Broj: Gž-3392/2015

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sucu ovoga suda Andrei Boras Ivanišević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J. Ž. iz S., P. B. …., OIB: ….. zastupan po punomoćniku V. B., odvjetniku u S., protiv tuženika E. o. d.d., F. S., OIB: …., zastupano po OD G., radi naknade štete, odlučujući o žalbi stranaka protiv presude Općinskog Splitu pod poslovnim brojem IP-929/07 od 27. kolovoza 2015., dana 21. prosinca 2016.,

p r e s u d i o   j e

I. Djelomično se odbija  kao neosnovana, a djelomično prihvaća žalba tužitelja i presuda  Općinskog Splitu pod poslovnim brojem IP-929/07 od 27. kolovoza 2015. godine:

-potvrđuje u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za više zatraženi iznos naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 6.100,00 kn te više zatraženu naknadu imovinske štete u iznosu od 1.200,00 kuna , kao i zatraženi tijek zatezne kamate na dosuđeno naknadu imovinske štete te u odluci o troškovima postupka(pobijani dio točke I.,  III. i IV  izreke);

-preinačava u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za više zatraženi tijek zateznih kamata na ime naknade neimovinske štete na način da se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju na dosuđeni iznos od 18.000,00 kuna daljnje zatraženu zakonsku zateznu kamatu za razdoblje od 08. ožujka 2007. godine do 05. studenog. 2007. godine, te zakonsku zateznu kamatu na iznos od 8.900,00 kuna za razdoblje od 08. ožujka 2007. godine do 30.05. 2007. godine u  visini od od 267,00 kuna uz pripadajuću zateznu kamatu koja na navedeni iznos teče počev od 01. travnja 2011. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope H. narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana (pobijani dio točke I. i II. izreke).

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje pobijana presuda u dijelu dosuđenog tijeka zakonskih zateznih kamata na neimovinsku štetu za razdoblje od 06. studenog 2007. do 27. kolovoza 2015. i odluci o troškovima postupka (pobijani dio točke I. i IV. izreke).

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju na ime pretrpljene neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 18.000,00 kuna sa  zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 06. studenog 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, a od 01.01.2008. do isplate, zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope H. narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana, dok se za više zatraženi iznos po ovoj osnovi od 6.100,00 kuna sa zateznim kamatama od 08.03.2007., kao i za zatezne kamate tekuće na dosuđeni iznos od 18.000,00 kuna u razdoblju od 08.03.2007. do 05.11.2007., tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan( točka I. izreke).

U odluci pod II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim je traženo da se tuženik obveže platiti tužitelju zateznu kamatu koja na iznos od 8.900,00 kuna teče od 08.03.2007. godine do 30.05.2007. godine, što iznosi 267,00 kuna sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od podnošenja zahtjeva 01.04.2011. do isplate po stopi koja se određuje  za svako polugodište, uvećanjem stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

Ujedno je tuženik obvezan u roku od 15 dana platiti tužitelju na ime pretrpljene imovinske štete po osnovu tuđe pomoći i njege iznos od 900,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 27. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope H. narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana, dok se za više zatraženi iznos po ovoj osnovi od 1.200,00 kuna sa zateznim kamatama od 08.03.2007. do isplate, kao i za zatezne kamate tekuće na dosuđeni iznos od 900,00 kuna u razdoblju od 08.03.2007. do 26.08.2015., tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan ( točka III. izreke).

U odluci pod točkom IV. izreke obvezan je tuženik u roku od 15 dana platiti tužitelju na ime parničnog troška iznos od 10.343,00 kuna sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 27. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope H. narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

              Žali se tužitelj pobijajući presudu suda prvog stupnja u dijelu u kojem je odbijen njegov tužbeni zahtjev na ime naknade s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te više zatraženi tijek zatraženih kamata na dosuđene iznose glavnice i odluci o troškovima postupka zbog žalbenog razloga predviđenog odredbom članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku(„Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Žali se i tuženik pobijajući presudu suda prvog stupnja u dijelu kojim je tužitelju priznata zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od ….. 2007. te odluci o troškovima postupka zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl 353. st. 1. ZPP-a s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

              Na žalbu nije odgovoreno.

              Žalba tužitelja je djelomično osnovana dok nije osnovana žalba tuženika.

Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju tužitelj trpi kao posljedicu ozljeđivanja u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana …...

U ovoj fazi postupka između stranaka nije bila sporna pasivna legitimacije i osnov odgovornosti tuženika za štetu koju tužitelj trpi kao posljedicu ozljeđivanja u predmetnoj prometnoj nezgodi.

Sporno je, međutim, u postupku valjalo raspraviti i utvrditi visinu pripadajuće naknade koju tužitelj potražuje u ovom postupku za koju odgovornost snosi osiguranik tuženika.

Naime, štetni događaji iz osnova koji se potražuje naknada štete dogodio se nakon stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima(„Narodne novine“ broj 35/05 ) pa se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe ovog zakona.

