Baza je ažurirana 03.03.2026. zaključno sa NN 149/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

Broj: Kž 441/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. M., zbog kaznenog djela iz članka 110. KZ/11, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika te opt. A. M., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola od 9. lipnja 2016. br. K-23/15, u sjednici održanoj dana 19. rujna 2016.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I.              Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, te se opt. A. M. zbog kaznenog djela ubojstva, iz čl. 110. KZ/11, za koje je tom presudom proglašen krivim, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od osam godina, u koju mu se na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. srpnja 2015, pa nadalje.

 

II.              Žalba opt. A. M. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Županijski sud u Puli proglasio je krivim opt. A. M. za počinjenje kaznenog djela ubojstva, iz čl. 110. Kaznenog zakona – („Narodne novine“ br: 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), na način pobliže opisan u izreci te presude, te ga je na temelju navedene zakonske odredbe osudio na kaznu zatvora u trajanju od pet godina, u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. srpnja 2015. pa nadalje.

 

Na temelju čl. 79. st. 2. KZ/11 od optuženika je oduzet kuhinjski nož, kao predmet uporabljen za počinjenje kaznenog djela, koji će se uništiti po pravomoćnosti presude.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12 i 56/13, dalje u tekstu: ZKP/08), optuženik je obvezan podmiriti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kn, te za gotove izdatke prema specifikaciji troškova naznačenoj u izreci pobijane presude.

 

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik za počinjeno kazneno djelo osudi na strožu kaznu.

 

Optuženik je podnio žalbu putem branitelja R. M., odvjetnika iz P. zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači izricanjem blaže kazne.

 

Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu optuženika, s prijedlogom da se ta žalba odbije kao neosnovana.

 

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, nakon dužnog razgledanja, vratio je spise predmeta sudu na daljnji postupak, sukladno odredbi čl. 474. st.1. ZKP/08.

 

Ocjenjujući osnovanost i zakonitost odluke o kazni, u povodu podnesenih žalbi državnog odvjetnika i opt. A. M. zbog te žalbene osnove, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi da je žalba državnog odvjetnika osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.

 

Naime, prvostupanjski sud je s jedne strane pravilno utvrdio sve okolnosti koje su u smislu čl. 47. KZ/11 bile od utjecaja na odmjeravanje kazne, cijeneći kao olakotne okolnosti na strani optuženika – priznanje počinjenog djela, čime je dao svoj doprinos skraćenju trajanja kaznenog postupka, izraženo kajanje za počinjeno djelo, raniju neosuđivanost, činjenicu da je i sam oštećenik svojim ponašanjem doprinio nastanku djela, koje je optuženik počinio u stanju smanjene ubrojivost, dok je istovremeno kao otegotno na strani optuženika sud cijenio činjenicu da se radi o osobi koja je sklona agresivnom ponašanju u alkoholiziranom stanju, kako to proizlazi iz podataka pribavljene socijalne anamneze.

 

Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada u žalbi ističe kako je sud precijenio istaknute olakotne okolnosti a podcijenio otegotne, pri čemu je posebno trebalo cijeniti činjenicu da je optuženik usmrtio oštećenika koji je tada imao svega 27 godina života.

 

Stoga je i po nalaženju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, imajući na umu sve utvrđene okolnosti, kao i činjenicu da se optuženik nakon prvotnog sukoba sa oštećenikom vratio na mjesto događaja s nožem te s dva uboda u rame i prsni koš, usmrtio optećenika, opravdano očekivati da će se za kazneno djelo ubojstva za koje je propisana kazna zatvora u rasponu od najmanje pet pa do dvadeset godina (čl. 110., u vezi čl. 44. st. 1 KZ/11), svrha kažnjavanja iz čl. 41. u vezi čl. 47. KZ/11, prema optuženiku ostvariti upravo kaznom zatvora u trajanju od osam godina. Stoga je trebalo prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika preinačiti pobijanu presudu u odluci o kazni na način pobliže označen u izreci ove presude.

 

S obzirom da je iz navedenih razloga prihvaćena žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni, to je kao neosnovana odbijena žalba opt. A. M. koja je podnesena zbog iste žalbene osnove.

 

Kako ni ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede Zakona, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. l. ZKP/08 trebalo je na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08, presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

 

Zagreb, 19. rujna 2016.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu