- 1 -              Revr 123/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 123/2018-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice mr. sc. S. Lj. M. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik R. T., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. z. j. z. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik T. G., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1217/14-3 od 25. listopada 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-10107/13-10 od 16. svibnja 2014., u sjednici održanoj 25. rujna 2019.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1217/14-3 od 25. listopada 2017. te se predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

 

              II. Odlučivanje o troškovima revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži „da je Odluka o razvrstavanju, koeficijentu složenosti i elementima za obračun osnovne plaće i dodataka na osnovnu plaću od 26. srpnja 2013. H. z. j. z. iz Z., nedopustiva, te se tužiteljici mr. sc. S. Lj. M. iz Z., utvrđuje koeficijent složenosti poslova za izračun plaće od 1. kolovoza 2013. u visini od 1,901“.

 

              Odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka, a naloženo je tužiteljici nadoknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kn.

 

              Drugostupanjskom presudom prvostupanjska presuda je preinačena te je prethodno citirani tužbeni zahtjev prihvaćen, a naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 2.500,00 kn sa zateznom kamatom te je odbijen zahtjev tuženika za nadoknadu troška parničnog postupka i troška odgovora na žalbu.

 

              Protiv navedene drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se drugostupanjska presuda preinači.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija je osnovana.

 

              U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je tužiteljica zaposlenica tuženika te da je Odlukom o razvrstavanju, koeficijentu složenosti i elementima za obračun osnovne plaće i dodataka na osnovnu plaću tuženika od 26. srpnja 2013. tužiteljici smanjen koeficijent složenosti poslova na 1,513, dok joj je prethodnom Odlukom isti bio utvrđen u visini od 1,901.

 

              Utvrđeno je i to da je protiv Odluke tuženika od 26. srpnja 2013. tužiteljica podnijela tuženiku zahtjev za zaštitu prava te da o istom zahtjevu tuženik nije odlučivao.

 

              Prvostupanjski sud je ocijenio da je sporni koeficijent tužiteljici utvrđen u skladu s odredbama Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ broj 27/01 i 39/09), u skladu s Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama („Narodne novine“ broj 25/13), te u skladu s navedenom Odlukom o razvrstavanju, koeficijentu složenosti i elementima za obračun osnovne plaće i dodataka na osnovnu plaću od 26. srpnja 2013. Zbog toga su tužbeni zahtjevi odbijeni.

 

              Drugostupanjski sud je istaknuo da je tužiteljica Voditelj odsjeka za osiguranje kvalitete kao samostalnog odsjeka Službe za zdravstvenu ekologiju, dakle, da ona nije VSS nezdravstveni djelatnik mr. sc. koji sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja jer ona ne obavlja poslove i radne zadatke nezdravstvenog djelatnika koji sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja, te zaključuje da je suprotno navedenoj Uredbi utvrđen tužiteljici koeficijent složenosti 1,513 predviđen za radno mjesto VSS nezdravstveni djelatnik koji sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja mr. sc. Iznoseći dalje razloge zbog kojih je preinačio prvostupanjsku presudu, drugostupanjski sud iznosi da je tužiteljica zaposlena „na radnom mjestu Voditelja odjela koje radno mjesto ima veće odgovornosti, budući ista odgovara za rad cijelog odjela, te da je nadređena svim djelatnicima odjela ...“.

 

              Dakle, drugostupanjski sud u razlozima svoje presude prije svega utvrđuje da tužiteljica obavlja poslove Voditelja odsjeka za osiguranje kvalitete kao samostalnog odsjeka, da bi nakon toga utemeljio svoju odluku iznoseći da je tužiteljica Voditelj odjela.

 

              Zbog navedenog, razlozi drugostupanjske presude su nejasni i proturječni (iz Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu H. z. j. z. vidljivo je da su radno mjesto Voditelja odjela i radno mjesto Voditelja odsjeka dva različita radna mjesta s različitim ovlastima i obvezama) čemu tuženik u reviziji osnovano prigovara.

 

              Na taj način počinjena je bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP što predstavlja razloge zbog kojih se revizija može osnovano podnijeti iz čl. 385. st. 1. toč. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP riješeno kao pod točkom I. izreke.

 

              U nastavku postupka treba otkloniti navedenu bitnu povredu odredbe parničnog postupka te razmotriti ostale razloge iznesene u reviziji koji se odnose na pogrešnu primjenu materijalnog prava, a također treba imati u vidu da tužiteljica tužbenim zahtjevom traži, između ostalog, da se utvrdi da je Odluka o razvrstavanju, koeficijentu složenosti i elementima za obračun osnovne plaće i dodataka na osnovnu plaću „nedopustiva“.

 

              Naime, nije jasno koju vrstu pravnog nedostatka navedene Odluke drugostupanjski sud podrazumijeva prihvaćajući tužbeni zahtjev u kojem je upotrijebljena riječ „nedopustiva“ čije značenje u pravnom kontekstu nije određeno, pa treba razmotriti da li je deklaratorni tužbeni zahtjev u skladu s odredbama čl. 186. st. 1. i čl. 187. st. 1. ZPP.

 

              Odlučivanje o troškovima revizije ostavljeno je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP (točka II. izreke).

 

Zagreb, 25. rujna 2019.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v. r.