Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
Poslovni broj: P-1292/2017
Republika Hrvatska
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
21 000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sutkinji Boni Gamulin Frleta, u pravnoj stvari tužitelja 1. A. Š., O.: …., D., 2. M. V., O.: …, D., 2. M. P., O.: …, Z., koje zastupa J. C., odvjetnik u S., protiv tuženika D. V., O.: …, D., kojeg zastupaju odvjetnici iz OD L., V. i p., S., radi predaje u suposjed, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 10. listopada 2019., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, te punomoćnika tuženika, 10. listopada 2019.
p r e s u d i o j e
Obrazloženje
Tužitelji u tužbi podnijetom ovom sudu 9. ožujka 2017. naveli su da su parnične stranke suvlasnici nekretnine koja u naravi predstavlja obiteljsku kuću s okućnicom anagrafske oznake D.. Navedenu nekretninu da su parnične stranke stekle nasljeđivanjem u ostavinskom postupku koji se pred Općinskim sudom u Splitu vodio pod poslovnim brojem O-2026/12 iza pok. M. V., oca parničnih stranaka. Parničnim strankama da pripada svakoj po ¼ dijela predmetne nekretnine. tuženik da odbija tužiteljima predati u suposjed predmetnu nekretninu. Naveli su da je odredbom čl. 36. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano da ako više osoba ima neku stvar u svom vlasništvu tako da svakoj pripada po dio tog prava vlasništva, računski određen razmjerno prema cijelom pravu vlasništva te stvari, sve su one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koje im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi. Naveli su da je odredbom čl. 42. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano da svim suvlasnicima pripada pravo na posjed stvari , pa da navedena odredba upućuje na zaključak da jedan od suvlasnika ne može isključiti drugog suvlasnika iz suposjeda stvari bez obzira na veličinu njihovih suvlasničkih dijelova. Stoga su predložili donijeti presudu da se naloži tuženiku da u roku od 15 dana preda tužiteljima u suposjed nekretninu oznake kat čest 2402/3, kat čest 2402/2, te kat čest zgr 1038, k.o. D. u naravi obiteljska kuća i okućnica anagrafske oznake D., te da tuženik tužiteljima nadoknadi trošak parničnog postupka s zateznom kamatom.
U odgovoru na tužbu od 30. lipnja 2017. tuženik je naveo da predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan uz obvezu tužitelja da nadoknade tuženiku prouzročene mu parnične troškove. Da je u tužbi tužitelj naveo kako su suvlasnici obiteljske kuće s okućnicom D., te da su istu nekretninu stekli nasljeđivanjem iza pok. M. V. oca parničnih stranaka. Međutim, da je ova činjenica dijelom točna . Naime, na predmetnim nekretninama koje su u tužbi označene osim čest zem 2402/3 k.o. D. , sagrađeno je više kuća i to tzv didova kuća, stara kuća i nova kuća, a koju da je u cijelosti izgradio tuženik vlastitim sredstvima. Tuženiku da nije poznato što je izgrađeno na čest zem 2402/3 k.o. D. jer da prema priloženom prerisu kat plana iz 1976 godine ova nekretnina nije evidentirana u knjigama. Dakle, tuženik je naveo kako na predmetnim nekretninama ispravno označenim kao čest zgr 1038, čest zem 2402/2 i 2403 sve k.o. D. je izgrađeno više kuća , odnosno sveukupno tri kuće i to tzv. didova kuća, stara kuća, kao i nova kuća. Tuženik novu kuću da je u cijelosti sam izgradio, te da od njezine izgradnje živi sa svojom obitelji, a što da mogu potvrditi brojni svjedoci, a koje da će predložiti naknadno prije zaključenja prethodnog postupka. Naveo je da tuženik ne brani tužiteljima ulazak u tzv. didovu kuću, staru kuću, a da je to razvidno iz iskaza tužiteljice pod 1. pred Prekršajnim sudom u predmetu br. Pp 37 J-697/11 od 11. 3. 2014. kada je ista izjavila da su brat M., sestra M. i ona došle u obiteljsku kuću, te da je ona malo pomela hodnik dok su oni uzimali neke stvari. Iz navedenog da je razvidno da tužitelji nisu onemogućeni u posjedu didove kuće, stare kuće, već da tužitelji drže u posjedu sve nekretnine, više starih kamenih kuća i zemalja po D. osim tzv. nove kuće koju da je izgradio sam tuženik. Tužitelji da odbijaju tuženiku potpisati bilo kakav prijedlog nagodbe , a na temelju koje bi zatražio upis u zemljišne knjige na novu kuću. Zbog navedenog da je došlo do eskalacije sukoba između tuženika i tužitelja, te raznih prekršajnih postupaka. Tuženik da je cijeli život radio, pomagao i uzdržavao roditelje sve do smrti, dok tužitelji nisu sudjelovali u brizi za roditelje koji su živjeli u staroj kući , pored tuženikove nove kuće. Da navedenu činjenicu potkrepljuje blizina tuženikove nove kuće , kao i tužena pod 1. u svom stranačkom iskazu pred Prekršajnim sudom u Splitu . Tuženik da smatra da tužitelji odbijanjem potpisivanjem prijedloga diobe nastoje preko tuženika kao jedinog sa likvidnim sredstvima osigurati sebi isplatu njihovog suvlasničkog udjela na ostavinskoj masi. Da tužitelji svakodnevno maltretiraju tuženika, njegovu suprugu i djecu.
U postupku su izvedeni dokazi uvidom u cjelokupnu dokumentaciju iz spisa, i to preris katastarskog plana k.o. D. , kat plan 9, od 17.2. 1976. (list 20 spisa), zapisnik o žurnom postupku pred Prekršajnim sudom u Splitu, Stalna služba u Solinu broj Pp 37 J-697/11 od 11. ožujka 2014. (list 21 spisa), pismo tužitelja pod 2. tuženiku od 10. lipnja 2016. (list 22 spisa), podnesak PU SD, PP S. od 30. travnja 2018. s prilozima (list 29-43 spisa), zapisnik s očevida na terenu od 7. prosinca 2018. (list 62-68 spisa), vještvo stalnog sudskog vještaka za geodeziju ing. geod. P. V. siječanj 2019. godine (list 76-97 spisa), saslušanjem tužiteljice A. Š. (list 105-106 spisa), tužiteljice M. P. (list 106-107 spisa), tužitelja M. V. (list 107-108 spisa), pregledani su ovosudni spisi P-2133/2017, O-891/12, O-93/09, O-2026/12.
Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.
Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
Odredbom članka 42. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("NN" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., dalje: ZV) propisano je da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje.
Prema članku 46. stavak 1. ZV-a svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegovog suvlasništva.
Odredbom članka 161. stavak 1. ZV-a propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.
Odredbom članka 162. stavak 1. ZV-a propisano je da vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.
Odredbom članka 161. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01. – dalje: ZV) propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.
Čitanjem zapisnika o žurnom postupku pred Prekršajnim sudom u Splitu, Stalna služba u Solinu Pp 37 J-697/11 a iz iskaza A. Š. proizlazi: "Dana 3. ožujka 2014. bila je dogovorena misa za pokojne roditelje , te smo brat M. , sestra M. i ja došle u obiteljsku kuću , te sam ja malo pomela hodnik dok su oni uzimali neke stvari nakon čega smo svi troje izašli vani i ispred smo vidjeli brata D. koji nas je tu čekao i rekao da dokle ćemo tu više dolaziti, do kada ćemo smetati, što tu više imamo radit, te da je tražio od brata M. ključ od stare obiteljske kuće na K. b".
Iz pismena ovom sudu dostavljenim od PU SD, PP S. razvidno je da je 8. 10. 2014. PP S. sačinila službenu zabilješku o dojavi A. Š. da njen brat M. V. nedaleko od obiteljske kuće na zemljišnoj parceli spava i stanuje u svom vozilu , odbija hranu i piće iz razloga što mu brat D. V. ne dozvoljava ući i koristiti prostorije u zajedničkoj obiteljskoj kući. Iz izvješća PP S. od 8. 10. 2014. djelatnici policije su utvrdili da je D. V. prije dolaska policije omogućio M. V. ulazak u prostorije obiteljske kuće, te ne osporava njegovo daljnje korištenje istim prostorijama, te da su se isti dogovorili o načinu korištenja. Uvidom u službenu zabilješku o dojavi PP S. od 5. 10. 2014. razvidno je da je A. Š. dojavila da njen brat M. V. spava u vozilu, štrajka glađu, a zbog situacije s bratom D. . U povodu ove dojave sačinjeno je izvješće od 5. listopada 2014. iz kojeg proizlazi da isti stanuje u parkiranom automobilu jer ima problema s bratom , da nakon smrti roditelja u obiteljskoj kući u kojoj je prijavljen brat mu uskraćuje prava na tu kuću. Iz službene zabilješke od 25. 8. 2014. razvidno je da je M. V. prijavio da mu brat D. V. ne dopušta ulazak u zajedničku kuću. Iz izvješća od navedenog dana razvidno je da je M. V. želio pohraniti u obiteljsku kuću na adresi D., neke stvari , da ga je brat D. upozorio da iste stvari treba pohraniti u staru kuću, a koja je u predmetu ostavinske rasprave , a ne u kuću koju nije gradio on kao ni otac. D. V. da je djelatnicima policije iskazao da stara kuća služi istima za razne stvari, ali da M. želi staviti stvari u kuću za koju nema pravo korištenja. Uvidom u optužni prijedlog PP S. od 29. rujna 2014. razvidno je da je isti podnesen protiv M. i D. V., a zbog počinjenih prekršaja kažnjivih po čl. 20. st. 3., 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Iz presude Pp 36 J-3112/14 od 4. prosinca 2014. razvidno je da su M. i D. V. proglašeni krivima, a zbog počinjenih prekršaja po Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, uvidom u rješenje Visokog prekršajnog suda RH Jž-552/15 od 4. studenog 2016. razvidno je da je u odnosu na M. V. prvostupanjska presuda pravomoćna, a u odnosu na D. V. ukinuta, te u tom dijelu predmet vraćen na ponovno suđenje.
Pregledom i čitanjem ovosudnog spisa P-2133/2017 utvrđeno je da su tužitelji dana 24. travnja 2017. tužili tuženika da im u roku od 15 dana isplati 37,500.000,00 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu na ime štete koju trpe zbog postupanja tuženika, a koji kuću s okućnicom na adresi D., isključivo koristi iako je suvlasništvo parničnih stranaka i to ¼ dijela svakom. Da se nekretnina D., može iznajmiti za minimalni iznos od 2.000,00 kn, a imajući u vidu da su tužitelji suvlasnici za ¾ dijela. Da su zatražili predaju u suposjed predmetne nekretnine. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu te je dana 18. prosinca 2018. sud utvrdio da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena.
Pregledom i čitanjem ovosudnog spisa O-93/09 utvrđeno je da se isti vodio iza smrti B. V. pok. J. umrlog 8. listopada 1993. U istom predmetu doneseno je rješenje o nasljeđivanju od 4. lipnja 2010. U rješenje o nasljeđivanju kao imovina ostavitelja između ostalog pod točkom I.C utvrđeno je da istu sačinjavaju i nekretnine čest zgr 969 , 2402/2, 2403, upisane u z.u. 8 k.o. D., vlasništvo ostavitelja , za 35/1152 dijela, pod točkom II njegovim nasljednicima proglašeni su temeljem oporuke i zakona u odnosu na nekretnine pobliže opisane pod točkom I.C pod 1. R. P. , pok. B., S., kći ostavitelja za 1/3 dijela, pod 2. P. B. pok. B., S., A., sin ostavitelja za 1/3 dijela, pod 3. M. V., pok. B., D., sin ostavitelja za 1/3 dijela.
Pregledom i čitanjem ovosudnog spisa O-891/12 utvrđeno je da se isti vodio iza smrti pok. L. V. umrle 1. ožujka 2012. te da je rješenje o nasljeđivanju doneseno 18. studenog 2013. , u kojem je navedeno da ostavinu sačinjavaju nekretnine upisane kao vanknjižno vlasništvo u PL 722 kat čest zem 3658/1, za cijelo k.o. D., a njenim nasljednicima na temelju zakona se proglašavaju pod 1. A. Š., kći ostaviteljice za ¼ dijela, pod 2. M. V. sin ostaviteljice, za ¼ dijela , pod 3. D. V., sin ostaviteljice za ¼ dijela, pod 4. M. P. V., kći ostaviteljice za ¼ dijela.
Pregledom i čitanjem ovosudnog spisa O-2026/12 iza pok M. V. pok. B. umrlog 18. travnja 2012. utvrđeno je da je u istom doneseno rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika M. I. iz S. pod poslovnim brojem O-2026/12, UPP/OS-134/12 od 23. prosinca 2013. kojim je utvrđeno da njegovu ostavinu pod točkom I.A sačinjavaju nekretnine između ostalih i čest zgr 969 z.u. 8 k.o. D. vlasnik za 35/1152 + 35/3456 + 35/3456 , između ostalih i čest zem 2402/2, 2403 z.u. 2466 k.o. D. vlasnik za 35/1152 + 35/3456 + 35/3456. Pod točkom II istog rješenja njegovim nasljednicima temeljem zakona proglašeni su 1. A. Š. pok. M. kći ostavitelja za ¼ dijela, 2. M. V. pok. M. sin ostavitelja za ¼ dijela, 3. D. V. pok. M. za ¼ dijela, 4. M. P. V. pok. M. za ¼ dijela. Na navedeno rješenje prigovor je izjavio nasljednik D. V. te je ovaj sud dana 2. prosinca 2014. riješio da se prigovor nasljednika odbija kao neosnovan , te održava na snazi rješenje O-2026/12, UPP/OS-134/12 od 23. prosinca 2013. Na navedeno rješenje nasljednik D. V. je izjavio žalbu o kojoj je odlučio Županijski sud u Splitu pod brojem Gž-235/2015 od 11. studenog 2015. tako što je odbio žalbu nasljednika D. V. kao neosnovanu i potvrdio rješenje Općinskog suda u Splitu od 2. prosinca 2014. pod poslovnim brojem O-2026/12. Dana 12. travnja 2019. pod brojem 50 O-2605/16 riješio je da se odbija kao neosnovan prijedlog A. Š. za raspoređivanje naknadno pronađene imovine iza pok. M. V., a u odnosu na čest zem 2407 k.o. D. i raspoređivanje prava ½ dijela grobnice br. 399. Utvrđena je naknadno pronađena pokretna imovina a koja je raspoređena na ¼ dijela parničnim strankama.
Iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju P. V., ing. geod. od 28. siječnja 2019. proizlazi da je iz priloga i preslika izvoda iz katastarskog plana od 17. veljače 1976. godine u mjerilu 1:1440 na čest zem 2402/2 i dr. K.O. D. razvidan je položaj, oblik i veličina istih. Na dan očevida stranke da su pokazale da su predmet prijepora upravo čestice zemlje 2402/2, dio čestice zgrade 969 i dio čestice zemlje 2403. Istim prilogom označio je i izvadak iz katastarskog plana u mjerilu 1:2880 za česticu zemlje 2402/2, čestice zgrade 969, čest zemlje 8352/3 i druge K.O. D.. Nakon usporedbe ovog stanja sa stanjem od 17. veljače 1976. godine da je utvrdio da umjesto čestice zemlje 2403 sada je čestica zemlje 2402/3. Provjeravajući katastarske knjige, kao i z.u. utvrdo je da nema upisa za česticu zemlje 2402/3 ni u katastru, niti u zemljišnoj knjizi. Iz priloga preslika iz spisa posjedovnih listova da je našao a) da je u posjedovnom listu br. 965 k.o. D. vodi se dio čest zgr zvane S. površine 37 m2, a kao posjednici upisani su: V. J. za 1/3 dijela, R. P. za 1/3 dijela i P. V. za 1/3 dijela, b) u posjedovnom listu br. 54 k.o. D. vodi se dio čest zgr 969 zvane S. površine 36 m2, a kao posjednik upisan je A. B. za cijelo, C) u posjedovnom listu br. 633 k.o. D. vodi se čest zem 2402/2 zvana ograda površine 172 m2, a kao posjednici upisani su: A. B. za ½ dijela, V. B. za ¼ dijela, N. B. za ¼ dijela. Iz priloga preslika izvadaka iz zemljišno-knjižnih uložaka da je razvidno da se u z.u. 8 k.o. D. u listu A vodi čest zgr 969 kuća bez površine , a u listu B je upisano suvlasništvo između ostalih i: V. M. B. za 35/1152 dijela , više 35/1152 dijela, više 35/3456 dijela, više 35/3456 dijela , A. Š. pok. M. za 3/576 dijela, M. P. pok. M. za 3/576 dijela, D. V. pok. M. za 3/576 dijela, M. V. pok. M. za 3/576 dijela. Iz z.u. 2466 k.o. D. razvidno je da u listu A vodi se čest zem 2402/2 pašnjak bez površine, a u listu B upisano je suvlasništvo između ostalih i V. M. B. za 35/1152 dijela, više 35/3456 dijela, više 35/3456 dijela, ana Š. pok. M. za 3/576 dijela, M. P. pok M. za 3,576 dijela, M. V. pok. M. za 3,576 dijela , D. V. pok. M. za 3,576 dijela.
