- 1 -              Poslovni broj: Usž-2935/19-2

 

 

Poslovni broj: Usž-2935/19-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda  Slavice Marić-Okičić, predsjednice vijeća, Biserke Kalauz i Gordane Marušić-Babić, članica vijeća, te sudske savjetnice Branke Cvitanović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice S. S. M., zakonske zastupnice mldb. kćerke V. M. iz V., koju zastupa opunomoćenica M. F., odvjetnica iz O., protiv tuženika Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi doplatka za pomoć i njegu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 4 UsI-1260/2017-22 od 29. ožujka 2019., na sjednici vijeća održanoj 28. kolovoza 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 4 UsI-1260/2017-22 od 29. ožujka 2019.

II. Poništava se rješenje Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-551-07/16-01/473, URBROJ: 519-08/2-17-4 od 23. listopada 2017.

III. Poništava se rješenje Centra za socijalnu skrb V., KLASA: UP/I-551-07/16-01/225, URBROJ: 2196-128-03-16-16-6 od 26. listopada 2016.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 8.125,00 kuna u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora u iznosu od 5.000,00 kuna kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Presudom Upravnog suda u Osijeku odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništavanje rješenja tuženika i rješenja prvostupanjskog tijela pobliže označenih u izreci presude toga suda kao i zahtjev za nadoknadom troškova upravnog spora.

Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Centra za socijalnu skrb V. od 26. listopada 2016., a kojim je rješenjem mlt. V. M. prestalo pravo na doplatak za pomoć i njegu jer prosječni mjesečni prihod članova kućanstva prelazi zakonom dozvoljeni iznos.

Tužiteljica izjavljuje žalbu protiv pobijane presude zbog svih zakonskih razloga. Tumači odredbe Zakona o socijalnoj skrbi, te smatra kako je u konkretnom slučaju pogrešno zaključeno da prosječni mjesečni prihod članova kućanstva tužiteljice prelazi iznos od 200% osnovice iz članka 27. stavka 2. Zakona o socijalnoj skrbi. Ovo stoga što se primanja koja tužiteljica ostvaruje s osnove prava na dopust radi njege djeteta s težim smetnjama u razvoju za dijete mlt. D. M. ne uračunavaju u prihod kućanstva u smislu članka 4. stavka 1. točke 18. Zakona o socijalnoj skrbi, jer da se ne radi o novčanim sredstvima ostvarenim po osnovi rada. Stoga smatra kako mlt. V. M. udovoljava svim zakonskim pretpostavkama za priznavanje predmetnog prava jer i prema medicinskim indikacijama kod iste postoji prijeka potreba privremene pomoći i njege. Predlaže ovome Sudu da žalbu uvaži i pobijanu presudu poništi te sam otkloni nedostatke i presudom riješi upravnu stvar te da obveže tuženika da prema troškovniku dostavljenom u sudski spis uvećanim za trošak sastava ove žalbe prizna troškove upravnog spora.

Tuženik iako uredno pozvan dopisom prvostupanjskog suda od 18. travnja 2019., nije dostavio odgovor na žalbu.

Žalba je osnovana.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Ocjenjujući presudu Upravnog suda u Osijeku u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje osnovanima.

U provedenom upravnosudskom sporu prvostupanjski sud je utvrdio činjenično stanje na istovjetan način kao u provedenom upravnom postupku. Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud je nepravilno primijenio odredbe Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine", 157/13., 152/14., 99/15. i 52/16., dalje: ZSS) kada je rješenje tuženika ocijenio zakonitim.

U navodima žalbe tužiteljica osporava utvrđenje javnopravnih tijela i prvostupanjskog suda da naknada koju ostvaruje s osnove prava na dopust radi njege djeteta s težim smetnjama u razvoju za mlt. sina D. M. ulazi u prihod na temelju odredaba ZSS-a.

Odredbom članka 57. stavka 2. podstavka 4. ZSS-a, propisano je da se pravo na doplatak za pomoć i njegu ne može priznati osobi ako prosječni mjesečni prihod samca prelazi iznos od 250% osnovice iz članka 27. stavka 2. ovoga Zakona, odnosno ako prosječni mjesečni prihod članova kućanstva prelazi iznos od 200% osnovice iz članka 27. stavka 2. ovoga Zakona u prethodna tri mjeseca prije mjeseca u kojem je podnesen zahtjev, odnosno pokrenut postupak po službenoj dužnosti.

Prema odredbi članka 4. stavka 1. točke 18. ZSS-a, prihodom se u smislu toga Zakona, smatraju sva novčana sredstva ostvarena po osnovi rada, mirovine, primitaka od imovine ili na neki drugi način (primjerice primitak od udjela u kapitalu, kamate od štednje i sl.) ostvarena u tuzemstvu i u inozemstvu sukladno propisima o oporezivanju dohotka, a umanjeni za iznos uplaćenog poreza i prireza.

