REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski prekršajni sud u Splitu

Stalna služba u Sinju

Petrovac 3, Sinj                                                                         Broj:23.Pp J-1960/2019-32

 

                                     U   I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Sinju po sutkinji Vinki Kulić uz sudjelovanje Branke Grčić, kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika 1. F. M., okrivljenika 2. S. M., okrivljenika 3. Ž. M., okrivljenika 4. M. A. –V., okrivljenika 5. Š. G. i okrivljenika 6. A. A. – V., zbog prekršajnog djela iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/09., 30/09. i 47/09.), postupajući po optužnom prijedlogu Policijske postaje Sinj pod brojem:511-12-31-02-10/2-37/2019 od 09.07.2019. godine , te dopunu optužnog prijedloga od 08.08.2019. godine, nakon održane glavne i javne rasprave u odsutnosti tužitelja te u prisutnosti okrivljenika 1. F. M., 2. S. M., 3. Ž. M. uz prisutnost odvjetničkog vježbenika M. Lj. i u odsutnosti okrivljenika 4. M. A. –V., 5. Š. G. i 6. A. A. –V., dana 01.10.2019. godine, temeljem članka 143., 179., 180., 182. i 185. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13. , 157/13., 110/15.,70/17., 118/18.), dana 02.10.2019. godine, objavio je

 

p r e s u d i o   j e

             

OSLOBAĐAJU SE OD OPTUŽBE

što da su 23. lipnja 2019. godine u 01.40 sati, ispred obiteljskih kuća u S., zaseok M., narušavali javni red i mir slučajnim prolaznicima i  mještanima zaseoka M., kojom prilikom su Š. G. i M. A. –V. bili u alkoholiziranom stanju, kod Š. (utvrđena koncentracija alkohola 1,16 g/kg) a kod M. ( utvrđena koncentracija alkohola 1,64 g/kg) na način da je došlo do međusobne svađe i prepirke Š., M.  i A. A. –V. s jedne strane te F. M., S. M. i Ž. M. s druge strane, oko korištenja seoskog puta koji je bio pregrađen drvenim kolcima i bodljikavom žicom, a nakon čega dolazi i do fizičkog obračuna, kojom prilikom se M., Š. i A. fizički obračunavaju sa F., Ž. i S., gdje jedni druge udaraju šakama, nogama i drvenom drškom od metle, uslijed čega su M. i F. zatražili liječničku pomoć, te je M. zadobio lakše tjelesne ozljede u vidu udarca i ogrebotine na oba boka, udarac u oba koljena, a F. M. zadobio je lakše tjelesne ozljede u vidu ogrebotina po lijevom i desnom ramenu, lopatici te manje oguljotine na trbuhu,

-dakle, da su na javnom mjestu narušavali javni red i mir,

                                                                                                   

čime da bi postupili protivno odredbi članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/09., 30/09. , 47/09.), a što je kažnjivo po istoj odredbi  članka 13. istog Zakona.

 

Temeljem članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 152. stavak 3. točke 2. do 4. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.

                                                                 Obrazloženje

 

Policijska postaja Sinj podnijela je dana 12.07.2019. godine ovom Sudu optužni prijedlog protiv okrivljenika a zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

                                         

Na zaključenoj glavnoj raspravi okrivljenik 1. F. M. ispitan u prisutnosti odvjetničkog vježbenika M. Lj. iskazuje da je razumio što mu se optužnim prijedlogom stavlja na teret te da se ne smatra krivim za prekršaj za koji ga se tereti. Te prigode da je njegova cijela obitelj legla negdje oko 22.00 sata, da je on već bio zaspao, okrivljenik 2. S. M. da mu je otac, a okrivljenik 3. Ž. M. da mu je brat, te da ga je tada probudila buka i galama, da je upalio svjetlo, a na mobitel da je pogledao koliko je

