Broj: 11. Kmp-46/16-72

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

     P R E S U D A

 

Općinski sud u Čakovcu,  u vijeću za mladež sastavljenom od  suca toga suda Miroslava Kedmenca kao predsjedniku vijeća, te sudaca porotnika Mladena Grubića i Manuele Maltarić, uz sudjelovanje zapisničara Ljiljane Knežević, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. ml. pljt. P., zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 6. u vezi st. 2. i st. 1. Kaznenog zakona (NN br.125/11,144/12,56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 dalje KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu br. KMP-DO-141/2015-110 od 26. travnja 2016. izmijenjena na raspravi 3. rujna 2019., na  raspravi održanoj i završenoj dana 16. rujna 2019. godine, u nazočnosti zastupnice optužbe Ivane Krnjak, optuženika osobno uz branitelja D. Z., odvj. iz Č., opunomoćenika oštećenih D. M. i K. M., roditelja pokojne žrtve M. M., M. J., odvj. iz Zagreba, 18. rujna  2019. objavio je, a 16. rujna 2019., 

 

p r e s u d i o  j e

 

Optuženi K. ml. pljt. P., OIB: .., sin Z. i M., rođ. K., rođ. ... u Č., s prebivalištem u D.., državljanin Republike Hrvatske, student, sa završenom srednjom ekonomskom školom, nezaposlen, uzdržavaju ga roditelji, neoženjen, bez djece, bez čina, bez odlikovanja, bez imovine, neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak,

 

 

  k r i v   j e

 

dana 25. listopada 2015. oko 0,200 sati, u Čakovcu, upravljajući osobnim automobilom marke .., reg. oznake .., kolnikom ul. D. ., iz smjera zapada u smjeru istoka, postupio protivno odredbi čl. 47. st. 2. i čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13 i 92/14), time što se vozilom nije kretao na dovoljnoj udaljenosti od desnog ruba kolnika, te brzinu kretanja vozila nije prilagodio uvjetima vožnje po mraku, te pješaku M. M. koji se kretao u istom smjeru uz desni rub kolnika, olako smatrajući da takvom vožnjom neće ugroziti sigurnosti drugih sudionika u prometu, uslijed čega je u kočenju prednjim desnim dijelom automobila udario u pješaka M. M. te je došlo do podizanja imenovanog pješaka na prednje vjetrobransko staklo, a potom do odbacivanja na šljunčanu površinu na koso udesno prema naprijed kraj kolnika, a koji je pri tome zadobio oguljotine lijeve strane lica, oguljotine vanjskih dijelova trbušne stijenke s obje strane, oguljotine leđa, oguljotine obje šake, krvni podljev lijeve tjemene regije, prijelom baze lubanje, krvarenje u meke moždane ovojnice, krvarenje u moždane komore, oticanje mozga, prijelom prvog do devetog rebra desno i natučenje desnog pluća, od kojih je ozljeda istoga dana u 02,48 sati preminuo,

 

dakle, iz nehaja kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život ili tijelo ljudi, a kaznenim djelom prouzročena je smrt jedne osobe,

 

čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu – opisano u čl. 227. st. 6. u vezi st. 2. i st. 1. KZ/11 a kažnjivo po čl. 227. st. 6. KZ/11

 

              te  se  optuženi K. P. na temelju  čl.  227. st. 6. KZ/11

 

              o s u đ u j e :

 

na  kaznu zatvora u trajanju od

1 (jednu) godine i 8 (osam) mjeseci

 

 

Na temelju čl. 148. st. 1.  ZKP/08   optuženik je dužan  platiti  trošak  kaznenog postupka  iz čl.  145. st. 2. toč. 1. ZKP/08 u ukupnom iznosu od 23.424,89 kuna, te iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od  600,00 kuna.

 

 

Obrazloženje

             

Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu (nastavno ODO u Čakovcu) podiglo je protiv optuženog K.ml. pljt. P. optužnicu br. KMP-DO-141/2015-110 od dana 26. travnja  2016. godine, koja je činjenično izmijenjena na raspravi 3. rujna 2019. godine, zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i  sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće – iz čl. 227. st. 6. u svezi st. 2. i st. 1. KZ/11, kako je to opisano u izreci presude.

 

              Upitan da se očituje o tome kakav stav zauzima prema optužbi, optuženik je odgovorio da se ne smatra krivim.

 

