) koju su ovršenici na iznos glavnice od 6.450,00 kn dugovali od dana dospjelosti 12. rujna 2008.g. do dana uplate tog dugovanja dana 17. srpnja 2012.g. Stoga ovrhovoditeljici na preostali dio glavnice u iznosu od 3.248,80 kn (koji preostane nakon uračunavanja) pripada pravo samo na daljnju zakonsku zateznu kamatu po propisnoj stopi s tijekom od idućeg dana nakon obračuna kamata odnosno od 18. svibnja 2012.g.

Osim toga, sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo i kada je u odnosu na oba ovršenika odredio ovrhu radi solidarne naplate cjelokupnog iznosa od 3.248,80 kn, obzirom da presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-4357/2007 od 28. srpnja 2008.g. kao ovršnom ispravom nije određena solidarnost dužnika niti proizlazi da bi u ovom slučaju postojala ugovorna ili zakonska solidarnost na strani dužnika. Slijedom navedenog, kako se ovrha određuje temeljem ovršne isprave (čl. 23. toč. 1. OZ-a), a predmetna tražbina predstavlja djeljivu obvezu u smislu odredbe čl. 41. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („NN“ 35/05, 41/08 i 125/11, u nastavku teksta: ZOO), to svaki od ovršenika odgovara samo za svoj dio duga a budući ih je dvojica to znači svaki u iznosu od u iznosu od 1.624,40 kn, sve sukladno odredbi čl. 41. st. 2. ZOO-a.

              Neosnovani su žalbeni navodi ovršenika o previsoko odmjerenim troškovima ovršnog postupka, budući da je sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbe čl. 14. st. 4. OZ-a odredio ovrhovoditeljici iznos od 500,00 kn na ime sastava prijedloga za ovrhu te iznos od 200,00 kn na ime sudske pristojbe na prijedlog i rješenje odnosno sveukupno 700,00 kn za koje ovršenici također odgovaraju na jednake dijelove.

Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točkama I i II izreke rješenja  temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a.

Ovršenicima nije priznat trošak sastava žalbe jer su s istom uspjeli  samo u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate i solidarnost naplate, radi čega nisu nastali posebni troškovi pa je odlučeno kao u točki III izreke ovoga rješenja pozivom na odredbe čl. 166. st. 2. i čl. 154. st. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a. 

U Rijeci, 28. rujna 2016. godine