Baza je ažurirana 02.07.2025. 

zaključno sa NN 77/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: Gž-1086/2019-2

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

 

 

Županijski sud u Varaždinu

 

 

Stalna služba u Koprivnici

 

 

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

 

 

Poslovni broj: Gž-1086/2019-2

 

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Damiru Roniću kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja Z. h. d.o.o., Podružnica Z., OIB..., kojeg zastupa punomoćnik B. A., odvjetnik u Z., protiv tuženika N. M. iz Z., OIB..., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 10. svibnja 2019. godine broj P-6110/2016-29, 20. rujna 2019.,

 

presudio je

 

Žalba tužitelja u cijelosti se uvažava te se prvostupanjska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 10. svibnja 2019. godine broj P-6110/2016-29 preinačuje te se sudi:

Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ljiljane Herceg Miličević od 23. listopada 2006. godine broj Ovrv-5669/2006 u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 500,00 kn (slovima: petsto kuna) sa zateznom kamatom od 8. listopada 2005. godine pa do isplate, održava se na snazi u cijelosti.

Tuženik N. M. dužan je tužitelju Z. h. d.o.o. naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.100,00 kn (slovima: tisuću i sto kuna) u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom ukinuto je rješenje o ovrsi doneseno od strane javnog bilježnika 23. listopada 2006. godine broj Ovrv-5669/2006 u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 500,00 kn sa zateznom kamatom od 8. listopada 2005. godine i naknaditi mu trošak ovršnog postupka u iznosu od 190,80 kn te je zahtjev tužitelja odbijen.

 

Protiv ove presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud njegovu žalbu uvaži, pobijanu presudu preinači i u cijelosti održi platni nalog.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba tužitelja je u cijelosti osnovana.

 

Tužitelj u svojoj žalbi iznosi žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, no međutim, u svojoj žalbi ne navodi u čemu bi se sastojala eventualno počinjena bitna povreda tako da je ovaj sud prvostupanjsku presudu ispitivao samo u odnosu na one bitne povrede na čije postojanje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP). Ispitujući prvostupanjsku presudu na taj način ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud tijekom postupka nije počinio niti jednu od takvih bitnih povreda tako da prvostupanjska presuda nije opterećena bitnom povredom.

Međutim, u pravu je tužitelj kada smatra da na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud nije pravilno primijenio materijalno pravo kada je  ukinuo u cijelosti rješenje na temelju vjerodostojne isprave i odbio zahtjev tužitelja.

Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio da je predmet spora zahtjev za isplatu tužitelja prema tuženiku, a temeljem računa broj 304437 i to zbog troškova nastalih premještanjem vozila tužitelja koje je određeno po nalogu broj PV-64772. Sud je utvrdio da nije sporno da je tuženik vlasnik tog vozila, već je sporno da li je obvezan platiti troškove premještanja vozila s obzirom da on tvrdi da 29. rujna 2005. godine nije parkirao na način da je onemogućio pristup drugom vozilu niti izlazak nekom već parkiranom vozilu. Prvostupanjski sud je na temelju uvida u fotodokumentaciju koja je sastavni dio naloga na premještaj utvrdio da vozilo tuženika nije bilo parkirano na način kako se to tvrdi u činjeničnim navodima odnosno u nalogu za premještanje vozila i da nisu postojali faktični uvjeti zbog kojih je izdana naredba za premještanje vozila, slijedom čega nije ispunjen niti kumulativni uvjet iz čl. 84. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 84/92,5/93, 29/94 i 46/96 – dalje: Zakon) koji bi opravdavao primjenu odredbe čl. 86. Zakona odnosno da tuženik snosi troškove premještaja svog vozila. Ovakvu primjenu materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, međutim, ovaj sud ne može prihvatiti.

