-   -              Poslovni broj: UsIpor-117/19-6

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, uz sudjelovanje sudske zapisničarke N. R., u upravnom sporu tužitelja „T.“ d. d., Z., , OIB: …, zastupanog po opunomoćeniku I. R., odvjetniku u Odvjetničkom društvu „R. i p.“ d.o.o. iz Š., ., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi utvrđivanja nastupa zastare prava na naplatu poreza, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 27. rujna 2019. godine u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i odsutnosti tuženika, 30. rujna 2019. godine,

 

 

                                                          p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/17-01/688, URBROJ: 513-04-19-2 od 17. travnja 2019. godine.

 

 

                                                             Obrazloženje

 

U pravovremenoj tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II-410-23/17-01/688, URBROJ: 513-04-19-2 od 17. travnja 2019. godine tužitelj osporava navedeno rješenje te je u bitnom naveo: da tužbu podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava, povrede postupovnog prava, nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja; da je suprotno stavu prvostupanjskog tijela nastupila zastara u odnosu na glavnicu i zatezne kamate koje se odnose na tražbine utvrđene …., …. i …. godine, pa da je u tom dijelu činjenično stanje pogrešno utvrđeno, slijedom čega je pogrešno i primijenjeno materijalno pravo; da je u odnosu na nastup zastare prava na naplatu zateznih kamata za navedene godine zastara nastupila prije …. godine. Poziva se na odredbu članka 94. stavak 8. ranije važećeg Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj:147/08 do 44/16) kojom odredbom je propisano da ako ovim Zakonom nije uređeno drugačije da se na poreznu zastaru primjenjuje Zakon o obveznim odnosima, pa da bi slijedom navedenog trebalo primijeniti članak 226. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj:35/05 do 78/15, dalje: ZOO), prema kojoj odredbi povremene tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja; da prema odredbi članka 109. stavak 10. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16) zastarjela tražbina po osnovi kamata se ne može namiriti ni iz opterećene stvari što je u skladu i sa odredbom članka 222. stavak 1. ZOO-a. Slijedom navedenog da je nastupila zastara prava na naplatu zateznih kamata za: - porez na dodanu vrijednost za …. i … godinu (točka III.1. rješenja), - porez na tvrtku za …. i …. godinu (točka III. 2.), - porez na cestovna motorna vozila za …. i …. godinu (točka III. 3.), - predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada i prirez porezu na dohodak za…. godinu (točka III. 5.), porez na dohodak i prirez porezu na dohodak po godišnjoj prijavi za …. godinu (točka III. 6.), porez na dobit za …. godinu (točka III. 7.), - poseban porez na plaće, mirovine i druge primitke za …. godinu (točka III. 9.),- članarina TZ-i za …. godinu (točka III. 10.), pa da traži otpis zastarjelih tražbina i njihovo brisanje iz evidencije Porezne uprave (ISPU), sukladno članku 109. stavak 9. OPZ-a. Tužbenim zahtjevom je predložio da se poništi osporeno rješenje tuženika od 17. travnja 2019. godine, te da se ukine rješenje o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Z., KLASA: UP/I-416-02/2017-01/12, URBROJ:513-07-29-04/2017-01 od dana 12. srpnja 2017. godine i prihvati zahtjev tužitelja za utvrđivanje zastare, podredno da se poništi osporeno rješenje tuženika i predmet vrati na ponovni postupak.

Tuženik je odgovorio na tužbu, predlažući istu odbiti zbog razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja.

Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Z., Klasa: UP/I-416-02/2017-01/12, Urbroj:513-07-29-04/2017-01 od 12. srpnja 2017. godine.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem djelomično je uvažen zahtjev tužitelja za utvrđivanje zastare prava na naplatu obveze poreza i drugih javnih davanja, tako da je točkom II. izreke rješenja utvrđen nastup zastare prava na naplatu poreznog duga koji na dan …. godine iznosi … kuna a koji se odnosi na porez na tvrtku za razdoblje …. godine, dok je točkom III. izreke rješenja odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje zastare prava na naplatu poreznog duga koji na dan …. godine iznosi … kuna a za osnove kako je preciznije navedeno pod točkom III. 1. do 12. izreke rješenja.