U dokaznom postupku sud je na kraju dokaznog postupka ispitao optuženika, te su uz suglasnost stranaka pročitani iskazi svjedoka A. G. i D. O., sa zapisnika od 24. veljače 2017. (list 242-243), svjedokinje G. Š., sa zapisnika od 25. travnja 2017. (list 252-253), svjedoka A. M. i D. J. (list 307-308), iskazi sudskog vještaka A. M. i vještakinje A. K., sa zapisnika od 24. veljače 2017. (list 240-243), te sa rasprave 12. veljače 2018. (listovi 287-290), iskaz vještakinje R. F. sa listova 251-253), iskaz sudske vještakinje L. M. M. od 17. svibnja 2019. (listovi 374-375), te je pročitan zapisnik o očevidu KU-34/15 od 25.10.2015., zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola broj 1233042 od 25. listopada 2015., zahtjev za utvrđivanje stupnja alkoholiziranosti s analizom alkohola u krvi i mokraći i mišljenjem o stupnju alkoholiziranosti broj 511-01-114/2-AL-3133/2-2015 od 6. studenoga 2015., zahtjev za utvrđivanje stupnja alkoholiziranosti s analizom alkohola u krvi i mokraći i mišljenjem o stupnju alkoholiziranosti broj 511-01-114/2-AL-3134/2-2015 od 6. studenoga 2015., zapisnik o izvanrednom tehničkom pregledu vozila broj TP: H027-013002-15 od 26. listopada 2015., potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, broj 062561 od 25. listopada 2015.,  fotodokumentacija sa situacijskim planom, nalaz i mišljenje vještaka obducenta dr. A. K. od 12.11.2015., sociopedagoška anamneza CSS Čakovec klasa 553-01/16-06/20, urbroj 2109-14-03/18-16-2 od 15.02.2016., nalaz i mišljenje dr. A. K. i A. M. o provedenom kombiniranom prometnom i sudsko medicinskom vještačenju od 29. veljače 2016. (listovi 129-135), te se razgledava situacijski plan i analiza, dopuna nalaza i mišljenja kombiniranog prometno - sudsko medicinskog vještačenja dr. A. K. i A. M. od 20. travnja 2017 (sa listova 249-250), druga dopuna nalaza i mišljenja kombiniranog prometno - sudsko medicinskog vještačenja dr. A. K. i A. M. od 4. 12. 2017. (sa listova 271-275), sa situacijskim planom i analizom prve dopune (list 276),  treća dopuna nalaza i mišljenja kombiniranog prometno - sudsko medicinskog vještačenja dr. A. K. i A. M. od 16. prosinca 2018. (list 345-347), zapisnik o rekonstrukciji  od 22. rujna 2017., (list 268-270), zapisnik o vještačenju C. I. V. proveden po sudskoj vještakinji R. F., dr. med. od 18. prosinca 2018. (list 351-353), nalaz i mišljenje sudske vještakinje L. M. M., dr. med. spec. psihijatra, subspec. forenzične psihijatrije od 25. siječnja 2019. (list 357-361), nalaz i mišljenje kombiniranog prometno tehničkog vještačenja po sudskim vještacima prometne struke S. Š. i sudskom vještaku medicinske struke R. G., sa skicom mjesta događaja (list 314-331), te su pročitani imovinski podaci i izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika. 

 

Na temelju provedenih dokaza ovaj je sud zaključio da je  optuženi K. ml. pljt. P.  u konkretnom slučaju počinio kazneno djelo iz čl. 227. st. 6. u svezi st. 2. i st. 1. KZ/11,  a na način kako je to  činjenično i pravno opisano u izreci ove presude.

 

Sud je odbio prijedlog opunomoćenika oštećenih da se provede psihijatrijsko vještačenje po drugom vještaku medicinske struke iz razloga kako je to navedeno u pisanom podnesku od 14. veljače 2019., no međutim takav prijedlog opunomoćenika slijedi iz podneska od 24. lipnja 2019. (list 379-381), koji u bitnome navodi kako se upire na sadržaj iskaza dr. F. sa rasprave od 5. travnja 2017. gdje je ista iskazala da statističke analize ukazuju da kod koncentracije alkohola od 0,75 kg/g vjerojatnost za nastanak prometne nesreće sa smrtnim ishodom veća je gotovo četiri puta, te da je stoga iskaz vještakinje psihijatrijske struke u koliziji sa nalazom i i mišljenjem vještaka toksikologa dr. F., iz razloga jer je po ocjeni suda sudska vještakinja psihijatrijske struke dala svoj nalaz i mišljenje u skladu s pravilima struke, nepristrano, pri čemu je uzela u obzir sve bitne okolnosti konkretnog slučaja, a opunomoćenik oštećenika ničim nije doveo u pitanje vjerodostojnost nalaza i mišljenja navedene sudske vještakinje.

 

Sud je odbio prijedlog branitelja optuženika da se provede novo vještačenje po drugom sudskom vještaku prometno-tehničke i medicinske struke, budući da je sud utvrdio da su se vještaci usuglasili u bitnim činjenicama, važnim za ovaj postupak, a koje se odnose na ključne činjenice i okolnosti ovog konkretnog slučaja, a koje se odnose na mogućnost izbjegavanja naleta vozila optuženika na pješaka M. M. odnosno brzinu od 50 km/h, kao i  činjenicu da se žrtva kretao desno od ruba kolnika od 0,5-0,8m, te da bi okrivljenik pri toj brzini mogao izbjeći nalet na žrtvu njegovim zaobilaženjem da se pridržavao udaljenosti od desnog ruba kolnika prilikom vožnje.

 

U svojoj obrani optuženik je naveo da ostaje u cijelosti kod obrane koju je iznio na državnom odvjetništvu, te nije želio odgovarati na pitanja. Ujedno je dodao da mu je žao zbog svega što se dogodilo.

 

              Nakon toga reproducirana je snimka obrane optuženika koju je iznio kod državnog odvjetništva 15. veljače 2016. godine.

