- 1 -              Rev 2351/2016-5

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2351/2016-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. T. iz B., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u O., protiv tuženika H. c. d.o.o. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik G. O., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-730/2016-2 od 5. svibnja 2016., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru poslovni broj P-329/15-33 od 22. prosinca 2015., u sjednici održanoj 1. listopada 2019.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tužitelja i ukida rješenje Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-730/2016-2 od 5. svibnja 2016. i rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru poslovni broj P-329/15-33 od 22. prosinca 2015. te predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskim rješenjem potvrđeno je rješenje prvostupanjskog suda kojim se sud oglasio nenadležnim, ukinute su sve provedene radnje te je odbačena tužba.

 

Protiv rješenja suda drugoga stupnja tužitelj je pravovremeno podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. toč. 1. i toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), ističući pravno pitanje koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjena prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a od odgovora na koje ovisi odluka u konkretnom sporu. Predlaže reviziju prihvatiti te ukinuti oba nižestupanjska rješenja te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući o pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda drugostupanjskog suda se temelji na tom shvaćanju ali bi - osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

 

U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP, u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno (materijalnopravno ili postupovnopravno) pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela te u reviziji određeno navesti propise i druge izvore prava i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Tužitelj u reviziji postavlja slijedeće postupovnopravno pitanje:

 

„Da li postoji sudska nadležnost općinskog suda da u prvom stupnju odlučuje o imovinskopravnom zahtjevu vlasnika nekretnine za isplatu naknade za izvlaštenje nekretnine, u slučaju kad je nekretnina izvlaštena, a nije donesena odluka o određivanju naknade, s tim da predmet spora nije zahtjev o pravnoj osnovi za izvlaštenje ili na utvrđenje pravilnosti i zakonitosti upravnog rješenja?“

 

Revident se u reviziji, obrazlažući razloge važnosti iznesenog pitanja, poziva na pravna shvaćanja izražena u odluci ovog suda broj Rev-1014/1995 te ukazuje da je Županijski sud u Varaždinu u svojoj odluci Gž-279/16-3 od 15. ožujka 2016. zauzeo pravno shvaćanje o postojanju sudske nadležnosti u istovrsnom sporu različito od shvaćanja na kojem je utemeljeno pobijano rješenje.

 

U pogledu postavljenog revizijskog pitanja ovaj sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP odnosno naznačeno pitanje važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s tim da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju tog pitanja, pa je odlučeno o osnovanosti revizije.

 

Nižestupanjski sudovi su zauzeli pravno shvaćanje da za određivanje tražene naknade ne postoji nadležnost suda, već da o izvlaštenju i naknadi za izvlaštenu nekretninu odlučuje nadležni ured državne uprave, u skladu s odredbom čl. 21.a Zakona o izvlaštenju („Narodne novine“ broj 9/1994, 35/1994, 112/2000, 114/2001, 79/2006, 45/2011 i 34/2012), a kako je određeno i čl. 16. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade („Narodne novine“ broj 74/14), koji je stupio na snagu 26. lipnja 2014., nakon podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari.

 

Suprotno shvaćanju nižestupanjskih sudova, u konkretnom slučaju postoji sudska nadležnost.

 

Naime, u konkretnom slučaju tužitelj tvrdi da je oduzimanje zemljišta faktično izvršeno, cesta je sagrađena, poznato je tko je nositelj vlasničkih prava na njoj pa posljedično tome, tužitelj ne može niti pokretati postupak izvlaštenja, a naknada mu nije isplaćena. Dakle, predmet spora je isplata naknade za oduzetu nekretninu, pa je riječ o imovinskopravnom zahtjevu za isplatu i sporu koji spada u sudsku nadležnost na temelju odredbe čl. 34. st. 2. ZPP.

 

Suprotno shvaćanju nižestupanjskih sudova u konkretnom slučaju postoji sudska nadležnost. Izraženo pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova o nepostojanju sudske nadležnosti u konkretnom slučaju suprotno je pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženom u nizu odluka (primjerice Rev-2878/16-2 od 28. veljače 2018., Rev-776/16 od 15. svibnja 2019. i Rev- 2352/16 od 28. kolovoza 2019.) te su nižestupanjske odluke nepravilne i nezakonite.

 

Trebalo je, stoga, na temelju odredbe čl. 394. st. 4. ZPP u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP, ukinuti nižestupanjska rješenja u te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

U nastavku postupka prvostupanjski sud će provesti dokaze koje će predložiti parnične stranke, raspraviti sve odlučne činjenice o kojima ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari te potom odlučiti o postavljenom zahtjevu tužitelja.

 

Zagreb, 1. listopada 2019.

 

                            Predsjednik vijeća:

              dr. sc. Jadranko Jug, v. r.