U vještvu je vještak naveo kako je radi izračuna površina dijelove prijepornih čest zem i čest zgr označio slovima i izračunao površinu:
– dio čestice zemlje 8325/3 označen slovima A, B, C, D, A, ima površinu od 21 m2 u naravi dio žute kuće,
– dio čest zemlje 2402/2 označen slovima B, V, U, T, G, I, J, K, C, B ima površinu 53 m2 u naravi dio žute kuće s dijelom nadstrešnice i malim dijelom dvorišta
- dio čest zem 2402/2 označen slovima V, Z, X, Y, F-1, R, H, S, T, U, V ima površinu 43 m2 u naravi dio stare kuće
- dio čest zem 2402/2 označen slovima R, F-1, E-1, P-R ima površinu 8 m2 u naravi dvorište,
- dio čest zem 2402/2 označen slovima P, E-1, D-1, P ima površinu 1 m2 i nije predmet ovog postupka
- dio čest zem 2402/2 označen slovima Y, B-1, C-1, D-1, E-1, F-1, Y ima površinu 5 m2 u naravi kokošinjac
- dio čest zem 2402/2 označen slovima K, J, L, K ima površinu 0,2 m2 u naravi dio žute kuće
- dio čest zgr 969 označen slovima Z, W, X, Y, Z ima površinu 22 m2 u naravi dio stare kuće
- dio čest zgr 969 označen slovima W, A-1, B-1, YW, ima površinu 6 m2 u naravi dio kokošinjca
- dio čest zem 2403 označen slovima I, M, J, I, ima površinu 0,4 m2 u naravi dio žute kuće
- dio čest zem 2403 označen slovima L, J, M, I, G, F, E, R, P, O, N, L ima površinu 21 m2 u naravi dvorište
- dio čest zem 2403 označen slovima T, E, F, G, T ima površinu 2 m2 u naravi dio nadstrešnice
- dio čest zem 2403 označen slovima T, S, H, R, E, T, ima površinu 1 m2 u naravi dio stare kuće.
Iz vještva proizlazi da se žuta kuća sastoji od tri dijela čest zem 8325/3, 2402/2 i 2403 čija ukupna površina iznosi 74,4 m2 , kako se u katastarskom operatu ne računa na decimalu već na cijeli broj to se za ovaj dio uzima površina 74 m2.
Stara kuća da se sastoji od 2 dijela čestice zemlje 2402/2, 2403 i dijela čestice zgrade 969 čija ukupna površina iznosi 66 m2.
Iz svega navedenog vještak je izveo zaključak da stanje na terenu ne odgovara stanju koje se vodi u katastru, a to neslaganje se očituje u tome što su na terenu izgrađene kuće koje nisu evidentirane u katastru, a niti u z.k. ulošku. Isto tako postoji nesuglasje u svezi broja čestice zemlje 2402/3 kojeg nema u katastarskom operatu, a niti u z.k. ulošku već bi to trebalo da bude broj čestice zemlje 2403 prema kopiji katastarskog plana od 17. veljače 1976.
Stanje da je neusklađeno te da ga je potrebno uskladiti. Isto tako da je potrebno da stranke zatraže od katastra poradi čega je na katastarskom planu upisan broj 2402/3 kojeg nema u katastarskom operatu, a niti u z.u. umjesto čestice zemlje 2403, a kako je to razvidno na presliku katastarskog plana od 17. veljače 1976. Na skici lica mjesta u mjerilu 1:200 da je dat prikaz stvarnog stanja kojeg su stranke na dan očevida pokazale. Usporedbom stanja koje se vodi u katastru, posjedovnim listovima i stanju koje se vodi u z.u. da može iskazati da tužitelji nisu evidentirani kao posjednici u katastru, a da je u z.u. upisana A. Š. pok M. za dio od 3, 576 za čest zgr. 969, za koju nije iskazana površina u z.u., u posjedovnom listu br. 965 i 54 ukupna površina iste je 73 m2, što znači da je tužiteljica vlasnica za 3/576 dijela ili za dio od (3 × 73) 576 - 0,38 m2, a isti dio da ima i D. V.. Kad se izvrši izračun površine za čest zem 2402/2 čija je površina 172 m2 u posjedovnom listu br. 633 ona iznosi 0,9 m2, a to da se zaokružuje na 1 metar kvadratnih, ta površina da je za A. Š., a ista je i za D. V..
Parnične stranke nisu imale primjedbi na vještvo stalnog sudskog vještaka za geodeziju P. V..
Tužiteljica A. Š. saslušana pred ovim sudom u svom iskazu kazala je da je pok. oca M. naslijedilo njih četvero djece na jednake dijelove i tužitelji i tuženik. I. njenog oca da je bila i kuća u D. na adresi …, a radilo se o starim zidinama, a što je njen otac nadogradio, pa su njih četvero naslijedili i kuću na jednake dijelove. Njen brat D. V. je jedini od suvlasnika koji koristi u cijelosti ovu kuću, te da je sve uzurpirao. Zbog navedenog ovom tužbom traže suposjed. Njen brat M. V. je ušao u dio ove obiteljske kuće u prizemlju i to 24. 09. 2018. godine, ali u tom dijelu kuće je isključena i struja i voda, te je navedeni dio kuće bez WC, pa tako nije uvjetan za život. Za života njenog oca u navedenom dijelu kuće je bilo i vode i struje, te WC. Upravo iz navedenih razloga njen brat M. još uvijek stanuje kod nje, jer nema uvjeta za život u ovom dijelu kuće iako je suvlasnik kao i oni cijele kuće. Oni tužbom da traže suposjed na kući koje su suvlasnici. Zamj. punomoćnika tužene postavila je pitanje tužiteljici od kada D. V. koristi nekretnine koje tužbom traže. Tužiteljica je odgovorila da iste koristi od kada su roditelji umrli 01. 03. 2012. g je umrla majka, 18. 04. 2012.g. je umro otac. D. V. je odmah nakon smrti istih stavio barikadu na ulaz i to željeznu konstrukciju. Na poseban upit zamj. punomoćnika tužene tužiteljici je li prije smrti roditelja koristila predmetne nekretnine, tužiteljica je odgovorila da ona i sestra nisu iste koristili jer su se udale, a roditelji su bili živi, M. je koristio u prizemlju sobu i kuhinju, te je za WC koristio zajednički vanjski WC koji je sada uzurpiran, te taj dio ima vodu i struju. Tuženik da je za života roditelja živio na ovoj adresi, ali u tzv. žutoj kući, ne zajedno s roditeljima. Žutu kuću da je isti nadogradio, ali da je to sve bilo očevo. Zamj. punomoćnika tužene postavila je pitanje tužiteljici je li se može precizirati što njen brat tuženi koristi prije smrti roditelja i je li isti vršio kakva ulaganja. Tužiteljica je odgovorila da je sve na navedenoj adresi očevo i sve da je napravio otac, sve dijele na četiri dijela, a tuženik je stanovao u navedenom žutom dijelu kuće. Na poseban upit zamj. punomoćnika tužene tužiteljici kada je prvi put zatražila predaju u posjed predmetne nekretnine, tužiteljica je odgovorila, ovom tužbom. Na poseban upit je li se prije pokretanja postupka pismenim putem obraćala tuženiku za predaju posjeda tužiteljica je odgovorila da prije pokretanja parnice su se obraćali tuženiku za predaju u suposjed, te su s istim pregovarali, ali ih je isti izbrisao nakon smrti roditelja.
Tužiteljica M. P. saslušana pred ovim sudom u svom iskazu kazala je da je slušala iskaz svoje sestre A. Š., te se istom u cijelosti pridružuje. Ovom tužbom da traži u suposjed kuću svoga oca, a koju su naslijedili na četiri dijela, te smatra da sva imovina treba ići kao što su je naslijedili na četiri dijela. Zamj. punomoćnika tužene postavila je pitanje tužiteljici je li se radi o jednoj kući o kojoj govori ili pak o dvije ili više kuća koje traži da se predaju u posjed. Tužiteljica je odgovorila da ne može reći je li se radi o jednoj ili više kuća, naime stara kuća da nije imala sanitarni čvor, pa da je sanitarni čvor napravljen kao posebna prostorija, te je jedna prostorija u kojoj je bio hidrofor, a što je spojeno sa ovim sanitarnim čvorom, te sa kućom, odnosno radi se o dvorišnom WC kojeg stepenište dijeli od kuće. Zamj. punomoćnika tuženika postavila je pitanje tužiteljici je li u kući koju je opisali živi tuženik i gdje on točno živi. Tužiteljica je odgovorila da tuženik živi na dijelu poviše sanitarnog čvora i hidrofora. Zamj. punomoćnika tuženika postavila je pitanje tužiteljici je li tuženik ulagao u ovu kuću u kojoj živi. Tužiteljica je odgovorila da su otac i majka ulagali u sve što je napravljeno na ovoj adresi. Na poseban upit pun. tužitelja čega suposjed traži, tužiteljica je odgovorila da traži suposjed svega što je napravljeno na adresi … a što je naslijedila od oca.
Tužitelj M. V. saslušan pred ovim sudom u svom iskazu kazao je da je slušao iskaz svoje sestre A. Š. i M. P., te se istima u cijelosti pridružuje. Napomenuo je da je njemu otac kazao da može urediti sobu u prizemlju kuće, te da je on za života oca koristio sobu, s kuhinjom u prizemlju kuće sa zajedničkim kupatilom van iste. Nakon smrti majke i oca brat da je stavio barikade, on da više nije mogao doći do svoje sobe s kuhinjom i ovim kupatilom. Nakon što je sud otkazao očevid on da je sam otvorio ključem ovu sobu, u istom više nije bilo njegovih stvari, te u istoj više ne može stanovati jer nema struju i vodu, te nema pristupa u kupatilo koje je prije koristio. Sve ovo da je uzurpirao njegov brat D.. Na poseban upit zamj. punomoćnika tuženog može li prema skici vještaka pokazati predaju čega točno traži u posjed. Nakon što je tužitelj pregledao skicu vještaka te fotografije koje prileže vještvu, naveo je: da traži predaju svega i objasnio je fotografije. Da slika br. 1. pokazuje krov predmetne kuće čiji suposjed traži. Slika br. 2. da prikazuje staru kuću, šufit, gornji kat i prizemlje a čiji suposjed traži. Slika br. 3. prikazuje dio kuće kao i na fotografiji 2 tzv. staru kuću a čiji suposjed traži, kao i slika br. 4 dok na slici br. 4. se samo vidi krov od tzv. stare kuće dok je zid od susjedne kuće. Slika br. 5. pokazuje isti dio ove kuće tzv. žutu kuću kao i slika br. 1. a čiji se suposjed traži , a u kojoj sada stanuje D. V. sa obitelji. Slika br. 6. pokazuje od susjeda kuću čiji se posjed ne traži, slike br. 7. i 8. prikazuju dio tzv. žuta kuća a čiji se suposjed traži. Zamj. punomoćnika tužene postavio je pitanje tužitelju koliko dugo u tzv. žutoj kući živi D. V. i tko ju je radio. Tužitelj je odgovorio da D. V. u istoj živi 15 godina, dok je gradio otac svojim sredstvima, a D. V. je radio na istoj kao meštar. Zamj. punomoćnika tužene postavio je pitanje tužitelju u kojoj od pokazanih kuća su živjeli roditelji. Tužitelj je odgovorio da su isti živjeli u tzv. staroj kući.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za predaju u suposjed nekretnine obiteljske kuće s okućnicom anagrafske oznake D., a koju kuću s okućnicom da su stekli nasljeđivanjem iza pok M. V., te da je ista u vlasnosti parničnih stranaka svake po ¼ dijela.