                                                   -3-                                          23.Pp J-1960/2019-32

 

sati, da je to bilo oko 01.20 sati, te da je vidio njih trojicu i to okrivljenika 4. M. A. – V. , 5. Š. G. i 6. A. A. – V., na skalinima i terasi ispred kuće, da je pogledao kroz prozor te da je ugledao da A. ljulja ogradu na kojoj stoji odrna, Š. je čupao oleandar koji je bio posađen u bačvu a M. da je čupao ruzmarin i ruže. Da im je tada s prozora rekao da što rade, da idu odatle, nakon čega da je zatvorio prozor i izišao vani te da im je rekao da idu odatle , da će zvati policiju. Da je sišao na skaline i terasu, da su se oni tu nalazili te da uopće nisu bježali, te da je Š. tada vikao da što on hoće, da mu jebe mater, te da su se Š. i M. zaletjeli prema njemu te da su ga šakama udarili u glavu, nakon toga da je pao i dok je bio na podu da su ga sva trojica udarala nogama, da se sve to događalo na skalinima koji su dio njegove kuće, njegovog ulaza. Da se sjeća da je tada izišao njegov otac S. te da ih je upitao da što mu to rade, da što ga tuku, nakon čega da su njih trojica krenula prema njegovom ocu, pri čemu se tada M. spotakao preko njega i upao u jorgovane, te da se je tada uspio okrenuti te da se je pridigao i krenuo prema stepenicama, da je ušao u kuću, ali kako je bio pod stresom da je zvao policiju na 112, a u to da je iz sobe izišao Ž., da je pitao što se događa, te da mu je tada rekao da su ga njih trojica prebila, te da će sada i oca, brat Željko da je spavao te da ništa nije čuo što se je do tada događalo, te nakon što je pozvao policiju da je izišao vani, brat Željko da je izišao veni par minuta nakon njega, te kada je izišao da je zatekao da A. udara njegovog oca šakama u prsa, a M. i Š. da su ga držali dok ga je A. tukao, te da im je tada rekao da je zvao policiju, da idu odatle, nakon čega da su ga pustili, a njegov brat Ž. da još tada nije bio izišao, te kada je brat Ž. izišao, da isti nisu tukli oca. Na upit iskazuje da na tom mjestu nije bilo slučajnih prolaznika i mještana, da je bila noć tako da misli da nitko nije mogao čuti a niti vidjeti da nema u blizini susjednih kuća, a u to doba noći da se tuda i ne prolazi. Na upit iskazuje da te prigode nije došlo do međusobne svađe i prepirke između njega, njegovog oca S. i Ž. M. s jedne strane te M. A.- V., Š. G. i A. A. – V. s druge strane. Okrivljenik iskazuje da nisu pregradili put, da se radi o seoskom putu širine 3 metra koji je asfaltiran, s jedne strane puta da se nalazi njegov vinograd a s druge strane puta da se nalazi jedna njiva koju obrađuje stric, da je vinograd ograđen kao i ta njiva, put je slobodan tako da nije istina da bi pregradili put, te da se to jedino dogodilo nakon što su oni počupali kolce s obje strane te ih pobacali na put. Da su njega i njegovog oca S. fizički napali M. , Š. i A., da su ga udarali, a njegovog brata Ž. da nisu udarali, te da smatra da nije došlo do fizičkog obračuna jer da su on i otac bili napadnuti od strane M., Š. i A. Okrivljenik iskazuje da se ne sjeća drvene drške od metle, a M. da je vjerojatno zadobio ozljede kada je njega cipelario te pao preko njega u jorgovane, te da Marija nitko nije tukao, već da je M. tukao njega, te da isto tako nije vidio da je njegov otac tada ikoga udario, već da su M. i Š. držali njegova oca dok ga je A. udarao. Nakon što im je rekao da će zvati policiju, da im je M. rekao da će radi toga dobiti sutra, nakon čega da su se M. i Š. zaletjeli prema njemu te da ga je Š. udario u glavu, da je otac od njega bio udaljen 2 metra, da je M. mahao prema ocu šakama, ali da ne zna da li ga je udario. Da se sve to događalo u njegovom dvorištu, moguće jedan dio i na cesti koja prolazi uz njegovu kuću, a seoski put da je udaljen oko 50-60 metara. Da je bila noć, seoski put nije bio osvijetljen, tako da nije vidio da su počupali te kolce, ali kasnije, nakon što su okrivljenici otišli da su vidjeli da su ti kolci iščupani i bačeni na taj seoski put, da su oni prošli jer da su im vozila bila parkirana 50 metara dalje od tog puta. Okrivljenik iskazuje da nema daljnjih dokaznih prijedloga, a u završnoj riječi iskazuje da se ne smatra krivim za prekršaj za koji ga se tereti.

