Broj: Gž-111/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola po sucu Marijanu Rogiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice C. o. d.d. iz Z., OIB: ..., protiv tuženika A. H. iz Z., OIB: ...,  zastupan po punomoćniku D. I., odvjetniku iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-1914/16-7 od 27. listopada 2016. g., dana 17. srpnja 2017. g.,

p r e s u d i o   j e:

Prihvaća se žalba tuženika i preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-1914/16-7 od 27. listopada 2016. g., te se sudi:

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha po prijedlogu ovrhovoditelja, ovdje tuženika A. H. iz Z., OIB: ..., protiv ovršenika, ovdje tužiteljice C. o. d.d.  iz Z., OIB: ..., u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja: Ovr-8911/15, a radi ovršne naplate iznosa od 27.092,23 kuna (slovima: dvadesetsedamtisućadevedesetdvijekuneidvadesettrilipe) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 01. veljače 2016. g. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem  prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana  nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i troškove  ovršnog postupka tužitelju."

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 4.062,50 kuna u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja usvojen je tužbeni zahtjev i proglašena je nedopuštenom ovrha po prijedlogu ovdje tuženika, kao ovrhovoditelja, protiv tužiteljice kao ovršenice u predmetu suda prvog stupnja posl. br. Ovr-8911/15, radi naplate ovršne tražbine u iznosu od 27.092,23 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 1. veljače 2016. g. do isplate, kao i naknade troškova ovršnog postupka. Tuženiku je naloženo da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.241,84 kuna.

Tu presudu, zbog svih žalbenih razloga, pravodobno podnesenom žalbom, pobija tuženik. U bitnome, smatra da je sud prvog stupnja zauzeo pogrešan pravni stav zaključivši da ovrha nije dopuštena stoga što se radi o ovrsi radi naplate naknade neimovinske štete koja je dosuđena tuženikovoj prednici, a ova je umrla prije no što je presuda kojom joj je dosuđena naknada postala pravomoćna. Naknada štete njegovoj prednici je određena pravomoćnom presudom, koja je tražbina prešla na njega, pa sud u ovoj parnici ne može ispitati pravilnost pravomoćne presude, jer ju je tužitelj mogao pobijati samo u postupku u kom je ta presuda donesena. Žalbeni je prijedlog da se presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

U ovoj pravnoj stvari nisu sporne slijedeće činjenice:

- da je presudom suda prvog stupnja posl. br. Pn-4488/00 od 28. listopada 2014.g., koja je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžn-2506/05 od 30. kolovoza 2005. g. naloženo tužiteljici da M. G. naknadi štetu u iznosu od 27.860,00 kuna,

- da se od dosuđenog iznosa naknade iznos od 27.092,23 kune odnosi na naknadu neimovinske štete (pretrpljene fizičke bolove, strah i duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, te naruženosti),

- da je temeljem navedene pravomoćne presude, kao ovršne isprave, tuženik, koji je nasljednik sad pok. M. G., zatražio prinudnu naplatu utvrđene tražbine u postupku koji se kod suda prvog stupnja vodi pod posl. br. Ovr-8911/15,

- da je M. G. umrla 21. svibnja 2003. g.

Tužitelj u ovom sporu traži da se ta ovrha proglasi nedopuštenom, iz razloga što je tuženikova prednica umrla prije no što joj je pravomoćnom presudom priznato pravo na naknadu neimovinske štete, pa to potraživanje nije moglo preći na tuženika kao njenog nasljednika.

Sud prvog stupnja je usvojio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 197. stavka 1. i stavka 2. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje ZOO/91) prema kojima se pravo na naknadu nematerijalne štete zbog tjelesnih ozljeda ne može prenijeti na drugu, a dospjele svote se mogu prenijeti drugom samo ako je visina naknade određena pisanim sporazumom ili pravomoćnom sudskom odlukom. Osim toga, prvostupanjski sud  se pozvao i na odredbu članka 204. stavka 1. ZOO/91, pa kako je tuženikova prednica umrla prije no što joj pravomoćnom presudom priznato pravo na naknadu štete, to ovo nije moglo preći na tuženika.

Takav stav suda prvog stupnja po stanovištu ovog suda nije pravilan.

Pravomoćnom presudom temeljem koje je određena ovrha tuženikovoj prednici pok. M. G. priznato je pravo na naknadu neimovinske štete, te je sukladno odredbi članka 204. stavka 1. ZOO/91 prešlo na tuženika kao njenog nasljednika. Za ovaj spor je bitno da je sporna tražbina priznata pravomoćnom sudskom odlukom, te je prešla na nasljednika bez obzira da li je tuženikova prednica umrla prije donošenja te pravomoćne presude. Navedena činjenica je relevantna za postupak iz kojeg potječe ovršna isprava, te se pravilnost i zakonitost presude može ispitivati samo u okviru tog postupka, ali ne i u okviru ove parnice. Pravomoćna presuda obvezuje kako stranke, tako i sud, te se ne može ponovno suditi, u ovom slučaju tražiti proglašenje ovrhe nedopuštenom, na temelju činjenica koje su postojale u vrijeme zaključenja glavne rasprave u postupku u kom je donesena pravomoćna sudska odluka.

Iz navedenih je razloga temeljem odredbe članka 373. točka 3. ZPP odlučeno kao u izreci, a tuženiku se sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP dosuđen parnični trošak koji se sastoji od troškova zastupanja po punomoćniku za sastav odgovora na tužbu i zastupanja na jednom ročištu, ukupno 2.500,00 kuna, te troška sastava žalbe od 1.562,50 kuna.

U Puli – Pola, 17. srpnja 2017. g.