Baza je ažurirana 22.05.2025.
zaključno sa NN 74/25
EU 2024/2679
1
P-1460/17
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
ex. vojarna Sv.Križ, Dračevac
21000 Split P-1460/17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
U ime R. H., Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. S. – vlasnik obrta U.-U., K., O.:… zastupanog po punomoćnicima iz O. ureda J. J., M. B., D. B. i T. H. iz K., protiv tuženika C. d.o.o. S., O.:…, zastupanog po punomoćniku N. J., odvjetniku u S., zbog proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 08. srpnja 2019.g., u nazočnosti tužitelja osobno sa punomoćnikom te punomoćnika tuženika, pozivom na odredbu čl.335.st.6. i 12. Z. o parničnom postupku (N. N." broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, nadalje u tekstu: ZPP) dana 30. kolovoza 2019.g.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja a koji glasi:
"Proglašava se nedopuštenom ovrha koju je C. d.o.o. S., O.:… pokrenuo protiv tužitelja I. S. vlasnika obrt U.-U., K., O.:… na temelju zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog FINA dana 10. siječnja 2017.g. na temelju presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju poslovni broj P-10185/15 od 18. studenog 2016.g. te se tuženiku nalaže da tužitelju isplati iznos od 120.325,18 kn uz zakonsku zateznu kamatu po stopi od 9,68% godišnje, odnosno po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl.12.a. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi uvećanjem za 8 postotnih poena referentne stope koja je jednaka prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu umanjeno za 3 postotna poena, tekuću od 11. siječnja 2017.g., te se ujedno nalaže tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka prema odluci suda uz zakonsku zateznu kamatu po stopi od 9,68% godišnje, odnosno po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl.12.a. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi uvećanjem za 8 postotnih poena referentne stope koja je jednaka prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu umanjeno za 3 postotna poena, sve to u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana isplati tuženiku trošak prouzročen ovom parnicom u iznosu od 9.687,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od donošenja presude prvog stupnja pa do konačne isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 78/15).
Obrazloženje
U tužbi od dana 20. ožujka 2017.g. tužitelj je naveo kako je Rješenjem Općinskog suda u Splitu koje je doneseno pod poslovnom oznakom i brojem Ovr-235/2017 od 21.02.2017.g. tužitelj, kao ovršenik, upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom te je stoga tuženik sukladno dobivenoj uputi podnesi ovu tužbu protiv tuženika. U predmetu Općinskog suda u Splitu Ovr-235/2017 odlučivano je o prijedlogu ovršenika (ovdje tužitelja) za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava po osnovi pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju br P-10185/15 od 18.11.2016.g. za koju presudu tužitelj smatra da nije donesena u skladu s postupovnim pravilima o dostavi pismena propisanim Zakonom o parničnom postupku. Na osnovu navedene presude tuženik je, kao ovrhovoditelj, podnio zahtjev za izravnu naplatu kod FINA dana 10. siječnja 2017.g. protiv tužitelja, kao ovršenika. Tražbina koju je tuženik potražuje u postupku izravne naplate odnosi se na glavnicu u iznosu od 94.462,42 kn uz zakonsku zateznu kamatu tekuću od 08.06.2015.g. pa do isplate, te na troškove parničnog postupka (P-10185/15) u iznosu od 9.755,00 kn uz zakonsku zateznu kamatu tekuću od 18.11.2016.g. pa do isplate. Tužitelj smatra da ne postoji tražbina koja je bila predmet Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju u postupku poslovnog broja br P-10185/15 te da stoga tuženik nije ovlašten pokretati postupak izravne naplate a u slučaju da isti iznos naplati radi se o očiglednom primjeru stjecanja bez pravne osnove. U odnosu na povrede pravila postupka tužitelj navodi da je do bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2.točka 6. ZPP-a došlo je iz razloga što je Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju propuštanjem dostave, onemogućio tužitelju raspravljanje pred sudom u postupku poslovnog broja P-10185/15. Odredba čl.134.a.st.3. ZPP-a propisuje pravila o dostavi koja se primjenjuje za pravne djelatnost (obrtnici, trgovci