 

U svojoj obrani optuženi K. ml. pljt. P. je naveo da je kritične zgode bio s društvom, u kojem su bili G., A. i M., u kafiću. Oko 02,00 sati su odlučili da on odveze G. i A. doma pa su krenuli. G. je sjedila na suvozačevom mjestu. Vozio je brzinom oko 50 kilometara na sat, tijekom vožnje mu je s desne strane u jednom trenutku iskočila kao sjena, došlo je do udarca, stisnuo je kočnicu, nastavili su se voziti do slobodnog mjesta sa strane te se vratio do mjesta nesreće. Tu se već sakupilo dosta ljudi, ubrzo je došla policija i hitna pomoć. Na pitanja je okrivljenik odgovorio da se nesreća dogodila oko 02,00 sati, a upravljao je automobilom marke R. C. od M., osjećao s trijezno pa mu je M. rekao da može odvesti cure doma. Te večeri je popio jednu pivu i jednu red bull votku, i to u razdoblju od devet sati navečer. Vozio se svojom desnom trakom, a sjenu je vidio odnosno to se dogodilo na mjestu gdje se nalazi parkiralište od S. H. Sjenu je vidio sa svoje desne strane gdje je sjedila G., sjenu nije vidio prije. Vozio je s upaljenim kratkim svjetlima, a nije bilo drugih svjetala, možda s lijeve strane gdje su bandere. Kada se vratio na mjesto nesreće, primijetio je da je s oštećenim bio i jedan njegov prijatelj. Primijetio je samo napuknuće na vjetrobranskom staklu s desne strane, nije vidio da mu je nešto nabačeno na staklo. Zaustavio se nakon 50-tak metara, nije niti znao točno što se dogodilo, a i htio se maknuti s ceste. Nakon toga su čekali dolazak policije, a niti cure nisu ništa vidjele. Uvjerio se da je ta sjena čovjek kada je vidio da kraj ceste na travi, možda dva metra od ceste leži čovjek, ne zna koliko je točno to bilo udaljeno od mjesta gdje je primijetio i udario sjenu. Njegova majka je stupila u kontakt s obitelji pokojnog oštećenika na način da je nazvala gospođu M. i razgovarale su. Na pitanje branitelja je odgovorio da je kasnije saznao da je pokojni oštećenik bauljao po cesti, da mu je auto prije njega potrubio i da se maknuo s ceste. 

 

Nesporno je u ovom postupku da je dana 25. listopada 2015. oko 0,20 sati, u Č.., upravljajući osobnim automobilom marke R. C., reg. oznake .., kolnikom ul. D., iz smjera zapada u smjeru istoka, prednjim desnim dijelom automobila udario u pješaka M. M. te je došlo do podizanja imenovanog pješaka na prednje vjetrobransko staklo, a potom do odbacivanja na šljunčanu površinu na koso udesno prema naprijed kraj kolnika, a koji je pri tome zadobio oguljotine lijeve strane lica, oguljotine vanjskih dijelova trbušne stijenke s obje strane, oguljotine leđa, oguljotine obje šake, krvni podljev lijeve tjemene regije, prijelom baze lubanje, krvarenje u meke moždane ovojnice, krvarenje u moždane komore, oticanje mozga, prijelom prvog do devetog rebra desno i natučenje desnog pluća, od kojih je ozljeda istoga dana u 02,48 sati preminuo.

 

Svjedok D. O. je iskazivao o kritičnoj večeri koju je proveo u društvu s pokojnim M. M. sve do trenutka naleta. Iskazao je tako da su se on i pokojni M. M. našli u parku oko 19,00 sati s D. P. i tamo su se jedno vrijeme družili i razgovarali. I M. i D. su svaki sa sobom donijeli po dvije litre pive te su to zajedno pili. M. i D. su ga pozvali da dalje ide s njima u S. H. na koncert. Kada su došli do ulaza, zezali su se i razgovarali te čekali da ih puste unutra besplatno jer im je bilo puno dati svakome po 20,00 kuna za upad. U međuvremenu su otišli na kebab u centar grada, a kada su se najeli ponovno su se vratili do S. H. Imenovani svjedok navodi da su bili jako veseli, pjevali su i navodi da nisu bili pijani, a kako ulaz još nije bio slobodan otišli su do obližnjeg kafića "T.". Tu su svaki popili još po tri pive i bili su dobro raspoloženi, a ne pijani. Kako su on i M. potrošili sve novce, rekli su D. da bi bilo dobro da ih sada on počasti, no to njemu nije odgovaralo pa je otišao. Kod "T." su M. i on ostali još jedno vrijeme, zajedno su popušili cigaretu te su se dogovorili da se vrate do S. H. Prema S. H. su išli na način da je on hodao po travi s desne strane ceste, dok je M. hodao tik do njega po samoj cesti. Tvrdi da ni M. niti on nisu teturali niti da bi ih neki auto trubom upozoravao, normalno su hodali i razgovarali. Odjednom je čuo ogroman prasak, nastala je tišina, napravio je još par koraka i onda je vidio čovjeka da leži na travi pored nekog stabla. To je bio M., a od šoka nije znao što se događa. Naveo je dalje da je odmah došlo puno ljudi, neka cura je provjeravala da li M. ima puls i samo je čuo da netko govori "Mobitel, mobitel, zovi hitnu". Ubrzo je došla hitna i policija, od šoka je pao na tlo pa je došla i druga hitna po njega. Na hitnoj su mu izmjerili tlak i pustili ga doma, a ujutro je čuo da je M. umro u 02,50 sati od ozljeda. Imenovani svjedok je naveo da nije vidio tko je i kakvim automobilom udario M..