U postupku nije bilo sporno da su parnične stranke djeca pok. M. V., da su istog naslijedili u ostavinskom postupku O-2026/12, svaki po ¼ dijela.
U postupku je bila sporna aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika, je li nekretnina anagrafske oznake D., u suvlasništvu parničnih stranaka, ili je dio ove nekretnine i to nova/žuta kuća u vlasnosti tuženika, je li tuženik onemogućio suposjed tužiteljima kuće anagrafske oznake D.,.
Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, ovaj sud tužbeni zahtjev smatra osnovanim.
Tijekom postupka utvrđeno je:
- očevidom na adresi D., utvrđeno je da kuća na navedenoj adresi nalazi se u bloku s tzv. žutom kućom i da iste čine cjelinu
- da čest zem 2402/3 nema u katastarskom operatu, a niti u zk ulošku, već da bi to trebao da bude br. čest zem 2403
- da je tzv. žuta kuća položena na tri dijela čest zem 8325/3, 2402/2 i 2403 čija je ukupna površina 74 m2
- da je tzv. stara kuća položena na dijelu čest zem 2402/2 i 2403 i dijelu čest zgr 969 čija ukupna površina iznosi 66 m2
- da su u posjedovnim listovima 965 k.o. D. , 54 k.o. D. u odnosu na čest zgr 969 upisane treće osobe , a koje nisu parnične stranke, a tako i u posjedovnom listu 633 k.o. D. u odnosu na čest zem 2402/2
- da je u zk ulošku 8 k.o. D. u odnosu na čest zgr 969 upisano suvlasništvo između ostalih i V. M. B. za 35/1152 dijela , više 35/1152 dijela, više 35/3456 dijela, više 35/3456 dijela , A. Š. pok. M. za 3/576 dijela, M. P. pok. M. za 3/576 dijela, D. V. pok. M. za 3/576 dijela, M. V. pok. M. za 3/576 dijela
- da je u z.u. 2466 k.o. D. za čest zem 2402/2 upisano suvlasništvo između ostalih i V. M. B. za 35/1152 dijela, više 35/3456 dijela, više 35/3456 dijela, A. Š. pok. M. za 3/576 dijela, M. P. pok. M. za 3,576 dijela, M. V. pok. M. za 3,576 dijela , D. V. pok. M. za 3,576 dijela
- da su parnične stranke nekretnine označene kao čest zgr 969 z.u. 8 k.o. D., čest zem 2402/2, 2403 z.u. 2466 k.o. D., naslijedili iza smrti M. V. B., oca rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika M. I. iz S. pod poslovnim brojem O-2026/12, U./OS-134/12 od 23. prosinca 2013., svaki po ¼ dijela, a koji je bio vlasnik navedenih čest zem za 35/1152 + 35/3456 + 35/3456
- da je pok. M. V. B. otac parničnih stranaka ove nekretnine naslijedio iza smrti pok. B. V. pok. J. rješenjem o nasljeđivanju O-93/09, a u kojem rješenju je utvrđeno je da njegovu imovinu sačinjavaju i nekretnine čest zgr 969 , 2402/2, 2403, upisane u z.u. 8 k.o. D., za 35/1152 dijela, te da je nasljednikom istog proglašen u odnosu na ove nekretnine i M. V., pok. B., sin ostavitelja za 1/3 dijela
- da su odnosi među parničnim strankama poremećeni još od smrti roditelja
Iz svega navedenog proizlazi da je neosnovan prigovor tuženika nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja i pasivne legitimacije na strani tuženika. Naime, predmetna nekretnina obiteljska kuća s okućnicom anagrafske oznake D., a čiji suposjed se tužbom traži je položena na česticama zemlje 8325/3, 2402/2, 2403, čest zgr. 969, sve k.o. D.. Parnične stranke su uknjižene kao suvlasnici na čest zem 2402/2, čest zgr. 969, za 3/576 dijela svaki, dok su dio čest zem 2403 parnične stranke naslijedile iza smrti svog oca pok M. V. svaki za ¼ dijela, njegov dio ove čest zem 35/1152 + 35/3456 + 35/3456. Ovome je pridružiti suvlasnički dio od po ¼ dijela svakoj parničnoj stranci upisanog još uvijek na pok. prednika pok. M. V. B. na čest zem 2402/2 k.o. D. za 35/1152, čest zgr. 969 k.o. D. za 35/3456 dijela, a među parničnim strankama je nesporno da su istog naslijedili. Stoga je neosnovan prigovor nedostatka aktivne i pasivne legitimacije.
