1                         Poslovni broj: 18 UsI-241/19-8

 

Poslovni broj: 18 UsI-241/19-8

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU             

Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta,  uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužiteljice B. Š., V., zastupane po opunomoćeniku D. J., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta RH, Ulica grada Vukovara 78, Zagreb, nakon javne rasprave zaključene dana 20. rujna 2019. u odsutnosti stranaka, dana 30. rujna 2019.,

 

p r e s u d i o    j e

 

              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, koji glasi:

              „Poništava se rješenje Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta Klasa: UP/II-311-01/19-01/09, Urbroj: 526-04-02-01/1-19-1 od 17. travnja 2019. g.“

 

Obrazloženje

 

              Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-311-01/19-01/09, Urbroj: 526-04-02-01/1-19-1 od 17. travnja 2019. (dalje: osporeno drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Odjela za gospodarstvo, Klasa: UP/I-330-01/17-01/116, Urbroj: 2198-02-01-15-2 od 19. travnja 2018., a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužiteljice za stavljanje izvan snage rješenja tog tijela Klasa: UP/I-330-01/15-01/148, Urbroj: 2198-02-01-15-2 od 09. srpnja 2015.

              U pravodobno podnesenoj tužbi ovome sudu tužiteljica pobija citirano rješenje tuženika navodeći da su i prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo pretjerano formalistički pristupili kod rješavanja ovog upravnog predmeta, da su joj povrijedili pravo na raspravljanje pred upravnim tijelima, da su grubo prekršili odredbe Zakona o općem upravnom postupku i to odredbu članka 73.  jer da je tužiteljici ostavljen rok od 5 dana da dostavi potrebnu dokumentaciju što da nije zakonski rok iz članka 73. Zakona o općem upravnom postupku. Osim toga i prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo da  je pogrešno primijenilo  članak 73. Zakona o općem upravnom postupku, jer da je prvostupanjsko tijelo imalo sve ono što je bilo potrebno da bi meritorno odučilo o zahtjevu tužiteljice da stavi izvan snage rješenje Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Služba za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Odjela za gospodarstvo, Klasa: UP/I-330-01/15-01/148, Urbroj: 2198-02-01-15-2 od 09. srpnja 2015., da je podatke moglo zatražiti

od ostalih nadležnih upravnih tijela s kojima je povezano i stoga razloga prvostupanjsko tijelo da nije imalo nikakve potrebe tražiti od stranke dopunu podnesenog zahtjeva za stavljanje izvan snage toga rješenja. Nadležni upravni ured u Zadarskoj županiji da je mogao od Porezne uprave Z. zatražiti podatke o poreznoj aktivnosti tužiteljice u svezi poslovnog obrta, a isto tako da je to moglo zatražiti i od Nadležne općine V. i sve ostalo što je bilo potrebno da se doista utvrdi ono što da je ovdje jedino bitno i pravno relevantno da li je predmetni obrt bio aktivan odnosno obavljao djelatnost ili pak nije kao što doista i nije tako da je prvostupanjsko tijelo moralo postupiti po zahtjevu tužiteljice koja je povukla svoj zahtjev za upis obrta i vrlo jednostavno to rješenje staviti izvan snage, budući dakle taj obrt nikada nije pravno niti stvarno zaživio. Ističe se da je činjenica kako je tužiteljica argumentirano i detaljno obrazložila na čemu temelji svoje zahtjeve, te da je činjenica kako se sva dokumentacija nalazila kod tijela državne uprave, pa da je i prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo moglo bez ikakvih problema doći do tih informacija, a isti da to nisu napravili prvenstveno radi pretjerano formalističkog stava u ovom predmetu. Također da je činjenica kako tužiteljici nije sukladno Zakonu o općem upravnom postupku određen propisan rok za nadopuniti svoj zahtjev, ukoliko je već prvostupanjsko tijelo smatralo kako bi isti trebalo nadopuniti. Svako suprotno postupanje i prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela da je suprotno svrsi smislu i zakonitosti postojanja subjekata kojima je jedini cilj odvijanje poslovne djelatnosti, a ako se ta djelatnost obavlja, odnosno u takvom slučaju nikakve štete i nikakvog valjanog razloga da nije bilo da prvostupanjsko tijelo predmetno rješenje stavi izvan snage što da je u skladu sa načelom dispozicije stranaka u upravnom postupku u kojem su stranke ovlaštene slobodno raspolagati sa svojim zahtjevom, što da znači da ga mogu slobodno podnijeti, a time i slobodno povući i prvostupanjska i drugostupanjska tijela da nisu ovlaštena na to utjecati, kao što da je to učinjeno u konkretnom slučaju. Slijedom navedenog tužiteljica tužbenim zahtjevom traži da se osporeno drugostupanjsko rješenje poništi.

Tuženik u odgovoru navodi da tužba nije osnovana te da u cijelosti ostaje kod osporenog rješenja iz razloga navedenih u njegovom obrazloženju te predlaže da se tužba odbije kao neosnovana. Ističe kako je u konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja primijenilo važeći propis i donijelo rješenje osnovano na zakonu. Iz osporenog rješenja da je razvidno kako su u ponovnom postupku, sukladno uputi ovoga tijela, razmotrene sve činjenice i okolnosti koje su od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari te da je utvrđeno da tužiteljica nije dostavila tražene dokaze kojima potkrepljuju svoje navode, a bez kojih prvostupanjsko tijelo da nije moglo udovoljiti zahtjevu za stavljanje izvan snage rješenja prvostupanjskog tijela Klasa: UP/I-330-01/15-01/148, Urbroj: 2198-02-01-15-2 od 09. srpnja 2015. S obzirom na navedeno da je pravilno odbijen zahtjev tužiteljice sukladno odredbi članka 47. stavak 4. Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 – dalje: ZUP).

U tijeku ovog upravnog spora je dostavom podnesaka i održavanjem rasprave svakoj stranci u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 – dalje: ZUS) dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

Na ročište za raspravu održano dana 30. rujna 2019., nisu pristupili ni tužiteljica odnosno opunomoćenik iste a ni tuženik, iako uredno pozvani, a svoj izostanak nisu opravdali.

Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih ovome spisu te cjelokupnog spisa tuženog tijela koji je ovom sudu dostavljen uz odgovor na tužbu. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale. 

Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

              Iz podataka spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu razvidno je da je tužiteljica dana 26. svibnja 2017. prvostupanjskom tijelu podnijela zahtjev kojim je zatražila da se rješenje tog tijela, oznake Klasa: UP/I-330-01/15-01/148, Urbroj: 2198-02-01-15-2 od 9. srpnja 2015.  stavi izvan snage, navodeći kako obrt pod nazivom D. D., obrt za trgovinu, njene vlasnosti, nikada nije zaživio te da ista u njemu nije ni radila. Navedenim rješenjem, koji je tužiteljica priložila uz svoj zahtjev, tužiteljici je po njenom zahtjevu od 30. lipnja 2015., upisan sezonski obrt naziva D. D. s početkom obavljanja obrta 10. srpnja 2015. g. ( s razdobljem obavljanja sezonskog posla od 10. srpnja do 31. kolovoza). Tužiteljica je uz zahtjev priložila i rješenje istog tijela, Klasa: UP/I-330-01/15-01/212, Urbroj: 2198-02-01-15-2 od 26. listopad a 2015. iz kojeg je razvidno da je na zahtjev tužiteljice od 26. listopada 2015., obrt odjavljen s danom 26. listopada 2015.

Prvostupanjsko tijelo je zaključkom od 05. lipnja 2017. pozvalo tužiteljicu da  u roku od 5 dana od primitka tog zaključka pristupi kod prvostupanjskog tijela radi očitovanja u svezi njenog zahtjeva za stavljanje izvan snage navedenog rješenja od 09. srpnja 2015. te je upozorena da će, ukoliko ne postupi po navedenom, njen zahtjev odbaciti. Navedeni zaključak tužiteljica je zaprimila dana 13. lipnja 2017.

Tužiteljica je prvostupanjskom tijelu dana 26. lipnja 2017. dostavila pisano očitovanje, u kojem se poziva na navedeni zaključak, te u bitnome navodi da je jako bolesna, da joj je suprug bio na teškoj operaciji te moli da joj  se produži rok kako bi dostavila dokaze o tome da njen obrt nikada nije stvarno zaživio niti radio radi čega da je i podnijela zahtjev za stavljanje izvan snage rješenja od 09. srpnja 2015.

Prvostupanjskim rješenjem od 14. srpnja 2017. zahtjev tužiteljice je odbačen pozivom na odredbu članka 73. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 – dalje ZUP-a). Po žalbi tužiteljice tuženik je rješenjem od 20. veljače 2018. poništio navedeno prvostupanjsko rješenje te predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak uz uputu da predmetni zahtjev tužiteljice riješi meritorno sukladno odredbi članka 47. ZUP-a. Navedeno rješenje tužiteljica je zaprimila dana 19. travnja 2019.

U izvršenju navedenog rješenja tuženika prvostupanjsko tijelo donijelo je rješenje od 19. travnja 2018. kojim odbija zahtjev tužiteljice za stavljanje izvan snage pozivajući se na odredbu čanka 47. stavak 4. ZUP-a. Po žalbi tužiteljice tuženik je rješenjem od 20. prosinca 2018. odbio žalbu tužiteljice. Ista je pred ovim sudom protiv tog rješenja pokrenula upravni spor u kojem je presudom, poslovni broj:Usl-33/19-4 od 27. ožujka 2019. navedeno tuženikovo rješenje poništeno te predmet vraćen na ponovni postupak.

U izvršenju te presude osporavanim rješenjem tuženika od 17. travnja 2019. žalba tužiteljice je odbijena.

Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, po ocjeni ovoga suda, u konkretnom slučaju nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice već je na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.