Na ročištu od 27. rujna 2019. godine pristupila je zamjenica opunomoćenika tužitelja dok nije pristupio tuženik iako je uredno pozvan a nije opravdao izostanak, pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika. Zamjenica opunomoćenika tužitelja je iskazala da ostaje u svemu kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva. Predložila je da se provede financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku, a na okolnost visine ukupnog duga, utvrđivanja iznosa glavnice i kamata, sve u svrhu utvrđivanja trenutka zastare, kako glavnice tako i kamata.

Sud je odbio prijedlog da se provede financijsko vještačenje radi utvrđivanja visine duga tužitelja jer je isto ocijenio kao nepotrebno. Naime, predmet ovog upravnog spora je provedba ovrhe na novčanim sredstvima (računima tužitelja kod banke) temeljem ovršne isprave, po rješenju o ovrsi od … godine u kojem rješenju su navedene ovršne isprave temeljem kojih je tužitelju utvrđen dug naveden u rješenju o ovrsi, odnosno da se radi o postupku koji je tužitelj pokrenuo zahtjevom da se utvrdi nastup zastare prava poreznog tijela na naplatu poreznog duga, što podrazumijeva da je dug ranije utvrđen i obračunat. Stoga, Sud je ocijenio da s obzirom na navedeno nije potrebno provoditi financijsko vještačenje radi utvrđivanja visine tužiteljevog duga. Uz navedeno se ukazuje da prema relevantnoj sudskoj praksi, primjerice prema stavu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi poslovni broj: … od ... godine, u ovršnom postupku ne može osporavati zakonitost ovršnih isprava tj. ne mogu se isticati prigovori vezani za zakonitost duga - osnovanost duga, time i visinu duga. Isto bi značilo da u postupku pokrenutim zahtjevom poreznog obveznika da se utvrdi nastup zastare prava poreznog tijela da vrši naplatu duga koji je već utvrđen se ne može tražiti provođenje financijskog vještačenja radi utvrđivanja visine poreznog duga. Pitanje visine duga tužitelj može riješiti u odnosu sa poreznim tijelom, na način da se pokušaju uskladiti evidencije o stanju duga. Prigovori na visinu duga mogli su se isticati u vrijeme utvrđivanja duga ne i u postupku naplate duga.

U dokaznom postupku čitani su: tužba, osporeno rješenje tuženika od 17. travnja 2019. godine, odgovor na tužbu te je pregledan cio sudski spis, te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

             Stranke nisu imale kakvih drugih dokaznih prijedloga, te nisu popisale troškove upravnog spora.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

              Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, odnosno da li je prvostupanjskim rješenjem pravilno i zakonito odlučeno o tužiteljevom zahtjevu za utvrđivanje nastupa zastare prava poreznog tijela na naplatu porezne obveze, odnosno da li je zakonito odbijen tužiteljev zahtjev za utvrđivanje zastare prava na naplatu u odnosu na obveze navedeno u točki III. 1. do 12. izreke rješenja.

              Među strankama je sporno da li  je nastupila zastara prava na naplatu zateznih kamata za:- porez na dodanu vrijednost za .... i ... godinu, - porez na tvrtku za ... i ... godinu, - porez na cestovna motorna vozila za ...i ... godinu, - predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada i prirez porezu na dohodak za ... godinu, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak po godišnjoj prijavi za ... godinu, porez na dobit za ... godinu, - poseban porez na plaće, mirovine i druge primitke za ... godinu, - članarina TZ-i za ... godinu.

Prema stanju spisa proizlazi da je tužitelj dana ... godine podnio zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga o kojem je odlučeno prvostupanjskim rješenjem.

U obrazloženju prvostupanjskog rješenja jasno se navodi za pojedini porezni dug, kada je počeo teći zastarni rok sukladno Općem poreznom zakonu, kada i čime je tijek zastare prekinut, te je time na valjan način utvrđeno da nije nastupila relativna zastara prava na naplatu.

