1                         Poslovni broj: 18 UsI-198/19-11

 

Poslovni broj: 18 Usl-198/19-11

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

         Put Supavla 1

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja I. S. iz Z., B. A. ..., zastupanog po opunomoćeniku M. K., odvjetniku iz Z., V. ..., protiv tuženika Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Zagreb, Savska cesta 28., radi utvrđivanja prava na stambeno zbrinjavanje, nakon javne rasprave zaključene dana 06. rujna 2019., u odsutnosti stranaka, dana 16. rujna 2019.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

„I.Tužba se uvažava.

II.Poništava se rješenje Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Klasa: UP/II-371-01/19-01/10, Urbroj: 510-05-01-02/01-19-02 od 15. ožujka 2019.

III.Poništava se rješenje Ureda državne uprave u Šibensko-kninskoj županiji, Klasa: UP/I-019-06/16-01/80, Urbroj: 2182-03-04/1-18-17 od 19. prosinca 2018.

IV.Tužitelju I. S. iz Z., B. A. .., priznaje se zahtjev za utvrđivanjem prava na stambeno zbrinjavanje darovanjem građevnog materijala za popravak i obnovu kuće u D..“

II.Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova ovog upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-371-01/19-01/10, Urbroj: 510-05-01-02/01-19-02 od 15. ožujka 2019.(dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u Šibensko-kninskoj županiji, Klasa: UP/I-019-06/16-01/80, Urbroj: 2182-03-04/1-18-17 od 19. prosinca 2018.(dalje: osporavano prvostupanjsko rješenje) a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje prava na stambeno zbrinjavanje darovanjem građevnog materijala za popravak i obnovu obiteljske kuće u D..

U pravodobno podnesenoj tužbi ovome sudu tužitelj navodi da je tuženo tijelo postupilo na nezakonit način. Naime, isto da ističe da je zahtjev nepotpun, pri čemu da ne uvažava osnovna načela upravnog postupka i uvažavanje stranke kojoj je državno tijelo dužno pomoći. Navodi se nadalje da nije jasno zbog čega tuženo tijelo nije, sukladno zakonskim propisima, samo pribavilo isprave koje se nalaze kod drugih tijela javne vlasti ili kod samog upravnog tijela koje postupa. Osim toga da nije vidljivo ni koje isprave upravno tijelo ima kod sebe, no, prema rješenju da ne posjeduje nikakvu dokumentaciju, a što da je neistinito. Poziva se na odredbu članka 50. stavak 1. točka 1. ZUP-a te ističe da tužitelj već dugi niz godina pokušava ostvariti svoje pravo temeljem statusa prognanika, međutim upravno tijelo da ga na sve moguće načine opstruira. Nadalje, ZUP da  propisuje u članku 26. i 27. a i u članku 58. kako javnopravna tijela međusobno komuniciraju glede dostave isprava i utvrđivanja činjenica, te provođenju postupka dokazivanja od strane javnopravnog tijela. Stoga da se za sve daljnje potvrde i isprave tuženo tijelo može izravno obratiti nadležnim javnopravnim tijelima koje vode zakonom propisan evidencije i očevidnike. No, s obzirom da se predmetni postupak vodi već dva desetljeća tužitelj da je nekoliko puta dostavljao potrebnu dokumentaciju te da tuženo tijelo već u svom spisu posjeduje svu potrebnu dokumentaciju potrebnu za pozitivno odlučivanje o zahtjevu tužitelja. Stoga da su navodi tuženog tijela kako u ovom upravnom postupku nije dostavljena tražena dokumentacija formalistički i birokratistički u potpunosti suprotni namjeri zakonodavca. Tužba se poziva i na članak 82. Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine, broj 105/11., 12/13., 93/16., 104/16.) kojim je propisano kako se u rješavanju u upravnim stvarima ne smije zahtijevati od stranaka da u postupku pribavljaju uvjerenja o činjenicama o kojima tijela državne  uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe koje imaju javne ovlasti vode službene očevidnike. Takva uvjerenja da se moraju pribaviti po službenoj dužnosti. Nadalje se u tužbi ističe da se tuženo tijelo poziva na članak 3. stavak 1. ZUP-a i navodi: Ovaj se Zakon primjenjuje u postupanju u svim upravnim stvarima. Samo se pojedina pitanja upravnog postupka mogu zakonom urediti drukčije, ako je to nužno za postupanje u pojedinim upravnim područjima te ako to nije protivno temeljnim odredbama i svrsi ovoga Zakona. Navedenim da se jasno zaključuje kako svaki pravni propis koji se primjenjuje tijekom upravnog postupka mora biti suglasan sa ZUP-om odnosno općim načelima ZUP-a. Stoga da su navodi tuženog tijela kako zbog navedenog ne mora postupiti sukladno ZUP-u i Zakonu o sustavu državne uprave nezakoniti. Tuženom tijelu da je poznato kako tužitelj boluje od karcinoma te da mu je izrazito teško, gotovo nemoguće nanovo pribavljati sam navedenu dokumentaciju. Također da je tražio dodatni rok za dostavu iste međutim upravno tijelo da se oglušilo na zamolbu. Ističe se da građani imaju pravo na poštenu upravu, koja prema njima postupa primjereno. Na žalost u ovom slučaju da je uprava neprijateljski opredijeljena, odnosno kako je to nedavno izjavila predsjednica Republike da se radi o „represivnom aparatu“. Taj represivni aparat da se primjenjuje prema najslabijima, a u ovom slučaju prognaniku i ratnom stradalniku, karcinomskom bolesniku te članovima njegove obitelji. Nadalje se ističe da postoji pravomoćno rješenje Ureda državne uprave u Šibensko-kninskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Klasa: UP/I-361-02/00-01/32, Urbroj: 2182-03-04/6-11-37 od 23. studenog 2011., a kojim da je bratu žalitelja J. S. utvrđeno pravo na obnovu i dodjelu potpore za opremanje istog objekta u D. za koji i tužitelj traži obnovu. Međutim, iako je rješenje pravomoćno i izvršno do danas da nije po njemu postupljeno. Glavna povreda odredbi upravnog postupka da se sastoji u kontradiktornosti obrazloženja drugostupanjskog rješenja i sadržaja spisa s obzirom da tuženo tijelo posjeduje svu potrebnu dokumentaciju, međutim, da formalističkim i arbitrarnim postupanjem krši osnovna ustavna i ljudska prava tužitelja o čemu da je tužitelj posebno obavijestio i pučku pravobraniteljicu. Navodi se i to kako je državni tajnik N. M. u nadležnom Ministarstvu, u …. emisiji P. od 6. travnja 2019. dao izjavu kako je kod podnošenja zahtjeva dovoljna samo preslika osobne iskaznice za tražene osobe. Međutim, očito da tomu nije tako kad tužitelj vodi već čitavi niz sukcesivnih upravnih postupaka i sporova pokušavajući ostvariti svoje pravo. Obrazloženje pobijanog rješenja da je sastavljeno suprotno odredbama članku 98. stavak 5. ZUP-a koji navodi utvrđeno činjenično stanje razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka u tijeku postupka te propisi na temelju kojih je riješena upravna stvar. No,  ništa od navedenog da se u istom ne nalazi već da je šturo naveden tijek postupka od podnošenja zahtjeva do donošenja pobijanog rješenja bez navedenih razloga i zakonskih propisa na temelju kojih se odbija zahtjev tužitelja. Navedenim smatra da je očigledno kako tuženo tijelo nije postupilo niti sukladno mjerodavnim zakonskim odredbama niti jasnoj uputi suda čime da je pobijano rješenje nezakonito, a postupanje tuženog tijela nezakonito i protivno Ustavu RH. Naglašava se da je tužitelj hrvatski državljanin i da je prema Ustavu RH i zakonima jednak pred tijelima s javnim ovlastima kao i svaki drugi građanin RH, te da je, s obzirom da je prognanik, potrebno prema njemu iskazati posebnu skrb i socijalnu osjetljivost koja da je u konkretnom slučaju u potpunosti izostala. Ističe se da je slijedom navedenih okolnosti da je evidentno da je pobijano rješenje doneseno suprotno osnovnim načelima upravnog postupka, koja je tuženo tijelo bilo dužno poštivati i to načelima iz članka 5., 8., 9. ZUP-a. Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se tužba uvaži, drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje ponište, da mu se prizna zahtjev za utvrđivanjem prava na stambeno zbrinjavanje darovanjem građevnog materijala za popravak i obnovu kuće u D. te da mu tuženik nadoknadi troškove ovog upravnog spora, a koji su popisani u tužbi.

