P-921/19

          

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

ex. vojarna Sv.Križ, Dračevac

21000 Split                                                                                                                                      P-921/19

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

                                                                      P R E S U D A

 

                                                                     

U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. J. M. O.:… iz S.,  zastupane po punomoćniku Ž. L., odvjetniku u S. iz O. L. i Č. j.t.d. S., protiv tužene R. H. O.:…, zastupane po O. u S., G. upravnom odjelu, zbog predaje, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 05. srpnja 2019.g. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.335.st.6. i 12. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13– nadalje u tekstu ZPP)  dana 29. srpnja 2019.g.,

 

 

                                                                p r e s u d i o   j e

 

 

I. Nalaže se tuženoj da kroz 15 dana preda tužiteljici ispravu T. o. opisanu pod točkom 2. Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta OSUP-a S. broj 203486 od 21. prosinca 1982.g.

II. Nalaže se tuženoj da tužiteljici naknadi trošak ovog  postupka u iznosu od 8.612,50 kuna.

 

 

Obrazloženje

 

 

              U tužbi koja je kod suda zaprimljena dana 24. travnja 2014.g. tužiteljica je navela da joj je dana 21. prosinca 1982.g. tadašnji OSUP S. oduzeo T. o. građevine u S., … pa je o tom tužiteljici dao potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 203486, u kojem je naveo da oduzima ispravu koju je nazvao T. o.. Dana 27. veljače 2012.g. tužiteljica je od tužene, u smislu odredbe čl.186.a Zakona o parničnom postupku, zatražila da joj tuženik preda njezin predmet T. o.. Kako tužena nije tužiteljici predala njezin predmet to se predlaže obvezati tuženu na navedeno.

U odgovoru na tužbu tužena je navela da tužiteljica nije u vremenskom periodu dužem od 30 godina poduzimala radnje za povratom oduzetih predmeta pa joj poriče postojanje pravnog interesa te predlaže tužbu odbaciti kao nedopuštenu. Zbog prednje navedenog očito je da tužba predstavlja zlouporabu procesnih prava i ovlaštenja suprotnu općem načelu sadržanom u čl.3. Zakona o parničnom postupku.  Podredno, tužena ističe da tužiteljica nije dokazala aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe u predmetnoj pravnoj stvari obzirom da potvrda o privremenom oduzimanju predmeta tadanjeg OSUP-a S. broj:KU-173/82 od 21. prosinca 1982.g. glasi na ime J. M. dok je iz izvatka vanjskog uvida u podatke J. M. razvidno da osoba O.:…, kako je naznačeno u tužbi ima osobno ime i prezime M. M.. Nadalje, iz navoda tužbe kao i postavljenog tužbenog zahtjeva proizlazilo bi da se u konkretnom slučaju radi o vlasničkoj tužbi međutim, tužiteljica nije dokazala ni jednu zakonsku pretpostavku koja mora biti ispunjena da bi se radilo o vlasničkoj tužbi (vlasništvo tužitelja i posjed tuženika).  Nadalje tužena je istakla i prigovor zastare te se usprotivila vrijednosti premeta spora kao previsoko postavljenom. Slijedom navedenog tužena je predložila odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti te ju osuditi na plaćanje parničnog troška.

Postupajući u gore opisanoj pravnoj stvari Općinski sud u Splitu je dana 23. prosinca 2016.g. pod poslovnim brojem Pst-464/14 donio presudu kojom je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti. Potpunu i pravodobnu žalbu uložio je tuženik te je o njoj odlučivao Županijski sud u Šibeniku koji je pak dana 04. ožujka  2013.g. donio rješenje pod brojem Gž-444/2017-3 a kojom je uvažio žalbu tuženika, ukinuo prvostupanjsku presudu te predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

     U dokazne svrhe sud je pregledao dopis punomoćnika tužiteljice upućenog ODO u S. dana 27. veljače 2012.g., potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od 21. prosinca 1982.g. izdate od O. S., OSUD S., vanjski uvdi u podatke JRO MUP RH od 23. lipnja 2014.g. te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke u postupku. U nastavku postupka sud je izveo dokaz pregledom odluke VSRH Rev 1089/2008-3  od 25. ožujka 2009.g., Rev 3/2011-2 od 04. prosinca 2013., Rev 1664/2001-2 od 08. svibnja 2002.g. i Revt 175/2006-2 od 23. prosinca 2008.g., odluke Općinskog sud u Splitu pod brojevima P-148/2018 od 22. veljače 2018., P-913/2018 od 18. lipnja 2018., Pst-514/14 od 01. prosinca 2017.g. potvrđena odlukom Županijskog suda u Splitu broj Gž-1588/18-3 od 19. veljače 2019.g. te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke u postupku.

