Broj: Kž 683/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ranka Marijana, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. I., zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. D. I., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zadru od 2. listopada 2015. broj K-44/11, u sjednici održanoj 20. rujna 2016.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Povodom žalbi državnog odvjetnika i opt. D. I., po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o djelomičnoj uvjetnoj osudi  na način da se određuje da vrijeme provjeravanja na uvjetovani dio kazne počinje teći od pravomoćnosti presude.

 

II. Žalbe državnog odvjetnika i opt. D. I. odbijaju se kao neosnovane te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zadru proglašen je krivim opt. D. I. zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. KZ/11 i na temelju ove odredbe osuđen je na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i osam mjeseci. Primjenom čl. 57. KZ/11 optuženiku je  izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od kazne na koju je optuženik osuđen izvršava osam mjeseci, a dio kazne u trajanju jedne godine se neće izvršiti ako u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo, time da „rok provjeravanja počinje teći od izdržane kazne“. Na temelju čl. 57. st. 4. KZ/11 na neuvjetovani dio kazne zatvora se ne mogu primijeniti odredbe o uvjetnom otpustu.

 

Na temelju čl. 158. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14; dalje u tekstu: ZKP/08)  djelomično je usvojen imovinskopravni zahtjev oštećenika „I. b.“ d.d. u iznosu 1.011.371,54 kune i 6.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, te je optuženiku naloženo da navedene iznose isplati oštećeniku u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe, dok je sa ostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva, koji se odnosi na isplatu zakonskih zateznih kamata oštećenik upućen u parnicu.

 

Na temelju čl. 455. st. 2. toč. 8. u vezi s čl. 148. st. 1. i čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. i st. 3. ZKP/08 optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka i to troškove vještačenja 9.700,00 kuna te paušalnu svotu 900,00 kuna, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

 

Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kaznenoj sankciji uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne „primjereno strožu kaznu“.

 

Optuženik se žali putem braniteljice N. S., odvjetnice iz Z., zbog odluke o kazni. Predlaže da se pobijana presuda preinači izricanjem blaže kaznene sankcije ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Državni odvjetnik je odgovorio na optuženikovu žalbu.

 

Nakon što je, na temelju čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08,76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14; dalje u tekstu:ZKP/08), spis bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske podneskom od 1. veljače 2016. broj KŽ-DO-27/16 zamjenik Glavnog državnog odvjetnika je izjavio da odustaje od dijela žalbe koji se odnosi na žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona pa u tom dijelu žalba državnog odvjetnika nije razmatrana.

 

Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

 

Državni odvjetnik smatra sankciju preblagom, upire na visok iznos pribavljene koristi, prigovara da neosuđivanost „ne predstavlja posebnu olakotnu okolnost koja bi u konkretnom slučaju imala utjecaja na primjenu odredbi o ublažavanu kazne“ te da je pored postojanja dokaza o kaznenoj odgovornosti optuženika neprimjereno kao olakotno cijenjeno priznanje djela.

 

Optuženik u svojoj žalbi zbog odluke o kazni navodi kako je propušteno olakotnim cijeniti da „motivi postupanja …nisu bili protupravni“, da je otac dvoje maloljetne djece, protek preko šest godina od počinjenja djela i da je naknadio dio štete (35.201,00 kuna i 14.000,00 EUR-a).

 

Razmotrivši suprotstavljena mišljenja stranaka, ovaj drugostupanjski sud nalazi da su u pobijanoj presudi pravilno utvrđene i vrednovane okolnosti važne za izbor kaznene sankcije. Budući da je odredbom čl. 47. KZ/11 propisano da će sud pri izboru vrste i mjere kazne među ostalim cijeniti i prijašnji počiniteljev život, ponašanje nakon učina djela i  trud da naknadi štetu, to je osnovano sud prvog stupnja olakotnim cijenio optuženikovu neosuđivanost, priznanje činjeničnih navoda optužbe i naknadu dijela štete čime je optuženik izrazio kajanje i kritičnost prema djelu. Unatoč znatnom iznosu pribavljene koristi, niz utvrđenih olakotnih okolnosti u pobijanoj presudi, uz žalbom istaknut roditeljski status optuženika te činjenicu proteka vremena od djela opravdava osudu na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci koja je dostatno povišena u odnosu na zakonski minimum kazne za predmetno djelo pa nema govora o „ublaženoj kazni“ kako neutemeljeno prigovara državni odvjetnik. Pri tome i po ocjeni ovog suda prevladavajući značaj olakotnih okolnosti ukazuje na postojanje visokog stupnja vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženik neće ubuduće činiti kaznena djela tako da neuvjetovani dio kazne iznosi osam mjeseci dok je ostatak kazne uvjetovan uz vrijeme provjeravanja od tri godine. Stoga nema mjesta strožem, ali ni blažem kažnjavanju te će ovako izrečena djelomična uvjetna osuda ostvariti zakonom propisanu svrhu kažnjavanja.

 

Nadalje, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno čl. 476. st. 1. ZKP/08 ovaj sud je utvrdio da je povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika u čl. 469. toč. 5. ZKP/08.

 

Prije svega valja primijetiti da je prvostupanjski sud pravilno postupio kad je na opisanu djelatnost optuženika i terećeno kazneno djelo iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08; dalje u tekstu: KZ/97), počinjeno tijekom 2009. do svibnja 2010., primijenio novi KZ/11 kao blaži zakon. Ovo ne samo zbog mogućnosti izricanja djelomične uvjetne osude, dakle povoljnijih odredbi općeg dijela zakona kako se navodi u pobijanoj presudi, već i stoga što je za ostvarenje kvalifikatornog obilježja kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. KZ/11 potrebno  da  vrijednost pribavljene znatne imovinske koristi, odnosno prouzročene znatne štete prelazi 60.000,00 kuna, dakle dvostruko u odnosu na kvalifikatorno obilježje kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. KZ/97.

 

Međutim, kod izricanja djelomične uvjetne osude prvostupanjski sud je pogrešno odredio da vrijeme provjeravanja počinje teći od izdržane kazne. Naime, prema čl. 57. st. 5. u vezi sa čl. 56. st. 3. KZ/11 vrijeme provjeravanja počinje teći od dana pravomoćnosti presude pa je u ovom dijelu trebalo prvostupanjsku presudu preinačiti.

 

Slijedom navedenog, na temelju čl. 486. st. 1. (toč. I.) i čl. 482. ZKP/08 (toč. II.) odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 20. rujna 2016.