Broj: Gž-684/16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda Ivici Botici, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja A. G. pok. M. iz R., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima V. L., Ž. V. i I. M. odvjetnicima u S., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: ... zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, Stalna služba u Makarskoj, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Imotskom poslovni broj P-10031/2015 od 23. prosinca 2015. godine, dana 11. travnja 2017. godine,
presudio je
Odbija se, kao neosnovana, žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Imotskom poslovni broj P-10031/2015 od 23. prosinca 2015. godine.
Obrazloženje
Pobijanom presudom u cijelosti je odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao da mu tužena isplati iznos od 70.000,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao i da mu naknadi parnični trošak. Pored toga, istom presudom je naloženo tužitelju da naknadi tuženoj parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kuna.
Protiv presude žalbu ulaže tužitelj pobijajući istu iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) uz prijedlog da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Na žalbu nije odgovoreno.
Žalba tužitelja nije osnovana.
Neutemeljeno tužitelj prigovara da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a jer pobijana presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a ne postoji ni proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi u sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku iz samih tih isprava ili zapisnika.
U provedenom postupku nije niti počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
Predmet tužbenog zahtjeva je zahtjev za isplatu iznosa od 70.000,00 kuna temeljem robe oduzete tužitelju pri počinjenju kaznenog djela.
Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku u cijelosti odbio postavljeni tužbeni zahtjev nakon što je u postupku utvrdio:
- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sinju poslovni broj K-185/12 od 21. ožujka 2013. godine tužitelj oslobođen od optužbe da je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, izbjegavanje carinskog nadzora,
- da su tužitelju u carinskom nadzoru oduzeti 10 kutija junećeg mesa težine 200,56 kg, tri vreće s pakiranim mesom buta težine 127 kg, tri vreće s pakiranim mesom ukupne težine 54 kg, devet komada mesa buta i kotleta težine 147 kg,
- da oduzeta roba nije nikada vraćena,
- da oduzeto meso prema podacima u spisu nije bilo tužiteljevo.
Takva činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda kao pravilna i potpuna prihvaća i ovaj sud, a na tako utvrđeno činjenično stanje je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo.
Sukladno članku 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
Prvostupanjski sud u postupku je pravilno utvrdio sve okolnosti konkretnog slučaja te pri tome odbio postavljeni tužbeni zahtjev vodeći računa da su pretpostavke za odgovornost za štetu subjekt obveznopravnog odnosa, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza, te protupravnost. U konkretnom slučaju nije sporno da je prilikom granične kontrole od tužitelja oduzeto meso za koje tužitelj potražuje naknadu štete. Ono što pravilno prvostupanjski sud utvrđuje, a kojim utvrđenjima se pridružuje i ovaj drugostupanjski sud, jesu okolnosti u kojima je došlo do oduzimanja navedenog mesa od strane tužitelja. Naime, istina je da je tužitelj oslobođen za kazneno djelo počinjeno radi sigurnosti platnog prometa, poslovanja i izbjegavanja carinskog nadzora. Tužitelj se u kaznenom postupku s uspjehom (među ostalim) branio upravo tvrdnjom da je oduzeto meso pripadalo drugoj osobi, što pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud prije donošenja pobijane presude.
Da bi tužitelj uspio u svom zahtjevu za naknadu štete isti je morao dokazati da je šteta počinjena upravo njemu, te da je tužena postupala protupravno. Obzirom tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka nije dokazao da je pretrpio štetu, već naprotiv suprotno, tada je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio postavljeni tužbeni zahtjev.
Zbog svega navedenog, ovaj sud je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu, potvrdio pobijanu presudu kao i odluku o trošku te odlučio kao u izreci ove presude.
U Splitu 11. travnja 2017. godine.
