Broj: Kr 70/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević Grbić kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Melanije Grgić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika A. O., zbog kaznenog djela iz članka 331. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Sisku od 24. listopada 2014., broj K-440/13 i presuda Županijskog suda u Sisku od 14. siječnja 2016., broj Kž-4/15, u sjednici održanoj 20. rujna 2016.,

p r e s u d i o   j e:

Odbija se zahtjev osuđenika A. O. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Sisku od 24. listopada 2014., broj K-440/13 koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Sisku od 14. siječnja 2016., broj Kž-4/15, A. O. osuđen je zbog kaznenog djela protiv javnog reda, nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavak 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine.

Osuđenik je podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude po branitelju E. D., odvjetniku iz K. zbog povrede odredaba kaznenog postupka članka 468. stavak. 1. točke 1., 5., 9. i 10 i iz stavaka 2. istog članka. U zahtjevu ističe da se pobijana presuda temelji na neistinitim iskazima svjedoka te na podmetnutim dokazima što je rezultiralo nezakonitom presudom. Drugostupanjski sud nije uvažio jasno izložene žalbene razloge slijedom čega osuđenik smatra da je došlo do povrede prava na pravično suđenje.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske se, u skladu s odredbom članka 428. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 143/12, 56/13, 145/13 - u daljnjem tekstu: ZKP/08), odgovarajući na zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, očitovao da zahtjev smatra neosnovanim predloživši njegovo odbijanje.

Zahtjev nije osnovan.

Uvodno treba naglasiti da je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao izvanredni pravni lijek, moguće podnijeti iz taksativno predviđenih osnova navedenih u odredbi članka 517. ZKP/08, koje osuđenik u zahtjevu ističe, ali ne obrazlaže na koji način su navedene povrede odredaba kaznenog postupka ostvarene.

Protiv osuđenika je vođen kazneni postupak zbog kaznenog djela iz članka 331. stavak 1. KZ/11 za koje je zakonom propisana kazna zatvora u najduljem trajanju do tri godine. U skladu s odredbom članka 19.b. stavak 2. ZKP/08, za kaznena djela za koja je propisana kao glavna kazna novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina sudi sudac općinskog suda kao sudac pojedinac, što je bio slučaj u ovom predmetu. Prema tome, odredba članka 468. stavak 1. točka 1. ZKP/08 nije povrijeđena. Optužnicu je podnio državni odvjetnik kao ovlašteni tužitelj a činjenični opis kaznenog djela iz izreke pravomoćne presude u cijelosti je suglasan sa činjeničnim opisom iz optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku broj K-DO-250/13 od 13. rujna 2013. pa dakle nisu povrijeđene niti odredba točke 5. i 9. stavka 1. članka 468. ZKP/08. S obzirom na činjenicu da je u ovom postupku donesena samo jedna prvostupanjska presuda koju je potvrdio drugostupanjski sud, nije niti moglo doći do povrede točke 10. stavka 1. članka 468. ZKP/08 prema kojoj se presuda ne može izmijeniti na štetu okrivljenika povodom pravnog lijeka izjavljenog samo u njegovu korist.

Osuđenik u zahtjevu ne obrazlaže navode o povredi prava na pravično suđenje iz članka 468. stavak. 2. ZKP/08, već tvrdnjom o neistinitim iskazima i podmetnutim dokazima ustvari nastoji dovesti u sumnju činjenična utvrđenja i osporiti ocjenu dokaza koju su dali i prvostupanjski i drugostupanjski sud, negirajući na taj način pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u pravomoćnoj presudi, što međutim, ne predstavlja osnovu zbog koje je moguće podnositi zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. Osim toga, protivno tvrdnji osuđenika, u svojoj presudi drugostupanjski sud je dao razloge zbog kojih je prihvatio utvrđenja prvostupanjskog suda o odlučnim činjenicama.

Slijedom navedenog zahtjev osuđenika A. O. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude je na temelju 519. u vezi članka 512. ZKP/08 odbijen kao neosnovan.

Zagreb, 20. rujna 2016.