Očevidom na terenu vještak je opisao nekretninu obiteljsku kuću anagrafske oznake D., na način da je naveo da se kuća koju pokazuju tužitelji nalazi u bloku s tzv. žutom kućom i čine cjelinu , da su na terenu izgrađene kuće veličine prizemlje i kat , a kako ih stranke zovu "žuta kuća" i "očeva kuća". Iz iskaza tužitelja proizlazi da tuženik ne dopušta tužiteljima koristiti kuću navedene anagrafske oznake, a koju su naslijedili iza smrti oca na jednake dijelove, da je tužitelj M. V. za života oca koristio u prizemlju sobu i kuhinju, te zajednički vanjski wc, kupatilo, a koji je sada uzurpiran od strane tuženika, dok tuženik je za života roditelja živio na nadogradnji žute kuće, katu iste, iznad sanitarnog čvora i hidrofora u prizemlju. Da se u žutoj kući nalazi sanitarni čvor i hidrofor za potrebe tzv. stare kuće, da tzv. stara kuća i žuta kuća kako su ih stranke nazivale predstavljaju jednu cjelinu , obiteljsku kuću, a koju da su naslijedile iza smrti oca na jednake dijelove. Iz iskaza proizlazi da je nakon pokretanja ovog postupka M. V. ušao u dio obiteljske kuće u tzv. staru kuću 24. 9. 2018., ali da mu je u ovom dijelu isključena i struja i voda, te da istu kuću ne može koristiti bez vode i bez wc-a , a koji se nalazi u dijelu koji isti nazivaju žuta kuća. Iz iskaza tužitelja proizlazi da im tuženik onemogućava suposjed obiteljske kuće na adresi D.. Ovaj sud je prihvatio ovakav stranački iskaz tužitelja, iz razloga što se stranački iskazi tužitelja međusobno činjenično podudaraju, a također isti se podudaraju i s navodima tuženika iz odgovora na tužbu. Naime, tuženik u odgovoru na tužbu naglašava da na predmetnim nekretninama navedene anagrafske oznake se po njemu nalaze tri kuće, didova, stara, nova. Naglašava da je novu kuću u cijelosti izgradio sam vlastitim sredstvima, te da on ne brani tužiteljima pristup u didovu i staru kuću, dok im brani ulazak u njegovu novu kuću koju da je on u cijelosti sam izgradio, a gdje od izgradnje živi s obitelji.
Slijedom navedenog ovaj sud smatra da obiteljska kuća anagrafske oznake D., predstavlja jedinstvenu funkcionalnu cjelinu, a da stranke o istoj pričaju kao o staroj i novoj-žutoj kući , a radi lakšeg sporazumijevanja, da je takav naziv ove kuće uobičajen među strankama, da se ista kuća očito i gradila u etapama i fazama, pa da stoga stranke razlikuju stari i novi dio kuće iako isto predstavlja jedinstvenu obiteljsku kuću s okućnicom na navedenoj adresi. U prilog tome govori i činjenica da sanitarni čvor ne postoji u dijelu ove kuće zvanom stara kuća , već da se sanitarni čvor za potrebe dijela tzv. stare kuće koristi sanitarni čvor izgrađen u tzv novoj kući. Stoga tzv. stara i tzv. nova-žuta kuća predstavljaju jedinstvenu funkcionalnu cjelinu, a što je naveo i sam vještak u opisu ove nekretnine na očevidu.
Sam tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava da isti brani pristup tužiteljima u tzv. novu/žutu kuću, a kao što je naprijed navedeno, u istom dijelu se nalazi sanitarni čvor za potrebe tzv. stare kuće , pa na ovaj način je tužiteljima onemogućeno korištenje tzv. stare kuće, te na ovaj način utvrđeno da je obiteljska kuća parničnih stranaka anagrafske oznake D., u tuženikovom posjedu.
Tuženik je u odgovoru na tužbu naglašavao da je tzv. novu kuću u cijelosti sam izgradio vlastitim sredstvima, te da je ista njegovo vlasništvo. Stoga je trebalo utvrditi činjenice na ovu okolnost. Tuženik u odgovoru na tužbu nije predlagao dokaze koji bi se utvrdilo da je on u cijelosti izgradio ovaj dio kuće, vlastitim sredstvima, te da je isključivi vlasnik nove/žute kuće. Do pripremnog ročišta 17. travnja 2018. tuženik je imao punomoćnika S. G., odvjetnika u S., a kojem punomoćniku je na pripremnom ročištu 17. travnja 2018. opozvao punomoć. Nakon zaključenja prethodnog postupka 17. travnja 2018. novi punomoćnik tuženika predložio je saslušanje istog kao parnične stranke u dokazne svrhe, te je naveo da je prethodni postupak zaključen iako tuženik nije imao punomoćnika, pa da ga je sud trebao upozoriti na posljedice zaključenja prethodnog postupka. Ovaj sud je odbio ovaj dokazni prijedlog tuženika, naime, isti je podnesen nakon zaključenja prethodnog postupka. Tuženik je imao punomoćnika prije zaključenja istog na samom pripremnom ročištu opozvao punomoć punomoćniku, te nije predložio sudu odgodu ročišta, a radi angažiranja novog punomoćnika. Te ne postoje zakonske pretpostavke za izvođenje dokaza predloženog nakon zaključenja prethodnog postupka, u smislu čl. 299. ZPP-a jer dokaz saslušanjem tuženika kao parnične stranke je dokaz koji je stranka mogla predložiti i prije zaključenja prethodnog postupka. U odnosu na nedostatak upozorenja od strane suda na potrebu da uzme punomoćnika odredbom čl. 288 a ZPP-a propisano je da isto upozorenje sud će dati stranci koja se nije u stanju jasno i određeno izjasniti o predmetu o kojem se raspravlja, a što u konkretnom slučaju očito nije bio slučaj.
Ovaj sud temeljem izvedenih dokaza smatra neutvrđenim sa je dio obiteljske kuće anagrafske oznake D., i to tzv. nova/žuta kuća u isključivom vlasnosti tuženika, teret dokazivanja ove tvrdnje je na tuženiku.