              Tužbeni zahtjev je osnovan.

              Stranke su popisale parnični trošak.

Prigovor zastare nije osnovan.

Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice da joj  tužena izvrši povrat stvari odnosno isprave nazvanu T. o. a koja joj je oduzeta i temeljem koje je dobila potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 203486.

Odredbom čl.161.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („NN“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, nadalje u tekstu: ZV) propisano je da vlasnik ima pravo zahtjevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. St.2. odredbe istog članka ZV-a propisano je da vlasnikovo pravo ne zastarijeva. Odredbom čl.162.st.1. ZV-a propisano je da vlasnik, a da bi uspio u svom zahtjevu da mu treća osoba preda svoj posjed stvari, mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu, dok je st.2. iste odredbe propisano da vlasnik mora stvar koju zahtjeva opisati po njezinim osobinama.

Tužiteljica je u posjedu potvrde o privremenom oduzimanju predmeta koju potvrdu joj je predao tadašnji O. sekretarijat unutrašnjih poslova S. (pravni prednik tuženih). Dakle, tužiteljica je sukladno odredbi čl.162.st.2. ZV-a opisala što točno traži od tuženika tj. da traži dokument zvan T. o. kojeg joj je tuženik privremeno oduzeo.

U svom iskazu je tužiteljica potvrdila da i dan danas čuva originalnu potvrdnicu koju je izdao MUP odnosno tadašnji OSUP S. o oduzimanju privremenog predmeta od nje. Kao što je i naznačeno, tad da joj je oduzeta isprava – T. o. koji se nalazi na rednom broju 2., a kako sada ima nekakvih problema jer pokušava riješiti svoje imovinsko-pravno stanje te joj je ta dokumentacija sada neophodna to ju potražuje. Na izričit upit suca tužiteljica je decidirano izjavila da joj predmetni T. o. nikada nije vraćen, jedno vrijeme da ga nije niti tražila jer joj nije trebao no, sada kada joj doista treba radi rješavanja svoje vlastite imovine onda ga ona i te kako potražuje. Posebno upitana može li se tužiteljica izjasniti zbog čega joj je ovaj predmet bio oduzet, ista je izjavila da je već uvodno kazala kako su joj svi predmeti pa tako i ovaj oduzeti u postupka davne godine i to kako joj je rečeno radi ispitivanja porijekla imovine.

Dajući dopunski iskaz prvenstveno se tužiteljica osvrnula na pitanje svog identiteta kazujući kako je rodbina i prijatelji zovu J. premda joj je "službeno" ime M. Potvrdila je da je upravo ona osoba kojoj je oduzeta predmetna stvar koja joj nikada nije vraćena i koja je potpisala spornu potvrdu o oduzimanju stvari. T. o. je stvar koja je vezana uz izgradnju njene kuće u S., … i bila je sastavni dio dokumentacije o gradnji kuće. Stoga, danas-sutra da se bilo što sa njenom zgradom (obiteljskom kućom) mora utvrđivati kao npr. statika objekta, to bi bilo gotovo nemoguće jer su joj kritične prigode oduzete sve stvari, individualno određene i u popisu oduzetih stvari po tadašnjim službenim organima tj. tijelima. Potvrdila je da je to u nizu dokumenata i stvari što su joj oduzeti za potrebe postupka ispitivanja porijekla imovine te da isti nije ona izradila već ovlašteni inženjeri a koliki je značaj tog dokumenta da pokazuje i činjenica da joj je izuzet za potrebe postupka ispitivanja porijekla imovine. Inače njen objekt – obiteljska kuća da je useljen davne 1980.g. i legalan je. Smatra da je upravo urednost sve dokumentacije vezane uz izgradnju predmetne obiteljske kuće dovela do toga da u ovom postupku ispitivanja porijekla imovine bude oslobođena svake sumnje.

Tuženik ne raspolaže dokazom da bi tužiteljici vratio njezinu stvar koju joj je privremeno oduzeo 21. prosinca 1982.g.

Napominje se da se tijekom postupka pokušalo izvršiti uvid u spis Županijskog suda u Splitu koji se vodio pod brojem K-25/83 no bez uspjeha, uz digresiju službenika K. pisarnice Županijskog suda u Splitu da je predmetni spis najvjerojatnije uništen.