 

 

                                                      -4-                                          23.Pp J-1960/2019-32

 

Na zaključenoj glavnoj raspravi okrivljenik 2. S. M. ispitan u prisutnosti odvjetničkog vježbenika M. Lj. iskazuje da je  razumio što mu se optužnim prijedlogom stavlja na teret te da se ne smatra krivim za prekršaj za koji ga se tereti. Da je te prigode otišao spavati oko 22.00 sata, inače da je teški srčani bolesnik, da je operirao srce, te kada je čuo buku , skriku, razbijanje, da je izišao veni u gaćicama te da je tada ugledao da njegovog sina F. tuku M., Š. i A., da mu je sin bio na podu, da su ga nogom cipelarili te kada je izišao, da se sada točno ne može sjediti da li su ga pustili ili se sam izvukao, da misli da se sam izvukao te da je tada rekao da zove policiju, da su napadnuti, te da je sin otišao u kuću, nakon čega da su sva trojica njega tukla, da su ga udarali šakama, nogama, da mu je M. svjetlost s mobitela uperio u oči te kada je F. izišao i rekao da je zvao policiju da su ga pustili te da ga je i policija zatekla ispred kuće u gaćicama. Na upit iskazuje da nije bilo nikakve svađe i prepirke između njega, F. i Ž. s jedne strane te njih trojice s druge strane, a sin Ž. da je izišao iz kuće kada se je sve smirilo. Nikakvog fizičkog obračuna s njihove strane da nije bilo, već da je došlo do toga da je bio napadnut njegov sin F., a kasnije i on. Na upit iskazuje da su bila kasna doba, da nije bilo slučajnih prolaznika, a niti mještana zaseoka M., inače da se radi o seoskom putu širine 3 metra, da on ima zemljište s jedne i s druge strane puta koje je ograđeno, tako da on nije pregradio taj put, a isto tako iskazuje da nije vidio tko je iščupao i bacio kolce, te kako su bila kasna doba da nitko od susjeda ništa nije vidio, a niti čuo. Da je zadobio tada ozljede, ali da nije išao liječniku. Da nije vidio da je itko tada tukao M., te da je moguće da je zadobio ozljede kada je pao preko F., te da je vidio kada je pao preko njega. Na upit branitelja iskazuje da je vidio da su mu iščupani kolci u vinogradu, loza, oleandri, odrna, te da je sve to slikano. Okrivljenik iskazuje da nema daljnjih dokaznih prijedloga, a u završnoj riječi iskazuje da se ne smatra krivim za prekršaj za koji ga se tereti.

 