 

Svjedok A. G. je iskazao da je kao policijski službenik kritične večeri bio izvan službe te je otišao u klub "M.". Dogovorio se s prijateljem da kasnije dođe na party u prostor S. H. Vozio se cestom Ulice D. u Č. i to iz smjera benzinske odnosno željezničkog kolodvora prema S. H. Negdje u blizini benzinske uočio je dvije muške osobe kako se kreću po sredini njegove prometne trake, potrubio im je, zaobišao ih, a kada je pogledao u retrovizor vidio je da su se maknuli s ceste. Napomenuo je da je bio mrak i da je bio malo nepažljiviji da bi ih udario. Parkirao se kod S. H. od trenutka kada je vidio tu dvojicu pa do parkiranja prošlo je najviše 15 sekundi, tu je čuo jak udarac automobila, ali bez ikakvog zvuka koji bi upućivao na to da se kočilo. Znao je da se nešto dogodilo, vidio je da se nakon nekih 50-100 metara kod nadvožnjaka zaustavio automobil marke "R.", tamnije boje te da je stao lagano prema ugibalištu. Spazio je D. O., kojeg zna iz službe i to više po nadimku "J." kako trči, drži se za glavu i viče. Vidio je da iz "R." izlaze dečko i cura, dotrčalo je dosta ljudi, a on je otišao u prostor S. H. Nakon par minuta do njega je došao poznanik K., obavijestio ga da je došla policija te da ide vidjeti van što se događa. Na mjestu događaja bile su već policija i hitna, sa strane u travi je ležala muška bradata osoba kojoj se pružala pomoć, a doktorica koja ga poznaje od ranije ga je zamolila da im pomogne staviti tu osobu na nosila. Došla je i očevidna ekipa i njima je ispričao sve što mu je poznato, a kako je "J." jako vikao, poznanik K. ga je upitao "Gdje je M.?" jer su svi znali da se njih dvoje druže, a i K. ih je vidio da su se udaljili prije nekog vremena prema benzinskoj. Tu je sve to povezao i shvatio da je osoba kojoj se pružala pomoć upravo M. M.. O tome je obavijestio kolege s prometne policije te im je rekao da obavijeste M. roditelje.

 

Svjedokinja G. Š. se kritične zgode nalazila na mjestu suvozača u automobilu kojim je upravljao okrivljenik te je u svom svjedočkom iskazu rekla da je bila okrenuta prema okrivljeniku kada je krajičkom oka vidjela sjenu sa svoje desne strane, dok se okrenula već je čula udarac i vidjela razbijeno vjetrobransko svjetlo. Zna da je okrivljenik kočio intenzivno, ali se nije mogla izjasniti da li je okrivljenik kočio u trenutku dok je vidjela sjenu ili nakon udarca i razbijenog vjetrobranskog stakla. Okrivljenik je vozio još oko 100 metara jer nisu imali gdje stati i on je bio u šoku, pješke su se vratili natrag i vidjeli su čovjeka kako leži na tlu, tu je bio i jedan njegov prijatelj koji je plakao i u plaču se bacao po podu, a okolo su bili okupljeni ljudi. 

 

Također su u svojstvu svjedoka ispitani policijski službenici A. M. i D. J. (list 307-308), koji su suglasno naveli, da su zatekli optuženika te jednu ili dvije djevojke, a čije vozilo je bilo zaustavljeno u visini nadvožnjaka, na udaljenosti od oko 100m od mjesta nesreće. Optuženiku su naložili da okrene automobil i doveze ga na mjesto događaja, gdje su zatekli liječnike Hitne pomoći, koji su pružali pomoć ozlijeđenome i odvezli ga u bolnicu. Nakon toga pristupili su očevidu na način da je D. J. utvrđivao tragove i druge dokaze, pa su tako pronađeni tragovi na cesti u vidu kočenja oba kotača, plastika vozila se nalazila uz desni rub kolnika, te na šljunčanoj površini, kao i novčanik ozlijeđenog. Nadalje navode da su osigurali mjesto događaja, utvrdili tragove, koje su fotografirali, dakle, sačinili su zapisnik o očevidu sa fotoelaboratom, te su razgovarali sa sudionicima prometne nesreće.

 

Dakle, kao što je vidljivo iz iskaza svih svjedoka proizlazi kako isti nisu očevici predmetne prometne nesreće, već okolnosti koje su prethodile prometnoj nesreći, kao i one koje su nastupile nakon iste, s time da su policijski službenici izvršili očevid lica mjesta i osigurali tragove i dokaze.

 

Iz medicinske dokumentacije, poglavito iz Zapisnika o obdukciji proizlazi da je M. M. umro u 02,48 sati nasilnom smrću uslijed prijeloma baze lubanje s oštećenjem mozga, a zadobio je još oguljotine kože lijeve strane lica, oguljotine kože leđa, oguljotine kože trbuha i šaka, krvni podljev mekog oglavka tjemeno lijevo, krvarenje u meke moždane ovojnice, edem mozga, krvarenje u moždane komore, prijelom I-IX desnog rebra i nagnječenje desnog pluća,  koje su sve ozljede bile takvog intenziteta i karaktera da su dovele do smrtnog ishoda. Provedenim toksikološkim vještačenjem uzoraka krvi i urina izuzetih od okrivljenog K. ml. pljt. P. je utvrđeno da je kritične zgode bio pod utjecajem alkohola, s obzirom da je koncentracija alkohola u krvi bila najmanje 0,75 g/kg (‰), dok nije utvrđena prisutnost droga, psihotropnih tvari ni njihovih metabolita.