Analizom ovako provedenog dokaznog postupka, pogotovo nakon što je tužiteljica dopunila svoj prvotni iskaz, nedvojbeno je utvrđeno da je tuženik odnosno njegov prednik uzeo od tužiteljice njezinu stvari T. o. koju joj nikada nije vratio a koja je bila vezana uz sveobuhvatnu dokumentaciju nužnu kod izgradnje kuće odnosno stana odnosno stambenog objekta. Kolika je važnost tog dokumenta, te stvari koja je tužiteljici oduzeta najbolje svjedoči u prilog činjenica da su je prednici tuženika smatrali izuzetno bitnom u postupku u kojem se trebala utvrditi imovina tužiteljice odnosno njezino porijeklo. Notorna je činjenica da je tada, jednako kao i sada u postupku izgradnje potrebno imati svu potrebitu dokumentaciju kako bi se moglo u svakom trenutku dokazati da je izgrađeni objekt legalan i u skladu sa aktualnim pozitivnim pravnim propisima. I doista nije bitno ukoliko se tužiteljica nakon ovoliko dugo vremena ne može niti sjetiti koliko stranica je ovaj dokument, stvar T. o. koja joj je oduzeta, imala i što je sve sadržala ali je očito to dokument koji je bio nužno vezan uz imovinu tužiteljice, jako bitan predniku tuženika pa je to tim više jako bitan i tužiteljici. Bilo kako bilo, ta stvar koja je tužiteljici oduzeta je njezina i tuženik joj je mora vratiti jer nije njegova. Od trenutka kada je tuženik odnosno njegov prednik preuzeto tužiteljičinu stvari čuvanje i sigurnost te stvari je prela u nadležnost tuženika odnosno njegovog prednika, što znači da je što se tužiteljice tiče ta stvar još uvijek od tuženika. Ako je ta stvar tuženiku nestala na bilo koji način, jer one nema potvrdu da je stvar vratio tužiteljici, na njemu leži i odgovornost pa je to tim više od izuzetnog značaja za tužiteljicu da joj on tu stvar vrati. Napominje se da tuženik nikada nije ovom sudu službeno dokazao ili iskazao svoju nemogućnost u vraćanju ove stvari odnosno dao izjavu kojom bi preuzeo odgovornost za eventualni nestanak ili uništenje te stvari, pa se u tom smislu ne može s uspjehom pozivati na svoje tvrdnje da tužiteljica treba dokazati da je izvjesno da je ta stvar još uvijek kod  tuženika.

Slijedom naprijed navedenog prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice i tužena je obvezana da tužiteljici vrati njezinu stvar koju je nesumnjivo privremeno oduzela a nikada joj ju nije vratila. Navedeno i iz razloga što prigovor zastare sukladno citiranoj odredbi ZV-a također nije osnovan, obzirom da vlasnička tužba ne zastarijeva.              

              Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. ZPP-a dok je visina određena pozivom na Tbr.7.toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“ broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09 i 142/12)  i kod vrijednosti predmeta spora od 11.000,00 kn. Tužiteljici, koja je u ovom postupku uspjela u cijelosti, parnični je trošak priznat za: sastav tužbe, pristup i zastupanje na ročištima za glavnu raspravu od 06. srpnja, 16. studenog i 19. prosinca 2016.g. te 09. svibnja i 05. srpnja 2019.g. – svaka radnja po 100 bodova, te za pristup i zastupanje na ročištu odgođenom bez raspravljanja od 11. listopada 2016.g.– 25 bodova. Ukupan zbir od 625 bodova pomnožen je iznosom od 10,00 kn koliko iznosi vrijednost jednoga boda a potom je dobiveni iznos od 6.250,00 kn uvećan za iznos od 25% PDV-a ili iznos od 1.562,50 kn i troškove sudskih pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 400,00 kn ili ukupnih 800,00 kn. Zbrajanjem navedenih iznosa dobiven je iznos od 8.612,50 kn koliko će tužena naknaditi tužiteljici na ime stvarno prouzročenog parničnog troška.

              Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Splitu, 29. srpnja 2019.g.                           

                                                                                                                                                                  SUDAC

 

                                                                                                                                     Dunja Ljubičić

 

Pravna pouka: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravi izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda a za viši, županijski sud, u tri primjerka.

 

DNA:  -   pun. tužiteljice

-          Zpz tužene

-          u spis