Poslovni broj: Pn-20/16-59                

                                                       

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E 

                                                                      P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini, po sutkinji Romani Mališ, u pravnoj stvari tužitelja K.H., OIB…, Đ., zastupan po punomoćnici N.Đ.T., odvjetnici u Z., protiv tuženika A.Z. d.d., OIB…, Z., zastupan po punomoćnici S.T., odvjetnici u Z., radi naknade štete, nakon javno održane glavne rasprave dana 18. lipnja 2019., u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnicu N.Đ.T., odvjetnici iz Z., a u odsutnosti uredno pozvane punomoćnice tuženika, dana 17. srpnja 2019., donio je, objavio je i 

 

                                                                      p r e s u d i o  j e

 

              1.Nalaže se tuženiku A.Z. d.d., OIB…, Z. isplatiti tužitelju K.H., OIB…, Đ.:

-iznos od 46.530,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. studenog 2015.,

-iznos od   5.062,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. srpnja 2019. i

-iznos od   1.324,22 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. veljače 2016.,

pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

 

              2.Odbija se tužitelj K.H. OIB…, Đ. sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 3.400,00 kn kao neosnovanim.   

 

              3.Nalaže se tuženiku A.Z. d.d., OIB…, Z.  naknaditi tužitelju K.H., OIB…, Đurmanec, Đ. trošak parničnog postupka u iznosu od 13.090,40 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. srpnja 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

 

              4.Nalaže se tužitelju K.H., OIB…, