Broj: Kž 492/13

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. G. i drugih zbog kaznenih djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12.; dalje: KZ/11.) i drugih, u povodu žalbe državnog odvjetnika podnesene protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 19. travnja 2013. broj K-21/13, u sjednici održanoj 14. rujna 2016. u prisutnosti braniteljice optuženog E. H., odvjetnice M. H.,

p r e s u d i o   j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kaznenim sankcijama na način da se:

- optuženi M. G. zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11. za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju tog zakonskog propisa, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) godine u koju mu se, na temelju članka 54. KZ/11., uračunava vrijeme uhićenja, zadržavanja te vrijeme provedeno u pritvoru od 23. veljače 2011. do 19. travnja 2013.;

- optuženi E. H. zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11. za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju tog zakonskog propisa, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci u koju mu se, na temelju članka 54. KZ/11., uračunava vrijeme uhićenja, zadržavanja te vrijeme provedeno u pritvoru od 23. veljače 2011. do 30. studenog 2011. i od 26. ožujka 2013. pa do 19. travnja 2013.;

- optuženi E. A. zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi članka 38. KZ/11. za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju članka 190. stavka 2. KZ/11. i uz primjenu članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11., osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci u koju mu se, na temelju članka 54. KZ/11., uračunava vrijeme uhićenja 23. veljače 2011.;

- optuženi M. K. zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11. za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju tog zakonskog propisa i uz primjenu članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11., osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci u koju mu se, na temelju članka 54. KZ/11., uračunava vrijeme uhićenja 4. veljače 2011.

Obrazloženje

Pobijanom presudom donijetom u ponovljenom postupku, optuženici M. G., E. H. i M. K. proglašeni su krivima zbog počinjenja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11. pa su, na temelju tog propisa, optuženici M. G. i E. H. osuđeni na kazne zatvora, i to optuženi M. G. na kaznu zatvora u trajanju tri godine, a optuženi E. H. na kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci, a optuženi M. K. je, na temelju tog propisa, uz primjenu članka 48. i članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci, dok je optuženi E. A. proglašen krivim zbog pomaganja u počinjenju kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. u vezi s člankom 38. KZ/11. pa je, na temelju članka 190. stavka 2. KZ/11., uz primjenu članka 48. i članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci, time da su, na temelju članka 56. KZ/11., optuženicima E. A. i M. K. izrečene uvjetne osude kojima je određeno da se kazne na koje su osuđeni neće izvršiti ako ti optuženici u roku dvije godine ne počine novo kazneno djelo.

Na temelju članka 54. KZ/11. optuženicima je u izrečene kazne uračunato vrijeme uhićenja, odnosno zadržavanja i vrijeme provedeno u pritvoru, i to optuženom M. G. od 23. veljače 2011. do 19. travnja 2013., optuženom E. H. od 23. veljače 2011. do 30. studenog 2011. i od 26. ožujka 2013. pa do 19. travnja 2013., optuženom E. A. 23. veljače 2011., a optuženom M. K. 4. veljače 2011.

Na temelju članka 190. stavka 2. KZ/11., od optuženog E. A. oduzeto je 63,23 grama droge kokain, a od optuženog M. K. oduzeto je 85,08 grama droge marihuana te je određeno uništenje ovih droga.

Na temelju članka 77. stavka 1. KZ/11. od optuženog M. G. oduzeta je imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu 32.000,00 kuna.

Na temelju članka 122. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06.; dalje u tekstu: ZKP/97.) optuženici M. G., E. H., E. A. i M. K. u cijelosti su oslobođeni obveze naknade troškova kaznenog postupka.

Nasuprot tome, na temelju članka 353. ZKP/97., protiv optuženog M. D. odbijena je optužba da bi počinio kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11., a na temelju članka 123. stavka 1. ZKP/97. odlučeno je da troškovi kaznenog postupka u odnosu na tog optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude, i to njenog osuđujućeg dijela, žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kaznenim sankcijama, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da „preinači prvostupanjsku presudu na način da I okrivljenom M. G. i II okrivljenom E. H. izrekne kaznu zatvora u adekvatnom trajanju kao i da IV okr. E. A. kao i V okr. M. K. također izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora u adekvatnom trajanju“.

Odgovore na žalbu državnog odvjetnika podnijeli su optuženi M. G. po branitelju, odvjetniku I. S., i optuženi E. H. po branitelju, odvjetniku M. U., s prijedlozima da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

Spis je, u skladu s odredbom članka 373. stavka 1. ZKP/97., dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Sjednica vijeća održana je u prisutnosti braniteljice optuženog E. H. koji je u odgovoru na žalbu zatražio obavijest o sjednici, odvjetnice M. H., a, u skladu s odredbom članka 374. stavka 4. ZKP/97., u odsutnosti uredno obaviještenih Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske i optuženog E. H..

Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

Naime, u pravu je državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da činjenica da je optuženi M. G. već osuđivan zbog istog kaznenog djela (onog iz članka 173. stavka 2. Kaznenog zakona – „Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05. – ispravak i 71/06.) i to presudom Županijskog suda u Zagrebu od 5. ožujka 2007. godine broj K-290/06, preinačenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 13. prosinca 2007. broj I Kž-403/07-7, na kaznu zatvora u trajanju tri godine, koja kazna očigledno nije dovoljno utjecala na tog optuženika da ga odvrati od ponovnog činjenja kaznenih djela, ne opravdava izricanje mu pobijanom presudom kazne zatvora u trajanju tri godine, već, uz ostale otegotne okolnosti koje se prvenstveno odnose na način i težinu počinjenog kaznenog djela, iziskuje strože kažnjavanje.

Visoki stupanj pogibeljnosti kaznenog djela koje su počinili optuženici M. G. i E. H. proizlazi prvenstveno iz činjenice da su predmetom njihovih radnji prodaje droga bile velike količine marihuane navedene u pojedinim alinejama činjeničnog opisa radnji ovog kaznenog djela (pri čemu je optuženi G. kupio i prodao više od 26 kilograma te droge, a optuženi H. je, zajedno s njim, sudjelovao u nabavljanju radi prodaje i prodaji najmanje 21 kilograma te droge, dok je optuženi G. preprodao i 100 grama kokaina), a gotovo sva ta droga bila je i prodana njenim konzumentima. Osim toga, optuženici G. i H. su radnje ovog (produljenog) kaznenog djela činili u relativno duljem vremenskom razdoblju od srpnja 2010. do veljače 2011., čime su pokazali i visoki stupanj upornosti u protupravnom ponašanju.

Iznesene okolnosti, i uz uvažavanje optuženikovih priznanja počinjenja predmetnog kaznenog djela kao značajne olakotne okolnosti, opravdavaju, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao drugostupanjskog suda, izricanje optuženom M. G. kazne zatvora u trajanju četiri godine, a optuženom E. H. kazne zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci kao kazni koje su primjerene počinjenome djelu i ličnostima ovih počinitelja.

Suprotno tvrdnjama državnog odvjetnika, okolnosti počinjenja kaznenih djela optuženog E. A. i M. K. opravdavaju primjenu instituta ublažavanja kazne. Naime, optuženi E. A. počinio je kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11. pomaganjem (a to je, prema članku 38. KZ/11., zakonska osnova za ublažavanje kazne), to djelo je i priznao, a radi se o do sada neosuđivanoj osobi. Optuženi M. K. također je neosuđivana osoba, priznao je počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, a droga marihuana koju je posjedovao radi prodaje nije stavljena u promet. Sve te okolnosti, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao drugostupanjskog suda, opravdavaju primjenu odredaba članka 48. stavka 1., odnosno stavka 2. tog članka KZ/11. i izricanje ovim optuženicima upravo onih kazni na koje ih i osudio prvostupanjski sud.

Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da nisu ispunjene pretpostavke za izricanje optuženicima A. i K. uvjetnih osuda. Naime, pogibeljnost kaznenih djela koja su oni počinili, a koja proizlazi iz činjenice da je optuženi E. A. pomogao optuženom G. u pripremanju 100 grama droge kokain za prodaju nabavivši mu punilo manitol kojim je povećana masa droge i stavivši mu na raspolaganje svoju kuću za pohranu te droge i njeno pakiranje u manje paketiće, odnosno iz činjenice da je optuženi M. K. držao radi prodaje ukupno 85,08 grama droge marihuana, usprkos njihovoj ranijoj neosuđivanosti i priznanju djela, ne opravdava zaključak da ovi počinitelji i bez izvršenja kazni neće ubuduće činiti kaznena djela.

Stoga se, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, kazne zatvora izrečene optuženicima u trajanju kako je to opisano u izreci ove presude ukazuju primjerenima kako počinjenim djelima, tako i ličnostima počinitelja te stupnju njihove krivnje, pogodnima da ostvare i svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 – izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelje i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počiniteljima ponovno uključivanje u društvo.

U izrečene je kazne, na temelju članka 54. KZ/11., optuženicima uračunato vrijeme uhićenja i zadržavanja, odnosno vrijeme koje su pojedini od njih proveli u pritvoru.

Zbog toga je, budući da pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 379. stavka 1. točke 1. ZKP/97. na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon (članak 379. stavak 1. točka 2. ZKP/97.), a na temelju članka 390. stavka 1. ZKP/97., valjalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i preinačiti prvostupanjsku presudu na način kako je to opisano u izreci.

Zagreb, 14. rujna 2016.