Naime, odredbom članka 47. stavak 1. Zakona o obrtu („Narodne novine“ broj 143/13) propisano je da obrt prestaje po sili zakona: 1. smrću obrtnika ako se ne nastavi vođenje obrta na temelju članka 39. ovoga Zakona, 2. ako nasljednici obrtnika propuste rok iz članka 39. stavka 3. ovoga Zakona i izgube pravo prijenosa obrta, 3. ako je obrtnik pravomoćnom sudskom presudom osuđen na kaznu zatvora za kazneno djelo povezano s obavljanjem obrta, 4. ako obrtnik ne započne obavljati obrt u roku od godine dana od dana izdavanja obrtnice,  5. ako je obrtniku izrečena zaštitna mjera ili mjera sigurnosti zabrane obavljanja obrta za vrijeme duže od tri mjeseca, 6. ako obrtnik ne započne s obavljanjem obrta u roku od 30 dana nakon isteka roka privremene obustave obavljanja obrta.

Prema stavku 2. istog članka obrt prestaje i: 1. ako Sud časti Hrvatske obrtničke komore donese odluku o prestanku obavljanja obrta za vrijeme duže od tri mjeseca, 2. ako nadležno ministarstvo, odnosno drugo tijelo čija nadležnost je propisana posebnim propisom oduzme ili ne produži obrtniku povlasticu, odnosno dozvolu, 3. ako nadležno tijelo utvrdi da je obrtniku izdana obrtnica na temelju nevjerodostojnih isprava, 4. ovršnošću rješenja nadležnog suda o zaključenju stečajnog postupka, 5. ako obrtnik ne ishodi dozvolu za boravak i rad sukladno posebnom propisu.

Prema stavku 3. istog članka mjesno nadležni ured državne uprave u županiji, odnosno nadležni ured Grada Z. rješenjem utvrđuje prestanak obrta po sili zakona i po izvršnosti rješenja briše obrt iz Obrtnog registra.

U konkretnom slučaju tužiteljica je, kao je gore navedeno, svojim zahtjevom tražila da se rješenje prvostupanjskog tijela, Klasa: UP/I-330-01/15-01/148, Urbroj: 2198-02-01-15-2 od 9. srpnja 2015.  stavi izvan snage, navodeći u bitnome kako obrt pod nazivom D. D., obrt za trgovinu, njene vlasnosti, nikada nije zaživio te da ista u njemu nije ni radila.

Gore navedeni zaključak prvostupanjskog tijela 05. lipnja 2017., a koji je tužiteljica zaprimila dana 13. lipnja 2017., treba shvatiti, kako je to pravilno navedeno u rješenju tuženika od 20. veljače 2018. (kojim je poništeno prvostupanjsko rješenje od 14. srpnja 2017.),  da se radi o pozivu stranci da dostavi odgovarajuće dokaze u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja na kojem stranka temelji svoj zahtjev, a o kojem ovisi donošenje odluke o zahtjevu te da se u konkretnom slučaju ne radi o podnesku koji sadrži formalni nedostatak niti se takav zahtjev može smatrati nerazumljivim ili nepotpunim podneskom u smislu članka 73. ZUP-a.

Činjenica je da je upravni postupak pokrenut po zahtjevu tužiteljice te da ista tijekom predmetnog upravnog postupka do donošenja osporenog rješenje tuženika a jednako tako ni uz tužbu odnosno tijekom ovog upravnog spora nije dostavila nikakve dokaze u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja na kojem temelji svoj zahtjev odnosno dokaze da predmetni obrt nije bio aktivan odnosno da nije obavljao djelatnost. Stoga su po ocjeni ovoga suda bez osnove tužbeni navodi tužiteljice o povredi članka 73. ZUP-a odnosno o rokovima za dostavu potrebne dokumentacije kao i tužbeni navodi da su upravna tijela u konkretnom slučaju imala sve potrebne podatke da se stavi izvan snage rješenje od 09. srpnja 2015. te da je moglo zatražiti od ostalih nadležnih upravnih tijela s kojima je povezano. Kako je dakle predmetni upravni postupak pokrenut na zahtjev tužiteljice, koja nije dostavila tražene dokaze kojima potkrepljuje svoj zahtjev, to je zahtjev tužiteljice pravilno odbijen sukladno citiranoj odredbi članka 47. stavak 4. ZUP-a.

Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje predmetne upravne stvari.  Obrazloženje osporenog rješenja sačinjeno je sukladno odredbi članka 98. stavak 5.ZUP-a. Isto je valjano argumentirano i na zakonu osnovano. Navodi tužiteljice nisu s uspjehom osporili zakonitost ni pravilnost osporenog rješenja niti su isti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, radi čega, po ocjeni ovog suda, nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

Stoga je, a kako je osporeno rješenje zakonito, na temelju odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo kao neosnovan odbiti te odlučiti kao u izreci ove presude. 

U Splitu, 30. rujna 2019.

                        S U D A C

 

Marica Goreta, v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u tri primjerka, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Nataša Brajević