Prema odredbi čl. 84. st. 1. Zakona policijski službenik ili službenik jedinice lokalne samouprave naredbom će odrediti da se vozilo premjesti na drugo mjesto ako je zaustavljeno ili parkirano na cesti na kojoj ugrožava sigurnost prometa ili ometa normalan tok prometa ili kad je parkirano ili zaustavljeno na način kako to propisuju toč. 1. – 12. st. 1. čl. 84. Zakona. Prema odredbi čl. 85. st. 1. Zakona izvršavanje naredbe za premještanje vozila iz čl. 84. Zakona obavlja Ministarstvo unutarnjih poslova ili jedinica lokalne samouprave koja prema st. 2. tog zakonskog propisa može osnovati pravnu osobu ili obavljanje tih poslova povjeriti pravnoj ili fizičkoj osobi obrtniku koji ispunjava propisane uvjete. Prema čl. 86. st. 1. Zakona  troškove premještaja vozila u slučajevima iz čl. 84. Zakona snosi vlasnik odnosno korisnik vozila. U konkretnom slučaju nije sporno da je Ministarstvo unutarnjih poslova izdalo naredbu za premještanje vozila reg. oznake ... zbog toga što je zaustavljeno ili parkirano u Zelinskoj ulici – Vukovarska ulica u Zagrebu na mjestu na kojem je onemogućilo pristup drugom vozilu radi parkiranja ili izlazak nekom već parkiranom vozilu i da je izvršenje te naredbe proveo tužitelj koji je od strane G. Z. osnovan u smislu odredbe čl. 85. st. 2. Zakona. Po ocjeni ovoga suda tužitelj je obvezan prema odredbi čl. 85. st. 1. i 2. Zakona postupiti po izdanoj naredbi Ministarstva unutarnjih poslova i izvršiti premještanje vozila tuženika na deponij, pri čemu prvostupanjski sud po ocjeni ovog suda nije ovlašten ispitivati pravilnost postupanja policijskog službenika prilikom izdavanja naredbe i ocjenjivati da li je policijski službenik naredbu izdao u skladu s zakonom ili nije bilo uvjeta za izdavanje te naredbe. Kada je naredbu za premještanje vozila u smislu čl. 84. st. 1. Zakona  izdao policijski službenik a izvršenje naredbe u smislu čl. 85. Zakona obavila pravna osoba koju je jedinica lokalne samouprave osnovala za tu namjenu, trošak premještaja vozila snosi vlasnik vozila, pri čemu sud nije ovlašten ispitivati osnovanost izdane naredbe kako to nepravilno čini prvostupanjski sud. Zbog toga je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud potpuno pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ocjenjujući osnovanost naredbe policijskog službenika za premještanje vozila tuženika utvrdio da ta naredba nije izdana pravilno i da nisu postojali uvjeti za premještanje vozila tuženika i kada je zbog toga odbio tužbeni zahtjev tužitelja koji je nesporno po naredbi policijskog službenika izvršio premještanje vozila tuženika i  koji trošak iznosi 500,00 kn  kako to proizlazi iz Odluke o cijenama usluge za djelatnost premještanja motornog vozila.

Radi naprijed navedenog valjalo je uvažiti žalbu tužitelja i temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu i održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika od 23. listopada 2006. godine broj Ovr-5669/2006.

Kako je ovakvom presudom izmijenjen uspjeh stranaka u parnici temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a valjalo je tužitelju u cijelosti dosuditi parnični trošak i to prema troškovniku njegovog punomoćnika iz podneska od 1. veljače 2017. godine (list 30 i 31) tj. u iznosu od 725,00 kn a koji trošak čini jednokratna nagrada u iznosu od 500,00 kn temeljem odredbe Tbr. 7. toč. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/114, 118/14 i 107/15) uvećane za iznos PDV-a od 125,00 kn te trošak pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kn. Također tužitelju pripada i trošak žalbe u iznosu od 375,00 kn i sudska pristojba na žalbu u iznosu od 200,00 kn ili ukupno iznos od 1.100,00 kn zbog čega je na taj način valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o troškovima postupka.

 

Koprivnica, 20. rujna 2019.

 

 

 

Sudac

 

 

Damir Ronić

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu