Broj: Rev 147/14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Č. iz Z., kao vlasnika trgovačkog obrta „Z.“, kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. s. d.o.o. Z., kojeg zastupa direktor N. G., kojeg zastupa punomoćnica I. F., dipl. prav., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru br. Gž-2071/12-2 od 25. rujna 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru br. P-320/06 od 12. lipnja 2012., u sjednici održanoj 7. prosinca 2016.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je isti tražio da mu tuženik isplati na ime naknade štete iznos od 369.680,00 kn, sa zateznom kamatom od 5. prosinca 2005. do isplate, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 75.920,00 kn (toč. I.). Odbijen je isto tako zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 2.020,00 kn (toč. II.).
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu.
Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se prihvatiti reviziju i pobijane presude preinačiti na način da se usvoji zahtjev tužitelja i tuženik obveže na naknadu troškova postupka.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija tužitelja nije osnovana.
U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu, prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
U konkretnom slučaju zahtjev tužitelja za naknadu štete je odbijen jer u postupku nije dokazano postojanje uzročno posljedične veze između nastale štete (štete nastale uslijed provale u trgovinu tužitelja) i ponašanja tuženika.
U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno sljedeće činjenično stanje:
- da su parnične stranke zaključile Ugovor o uslugama dojavnog centra (CDS) u kojemu su u čl. 1. utvrdile obveze tuženika, a u čl. 4. su utvrđeni slučajevi u kojima je isključena odgovornost tuženika za nastalu štetu na imovini korisnika usluge,
- da tuženik u konkretnom slučaju nije povrijedio svoju ugovornu obvezu,
- da se alarm nije uključio zbog zaklanjanja senzora u vrijeme kada alarmni sustav nije bio uključen,
- da je vještačenjem utvrđeno da je alarmni sustav bio ispravan,
- da je vještak utvrdio da izostanak evidentiranja alarmne situacije nije uzrokovan nestručnim ili neovlaštenim rukovanjem tim sustavom od strane tuženika,
- da je kritične zgode izvršena provala u trgovinu tužitelja, te da su provalnici onesposobili alarmni sustav,
- da je kritične zgode otuđeno robe iz trgovine tužitelja u ukupnoj vrijednosti od 489.680,00 kn, time da je C. o. d.d. tužitelju isplatila osiguraninu u visini od 120.000,00 kn.
Obzirom na takva činjenična utvrđenja pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da nisu ispunjene pretpostavke odštetne odgovornosti na strani tuženika u smislu odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01 - dalje: ZOO), a koji propis se primjenjuje obzirom na odredbu čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08).
Iz sadržaja podnesene revizije vidljivo je da tužitelj zapravo pobija činjenično stanje utvrđeno od strane nižestupanjskih sudova, a zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja revizija se uopće ne može podnijeti (čl. 385. ZPP).
U slučaju kada je vještačenje utvrđeno da na strani tuženika nije bilo propusta, da je alarmni sustav bio pravilno postavljen i da je isti bio ispravan, tada je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da ne postoji uzročno posljedična veza između nastale štete (štete nastale zbog provale u prostor tužitelja i otuđenja robe) i postupanja tuženika.
Stoga je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, radi čega je valjalo reviziju tužitelja odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.
Zagreb, 7. prosinca 2016.