Naime, svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su za nju povoljne, na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore, odnosno kojima pobija navode i dokaze protivnika, osim ako iz zakona ne proizlazi drukčije, a kako to propisuje čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a.
Dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke pa predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici.
Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a koja u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.
Dakle, tuženik je dužan dokazati činjenice na kojima zasniva svoje prigovore, da je navedeni dio kuće nova/žuta kuća u njegovoj vlasnosti, da ju je gradio vlastitim sredstvima, pa kako to isti nije učinio, to u konkretnom slučaju primjena pravila o teretu dokazivanja opravdava ocjenu da te činjenice nisu dokazane.
Naime, istinitost određene tvrdnje treba dokazati onaj koji tvrdi da određena činjenica postoji, a ne onaj koji poriče njezino postojanje, pa je tuženik bio dužan dokazati istinitost navedenih tvrdnji, a što je izostalo jer nije ni predložio dokaze za iste tvrdnje.
Stoga tuženik nije dokazao osnovanost navedenog prigovora iz odgovora na tužbu, pa se prigovor tuženika da je isključivi vlasnik dijela kuće anagrafske oznake D. i to nove/žute kuće odbija kao neosnovan.
Za napomenuti je da tuženik u ostavinskom postupku iza smrti prednika parničnih stranaka M. V. nije postavio zahtjev za izdvajanje iz ostavine dijela obiteljske kuće tzv nova-žuta kuća, a za koju tvrdi da je u njegovoj vlasnosti, u smislu čl. 75. Zakona o nasljeđivanju, a koji zahtjev podnosi potomak koji je s ostaviteljem živio u zajednici te svojim radom ili davanjima pridonio da se njegova imovina poveća , dok pravo za podnošenje ovog zahtjeva prestaje 5 godina od dana otvaranja nasljedstva.
Slijedom navedenog ovaj sud smatra da su parnične stranke suvlasnici obiteljske kuće s okućnicom anagrafske oznake D., da im pripada pravo na suposjed ove obiteljske kuće, da tuženik drži u posjedu predmetnu nekretninu, da brani suposjed tužiteljima. Iako je tužitelj M. V. ušao u dio tzv. stare kuće, a koji ne može koristiti s obzirom da ne može ući u dio kuće u kojem se nalazi sanitarni čvor, a koji drži u posjedu tuženik, tužiteljima pripada pravo tražiti predaju u suposjed obiteljske kuće anagrafske oznake D., kao cjeline. Parnične stranke imaju pravo na suposjed ove nekretnine u granicama njihovih suvlasničkih dijelova, a što je po ¼ iste svaki, kao nasljednici iza smrti pok. oca M. V..
Obiteljska kuća s okućnicom anagrafske oznake D., položena je na čest zem 8325/3, 2402/2, 2403 k.o. D. i dijela čest zgr 969 k.o. D. . Stoga je priznat dio tužbenog zahtjeva za predajom u suposjed ove nekretnine koja da se nalazi na kat čest zem 2402/3 i kat čest zem 2402/2 k.o. D., a uzimajući u obzir da čest zem 2402/3 nema u katastarskom operatu, a niti u zk ulošku, već da bi to trebao da bude br. čest zem 2403. Dio tužbenog zahtjeva za predajom u suposjed kat čest zgr 1038 k.o. D. odbijen je kao neosnovan jer u postupku nije utvrđeno da bi obiteljska kuća s okućnicom čiji se suposjed traži bila položena na ovoj čest zgr.
Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
Trošak je obračunat primjenom odredbe članka 154. stavak 5. , 155. i 164. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19 – dalje ZPP-a), te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 107/15, dalje: Tarifa).
Sud je odlučio da tuženik tužiteljima nadoknadi sve troškove parničnog postupka koje su imali tužitelji jer isti nisu uspjeli u parnici samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.
Tužitelju je priznat trošak za zastupanje na ročištu od 17. 4. 2018., 17. 12. 2018., 2. 4. 2019., 31. 5. 2019., 4. 7. 2019., 4. 9. 2019. , a za svako po 100 bodova, sukladno Tbr. 9. t. 1., za podnesak od 11. 12. 2017. , 3. 11. 2019., za svaki po 100 bodova, sukladno Tbr. 8.1., za tužbu 100 bodova, sukladno Tbr. 7.1., pri vrijednosti boda od 10,00 kn sukladno Tbr. 50. isto daje iznos od 9.000,00 kn, a što uvećano za zastupanje više osoba i to tri tužitelja sukladno Tbr. 36. uvećano za 20% od ukupno 1.800,00 kn daje ukupan iznos od 10.800,00 kn , a što je uvećano za troškove vještačenja od 7.000,00 kn, te sudske pristojbe na tužbu od 400,00 kn, te na presudu od 400,00 kn, što daje ukupno obistinjeni iznos tužitelju od 18.600,00 kn. Iako su tužitelji na popisu troška pogrešno izračunali ukupno 17.500,00 kn, isti su zatražili uvećanje za zastupanje više osoba od 20% ali isto nisu matematički izračunali. Tužiteljima nije obistinjen iznos od 250,00 kn na ime sastava podneska od 16. siječnja 2017.
Zakonska zatezna kamata teče od dospijeća duga time da obveza tuženika prema tužiteljima u pogledu isplate troškova postupka dospijeva tek kada tuženik sazna za visinu troška kojeg treba platiti zbog čega ni obveza plaćanja zakonske zatezne kamate na troškove ovog postupka za tuženika ne može nastati prije donošenja prvostupanjske odluke, dakle prije presuđenja.
Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Split, 10. listopada 2019.
Sutkinja
Boni Gamulin Frleta, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovog suda u 3 primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
-punomoćniku tužitelja
-punomoćniku tuženika
-u spis
1
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.