Na zaključenoj glavnoj raspravi okrivljenik 3. Ž.  M. ispitan u prisutnosti odvjetničkog vježbenika M. Lj. iskazuje da je  razumio što mu se optužnim prijedlogom stavlja na teret te da se ne smatra krivim za prekršaj za koji ga se tereti. Te prigode da je spavao te da ga je nešto probudilo te kada je ustao da je vidio brata da traži mobitel, nakon čega se obukao te izišao vani te da je ugledao A. , M., treću osobu da nije odmah mogao prepoznati, već da je kasnije prepoznao da se radi o Š., te kada je izišao veni da ničega nije bilo, jedino da je M. zamahivao prema njegovom ocu pri čemu da ga je udario u rame, u blizini vrata te kako se je tek probudio da nije reagirao, a kada je brat izišao vani te rekao da će zvati policiju, da je sve završilo te da mu je M. samo rekao da će vidjeti sutra radi toga što je zvao policiju. Da nikakve svađe između njih trojice s jedne strane te njih trojice s druge strane nije bilo, da nije sudjelovao u nikakvom fizičkom obračunu, te da je prethodno izjavio ono što je zatekao kada je izišao vani. Da nije vidio tko je izvadio drvene kolce i žicu jer je bio spavao, te da tada nije nikoga vidio od mještana kao i slučajnih prolaznika, da je bila noć, te da su susjedne kuće od njih udaljene 50-100 metara, a možda i više. Okrivljenik iskazuje da nema daljnjih dokaznih prijedloga, a u završnoj riječi iskazuje da se ne smatra krivim za prekršaj za koji ga se tereti.

 

Na zaključenu glavnu raspravu okrivljenik 4. M. A. – V. nije pristupio te je pročitana obrana okrivljenika te okrivljenik iskazuje da je  razumio što mu se optužnim prijedlogom stavlja na teret te da se ne smatra krivim za prekršaj za koji ga se tereti. Okrivljenik iskazuje da je istina da je bio pod utjecajem alkohola odnosno da je istina da mu je izmjerena koncentracija alkohola 1,64 g/kg. Da je bila noć, te da na tom mjestu nije bilo slučajnih prolaznika i mještana zaseoka M. Te prigode on i Š. G. da su išli kući

                                                    -5-                                          23.Pp J-1960/2019-32

 

te dolaskom do tog seoskog puta kojeg je ogradio F. otac, da su zatekli iščupane kolce, da su to sve zatekli na cesti, dakle da su na cesti zatekli drvene kolce s bodljikavom žicom te kako nisu mogli proći, da je maknuo jedan kolac koji im je smetao, a taj put da je širine oko 2 metra. Kada je maknuo taj jedan kolac od kojeg nije mogao proći da je naišao A. A. – V. te da isti u ničem nije sudjelovao, da mu je noga već bila ozlijeđena tako da u ničemu nije sudjelovao. Ti drveni kolci s bodljikavom žicom koji su bili bačeni na seoski put da se nalaze na udaljenosti od oko 30 metara od kuće F., S. i Ž. M. Da nikakve galame od njih nije bilo, jedino da su mogli čuti da je maknuo taj drveni kolac, ali da je vidio da je u njihovoj kući upaljeno svjetlo, te čim je maknuo kolac da su oni izišli i to najprije F., potom S. i Ž. te da je tada došlo do svađe između njega i Š. s jedne strane te F. , S. i Ž. M. s druge strane, te da A. A. – V. nije sudjelovao u svađi, a niti u fizičkom obračunu. Nakon svađe, a napominje da je vidio da su izišli iz kuće s dvije drške, da je jedna sigurno bila od metle, a za drugu da ne zna od čega je bila te da je nakon svađe došlo do fizičkog obračuna na način da je F. prvi krenuo na njega s metlom, a S. i Ž. da su zajedno krenuli prema njemu i Š. G., te da je tu došlo do međusobnog udaranja između njega i Š. s jedne strane te F., S. i Ž. s druge strane, da su se udarali šakama, nogama, a drškom od metle da je F. udarao njega, da nikog drugog nije udario drškom od metle jer mu je nakon toga A. A. – V. oduzeo tu dršku od metle, da misli da je obje drške oduzeo A. A. – . te da su obje drške bile kod njega. Tom prilikom da je zadobio lakše tjelesne ozljede, te da mu nije poznato da li je još itko zadobio kakve ozljede. Njih trojica i to F., S. i Ž. da su krenuli kući da idu zvati policiju, te da su tada i njih trojica i to on, Š. i A. također krenuli kući tim seoskim putem, nakon čega su okrivljenici F., S. i Ž. M. opet izišli te krenuli za njima, te da je opet na tom seoskom putu došlo do svađe kao i fizičkog sukoba, te da je tada u toj svađi sudjelovao i A. A. – V., on i Š. s jedne strane, a s druge strane njih trojica, te da je i tada došlo do fizičkog sukoba između njega i Š. s jedne strane te F., Stipe i Ž. M. s druge strane, te napominje da A. nije sudjelovao u fizičkom obračunu ali da je u svađi sudjelovao, a na upit kako je to prestalo, iskazujem da su okrivljenici F., S. i Ž. počeli bježati kući da će zvati policiju, te da su i oni krenuli kući te da su i oni govorili da će zvati policiju te da se radi o jednom događaju. Okrivljenik iskazuje da nikoga od mještana zaseoka M. kao i slučajnih prolaznika nije vidio. Da se sve to događalo na seoskom putu te da je kuća okrivljenika F., S. i Ž. M. od tog mjesta udaljena oko 30 metara, a susjedne kuće oko 50 metara. Na upit odvjetničkog vježbenika iskazuje da međusobna svađa prije fizičkog sukoba nije trajala dugo, možda 1-2 minute te da mu nije poznato da je tom prilikom došlo do oštećenja vrta, dvorišta, te da je to tek saznao sljedećeg dana te da je čuo da su im i neke bačve polomljene.

