Broj: Kž 431/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. N. Ć. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 231 st. 1 i 2 i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi opt. N. Ć. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 11. svibnja 2016 godine broj K-1/16-64, u sjednici održanoj 20. rujna 2016 godine,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se žalba opt. N. Ć. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

              Presudom Županijskog suda u Karlovcu proglašeni su krivima opt. N. Ć. zbog kaznenih djela iz čl. 231 st. 1 i 2 KZ/11 pod t. 1, čl. 229 st. 1 t. 1 u vezi  čl. 52 st. 1 KZ/11 pod t. 2 i čl. 228 st. 1 u vezi čl. 52 KZ/11 pod t. 3 izreke presude i opt. D. Ć. zbog kaznenog djela iz čl. 229 st. 3 u vezi čl. 228 st.1 KZ/11 činjenično opisanog pod t. 4 izreke presude. Opt. N. Ć. za kazneno djelo pod t. 1 utvrđena je kazna zatvora u trajanju od  tri godine, za kazneno djelo pod t. 2 utvrđena je kazne zatvora u trajanju od osam mjeseci, a za kazneno djelo  pod t. 3 utvrđena je kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca, te je primjenom čl. 51 st. 1 i 2 KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od  tri godine i šest mjeseci, a opt. D. Ć. za kazneno djelo pod t. 4 osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, s tim da mu je po čl. 56 KZ/11 izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja u trajanju od dvije godine.

              Na temelju čl. 54 KZ/11 opt. N. Ć. u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme lišenja slobode od 30. rujna 2015. do 11. svibnja 2016 godine.

              Protiv ove presude podnio je žalbu opt. N. Ć. po branitelju Ž. Š. odvjetniku iz K. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, djelomično ukine  prvostupanjsku presudu za kazneno djelo pod t. 3 izreke i u tom dijelu vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odlučivanje, odnosno da prvostupanjsku presudu preinači u dijelu odluke o kazni (očito je došlo do pogreške u pisanju žalbe - „prekršajno pravna sankcija“).

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

              U skladu s odredbom čl. 474 st. 1 Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda i 143/12 - dalje u tekstu: ZKP/08) spis je dostavljen na razgledavanje Državnom  odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Iz sadržaja žalbe optuženika proizlazi da se ona odnosi samo na djelo pod t. 3 izreke prvostupanjske presude po svim žalbenim osnovama navedenim  u uvodnom dijelu žalbe. Najprije je potrebno naglasiti da se optuženik izjasnio krivim po svim točkama optužbe, pa tako i u odnosu na djelo po t. 3 izreke prvostupanjske presude, zbog čega po odredbi čl. 464 st. 7 ZKP/08 optuženik ne može podnijeti žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470 ZKP/08),  s izuzetkom naknadnog saznanja optuženika nakon donošenja presude o dokazima o isključenju protupravnosti ili krivnje, odnosno činjenicama za izbor vrste i mjere kazne, što ovdje  nije slučaj, zbog čega žalba u tom dijelu nije razmatrana.

Nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468 st. 1 t. 11 ZKP/08, s tvrdnjom da presuda u odnosu na t. 3 ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni su nejasni. Naprotiv, prvostupanjski sud je detaljnom analizom i ocjenom priznanja opt. N. Ć. u suglasju s obranom opt. D. Ć. i iskazima oštećenica, pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke koje je u svim odlučnim činjenicama jasno obrazložio u presudi. Tu je također potrebno istaknuti, da je sud drugog stupnja po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 476 st. 1 ZKP/08 ispitao cjelokupnu prvostupanjsku presudu, te  utvrdio da nije ostvarena ni jedna od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468 st. 1 t. 1, 5, 6, 9 do 11 i st. 2 ZKP/08.

Žalba na odluku o kazni odnosi se također na djelo pod t. 3, budući da žalitelj smatra kako mu je za to djelo trebalo izreći uvjetnu osudu kao i opt. D. Ć. iz razloga što su počinjena na istom mjestu i u isto vrijeme, a pravna oznaka kaznenog djela iz čl. 228 st. 1 KZ/11 za koje je on proglašen krivim je blaža po zapriječenoj kazni, nego za kazneno djelo iz čl. 229 st. 1 t. 1 i st. 3 KZ/11 za koje je proglašen krivim opt. D. Ć. Po odredbi čl. 478 ZKP/11 ispitana je cjelokupna odluka o kazni i utvrđeno je da je prvostupanjski sud ocijenio cijeli niz otegotnih okolnosti vezanih za opt. N. Ć., koje se sastoje u njegovoj dosadašnjoj višestrukoj osuđivanosti zbog teških krađa i krađa s izuzetkom također osuđivanosti za kazneno djelo silovanja, značajnu kriminalnu količinu i iskazanu izuzetnu kriminalnu volju, pa se pored činjenice da nije počinjena znatna šteta, pa troje oštećenika nisu ni postavili imovinskopravni zahtjev, utvrđene pojedinačne kazne zatvora i jedinstveno izrečena kazna zatvora u trajanju od  tri godine i šest mjeseci, ukazuju primjerenima svim utvrđenim okolnostima i težini djela. Stoga se i po stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske ovako izrečenom kaznom mogu ostvariti sve zakonom predviđene svrhe kažnjavanja.

Kako Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 476 st. 1 t. 1 i 2 ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se pazi po službenoj dužnosti, a niti povreda  kaznenog zakona na štetu optuženika, to je po odredbi čl. 482 ZKP/08 presuđeno kao u izreci. 

U Zagrebu 20. rujna 2016 godine