pojedinci, javni bilježnici, odvjetnici, liječnici i dr.) kada se tim osobama dostava obavlja u vezi s tom djelatnošću. Dakle, u slučaju kada se dostava vrši osobi koja obavlja registriranu djelatnost kao obrtnik, što je slučaj kod tuženika, prvo se dostava vrši na adresu naznačenu u tužbi, a ukoliko takva dostava ne uspije, tada se dostava vrši na adresu sjedišta obrta, a tek ukoliko i takva dostava ostane bezuspješna, pismeno se može dostaviti putem oglasne ploče. Tužitelj je obrtnik koji sjedište obrta ima na adresi K., međutim tuženiku niti jedna dostava u ovome parničnom postupku nije obavljena na navedenoj adresi. Naime, u konkretnom slučaju sud je bio dužan dostaviti tužbu na sjedište obrta te stoga nije bilo ni potrebe niti osnove da se dostava vrši na adresu prebivališta tužitelja jer se nipošto ne radi o obvezno pravnom odnosu izvan dosega obrtne djelatnosti već naprotiv upravo je u svezi s obavljanjem obrta. Dakle, sud nije smio nakon prvog pokušaja dostave utvrđivati adresu tuženika, a pogotovo nije smio utvrđivati adresu putem evidencije prebivališta jer je tuženik obrtnik i u obrtnom registru ima podatak o sjedištu obrta. U odnosu na nepostojanje tražbine tuženika kao i na nepostojanje presude zbog ogluhe tužitelj navodi: Presuda zbog ogluhe je specifična odluka koja se može donijeti uz ispunjavanje točno zakonom predviđenih uvjeta, koji međutim nisu bili ispunjeni. Iz dokumentacije koja prileži spisu Općinskog suda u Splitu Stalne službe u Sinju broj P-10185/15 uopće ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. Tuženik (u navedenom predmetu P-10185/15 kao tužitelj) je primjerice uz tužbu očigledno priložio radnu verziju prijedloga nagodbe, a nije iz spisa Trgovačkog suda u Splitu broj Povrv-140 priložio sudsku nagodbu sklopljenu dana 11.04.2014.g. iz koje nagodbe jasno proizlazi da tužitelj ima pravo naplate zakonskih zateznih kamata na cjelokupni iznos glavnice u slučaju da tuženik C. d.o.o. S. ne ispuni obveze iz nagodbe u dogovorenom roku do najkasnije 31.12.2014.g. Da je tuženik C. d.o.o. S. priložio pravi, zaključeni tekst sudske nagodbe, tada bi se jasno vidjelo da je tužitelj imao potpuno pravo na naplatu dužne zakonske zatezne kamate jer obveza po sudskoj nagodbi nije ispunjena u roku. Dapače, tužitelj S. I. vlasnik obrta U.-U., K., postupio je iznimno korektno jer je u zahtjevu za izravnu naplatu potraživao samo dio zakonske zatezne kamate tekuće na dio glavnice koji je C. d.o.o. S. platio u zakašnjenju, unatoč tome što je po navedenoj sudskoj nagodi S. I. vlasnik obrta U.-U., K., bio ovlašten i još je uvijek ovlašten potraživati naplatu zakonske zatezne kamate na cjelokupni iznos glavnice. Uz samu tužbu ovdje tuženik nije dostavio predmetnu nagodbu već je na spis priložio radnu - neobvezujuću verziju nagodbe sve u cilju da obmane sud i ostale sudionike u postupku, čime je počinio kažnjivo djelo na štetu tužitelja. Uz tužbu nije priložio niti jedan dokaz u pogledu visine tužbenog zahtjeva niti je vidljivo kako je uopće došao do utuženog iznosa. Da je Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju broj P-10185/15 priklopio spis Trgovačkog suda u Splitu br Povrv-1408/2013 iz istoga bi jasno razabrao pravu volju stranaka artikuliranu u nagodbi. Iz stanja spisa Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju broj P-10185/15 proizlazi da nipošto nije mogla biti donesena presuda u formi presude zbog ogluhe jer bez izvođenja dokaza i utvrđivanja činjeničnog stanja nije bilo moguće ocijeniti pravo stanje stvari i odlučiti o osnovanosti zahtjeva. Pored svega, nisu bili ni ispunjeni uvjeti da bi se dostava presude obavljala putem e-oglasne ploče naslovnog suda jer tužitelju nije uredno izvršena dostava poziva za ročište za objavu presude koji poziv mora nužno sadržavati upozorenja za stranku koja unatoč urednom pozivu ne pristupi na objavu presude. U pogledu postupka prisilne naplate kojeg je kod FINA pokrenuo tuženik dana 10. siječnja 2017.g. tužitelju su na ime nepostojeće tražbine tuženik zaplijenjena novčana sredstva u ukupnom iznosu od 120.091,18 kn na ime glavnice i troškova uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu te daljnji iznos od 234,00 kn na ime naknada koju naplaćuje FINA. Obzirom na sve prethodno navedeno tužitelj je predložio da sud donese odluku kojom bi se ovrha proglasila nedopuštenom uz naknadu troškova postupka.
U odgovoru na tužbu tuženik je se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kako osnovu tako i visini, kao nedopuštenom i neosnovanom s prijedlogom da se isti odbaci odnosno odbije uz osudu tužitelja na snašanje parničnih troškova, i to iz razloga što je utuženu tražbinu tuženik naplatio temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju posl.br.P-10185/15 od 18. studenog 2016.g. koja je potvrđena Rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi posl.br.19 gž.1338/2017.g. od 18. travnja 2018.g. pa se prigovara neosnovanosti tužbenog traženja. Tuženik potražuje i zahtjeva i trošak nastao ovom parnicom.
U dokazne svrhe sud je pregledao: Rješenje Općinskog suda u Splitu pod brojem Ovr-235/2017 od 21. veljače 2017.g., izvadak iz obrtnog registra i obrtnica, zapisnik od 11. travnja 2014.g. na kojem je sklopljena Sudska nagodba, specifikacija izvršenja osnove za plaćanje od 16. siječnja 2017.g., zahtjev za izravnu naplatu od 10. siječnja 2017.g., preslik odluke Općinskog suda u Splitu od 18. studenog 2016.g. pod brojem P-10185/15, informacije o izvršenoj platnoj transakciji, izvještaj FINA-e za određenu vrstu prihoda, zahtjev za izravnu naplatu od 03. travnja 2015.g., specifikacija potraživanja, kartica glavne knjige, opomena upućena tuženiku od 23.ožujka 2015.g., obračuna kamat, prijamna knjiga – list HP-a te je pregledan predmet ovog suda pod brojem P10185/15.
Tužbeni zahtjev nije osnovan.
Stranke su popisale parnični trošak.
Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja postavljen u tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 20. ožujka 2017.g. o tome da se proglasi nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju određena rješenjem o ovrsi broj Ovr-235/17.
U smislu odredbe čl.45.st.1. Ovršnog zakona („NN“ broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 67/08, 139/10, 150/11, 154/11, 12/12, 70/12, 80/12, 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16, nadalje u tekstu: OZ) stranka ili sudionik mogu podneskom tražiti od suda da otkloni nepravilnosti počinjene u provedbi ovrhe pa sud može zaključkom u skladu sa st.2. tog članka takve radnje ukinuti kao nezakonite i nepravilne.
Općinski sud u Splitu provodi ovrhu u predmetu Ovr-235/2017 i tijekom tog postupka (u kojem se postupa po zahtjevu ovrhovoditelja C. d.o.o. protiv ovršenika I. S.) je dana 21.veljače 2017.g. doneseno rješenje kojim je ovdje tužitelj I. S. upućen pokrenuti postupak zbog proglašenja nedopuštenom ovrhe a koja se provodi temeljem zahtjeva C. d.o.o. S. za izravnu naplatu tražbine podnesenog FINA 10. siječnja 2017.g. temeljem presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju od 18. studenog 2016. a donesene pod poslovnim brojem P-10185/15. U rješenju kojim se ovdje tužitelja upućuje u pokretanje parnice zbog proglašenja nedopuštenom ovrhe navodi se kako je I. S. ustvrdio da je za predmet P-10185/15 a koji se vodio kod Općinskog suda u Splitu, Stalna služba Sinj, prvi puta saznao 10. siječnja 2017.g. Nadalje se u obrazloženju tog rješenja navodi da je tada tužitelj (a u tom postupku ovršenik) ustvrdio kako je neizvršavanjem dostave bio onemogućen u ostvarivanju svojih prava u tom predmetu Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju gdje je donesena odluka pod brojem P-10185/15. Iste tvrdnje koje je istakao tijekom provođenja tog ovršenog postupka tužitelj je iznio i u ovoj tužbi, odnosno u svom zahtjevu koji je predmetom ovog postupka. Nije sporno da su I. S. i C. d.o.o. S. kod Trgovačkog suda u Splitu 11. travnja 2014.g. sklopili Sudsku nagodbu koja nosi polovnu oznaku i broja 25Povrv-1408/2013. Sadržaj te Nagodbe kao i njezinog postizanja ne spori ni jedna od parničnih stranaka.
Isto tako nije sporno da je Općinski sud u Split, Stalna služba u Sinju dana 18. studenog 2016.g. donio presudu zbog ogluhe pod poslovnim brojem P-10185/15 koja je postala pravomoćna 15. prosinca 2016.g. a ovršna 02. siječnja 2017.g. Tom presudom proglašena je nedopuštenom pljenidba i prijenos tražbine u postupku izravne naplate kojoj je temelj sudska nagodba sklopljena kod Trgovačkog suda u Splitu pod brojem 25 Povrv-1408/2013 izvan iznosa ovršne tražbine od 27.794,00 kn. Tom istom odlukom I. S. naloženo je pod točkom I.. izreke petita odluke da C. d.o.o. S. isplati iznos od 94.462,42 kn zajedno sa pripadajućim kamatama.
Riječ je, kao što je to naprijed i naglašeno o pravomoćnoj i ovršnoj odluci Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, pa tužitelj ne može sa uspjehom u ovom postupka proglasiti samu ovrhu nedopuštenom, a koja je predmetom postupanja ovog suda u predmetu Ovr-235/2017. Naime, za slučaj nepravilne odnosno nezakonite dostave riječ je o onim povredama ZPP-a koje posljedično imaju mogućnost postavljanja zahtjeva za ponavljanjem postupka, kao izvanrednog pravnog lijeka. Drugim riječima rečeno ukoliko je tužitelj smatrao da je u predmetu Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju koja se vodila pod poslovnim brojem P-10185/15 došlo do takve povrede u postupanju prilikom dostave poziva i upozorenja na pravne posljedice, to je na tužitelju bilo da pokrene postupak kojim će tražiti ponavljanje postupka odnosno u tom postupku dokazati kako je dostava izvedena na nepravilan i nezakonit način čime je posljedično došlo do pogrešnog ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja a time i do "pogrešne" odluke suda.
Sud je pribavio spis Općinskog suda u Splitu, stalne službe u Sinju a koji se vodio pod poslovnim brojem P-10185/15 pa je pregledom istog utvrđeno da je u istome odbijen prijedlog tamošnjeg tuženika (I. S.) za povrat u prijašnje stanje i za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti presude zbog odluke a koju je isti sud donio 18. studenog 2016. I. S. je u tom postupku žalio na odluku Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju no, Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi 18. travnja 2018.g. donio je rješenje pod poslovnim brojem 19 Gž-1338/2017-2. Tim rješenjem odbijena je žalba I. S. te je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu, stalne službe u Sinju od 30. ožujka 2017.g.
Slijedom svega naprijed navedenog zahtjeva tužitelja odbijen je kao neosnovan i to u cijelosti, uslijed čega je izostala potreba da se obrazlažu visina zahtjeva odnosno potvrde FINE o izvršenoj naplati.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. ZPP-a, dok je visina određena pozivom na Tbr.7.st.1. toč.1., Tbr.8.točke 1., Tbr.9. točke 1. i Tbr.32. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“ broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09 i 142/12) kod vrijednosti predmeta spora od 120.325,18 kn. Tuženiku, koji je uspio u ovom postupku naspram tužitelja, trošak je priznat za: sastav odgovora na tužbu i sastav pristupa i zastupanja na ročištima od 09. svibnja i 08. srpnja 2019.g. – svaka radnja po 250 bodova kao i pregled drugog spisa – 25 bodova. Ukupni zbir od 775 bodova pomnožen je zajedno sa iznosom od 10,00 kn koliko iznosi vrijednost jednoga boda a potom je dobiveni iznos od 7.750,00 kn uvećan za iznos od 1.937,50 kn na ime 25% PDV-a. Zbrajanjem naprijed navedenih iznosa dobiven je iznos od 9.687,50 kn koliko će tužitelj morati platiti tuženiku na ime prouzročenog parničnog troška zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
Radi naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke.
U Splitu, 30. kolovoza 2019.g.
S U D A C
Dunja Ljubičić v.r.
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba drugostupanjskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave iste.
DNA: - pun. tužitelja
- pun. tuženika
- u spis
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.