Člankom 197. stavak 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16) propisano je da će se postupci pokrenuti do dana stupanja na snagu ovog Zakona prema odredbama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 147/08) osim postupaka pokrenutih na temelju glave VIII. i IX. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 147/08 do 44/16), dovršiti prema odredbama toga Zakona. Stavkom 2. istog članka je propisano da iznimno od stavka 1. ovoga članka, postupci za utvrđivanje zastare započeti po zahtjevu poreznog obveznika prema odredbama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 147/08 do 44/16),  u kojima je do 01. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se prema odredbama toga Zakona. Postupci u kojima je do 01. siječnja 2017. godine nastupila apsolutna zastara prema odredbama  Općeg poreznog zakona (Narodne novine“, broj: 147/08 do 44/16) dovršiti prema odredbama ovoga Zakona, dakle,  odredbama „novog OPZ-a“.

Kako se porezne obveze odnose na razdoblje kada je važio OPZ-a (NN, br. 147/08 do 44/16)  i da nije nastupila relativna zastara naplate, niti je do 01. siječnja 2017. godine (kada je stupio na snagu „novi OPZ-a“),niti je protekao zastarni rok od …godina računajući od dana kada je zastara počela teći prvi puta, u konkretnom slučaju je primijeniti odredbe Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 147/08 do 44/16).

Člankom 94. stavak 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 147/08 do 44/16)  je propisano da pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći. Stavkom 3. istog članka je propisano da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate. Stavkom 4. istog članka je propisano da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći nakon isteka godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate i troškove ovrhe.

Člankom 95. stavak 1. OPZ-a je propisano da se tijek zastare prava na utvrđivanje, odnosno na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe, prekida svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe, koja je dostavljena na znanje poreznom obvezniku, a prema stavku 3. istog članka nakon poduzetih radnji iz stavka 1. (prekida) rok zastare počinje teći ponovno.

Člankom 96. stavak 1. OPZ-a apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te prava poreznog obveznika na povrat poreza kamata i troškova ovrhe nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći, a prema odredbama članka 94. stavak 3., 4. i 5. ovog Zakona.

Nije osnovan tužbeni navod da u konkretnom slučaju utvrđivanja nastupa zastare prava na naplatu je trebalo primijeniti odredbu članka 226. stavak 1. ZOO-a, prema kojem povremene tražbine (čime bi se smatrale i kamate) zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svake pojedine tražbine kamata, jer OPZ-a je lex specijalis po pitanju nastupa porezne zastare u odnosu na ZOO-a, a iz naprijed iznesenih odredbi članka 94., 95. i 96 OPZ-a (a što propisuje i „novi OPZ-a“ u članku 108.), je vidljivo da je istim odredbama, ovog lex specijalisa regulirano pitanje na koji način se utvrđuje nastup zastare i u kojem roku zastara nastupa, kako za glavnicu duga, tako i za kamate.

Stoga, nema osnove da bi se primijenila odredba članka 226. stavak 1. ZOO-a i protekom roka od 3 godine od kada je zastara počela teći nastupila zastara prava na naplatu duga po osnovi kamata obračunatih na glavnice duga (prije ….), kako navodi u tužbi.

Slijedom navedenog osporeno rješenje je zakonito. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14 i 29/17; dalje: ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev, odnosno odlučiti kao u izreci presude.

 

 

                                               U Splitu 30. rujna 2019. godine

                                                                                                                 S U D A C

 

Studenko Vuleta, v. r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske  (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba  odgađa izvršenje presude (čl.66.st.5 ZUS-a).

 

DNA:

-          opunomoćeniku tužitelja Odvjetničkom društvu „R. i p.“ d.o.o. iz Š., , uz zapisnik o objavi,

-          tuženiku Ministarstvu financija RH, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, uz zapisnike od 27.9. i 30.9.2019.,

-          u spis.

 

 

                                                 za točnost otpravka – ovlašteni službenik

  N. R.