Broj: Rev-x 101/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević, predsjednice vijeća, Đure Sesse, člana vijeća, Mirjane Magud, članice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec, članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice M. Č. iz L. Z. i II-tužitelja I. Č. iz L. Z., s tim da su I. i II-tužitelji zastupani po punomoćniku N. Đ. K., odvjetnici u Z., protiv I-tuženice INA ... d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnik V. K., dipl. pravnik i II-tuženika P. d.o.o. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik B. K., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji I. i II-tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zlataru posl. br. Gž-1193/08 od 2. lipnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zaboku posl. br. P-1/06 od 11. ožujka 2008., u sjednici održanoj 28. lipnja 2017.,

p r e s u d i o   j e:

I.              Revizija I. i II-tužitelja odbija se kao neosnovana.

II.              Odbija se zahtjev II-tuženika za nadoknadu troška odgovora na žalbu.

r i j e š i o   j e:

Revizija I. i II-tužitelja odbacuje se u dijelu koji se odnosi na odluku o troškovima postupka.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijeni su zahtjevi I-tužiteljice i J. Č. (prednik I. Č.), kojim oni traže da se naloži tuženicima solidarno platiti tužiteljima iznos od 719.535,49 kn sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

Istom presudom naloženo je I. i II-tužiteljima nadoknaditi II-tuženiku parnične troškove u iznosu od 62.098,00 kn.

Drugostupanjskom presudom žalba I. i II-tuženika je odbijena i prvostupanjska presuda potvrđena.

Protiv navedene drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava "iz svih razloga iz čl. 385. ZPP", s prijedlogom da se pobijana odluka ukine.

U odgovoru na reviziju II-tuženik osporava osnovanost revizije.

Revizija nije osnovana.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je 1977. godine ispod površine zemljišta tužitelja, kčbr. ..., u naravi oranica, upisana u z.k.ul.br. ... k.o. Z., postavljen magistralni plinovod DN ... R. – Z., da je taj plinovod postavio I-tuženik, a predmetna nekretnina da je 1997. bila poljoprivredno zemljište.

Utvrđeno je također da je ugovorom između INA ... N. i M. Č. I. N. obvezana nadoknaditi poljsku štetu izvršenu ukopavanjem plinovoda te onu štetu koja nastaje uslijed popravka i redovnog održavanja plinovoda, a novčana nadoknada isplaćuje se jednom zauvijek, pa je u ugovoru od 26. travnja 1977. uređeno da su gospodarski vještaci 26. travnja 1977. izvršili pregled zemljišta i procijenili štetu u iznosu od 7.445,00 din a taj ugovor i procjena štete da je potpisala tužiteljica M. Č.

Vještačenjem je utvrđeno također da je umanjena poljoprivredna vrijednost nekretnine u iznosu od 12.441,49 kn, a, s obzirom na to da je navedena nekretnina 2004. ušla u građevinsko područje na temelju prostornog plana uređena grada Z., utvrđeno je da je vrijednost građevinske nekretnine iznosi 150 EUR/čhv, dakle, utvrđeno je da bi vrijednost zemljišta da nije izgrađen predmetni plinovod, iznosila 707.000,94 kn.

Utvrđeno je da su tužitelji u pogledu umanjene vrijednosti poljoprivrednog zemljišta primili naknadu, a, osim toga, utvrđeno je i to da je nastupila zastara takvog eventualnog potraživanja, ukoliko bi i postojalo.

Plinovod je izgrađen još 1977. a tužba je podnesena dana 30. prosinca 2005., pa su protekli rokovi iz odredbe čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 53/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO).

Naime, prema navedenoj odredbi potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijevaju za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila, pa prema st. 2. istog članka u svakom slučaju potraživanje zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala.

Tužitelji u reviziji prigovaraju da zastara potraživanja zbog izgubljene zarade u poljoprivredi nije nastupila jer tužiteljima svake godine nastupa šteta, međutim, to, po ocjeni ovog revizijskog suda, nema utjecaja na zaključak drugostupanjskog suda o zastari potraživanja po osnovi izgubljene zarade.

Naime, radi se o šteti koja je bila predvidiva već u vrijeme izgradnje plinovoda, pa je navedeno potraživanje zastarjelo u rokovima iz odredbe čl. 376. st. 1. ZOO.

Uostalom, ugovorom koji se nalazi u sudskom spisu M. Č. se odrekla daljnjih potraživanja po ovoj osnovi.

Što se tiče zaključka drugostupanjskog suda o neosnovanosti zahtjeva za isplatu naknade u iznosu od 707.094,00 kn, zbog umanjenja vrijednosti zemljišta nakon što je navedena nekretnina ušla u građevinsko područje na temelju prostornog plana uređenja grada Z., treba reći da je na temelju ugovora između vlasnika zemljišta i pravnog prednika I-tuženika isplaćena naknada zbog umanjenja vrijednosti poljoprivrednog zemljišta u skladu s propisima i vrijednostima 1977. godine, a ne postoji pravni temelj po kojem bi postojala odgovornost za štetu zbog toga što je naknadna navedena nekretnina ušla u građevinsko područje na temelju prostornog plana. U reviziji se tvrdi da obrazloženje presude suda drugog stupnja nema nikakvog obrazloženja iz kojeg bi se dalo zaključiti na temelju čega je sud odbio tužbeni zahtjev osim zaključka da nema protupravnosti međutim, to što proizlazi iz već izloženog ovakav prigovor revizije nije utemeljen.

Tužbeni zahtjev je odbijen protiv II-tuženika i zbog toga što je II-tuženik osnovano istakao prigovor promašene pasivne legitimacije, a revizija ne sadrži nikakve razloge kojima bi se osporavao ovakav pravni stav.

Dakle, ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP presuđeno kao pod I. izreke.

Revizijom se osporava zakonitost odluke o troškovima postupka, međutim, odluka o troškovima postupka nije odluka protiv koje bi bila dopuštena revizija, pa je u tom dijelu reviziju valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP (primijenjeno pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske dana 16. studenoga 2015.)

Zagreb, 28. lipnja 2017.