Tuženik u odgovoru na tužbu prije svega ističe da je tekst i navodi tužbe do dijela koji započinje rečenicom: „Glavna povreda odredbi upravnog postupka….“ 2. str. tužbe, 8. odlomak, u svemu istovjetna žalbi koju je tužitelj izjavio protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 19. prosinca 2018. Tuženik smatra da  nije osnovan navod da postoji kontradiktornost obrazloženja drugostupanjskog rješenja i sadržaja spisa jer da je upravo temeljem dokaza i sadržaja prvostupanjskog spisa predmeta dana ocjena o pravilnosti i zakonitosti prvostupanjskog rješenja i time donesena odluka o neosnovanosti predmetne žalbe. Ističe se i da se spominjanje … emisije „P.“ od 06. travnja 2019. u kojoj je čelnik tuženog tijela „dao izjavu kako je kod podnošenja zahtjeva dovoljna samo preslika osobne iskaznice“, odnosi se na primjenu Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima (Narodne novine, broj 106/118) i postupak podnošenja prijave, a ne zahtjeva za stambeno zbrinjavanje. Međutim, isto da nije od utjecaja jer da su odluke prvostupanjskog i tuženog tijela u predmetnoj upravnoj stvari donesene temeljem Zakona o područjima posebne državne skrbi (Narodne novine, broj 86/08., 57/11., 51A/13., 148/13., 76/14., 147/14. i 18/15.). Nadalje, da je iz obrazloženja osporavanog rješenja vidljivo da je, kao što je već naprijed istaknuto, ocjena pravilnosti prvostupanjskog rješenja u povodu žalbe tužitelja dana temeljem dokaza dostavljenog spisa i usporedbom sukladnih odredaba materijalnog propisa, da je to sve itekako izneseno i obrazloženo u obrazloženju rješenja pa da stoga potpuno neosnovanim cijeni  navode tužbe da je obrazloženje pobijanog rješenja sastavljeno suprotno članka 98. stavak 5. ZUP-a, te stav da tuženo tijelo nije postupilo sukladno mjerodavnim zakonskim odredbama, „niti jasnim uputama suda“ te da je postupanje istog protivno Ustavu RH. Pri tome da nije jasno na koje upute i kojeg suda misli tužitelj i u čemu se sastoji povreda Ustava RH. Državljanstvo RH i status prognanika da nisu od utjecaja niti na pravilnost osporavanog rješenja, niti na ostvarivanje prava na stambeno zbrinjavanje prema Zakonu o područjima posebne državne skrbi jer te okolnosti da nisu propisane kao uvjeti i okolnosti odlučne za ostvarivanje prava iz tog Zakona pa tako niti pozivanje od strane tužitelja na potrebu iskazivanja posebne skrbi i socijalne osjetljivosti, niti stav da je ista izostala u konkretnom slučaju. Također, da nije osnovan navod tužbe da je pobijano rješenje doneseno suprotno osnovnim načelima ZUP-a jer da uvidom u isto proizlazi suprotno-da je doneseno uz poštivanje načela upravnog postupka, kao i odredaba materijalnog propisa. Slijedom iznesenog, a ostajući u svemu pri iznesenim razlozima osporavanog rješenja tuženik predlaže da  se tužba i tužbeni zahtjev odbiju tužitelja kao neosnovani.

              U tijeku spora je dostavom podnesaka i održavanjem rasprave  svakoj stranci u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 – dalje: ZUS) dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

Na raspravu održanu dana 06. rujna 2019. nije pristupio tužitelj odnosno opunomoćenik istoga, iako uredno pozvan, a svoj izostanak nije opravdao. Nije pristupio ni tuženik, iako uredno pozvan, a svoj izostanak opravdao je podneskom zaprimljenim kod ovoga suda dana 13. kolovoza 2019.  

Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih ovome spisu te cjelokupnog spisa tuženog tijela koji je ovom sudu dostavljen uz odgovor na tužbu.  Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanih rješenja.

Iz sadržaja spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu razvidno je, kako slijedi:

Tužitelj je dana 15. veljače 2016. prvostupanjskom tijelu podnio zahtjev za  utvrđivanje prava na stambeno zbrinjavanje darovanjem građevinskog materijala za obnovu obiteljskog stambenog objekta na adresi D. ul. K. U. ..U zahtjevu navodi da je navedena kuća bila u vlasništvu njegovog sada pok. oca N. S., da je ista oštećena za vrijeme Domovinskog rata, da nije uvjetna za stanovanje te da su članovi  njegovog obiteljskog domaćinstva izvanbračna supruga D. B.,  te sinovi A. R. S. i N. G. S.

Tužitelj je uz svoj zahtjev priložio preslik svoje osobne iskaznice te preslik Osobnog kartona prognanika. Prvostupanjsko tijelo je rješenjem od 26. veljače 2016. zahtjev tužitelja odbacilo  kao nepotpun, tužitelj je na to rješenje izjavio žalbu koja je rješenjem tuženika od 18. studenog 2016. odbijena. Potom je tužitelj pred ovim sudom pokrenuo upravni spor u kojem sporu je presudom ovoga suda, poslovni broj: 15 Usl-137/17-6 od 07. veljače 2018. poništeno navedeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje uz nalog da u ponovljenom postupku u smislu odredbe članka 47. stavak 3. ZUP-a pozove tužitelja zaključkom da dopuni svoj zahtjev potrebnom dokumentacijom, te da je tek u slučaju da tužitelj ne postupi sukladno takvom zaključku moguće njegov zahtjev odbaciti kao nepotpun, dok u situaciji da tužitelj dostavi potrebnu dokumentaciju, tada će prvostupanjsko tijelo meritorno odlučiti o njegovom zahtjevu i utvrditi ostvaruje li pravo na stambeno zbrinjavanje.

              U izvršenju navedene presude prvostupanjsko tijelo je zaključcima od 07. ožujka 2018. te od 23. ožujka 2018. pozvalo tužitelja da sukladno odredbi članka 12. stavak 1., 2., 4., 5. i 6. Zakona o područjima posebne državne skrbi u roku od 15 dana od primitka tih zaključka, dostavi tom tijelu dokaze za sebe i sve članove obitelji za koje podnosi zahtjev za stambeno zbrinjavanje i dokaze o ispunjavanju uvjeta za ostvarivanje bodova prema članku 4. Uredbe o kriterijima za bodovanje zahtjeva za stambeno zbrinjavanje („Narodne novine“ broj: 30/14 i 115/16, u zaključcima je precizno navedena dokumentacija koju je potrebno dostaviti te je ujedno tužitelj upozoren da će, ukoliko ne postupi po navedenom traženju, postupak nastaviti i zahtjev odbiti budući se bez navedenih dokaza zahtjevu ne može udovoljiti.

              Tužitelj je dana 26. ožujka 2018. prvostupanjskom tijelu dostavio podnesak u kojem navodi da zbog zdravstvenog stanja nije u mogućnosti dostaviti sve relevantne podatke glede stambenog zbrinjavanja. U prilogu je dostavio potvrdu D. z. Z. Z. od 20. ožujka 2018.,  prema kojoj tužitelj provodi dijagnostičko-terapijski postupak u sklopu Dnevne bolnice Klinike za urologiju te da nije u mogućnosti prikupiti potrebnu dokumentaciju u predmetu utvrđivanje prava na stambeno zbrinjavanje na područjima posebne državne skrbi pri Službi za imovinsko-pravne poslove Šibensko-kninske županije. 

              Nadalje, spisu tuženog tijela prileži i potvrda D. z. Z. Z. od 18. travnja 2018. iz koje proizlazi da tužitelj provodi terapijski postupak maligne bolesti te da do daljnjega nije u mogućnosti prikupljati potrebnu dokumentaciju.

              Prvostupanjsko tijelo je rješenjem od 25. svibnja 2018. ponovno odbacilo zahtjev tužitelja kao nepotpun.