 

Na zaključenoj glavnoj raspravi okrivljenik 5. Š. G. iskazuje da je  razumio što mu se optužnim prijedlogom stavlja na teret te da se ne smatra krivim za prekršaj za koji ga se tereti. Da su te prigode on i M. A. – V. išli kući s vozilom te kada su došli iznad njihove kuće, jedno do 40 metara, na seoskom putu da su se nalazili drveni kolci i žica, da nisu mogli proći te da su tada on i M. došli na njihove stepenice te da su im išli reći da to sklone s ceste, te da je tada netko bio na prozoru, da ne zna tko je bio, te da je vikao s prozora da što hoće, nakon čega da su krenuli, a prije da su im rekli da sklone te kolce, te da su krenuli, a upravo tada da je naišao i A., te da su tada F., S. i Ž. izašli iz kuće s lopatama, metlom, te da su tom prilikom napali njega i M., da je A. stajao sa strane te da misli da njega nisu udarali, već da je Ante tada uhvatio lopatu da ga ne udari jedan od njih,

                                                        -6-                                          23.Pp J-1960/2019-32

 

da ne zna tko jer da je bio mrak, da to možda zna A., da su se tada branili te da je došlo između njega i M. s jedne strane do fizičkog sukoba F., S. i Ž. M. s druge strane, te da je došlo do međusobnog udaranja šakama, nogama, drškom od metle. Na upit iskazuje da nije vidio prolaznike a niti mještane zaseoka M., a niti je tada došlo do međusobne svađe i prepirke. Dakle, da su te prigode zatekli kolce i žicu na putu, da ne zna tko je to uradio, te da su im išli reći da to sklone jer da ne bi ispalo da su oni krivi, te da ih tada nisu micali, već da su otišli reći njima da to učine. Da je te prigode imao alkohola te da mu je izmjerena koncentracija 1,64 g/kg te da je vjerojatno omaškom navedeno da mu je izmjerena koncentracija 1,16 g/kg. Na upit branitelja iskazuje da je te prigode vladao sobom te da nije bio pijan, a niti je prvi započeo ikakav sukob, te da je sukob jednostavno prestao, da su oni isto tako zvali policiju, te da su im M. rekli da će zvati policiju. Na upit iskazuje da ne zna tko je zadobio kakve ozljede, ali da zna da je jedan od njih bio na hitnoj pomoći, kao i jedan s njihove strane da je bio na hitnoj pomoći. Na upit iskazuje da mu nije poznato da je tada nastala kakva šteta oko kuće, te da tim putem mora proći do svoje kuće, te da iako je bilo tako kasno, iako je imao alkohola, da su otišli do njihove kuće reći im da to maknu s puta. Okrivljenik iskazuje da nema daljnjih dokaznih prijedloga, a u završnoj riječi iskazuje da se ne smatra krivim za prekršaj za koji ga se tereti.

 

Na zaključenoj glavnoj raspravi okrivljenik 6. A. A. – V. iskazuje da je  razumio što mu se optužnim prijedlogom stavlja na teret te da se ne smatra krivim za prekršaj za koji ga se tereti. Te prigode da je bio na hitnoj pomoći te da se vraćao kući s hitne pomoći jer da mu je pao jedan dio s kamiona po nozi, tako da je jedva i hodao, te kada je došao s vozilom na to mjesto da je naišao na kolce na putu, da se nije moglo proći jer da su bili po sredini puta, te da je zatekao vozilo M. i Š. zaustavljeno te da ih je ugledao da idu prema kući F., S. i Ž. M. te da je krenuo za njima te da je čuo da M. i Š. traže da F., S. i Ž. M. maknu kolce s puta, te da je tada vidio da je najprije s lopatom izišao S., zatim da je Ž. izišao s metlom, a F. da nije ništa imao u ruci, te da je tada S. pokušao udariti Š. s lopatom te da je on tada uhvatio lopatu te da S. tada nije udario Š. s lopatom, te da je Ž. udario s metlom M., te da je tada između njih svih petorice došlo do fizičkog sukoba, da su se udarali šakama, nogama, te da se ne sjeća da je itko od njih pao, te da nije sudjelovao u fizičkom sukobu, te da nikoga nije udario, a isto tako da njega nitko nije udario, odnosno da je jedan od njih poletio prema njemu, te da se ne može sjetiti tko je to bio, ali da ga je M. udario. Na upit iskazuje da slučajnih prolaznika kao i mještana navedenog zaseoka nije bilo te da nitko drugi nije vidio što se događalo, te iskazuje da nije sudjelovao u nikakvog svađi i prepirci, a između ostalih da je došlo do manje prepirke. Od ovog mjesta da su susjedne kuće udaljene oko 50-100 metara, ali da kako je već rekao, iskazuje da slučajnih prolaznika i mještana nije bilo. Na upit branitelja iskazuje da se to sve događalo na seoskom putu, a ne u dvorištu M., te da nije alkotestiran, već da je policija s njim obavila razgovor tek nakon dvadesetak dana od ovog događaja, te da je tada bio alkotestiran, a sukob da je prestao kada je S. rekao da ide po pušku u kuću. Na upit branitelja iskazuje da nije micao drvene kolce koji su tada bili na putu, te da oko kuće obitelji M. nije nastala nikakva šteta. Okrivljenik iskazuje da nema daljnjih dokaznih prijedloga, a u završnoj riječi iskazuje da se ne smatra krivim za prekršaj za koji ga se tereti.

 

Branitelj okrivljenika 1. F., 2. S. i 3. Ž. M., iskazuje da nema daljnjih dokaznih prijedloga te u prilog predaje fotografije Fabijana Marića te u završnoj riječi

 

                                                        -7-                                          23.Pp J-1960/2019-32

 

iskazuje kako se očito nisu ostvarila obilježja samog prekršaja koja su navedena u optužnom aktu te stoga predlaže da se donese oslobađajuća odluka. 

 

U dokaznom postupku izvršen je uvid u obavijesti počiniteljima prekršaja, zapisnike o ispitivanju prisutnosti alkohola za Š. G. i M. A.- V., izvješće o uhićenju Š. G., liječnički nalaz za F. . punomoć te prekršajnu evidenciju Ministarstva pravosuđa prema kojoj okrivljenici do sada nisu osuđivani.

Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka, odnosno imajući u vidu obranu okrivljenika 1. F. M.,  okrivljenika 2. S. M., okrivljenika 3. Ž. M., okrivljenika 4. M. A. –V., okrivljenika 5. Š. G. i okrivljenika 6. A. A. – V.,  kao i sve provedene dokaze trebalo je osloboditi od optužbe.