 

              U ovom postupku provedena su kombinirana vještačenja po prometno tehničkom vještaku A. M. i sudsko-medicinskom vještaku dr. A. K., te prometno-tehničkom vještaku S. Š. i sudsko-medicinskom vještaku dr. R. G..

 

              Nadalje, iz rezultata provedenog kombiniranog prometno-tehničkog i sudsko-medicinskog vještačenja koje su proveli vještaci dr. A. K. i A. M., provedene rekonstrukcije te iskaza vještaka A. M. slijedi da je u predmetnoj nesreći došlo do naleta osobnog vozila kojim je upravljao okrivljenik na oštećenika, koji se nalazio na desnoj polovini kolnika u odnosu na vozilo okrivljenika. Uzimajući u obzir utvrđena oštećenja na automobilu, kao i ozljede koje je zadobio pokojni M. M., vještaci su mišljenja da je pokojni oštećenik bio okrenut vozilu straga i nešto udesno, s time da je vještak M. pojasnio da se pokojni oštećenik nalazio okrenut više polubočno leđno i bio je u kretanju u smjeru od lijeva na desno u odnosu na smjer kretanja vozila u času naleta. S obzirom na njegov položaj u odnosu na vozilo u času naleta, vještak M. zaključuje da se pokojni oštećenik kretao po nekakvom poprečno-kosom smjeru udesno u odnosu na smjer pružanja kolnika, odnosno da je u času naleta bio tako usmjeren i u jednom snažnom pokretu udesno na što upućuje veličina njegovog bočnog odbačaja, pojašnjavajući pritom da ne misli pod time da je oštećenik prelazio kolnik s lijeva na desno pa niti da je prelazio lijevu polovicu kolnika s lijeva na desno. Vještak M. je zaključio da je u trenutku naleta oštećenik bio u kretanju i da nije bio isključivo leđno okrenut prema vozilu, a na temelju toga što je širina zone oštećenja na prednjem kraju vozila uža od širine tijela oštećenika pa je morao biti u pokretu, a što se vidi i po tome što su izostale teže ozljede na nogama, pogotovo potkoljenicama nogu oštećenika. U času naleta je do primarnog kontakta došlo između noge oštećenika i prednjeg desnog rubnog dijela vozila (branika), a zatim je došlo do nabacivanja tijela na vozilo, kojom prilikom je došlo do ozljede glave te prijeloma desnih rebara s ozljedom pluća. Nakon toga tijelo je odbačeno udesno od vozila. U času naleta vozilo okrivljenika je bilo usmjereno u smjeru pružanja kolnika, desnim bokom na oko 0,5 do 0,8 metara od desnog ruba kolnika ulijevo te je intenzivno kočilo do samog naleta, a nakon toga više nije intenzivno kočilo. Brzinu vozila okrivljenika na početku vidljivih tragova kočenja je vještak M. procijenio na oko 55 km/h, a brzinu vozila u času naleta do 50 km/h, a koju je odredio na temelju daljine odbačaja tijela oštećenog i uz procijenjeno usporenje tijela, dok je dr. A. K. brzinu vozila u času naleta procijenila na osnovu intenziteta povreda na 45 km/h. Okrivljenik je uočio oštećenika kao neposrednu opasnost na udaljenosti od 17,3 metara pa vještak zaključuje da se radi o izvjesnom zakašnjenju u reakciji okrivljenika, a u kojem trenutku se oštećenik nalazio na kolniku, na oko 2,2 metra od mjesta naleta, odnosno na desnoj polovini kolnika i unutar širinskih gabarita vozila okrivljenika, tako da je neposredno pred nalet bio u punom svjetlosnom snopu svjetala vozila okrivljenika i nije bočno ušao u svjetlosni snop vozila, nego je u času kad ga je okrivljeni uočio kao neposrednu opasnost u tom snopu već bio. Naposljetku, vještaci su mišljenja da bi uz jednaku brzinu reakcije i usporenje kočenja okrivljenik stao do mjesta naleta pri brzini ne većoj od 38,6 km/h, a da je imao pravovremenu reakciju na granici efikasnog dometa kratkog svjetla sigurno bi uspio zaustaviti svoje vozilo do mjesta naleta i pri dozvoljenoj brzini vožnje od 50 km/h.  

 

Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za cestovni promet i vozila S. Š. (list 311-328), proizlazi da se predmetna prometna nesreća dogodila u Č., Ulica D. kod kbr. . i predstavlja frontalni nalet osobnog vozila na  pješaka. Nesreća se dogodila 25. listopada 2015. godine, oko 02,00 sati, kada su vremenski uvjeti bili: noć, vedro, slabo osvijetljeno, a vrsta i stanje kolnika – asfalt, gladak, dobar, suh. Ograničenje brzine iznosilo je 50 km/h, prema policijskom zapisniku o očevidu. U nesreći su sudjelovali optuženi K. P. kao vozač OA reg. oznake .., te žrtva M. M. kao pješak. Samo mjesto nesreće nalazi se na oko 36,80 + 0,5 L od PTM. U trenutku nesreće osobno vozilo R. optuženika K. P. je cijelim dijelom bilo u svojoj prometnoj traci, gdje su desni kotači vozila bili postavljeni na oko 0,5m od desnog ruba kolnika. U trenutku  nesreće pješak, žrtva M. M., je bio okrenut stražnjim dijelom tijela prema vozilu, lijevim dijelom tijela na do oko 0,45m od desnog ruba gabarita vozila, te se nalazio unutar 1m od ruba kolnika. Brzina kretanja vozila optuženika, R. "C.", reg. oznake .., 2014.g. proizvodnje: u trenutku naleta na pješaka iznosila je oko 34,98 km/h = 9,71 m/s. Kao provjeru naletne brzine vještak je uzeo analizu pada krhotina s vozila: većina krhotina i čestica boje i plastike je pala s visine od oko 0,75m za vrijeme 0,39 sek. Sama udaljenost padanja iznosila je oko 3,79m što je točno središte rasipa čestica krhotina pokraj kolnika. Sama brzina vozila prije naleta iznosila je oko: 16,41 m/s, ili 59,07 km/h. Vrijeme koje je proteklo od početka reagiranja optuženika kao vozača do nesreće iznosilo je oko: 1,87 sek. Brzina i način kretanja pješaka M. M.: U trenutku nesreće pješak M. M. je bio leđima okrenut od osobnog vozila i nalazio se uz desni rub kolnika. Njegov pomak, s obzirom na vrijeme reakcije optuženika bio je vremenski ograničen na oko 1,87 sek, pošto je upravo to vrijeme koje je optuženik poduzeo u svojoj reakciji i kočenju do naleta na žrtvu M. M.. Za vrijeme od 1,87 sek. žrtva M. M. je mogao napraviti iskorak bilo s lijeve prema desnoj strani kolnika, ili s desne prema lijevoj strani kolnika, te se na kraju nalaziti u sudarnom položaju. Tehnički je neprihvatljivo da bi žrtva u trenutku nesreće bio u teturanju u lijevu stranu, tj. prema lijevoj strani od desnog ruba kolnika, jer bi mu naletni položaj tijela u tom slučaju trebao biti s desne donje prema više lijevoj gornjoj strani vjetrobranskog stakla. Tehnički je prihvatljivo da je pješak u trenutku nesreće bio u nekom blagom nagibu, ili osvrtanju, i to gornjim dijelom tijela prema desnom rubu kolnika, no tehničkim putem nikako se ne mogu objasniti razlozi ovakvog kretanja, koji mogu biti različiti od toga da je čuo vozilo iza sebe, do neke radnje prema sugovorniku. Optuženi K. P. je u trenutku reakcije kočenja vozio brzinom od oko 16,41 m/s ili 59,07 km/h. Vremenski je sa samom reakcijom kočenja optuženik započeo na oko 1sek prije vidljivih tragova kočenja, što znači da je reakciju kočenja poduzeo na oko 27,71m prije naleta. Vremenski je ta radnja trajala: 1,87sek. Žrtva je za 1,87 sek. mogao napraviti bočni iskorak u lijevu ili desnu stranu. Optuženik je u trenutku nesreće imao nepovoljnu prometnu situaciju u vidu dobro osvijetljene lijeve strane kolnika na kojima se nalazi parkirni prostor, gdje su vozila koja su prilazila bližnjem ugostiteljskom objektu svojim kretanjem dodatno ometala optuženika. Ispred njega su se nalazila svjetla nadvožnjaka, a pješak se nalazio u tamnom dijelu ceste bez jasnog kontrasta pozadine, koja bi povećavala vidljivost žrtvi u odnosu na pozadinu. Tako je vidljivost i prepoznavanje tamno obučenog M. M. u noćnim uvjetima vožnje iznosila oko 26m, što odgovara vremenu reakcije optuženika. Zaustavni put forsiranim kočenjem za brzinu 16,41 m/s ili 59,07 km/h iznosi oko: 32,75m. Za vrijeme od oko: 3,00 sek zaustavni put forsiranim kočenjem za brzinu 13,88 m/s ili 50,00 km/h iznosi oko: 25,37m. Za vrijeme od oko 2,75 sek s obzirom na položaj žrtve i vrijeme reakcije kočenjem, optuženik je mogao izbjeći nesreću forsiranim kočenjem da je vozio brzinom od 14,22 m/s ili 51,20 km/h. Da je u trenutku reakcije kočenjem optuženik reakcijom izmicanja pokušao izbjeći nesreću, on je kod brzine od 16,41 m/s ili 59,07 km/h na putu 27,71 m, mogao napraviti bočni pomak od oko: 1,05m. Iz analize je vidljivo da je optuženik mogao kočenjem izbjeći nesreću da je vozio dozvoljenom brzinom, ili graničnom brzinom od 51,20 km/h. Osim radnje kočenja optuženik je mogao pokušati radnjom izmicanja spriječiti nesreću, pošto mu je sam mogući bočni pomak od 1m dozvoljavao izmicanje u lijevu stranu. Žrtva M. M. je prometno gledajući svoju radnju prometovanja kolnikom mogao vršiti uz lijevi rub kolnika, te najkraćim putem stići do nogostupa i prometovati njime. Oblačenjem svjetlije odjeće ili stavljanjem bilo kakvog reflektirajućeg elementa također bi povećao svoju vidljivost i stvorio kontrast prema pozadini kolnika.

 

Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka  R. G., dr. med. proizlazi da je žrtva M. M. zadobio ozljede u vidu oguljotine lijeve strane lica, oguljotine vanjskih dijelova trbušne stijenke s obje strane, oguljotine leđa, oguljotine obje šake, krvni podljev lijeve tjemene regije, prijelom baze lubanje, krvarenje u meke moždane ovojnice, krvarenje u moždane komore, oticanje mozga, prijelom prvog do devetog rebra desno i natučenje desnog pluća.

 

U ukupnosti navedene ozljede vještak ocjenjuje kao teške i po život opasne tjelesne ozljede, koje su dovele do neminovnog smrtnog ishoda. Prema dinamici udesa nalazima u spisu, fotodokumentaciji, te na osnovu suradnje sa prometno-tehničkim vještakom S. Š., sudski vještak navodi kako smatra da je žrtva M. M. predmetne ozljede zadobio na slijedeći način. S obzirom da nema vidljivih tjelesnih ozljeda u području nogu, na osnovu oštećenja te oblika vozila, zaključujem da je žrtva u trenutku udara bio okrenut leđima prema smjeru kretanja vozila (tj. kretao se u smjeru kretanja vozila), uz event. minimalni otklon od tog položaja. Na istoj osnovi (izostanka ozljeda po nogama žrtve), zaključuje da je žrtva u trenutku udara, najvjerojatnije lijevu nogu imao podignutu od tla, i bio oslonjen na desnu nogu (stajaća noga), koja je bila izvan gabarita vozila. Slijedom navedenog primarni kontakt vozila bio je stražnji dio lijeve noge, vjerojatno dignute od tla, i desne strane prednjeg branika i desnog sklopa svjetala vozila. Nakon primarnog kontakta praktično u jednu nogu, te zbog oblika karoserije (jako zaobljena karoserija), tijelo žrtve bilo je zarotirano u smjeru kazaljke na satu i nabačeno na prednji desni dio vozila (oštećenje desne strane poklopca motora, desne strane vjetrobranskog stakla, prednjeg desnog nosača krova). Sva navedena oštećenja nalaze se u jednoj liniji (uzdužno na smjer vozila). Prilikom sekundarnog kontakta tijela žrtve i vozila, nastao je prijelom rebara i natučenje pluća. U nastavku kretanja tijelo preminulog odbačeno je prema desno i naprijed uz jaku rotarotornu komponentu uz jaku rotaciju tijela uslijed udara. Prilikom odbačaja došlo je do kontakta tijela te desnog retrovizora vozila. Tijelo je odbačeno u desnu stranu kolnika (tercijarni kontakt – kontakt tijela preminulog i podloge). Vještak isključuje nalet na bočnu stranu ili frontalno na žrtvu. Smrt kod pokojnog M. M. nastupila je zbog ozljede glave, prijeloma baze lubanje i oštećenja mozga. Njegovo tijelo bilo je odbačeno na desnu stranu. Budući da je jedino mjesto krvarenja na žrtvi bilo iz glave, mjesto na kojem je žrtva odbačena određuju tragovi krvi (na fotodokumentaciji tekućina nalik na krv). Glava preminulog bila je na mjestu gdje se nalaze tragovi krvi. Položaj mobitela i novčanika nije relevantan budući da su na mjestu događaja intervenirali djelatnici Zavoda za hitnu medicinu, koji tijekom intervencije moraju utvrditi identitet pacijenta, a zbog drugih okolnosti moraju  maknuti predmete sa ozlijeđenih (potreba za defibrilacijom i sl.).

 

Odredbom čl. 47. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13 i 92/14 nastavno ZSPNC), propisano je da vozač je dužan kretati se obilježenom prometnom trakom koja se proteže uz desni rub kolnika, a ako trake nisu obilježene, dužan je vozilo u kretanju držati što bliže desnom rubu kolnika i na tolikoj udaljenosti od njega da, s obzirom na brzinu kretanja vozila, uvjete prometa te na stanje i osobine ceste, ne ugrožava druge sudionike u prometu i ne izlaže sebe opasnosti.
 

              Odredbom čl. 51. st. 1. ZSPNC-a propisano je da je vozač je dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku.

              Analizirajući oba kombinirano prometno-tehnička i medicinska vještačenja sud je ocijenio da su ista dana nepristrano i objektivno u skladu s pravilima struke, uzimajući pri tome u obzir sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja.

 

              Iako uz iznimku  manjih ali nebitnih odstupanja, kombinirana prometna vještačenja A. M. i A. K. te S. Š. i R. G. istovjetno su pokazala da se pokojna žrtva M. M. kretao na 0,5 do 0,8 metara od desnog ruba kolnika, odnosno unutar jednog metra od desnog ruba kolnika, te da se nalazio unutar dosega snopa svjetala vozila optuženika, te da se optuženik kritične zgode kretao dozvoljenom brzinom od 50km/h, pri čemu je morao voditi računa da upravlja vozilom u noćnim uvjetima vožnje, sasvim sigurno kočenjem bi uspio izbjeći nalet na pješaka M. M., s time da su oba vještačenja istovjetna i u tome da je u konkretnom slučaju optuženik također mogao izbjeći nesreću i obilaženjem žrtve. Pri tome vještaci također suglasno navode, s obzirom da se pješak M. M. nalazio uz desni rub kolnika, da isključuju mogućnost postojanja bilo kakvog iznenadnog ili bitnijeg kretanja pješaka s desna na lijevo zbog kojeg bi pješak bio eventualno neuočljiv, odnosno izvan dosega kratkih svjetala.

 

              Slijedom svega iznijetog nema nikakve sumnje da je na gore opisani način optuženik kršenjem prometnih pravila iz čl. 51. st. 1. i čl. 47. st. 2. ZSPNC, prouzročio prometnu nesreću odnosno da je kršenje istih u uzročno posljedičnoj vezi sa nastalom prometnom nesrećom, u kojoj je na žalost smrtno stradao M. M., pri čemu je optuženik postupio iz nehaja, što znači da nije upotrijebio dužnu pažnju prosječnog vozača u upravljanju vozilom u noćnim uvjetima vožnje, zbog čega je došlo do predmetne prometne nesreće.

 

              Slijedom iznijetog sud je utvrdio da je optuženik u konkretnom slučaju ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja iz čl. 272. st. 6. u vezi st. 2. i st. 1. KZ/11, zbog čega je optuženika proglasio krivim.

 

              Iz zapisnika o vještačenju te nalaza C., istraživanja i vještačenja I. V. od 18. prosinca 2018. (list 351-353), po sudskoj vještakinji za toksikološka vještačenja, odnosno iskaza vještakinje za toksikološka vještačenja R. F. dr. med., proizlazi da je optuženik kritične zgode upravljao motornim vozilom sa koncentracijom apsolutnog alkohola u krvi od 0,75 g/kg, te je bio relativno nesposoban za sigurnu vožnju motornim vozilom, što znači da je moguće da je stupanj alkoholiziranosti utjecao na promjenu vozačke sposobnosti optuženika, mogao je doprinijeti okolnostima nastanka prometne nesreće, no ne u tolikoj mjeri da je obligatorno ključni ili jedini faktor uzročno-posljedične povezanosti sa prometnom nesrećom, a vozačke sposobnosti nisu bile bitno smanjene.

 

              U svome nalazu i mišljenju prof. dr. sc. L. M.-M., dr. med., spec. psihijatar – subspecijalist forenzične psihijatrije navodi da je na temelju provedenog psihijatrijskog vještačenja utvrdila da je koncentracija od 0,75 g/kg u vrijeme prometne nesreće kod optuženika mogla djelovati na psihofizičke sposobnosti i to na smanjenje njegovih vozačkih sposobnosti, ali ne u bitnom stupnju. Naime, optuženik je osoba mlađe životne dobi, kod koje se ne nalaze znakovi duševne bolesti. Urednog je intelektualnog funkcioniranja. Njegova sposobnost u vrijeme predmetne prometne nesreće da shvati značenje svog postupanja kao mogućnost vladanja svojom voljom bile su smanjene uslijed alkoholiziranog stanja, no vještakinja zaključuje da se ne radi kod optuženika o bitno smanjenoj ubrojivosti.

 

              S obzirom na mišljenja vještakinja okolnost što je inkriminirane zgode optuženik upravljao pod utjecajem alkohola, može mu se uzeti samo kao otegotna okolnost pri odmjeravanju kazne.

 

              Kod odluke o kazni sud je optuženiku uzeo u obzir kao olakotnu okolnost njegovu mladu životnu dob, činjenicu što se žrtva M. M. kretao u tamnoj odjeći, njegovu dosadašnju neosuđivanost i izraženo žaljenje, dok mu je kao otegotnu okolnost uzeo u obzir što je konkretne zgode upravljao pod utjecajem alkohola u krvi od najmanje 0,75 g/kg (promila), uz sve reperkusije njegove alkoholiziranosti koje su navele sudske vještakinje L. M.-M. i R. F..

 

Sud je uvjerenja da će se ovako izrečenom kaznom zatvora u konkretnom slučaju pored opće svrhe kažnjavanja u dovoljnoj mjeri izraziti društvena osuda počinitelja i utjecati na njega da ubuduće ne čini takva i slična kaznena djela te da je  ista prema tome primjerena stupnju krivnje, pogibeljnosti počinjenog djela i ličnosti optuženika.

 

              S obzirom da je optuženik proglašen krivim dužan je platiti troškove za svjedokinju G. Š. u iznosu od 76,00 kuna, te troškove vještačenja i to za sudskog vještaka A. M. 9.819,39 kuna, sudsku vještakinju A. K. iznos od 5.097,00 kuna, za asistenta obducenta M. N. iznos od 600,00 kuna, za sudskog vještaka S. Š. iznos od 1.600,00 kuna, za sudskog vještaka R. G. iznos od 1.824,00 kuna, za sudski vještakinju L. M.-M. iznos od 3.432,50 kuna, C. I. V. iznos od 976,00 kuna, te paušalnu svotu suda 600,00 kuna.

 

 

U Čakovcu 16. rujna 2019. godine

 

 

     Zapisničarka                                                                                             Predsjednik vijeća

 

Ljiljana Knežević, v.r.                                                                                    Miroslav Kedmenec, v.r.

 

 

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa ove presude, pismeno kod ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, a po kojoj žalbi rješava nadležni Županijski sud.

 

Dostaviti:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu na broj KMP-DO-141/2015-110

2. Optuženi K. P.

3. Branitelj optuženika D. Z., odvj. iz Č.

4. Oštećenici D. M. i K. M. po opunomoćeniku M. J., odvj. iz Z.

 

 

Za točnost otpravka – ovlaštena službenica

Upraviteljica sudske pisarnice

                                                                                                    B. Š.