              Tužitelj je po svom opunomoćeniku na navedeno rješenje izjavio žalbu povodom koje je  drugostupanjskim  rješenjem od 02. listopada 2018. navedeno prvostupanjsko rješenje poništeno te predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak uz uputu da u ponovnom postupku putem opunomoćenika pozove žalitelja (ovdje tužitelja) odnosno članove njegove obitelji na dostavu dokumentacije koja je potrebna za bodovanje zahtjeva i da mu odredi primjeren rok za isto uz  upozorenje na posljedice neodaziva pozivu te da ovisno o postupanju žalitelja odredi daljnje radnje i odluči o zahtjevu.

              U izvršenju navedenog rješenja prvostupanjsko  tijelo je zaključkom od 26. listopada 2018. pozvalo tužitelja putem njegova opunomoćenika da sukladno odredbi članka 12. stavak 1., 2., 4., 5. i 6. Zakona o područjima posebne državne skrbi, u roku od 30 dana od primitka tog zaključka, dostavi tom tijelu za sebe i sve članove obitelji za koje podnosi zahtjev za stambeno zbrinjavanje, i dokaze o ispunjavanju uvjeta za ostvarivanje bodova prema članka 4. Uredbe o kriterijima za bodovanje zahtjeva za stambeno zbrinjavanje (Narodne novine, broj 30/14 i 115/16). Prvostupanjsko je tijelo preciziralo dokumentaciju na dostavu koje je pozvalo žalitelja. Ujedno je tužitelj upozoren da će, ukoliko ne postupi po navedenom traženju, postupak nastaviti i zahtjev odbiti budući se bez navedenih dokaza zahtjevu ne može udovoljiti.

              Navedeni zaključak tužitelj je po svom opunomoćeniku zaprimio dana 31. listopada 2018., međutim, tužitelj po istom nije postupio u ostavljenom roku od 30 dana niti je tražio produljenje roka.

              Osporavanim prvostupanjskim rješenjem od 19. prosinca 2019. zahtjev tužitelja je odbijen pozivom na odredbu članka 12. Zakona o područjima posebne državne skrbi te odredbu članka 47. stavak 4. ZUP-a u bitnome navodeći da tužitelj nije postupio po traženju ovog  tijela odnosno da za sebe i članove obitelji nije priložio potrebne dokaze.

              Na navedeno rješenje tužitelj je po svom opunomoćeniku izjavio žalbu, koja u bitnome odgovara navodima iz predmetne tužbe.

              Osporavanim drugostupanjskim rješenjem navedena žalba je odbijena. U obrazloženju ovog rješenja citirane su mjerodavne odredbe Zakona o područjima posebne državne skrbi te Zakona o općem upravnom postupku, u bitnome je navedena kronologija postupanja u upravnom postupku, prvostupanjsko rješenje je ocijenjeno pravilnim i na zakonu osnovanim u bitnome stoga što žalitelj (ovdje tužitelj) u ostavljenom roku nije dostavio traženu dokumentaciju odnosno dokaze koje je, kao podnositelj predmetnog  zahtjeva bio u obvezi priložiti uz zahtjev temeljem materijalnih propisa, a radi se o dokazima bez kojih nema osnove udovoljiti zahtjevu stranke te da navodi žalbe, na koje je u obrazloženju ovog rješenja odgovoreno, nisu od utjecaja na drugačije rješenje o žalbi i predmetnom zahtjevu.

              Ocjenjujući zakonitost osporavanih rješenja ovaj sud je stava da u konkretnom slučaju nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

Naime, prema odredbi članka 8. stavak 1. točka 4. Zakona o područjima posebne državne skrbi jedan od načina stambenog zbrinjavanja je darovanje građevnog materijala za popravak, obnovu i nadogradnju obiteljske kuće ili stana, odnosno izgradnju obiteljske kuće na građevinskom zemljištu u vlasništvu podnositelja zahtjeva.

Prema odredbi članka 10. stavak 1. istog Zakona pravo na stambeno zbrinjavanje iz članka 8. ovoga Zakona može ostvariti korisnik i članovi njegove obitelji koji žive u zajedničkom kućanstvu, u skladu s odredbama posebnog zakona koji uređuje odnose u obitelji: 1. ako nemaju u vlasništvu ili suvlasništvu drugu useljivu obiteljsku kuću ili stan na području Republike Hrvatske, ili ako istu nisu prodali, darovali ili na bilo koji drugi način otuđili nakon 08. listopada 1991. odnosno ako nisu stekli pravni položaj zaštićenog najmoprimca, 2. ako nemaju u vlasništvu ili suvlasništvu drugu useljivu obiteljsku kuću ili stan na području država nastalih raspadom SFRJ ili drugim državama u kojima borave odnosno u kojima su boravili, ili da istu nisu prodali, darovali i na bilo koji drugi način otuđili nakon 08. listopada 1991., odnosno nisu stekli pravni položaj zaštićenog najmoprimca.

Nadalje, prema odredbi članka 12. stavak 2. istog Zakona uz zahtjev za stambeno zbrinjavanje podnositelj je obvezan priložiti za sebe i sve članove obitelji za koje podnosi zahtjev za stambeno zbrinjavanje sljedeću dokumentaciju: 1. presliku važeće osobne iskaznice ili druge identifikacijske isprave, 2. uvjerenje o prebivalištu za razdoblje od 08. listopada 1991. do trenutka podnošenja zahtjeva, 3. uvjerenje nadležnog ureda za katastar o ne/posjedovanju nekretnina, 4. uvjerenje Općinskog suda da ima/nema u vlasništvu nekretnine, 5. potvrdu nadležne porezne ispostave o prometu nekretnina, 6. potvrdu Ministarstva financija, Porezne uprave, potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, kao i druge odgovarajuće dokaze o primanjima u prethodnoj godini, 7. uvjerenje nadležnog suda u skladu s člankom 29. stavak 1. točka 3. ovoga Zakona, a potvrdu Ministarstva pravosuđa u skladu s točkama 1. i 2. navedenog stavka nadležno tijelo koje rješava po podnesenom zahtjevu pribavlja po službenoj dužnosti. U stavku 3. istog članka propisano je da je za potrebe postupka podnositelj obvezan priložiti za sebe i sve članove obitelji za koje podnosi zahtjev za stambeno zbrinjavanje i ostalu potrebnu dokumentaciju na temelju zahtjeva ureda državne uprave u županiji odnosno nadležnog upravnog tijela G. Z.. Nadalje u stavku 4. iste zakonske odredbe propisano je, pored ostalog, da je dokumentaciju iz stavka 2. točka 3. do 5. toga članka potrebno dostaviti za mjesto gdje je podnositelj zahtjeva i svi članovi obitelji za koje podnosi zahtjev za stambeno zbrinjavanje imao prijavljeno prebivalište od 08. listopada 1991.  do trenutka podnošenja zahtjeva, kao i za mjesta svih boravišta u navedenom razdoblju.

Prema stavku 6. iste odredbe, dokazi o ispunjavanju uvjeta za stambeno zbrinjavanje propisani u stavku 2. točka 3. do 7. i stavku 5. istog članka, u trenutku podnošenja zahtjeva za stambeno zbrinjavanje, ne mogu biti stariji od šest mjeseci, a nepotpuni, odnosno nepravodobni zahtjevi, odbacit će se rješenjem na koje se može izjaviti žalba.

              Prema odredbi članka 47. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 – dalje ZUP-a) kad stranka nije u ostavljenom roku dostavila zatražene dokaze, a postupak je pokrenut na zahtjev stranke, službena osoba ocijenit će od kakve je to važnosti za rješavanje upravne stvari. Ako se bez tih dokaza ne može udovoljiti zahtjevu stranke, zahtjev će se rješenjem odbiti.

              Slijedom citiranih odredbi, a u skladu s prednjim utvrđenjima i ovaj sud je stava, a obzirom da tužitelj u danom roku iz zaključaka prvostupanjskog tijela pa tako ni iz zaključka od 25. listopada 2018., pa ni naknadno nije dostavio potrebnu dokumentaciju koju je u obvezi dostaviti sukladno odredbi članka 12. Zakona o područjima od posebne državne skrbi, da je tuženik pravilno postupio kada je odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja prvostupanjskog tijela, budući istim ni po mišljenju ovog suda  nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

              U odnosu na pozivanje tužitelja na u tužbi navedene i citirane odredbe ZUP-a te Zakona o sustavu državne uprave i tvrdnje koje se u bitnome svode na to da tužitelj već dugi niz godina pokušava ostvariti svoje pravo temeljem statusa prognanika, da ga upravno tijelo opstruira, da dokumentaciju treba pribaviti službenim putem, da tuženo tijelo u spisu posjeduje svu potrebnu dokumentaciju za pozitivno odlučivanje o njegovu zahtjevu, da  tuženo tijelo postupa formalistički, birokratski i arbitrarno,   da je prema tužitelju, obzirom da je hrvatski državljanin, prognanik te boluje od karcinoma, potrebno iskazati posebnu skrb i socijalnu osjetljivost, ovaj sud je stava, da sva prednja utvrđenja upućuju na neosnovanost tužbenih prigovora. Naime, iz prednjih utvrđenja nedvojbeno proizlazi da je tužitelj uz svoj zahtjev nije dostavio dokumentaciji koju je u obvezi dostaviti sukladno odredbi članka 12. Zakona o područjima posebne državne skrbi već je od propisane dokumentacije dostavio samo preslik osobne iskaznice. Traženu dokumentaciju tužitelj nije dostavio ni nakon što je naknadno u više navrata pozivan od strane prvostupanjskog tijela. Činjenica je da tužitelj ni po zaključku prvostupanjskog tijela od 26. listopada 2018., u kojem je precizno navedeno što je obvezan dostaviti te je upozoren na posljedice nepostupanja, a koji zaključak je tužitelj po svom opunomoćeniku zaprimio dana 31. listopada 2018, nije postupio u ostavljenom roku a ni po proteku tog roka niti je tražio produljenje roka. Obzirom na sva prednja utvrđenja (vrijeme podnošenja zahtjeva – veljača 2016., rokove iz zaključaka prvostupanjskog tijela kojima je tužitelj pozivan na dostavu potrebne dokumentacije a posebno iz zaključka od 26. listopada 2018.) tužitelj je, uvažavajući njegovu bolest, imao dovoljan vremenski period da osobno, putem članova obitelji ili svog opunomoćenika dostavi dokumentaciju propisanu odredbom članka 12. Zakona o područjima posebne državne skrbi a bez koje dokumentacije se ne može udovoljiti zahtjevu tužitelja. Nadalje, činjenica je da tužitelj traženu dokumentaciju nije dostavio ni u žalbenom postupku a ni u ovom upravnom sporu.

Navedenim ovaj sud drži da, suprotno tužbenim navodima, u konkretnom slučaju nisu povrijeđena načela upravnog postupka, nije se postupalo formalistički i arbitrarno već sukladno gore citiranim zakonskim odredbama. Suprotno tužbenim navodima spisu ne prileži potrebna dokumentacija, koju je u obvezi bio dostaviti tužitelj, a koja je preduvjet da bi se, pod zakonom propisanim pretpostavkama, moglo udovoljiti njegovom zahtjevu.  Stoga su bez osnove tužbeni navodi o kontradiktornosti obrazloženja drugostupanjskog rješenja i sadržaja spisa. U osporavanom drugostupanjskom rješenju su suprotno tužbenim navodima jasno navedeni razlozi i zakonski propisi na temelju kojih se odbija zahtjev tužitelja. 

Pozivanje tužitelja na rješenje Ureda državne uprave u Šibensko-kninskoj županiji, Službe za gospodarstvo od 23. studenog 2011. kojim je J. S., tužiteljevu bratu, utvrđeno pravo na obnovu i dodjelu potpore za opremanje istog objekta, nije od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari.

U svemu izloženom, osporeno rješenje tuženika je zakonito, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, te je pravilno primijenjen materijalni propis, pri čemu nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09), na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

              Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao pod točkom I. izreke ove presude.

S obzirom da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev, to je valjalo pozivom na odredbu članka 79. stavka 4. ZUS-a odbiti kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora pa je i odlučeno kao pod točkom II. ove presude.

 

U Splitu, 16. rujna 2019.

 

                                                                                                                                            S U D A C

 

                                                                                                                                            Marica Goreta, v.r.

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u tri primjerka, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Nataša Brajević