Zakon o porezu na dohodak ("Narodne novine", 177/04., 73/08., 80/10., 109/11., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 125/13., 148/13., 12//14., 83/14., 143/14. i 136/15.) koji je u to vrijeme na snazi utvrđuje, između ostalog, što se smatra dohotkom te primitke na koje se ne plaća porez na dohodak odnosno na koje se plaća porez na dohodak. Tako iz članka 10. toga Zakona proizlazi da se porez na dohodak ne plaća na naknadu plaće za vrijeme privremene nezaposlenosti i spriječenosti za rad isplaćenu na teret sredstava obveznih osiguranja (točka 3.).

Naknadu, o kojoj je u konkretnom slučaju riječ isplaćuje Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje Regionalni ured O., Područna služba V.

Kako je iz citirane odredbe članka 4. stavka 1. točke 18. ZSS-a vidljivo da se prihodom smatraju sva, u tom članku definirana novčana sredstva, koja su ostvarena u tuzemstvu i u inozemstvu sukladno propisima o oporezivanju dohotka umanjeni za iznos uplaćenog poreza i prireza, a da Zakonom o porezu na dohodak nije propisano da se porez na dohodak plaća na naknadu ostvarenu s osnove prava na dopust radi njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, to je ocjena ovoga Suda kako je u provedenom postupku pogrešno utvrđeno da se predmetna naknada uračunava u prosječni prihod kućanstva tužiteljice i da stoga tužiteljici prestaje pravo na doplatak za pomoć i njegu.

Pri tome Sud nalazi kako prvostupanjski sud pogrešno tumači odredbu članka 57. stavka 4. ZSS-a, kojom je propisano da se u prihod u smislu stavka 2. podstavka 4. ovoga članka ne uračunavaju novčana sredstva korisnika zajamčene minimalne naknade koji sudjeluje u radovima za opće dobro iz članka 39. stavka 3. toga Zakona ostvarena po osnovi zaposlenja u javnom radu, kada utvrđuje da se svi ostali dohoci i primitci uračunavaju u ukupni dohodak, a da je samo u odnosu na navedena novčana sredstva po toj odredbi učinjena iznimka. Ovo stoga što je prihod definiran člankom 4. stavkom 1. točkom 18. ZSS-a, pa činjenica da tim Zakonom nije izrijekom propisano da se naknada ostvarena s osnove prava za dopust za njegu djeteta ne uračunava u prihod za priznavanje predmetnog prava, ne znači da bi se istu naknadu trebalo smatrati prihodom budući da ta naknada ne podliježe propisima o oporezivanju dohotka, a na koje propise upućuje spomenuta odredba (čl. 4. st. 1. t. 18. ZSS-a).

Iz navedenih razloga ovaj je Sud poništio presudu Upravnog suda u Osijeku, usvojio tužbeni zahtjev i poništio rješenja tuženika i Centra za socijalnu skrb V.

Tužiteljica je u sporu uspjela u cijelosti, pa je u skladu s odredbom članka 79. stavka 1. i 4. ZUS-a, te Tbr. 23. 1., 2., 3. (u vezi Tbr. 9.) Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.), a u vezi s odredbama članaka 23. stavaka 1. i 2. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći („Narodne novine“ 143/13.), priznat trošak zastupanja opunomoćenika na ročištu 7. ožujka 2018. i na ročištu 16. svibnja 2018. u ukupnom iznosu od 2.500,00 kuna, zatim joj je priznat trošak za sastav podneska od 20. ožujka 2019. u iznosu od 2.500,00 kuna te zastupanja opunomoćenika na ročištu 29. ožujka 2019. u iznosu od 2.500,00 kuna kao i trošak sastava žalbe u iznosu od 3.125,00 kuna, tako da sveukupni troškovi iznose 8.125,00 kuna (iznosu nije dodan iznos poreza na dodanu vrijednost budući da nije zatražen). Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 14. veljače 2018. u iznosu od 2.500,00 kuna jer ga je Sud ocijenio kao nepotreban, kao ni 50% nagrade za zastupanje opunomoćenika na ročištu od 7. ožujka 2018. i ročištu od 16. svibnja 2018. u ukupnom iznosu od 2.500,00 kuna jer se na tim ročištima nije raspravljalo o glavnoj stvari niti su se izvodili dokazi. Ročište od 7. ožujka 2018. je odgođeno radi potrebe očitovanja tuženika na dostavljen podnesak tužiteljice od 14. veljače 2018., dok je na ročištu od 16. svibnja 2018. usvojen dokazni prijedlog tužiteljice za provođenje dokaza vještačenjem.

Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 2. ZUS-a žalbu usvojiti te poništiti presudu Upravnog suda u Osijeku kao i osporeno rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela, te odlučiti o troškovima upravnog spora na temelju odredbe članaka 79. stavaka 1. i 4. ZUS-a.

 

U Zagrebu 28. kolovoza 2019.

 

Predsjednica vijeća

Slavica Marić-Okičić, v.r.