 

Naime, okrivljenicima se stavlja na teret da su kritične prigode u S., u zaseoku M., ispred obiteljskih kuća narušavali javni red i mir slučajnim prolaznicima i mještanima zaseoka M..

 

Odredbom članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano je da prekršaj čini ona osoba koja na javnom mjestu viče, svađa se ili na drugi način narušava javni red i mir, dakle, da je javnost bino obilježje prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

 

Imajući u vidu iskaze okrivljenika 1. F. M., 2. S. M., 3. Ž. M., 4. M. A. – V., 5. Š. G. i 6. A. A. –V. koji gotovo identično iskazuju da slučajnih prolaznika kao i mještana navedenog zaseoka nije bilo, dakle da iz iskaza naprijed navedenih ispitanih okrivljenika proizlazi da slučajnih prolaznika i mještana zaseoka M. na tom mjestu nije bilo, odnosno da se na tom mjestu nitko osim prethodno navedenih okrivljenika nije bilo, te da okrivljenici nisu „slučajni prolaznici i mještani zaseoka M.“, te da se upravo okrivljenicima stavlja na teret da su kritične prigode narušavali javni red i mir slučajnim prolaznicima i mještanima zaseoka M., te da iz optužnog prijedloga proizlazi da drugih svjedoka nije bilo, te da policijski službenici prema stanju spisa a pogotovo obavijesti počiniteljima prekršaja kao i dopuni optužnog prijedloga, nisu bili nazočni događaju, za napomenuti je da su obavijesti počiniteljima prekršaja i to F. M., S. M., Ž. M., M. A. – V., Š. G. uručene 23.06.2019. godine, a u odnosu na A. A. – V. dopunjen je optužni prijedlog te mu je obavijest uručena 06.08.2019. godine, te unatoč tome što bi iz stanja spisa proizlazilo da je kritične prigode došlo do međusobne svađe i prepirke kao i fizičkog obračuna, premda okrivljenici poriču počinjenje prekršaja, te da okrivljenici nisu slučajni prolaznici i mještani zaseoka M. te da ne predstavljaju javnost odnosno slučajne prolaznike, te kako ih provedenog dokaznog postupka slučajnih prolaznika i mještana zaseoka M. nije bilo, te da nitko od prolaznika a niti mještana zaseoka M. nije naveden kao svjedok, proizlazi da nema dokaza da bi okrivljenici kritične prigode narušavali javni red i mir drugim stanarima i slučajnim prolaznicima, radi bitnog nedostatka reflektiranja događaja na javnost odnosno na slučajne prolaznike i mještane zaseoka M., te kako postoji sumnja o krivnji trebalo je odlučiti u korist okrivljenika odnosno sve ono što u postupku nije nedvojbeno dokazano ima se smatrati u korist okrivljenika, trebalo je okrivljenike temeljem članka 182. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona osloboditi od optužbe.

 

                                                       -8-                                          23.Pp J-1960/2019-32

 

            Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi  članka 140. stavak 2. u svezi članka 138. stavak 2.,točke 2. do 4. Prekršajnog zakona  i troškovi padaju na teret proračunskih sredstava.

                                          U Sinju, 02. listopada 2019. godine.

 

Zapisničarka:                                                                                         Sutkinja:

 

Branka Grčić   v.r.                                                                           Vinka Kulić v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

              Protiv ove presude nezadovoljne stranke imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu RH Zagreb, u roku od 8 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi u dva istovjetna primjerka, putem ovog Suda, bez pristojbe.

 

 

              Dostaviti: 1. okrivljeniku, branitelju okrivljenika

                             2. tužitelju

                             3. ovdje                                                                                                                                                                                                                                                                                                 

                                                         

                                                         Suglasnost s izvornikom ovjerava ovlaštena službenica

 

                                                                                                  Branka Grčić