Odredbom čl. 19 st. 2 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), propisano je da se pod pravom osobnosti u smislu toga Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

Odredba članka 1100. ZOO-a propisuje da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe težina na povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno o naknadi imovinske štete, a i kad nje nema, time da je stavkom 2. istog članka propisano da će sud  prije odlučivanja o visini  pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povrede izazvanih fizičkih bolova,  duševnih bolova i straha i cilju kojem služi ta naknada, ali o tome da se njom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

U skladu s odredbom članka 1100. ZOO-a tužitelju bi pripadalo pravo na pravičnu novčanu naknadu pod uvjetom da povreda pravne osobnosti nije neznatna, uzimajući u obziri posebno njenu težinu i trajanje.

Naime, novi Zakon o obveznim odnosima uveo je novu koncepciju neimovinske štete tako da, prema ovdje mjerodavnim odredbama iz članka 19., 1046. i 1100. ZOO-a, pretrpljene fizičke boli, duševne boli i strah više ne predstavljaju pravno priznate samostalne oblike neimovinske štete jer ne predstavljaju samostalne oblike povrede prava osobnosti kakve propisuje članak 19. stavak 2. ZOO-a. Fizičke boli, razni oblici duševnih boli i strah samo su kriteriji koja zajedno s ostalim okolnostima slučaja iz članka 1100. ZOO-a utječu na ocjenu suda je li i u kojoj mjeri, pravo osobnosti povrijeđeno. Jačina i trajanje tih boli kao i druge okolnosti slučaja kriteriji su odnosno kvalifikatorne okolnosti težine povrede i one utječu na visinu naknade u svakom konkretnom slučaju.

Osnovom pregledane liječničke dokumentacije te provedenih medicinske vještačenja po vještacima različite specijalnosti prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobio ozljedu vratne kralježnice zbog koje je kao posljedica zaostalo ograničenje u pokretljivosti vratne kralježnice, a koje se odnosi na sve poslove koji su vezani za pogled prema gore odnosno za podizanje glave i gledanje prema gore uz ograničenje pokretljivosti u otvarnju usta u vidu prisutne boli prilikom otvarnja usta tijekom hranjenja odnosno kod zijevanja i pričanje, a što će se u svakodnevnom životu i radu manifestirati kroz umanjenje životnih aktivnosti od ukupno 10 % uz doživljeni primarni strah primarni strah jakog intenziteta 18-19 sec, srednjeg intenziteta još jedan sat na koji strah se nastavio sekundarni strah jakog intenziteta 1,5 dan, srednjeg pet tjedana i laki još 1,5 mjesec, što je kod tužitelja izazvalo psihičku reaktivnu traumu zbog čega da je došlo do pogoršanja njegove osnovne bolesti PTSP te pretrpljene bolove jakog intenziteta prva dva dana, srednjeg intenziteta dva tjedna i slabog dva mjeseca.

              Utoliko je sud prvog stupnja, polazeći od odredbe članka 1100. stavak 2. ZOO-a, osnovom u postupku provedenih vještačenja po liječnicima vještacima odgovarajuće struke o stupnju zaostalih posljedica te zadobivenih povreda u predmetnoj nezgodi, utvrdio sve parametre mjerodavne za određivanje pravične novčane naknade te s ovog osnova, uvažavajući životnu dob tužitelja, priznao novčanu naknadu u visini od 26.400,00 kuna, te obzirom na neprijeporno izvršenu isplatu s ovog osnova u iznosu od 8.400,00 kn tužitelju dosudio pravipčnu novčanu naknadu u visini razlike od 18.000,00 kn do koje iznosa je tužitelju i prihvaćen tužbeni zahtjev.

Pravilna je i odluka suda prvog stupnja o visini i dospijeću imovinske štete koju tužitelj potražuje s osnova tuđe njege i pomoći , temeljem odredbe članka 1095. stavak 1. u svezi s odredbom članka 1086. ZOO-a, pa se radi nepotrebnog ponavljanja žalitelji upućuju na razloge iznesene u pobijanoj presudi.

Slijedom naprijed izloženog, kako u ovom dijelu nisu ostvareni žalbeni razlozi niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda odredaba postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stava 2. ZPP-a, žalbu stranaka je  valjalo odbiti kao neosnovanu te temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a u ovom dijelu pobijanu presudu potvrditi.

Osnovano međutim tužitelj osporava pravilnost i zakonitost pobijane presude u dijelu kojim je odlučeno o tijeku zatezenih kamata na pripadajuću neimovinsku štetu kao posljedicu ozveljiđivanja u predmetnoj nezgodi.

Naime, na konkretni slučaj u odnosu na dospijeće obveze tuženika kao odgovornog osiguratelja primijeniti odredbe članka 12. tada važećeg Zakona o obveznim osiguranjima („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09 i 75/09). Prema odredbi članka 1103. novog ZOO/2005 obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, time da se ova odredba, naravno, odnosi samo na tijek kamata na neimovinsku štetu. Naime, u smislu odredaba čl.1103. ZOO/2005, kao opće odredbe o dospijeću neimovinske štete, ta šteta načelno dospijeva onog dana kada oštećenik osobi odgovornoj za štetu (štetniku ili odgovornom osiguratelju) podnese pisani odštetni zahtjev ili tužbu, pri čemu jedinu iznimku predstavlja situacija kada se zahtijeva naknada neimovinske štete koja je nastala kasnije.

Međutim, odredbama članka 12. ZOOP-a i članka 1103. ZOO-a na različit način je uređeno dospijeće naknade neimovinske štete, pa s tim u svezi i tijek zateznih kamata.  Naime, članak 12. ZOOP-u upućuje na to da je trenutak dospijeća pad osiguratelja u zakašnjenje, a ne predaja zahtjeva ili tužbe kako stipulira odredba članka 1103. ZOO-a, koja, za razliku od ZOOP-a, predviđa iznimku u slučajevima kada je neimovinska šteta nastupila naknadno.  Ovo nas dovodi do pravne situacije u kojoj je moguće da jedna šteta prema ZOO-u ili ZOOP-u ima posve drugačiji trenutak dospijeća obveze naknade štete, a time i početak tijeka zateznih kamata koje u slučaju zakašnjenja isplate pripadaju oštećeniku.

Tako bi proizlazilo primjenom odredbi novog ZOO-a, neovisno o trenutku podnošenja zahtjeva odnosno tužbe, ukoliko je neimovinska šteta nastala naknadno odnosno po završetku liječenja, da bi i kamate na pripadajuću naknadu neimovinske štete mogle početi teći tek slijedeći dan od utvrđenog dovršetka liječenja i to rješenje je u skladu s odredbom članka 1103. novog ZOO, i to je jedina iznimka kada se zahtijeva naknada neimovinske štete koja je nastala kasnije, što u praktičnoj primjeni pred sudovima izazivalo podosta prijepora ( vidi Rev-655/09-2 od 23.10.2013. god).

Pitanje dospijeća obveze osiguratelja na isplatu pravične novčane naknade za neimovinsku štetu potrebno promatrati s aspekta odredbe članka 12. st.4. ZOOP-a, a ne članka 1103. ZOO-a, jer je ovaj potonji lex specialis u odnosu na ZOO u svim pitanjima kojima se uređuje odgovornost osiguratelja u sporovima u kojima ovaj odgovara temeljem police obveznog osiguranja od odgovornosti za štete nastale uporabom motornog vozila. Stoga obvezu po čl. 12. ZOOP-a osiguratelj ne može niti odgoditi, nego je dužan u propisanom roku donijeti odluku o odštetnom zahtjevu i o toj odluci u formi obrazložene ponude, odnosno utemeljenog odgovora pisano obavijestiti oštećenu osobu.

Međutim, dovršetak liječenja obzirom na prihvaćeni stav sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova radi razmatranja spornih pitanja koja se odnose na drugostupanjsko sudovanje u svrhu ujednačavanja sudske prakse u Solarisu od 11. i 12. travnja 2016., ne utječe na dospijeće tuženikove obveze na isplatu pripadajuće novčane naknade na neimovinsku štetu. Naime, oštećeniku pripadaju zatezne kamate na iznos pripadajuće naknade neimovinske štete od dana ponošenja zahtjeva tuženiku kao odgovornom osiguratelju, kako za štetu koja je u tom trenutku nastala, tako i  onu koja ju tom trenutku po redovnom tijeku bila predvidiva .

              Stoga tužitelju, u skladu s naprijed izloženim, a temeljem citirane odredbe članka 12. stavak 4. ZOOP-a, pripada pravno na isplatu zatezne kamate od dana podnošenja zahtijeva za isplatu te štete,  pa je utoliko u ovom dijelu prihvati navode žalbe tužitelja i temeljem odredbe članka 373. stavka 2. ZPP-a u tom dijelu preinačiti pobijanu presudu te tužitelju priznati pravo na zateznu kamate od dana podnošenja zahtijeva i to na zakašnjelu isplatu glavnice od 8.400,00 za razdoblje od 08. ožujka do 30. svibnja 2007. godine uz daljnju kamatu od dana podnošenja zahtjeva s ovog osnova te zakonsku zateznu kamatu na dosuđenu razliku naknade na ime neimovinske štete u visini od 18.000,00 kuna od 08. ožujka 2007.g do isplate.

Potvrđena je i odluka o troškovima postupka jer je ista zasnovana na valjanoj primjeni materijalnog prava odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a prema pravilnom obračunu sukladno vrijednosti predmeta spora temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 dalje: Tarifa). Kako  tužitelj nije uspio u žalbi u odnosu na glavnicu to obzirom na akcesornost zatezenih kamata istom nije priznat trošak sastava žalbe.

U Splitu, 21. prosinca 2016.