Broj: Kž 450/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. E. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 246 st. 2 Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11 i 144/12 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika i optuženice podnesenim protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 18. svibnja 2015 godine broj K-7/2014-44, u sjednici održanoj 13. rujna 2016 godine, u prisutnosti branitelja optuženice V. O., odvjetnika iz N.,

 

p r e s u d i o   j e

             

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. E. Š. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

              Presudom Županijskog suda u Bjelovaru donijetom u ponovljenom postupku, proglašena je krivom opt. E. Š. zbog kaznenog djela iz čl. 246 st. 1 i 2 KZ/11, pa je na temelju iste zakonske odredbe uz primjenu čl. 49 st. 1 t. 4 KZ/11 osuđena na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a na temelju čl. 55 st.1, 2, 5 i 6 KZ/11 izrečena kazna zatvora zamjenjuje se radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje za dva sata rada za opće dobro.

 

              Na temelju čl. 77 st. 1 KZ/11 optuženici se oduzima imovinska korist pribavljena kaznenim djelom u iznosu od 236.469,45 kuna koju je dužna uplatiti u korist Republike Hrvatske u roku od petnaest dana nakon pravomoćnosti presude.

 

              Protiv ove presude podnijeli su žalbe državni odvjetnik i opt. E. Š. po branitelju V. O. odvjetniku iz N.

 

              Državni odvjetnik se žali na odluku o kazni, s prijedlogom da  Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, preinači prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na način da optuženicu osudi na strožu kaznu.

 

              Optuženica se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja  na ponovno suđenje i odlučivanje.

 

              Ujedno je u žalbi zatražena obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća, čemu je udovoljeno, pa je sjednici bio prisutan branitelj optuženice V. O. odvjetnik iz N., dok opt. E. Š. nije pristupila unatoč uredno primljenom pozivu, pa je sjednica u skladu s odredbom čl. 475 st. 5 Zakona o kaznenom postupka ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda i 143/12 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) održana u njenoj odsutnosti. 

 

              Opt. E. Š. po branitelju V. O. odvjetniku iz N. podnijela je odgovor na žalbu državnog odvjetnika, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

 

              U skladu s odredbom čl. 474 st. 1 ZKP/08 spis je dostavljen na razgledavanje Državnom  odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

              Po odredbi čl. 475 st. 5 ZKP/08 sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno obaviještenog zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

 

              Žalbe nisu osnovane.

 

              Nije u pravu optuženica kada u žalbi navodi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468 t. 1 t. 9 ZKP/08 s tvrdnjom da je optužba prekoračena iz razloga što je prvostupanjski sud izmijenio činjenični opis djela i pravnu oznaku djela i time prekoračio ovlaštenje koje ima po zakonu. Naime, izmjena u činjeničnom opisu djela nimalo ne utječe na bitna obilježja kaznenog djela koje se optuženici stavlja na teret i svodi se samo na preciziranje činjeničnog opisa u dijelu postupanja optuženice pri pribavljanju imovinske koristi na način na koji je to sud u postupku utvrdio, a izmjena pravnog opisa i oznake kaznenog djela, posljedica je stupanja na snagu novog blažeg Kaznenog zakona, zbog čega je osnovano prvostupanjski sud postupio u skladu s odredbom čl. 3 st. 2 i 3 KZ/11.

 

              Nasuprot tvrdnjama u žalbi optuženice, sud prvog stupnja temeljitom je analizom i ocjenom provedenih dokaza, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te izveo valjane zaključke, koje je u svim odlučnim činjenicama obrazložio u presudi. Naime, ni sama optuženica u obrani ne osporava da je prilikom prodaje Zdravstvene ustanove „Ljekarne Š.“ d.o.o. u kojoj je obnašala dužnost ravnateljice, kupac ovog trgovačkog društva s ograničenom odgovornošću D. N. novčana sredstva uplaćivala na njen privatni žiro račun, nakon čega je novac prebacila na štedni ulog po viđenju svoje kćeri J. Š. Optuženica ne osporava niti iznos od 236.469,45 kuna utvrđen vještačenjem knjigovodstveno financijskog vještaka, no taj postupak opravdava činjenicom da je račun ljekarne bio u blokadi, a tim novcem je htjela osposobiti funkcioniranje ljekarne u O. koja je funkcionirala  kao druga ljekarnička jedinca zdravstvene ustanove Ljekarne Š. i podmiriti druge tekuće obveze. Stoga, s obzirom na navedene nesporne činjenice, nije bilo razloga za provođenje novog knjigovodstvenog vještačenja na čemu se inzistira u žalbi, budući da optuženica uopće ne osporava niti da su sredstva od prodaje ljekarne položena na njen privatni račun, a niti visinu tog iznosa, pa ni u tom dijelu žalba nije osnovana. 

 

Prema tome, nema dvojbe da je optuženica zlouporabila svoj položaj osnivačice i vlasnice poslovnih udjela ljekarne, na način da je s novcem koji je imovina trgovačkog društva postupila kao da se radi o njenoj vlastitoj imovini. To tim više, što je polažući novac od prodaje ljekarne na svoj privatni račun, a zatim na račun svoje kćeri koja joj je taj novac vratila na njen osobni račun, smanjila imovinu pravne osobe i time oštetila vjerovnike Ljekarne Š., onemogućivši provođenje ovrhe nad tim sredstvima. Na taj način je optuženica u gospodarskom poslovanju povrijedila dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu i time si pribavila znatnu imovinsku korist, a postupala je s ciljem pribavljanja takve koristi, zbog čega je pravilno prvostupanjski sud zaključio da se u njenom činu stječu sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 246 st. 1 i 2 KZ/11, koja zakonska odredba je primijenjena kao blaža po optuženicu u odnosu na kazneno djelo iz čl. 337 st. 1, 3 i 4 Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00 51/01, 111/03, 190/03-odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11) koji je važio u vrijeme počinjenja djela.

 

Na žalbu državnog odvjetnika i žalbu optuženice sukladno odredbi čl. 478 ZKP/08 u odnosu na odluku o kazni i odluku o oduzimanju imovinske koristi

 

              Suprotno tvrdnjama u žalbi državnog odvjetnika, sud prvog stupnja valjano je utvrdio kod izricanja kazne, da postoje naročito olakotne okolnosti kao što su dosadašnja neosuđivanost, protek vremena od počinjenja djela, te da optuženica vraća dugove vjerovnicima ljekarne u V., zbog čega je postojala osnova za primjenu odredbe o ublažavanju kazne iz čl. 48 st. 2 KZ/11. Stoga se i po stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izrečenom kaznom u trajanju od šest mjeseci u granici ublažavanja kazne iz čl. 49 st. 1 t. 4 KZ/11 zamijenjenom radom za opće dobro po odredbi čl. 55 KZ/11, u ovom slučaju mogu ostvariti sve zakonom predviđene svrhe kažnjavanja. 

 

              Također je osnovano prvostupanjski sud na temelju čl. 77 st. 1 KZ/11 optuženici oduzeo imovinsku korist pribavljenu kaznenim djelom, što je u prvostupanjskoj presudi u dovoljnoj mjeri obrazloženo.

 

Kako Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 476 st. 1 t. 1 i 2 ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se pazi po službenoj dužnosti, a niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženice, to je po odredbi čl. 482 ZKP/08 presuđeno kao u izreci. 

 

U Zagrebu 13. rujna 2016 godine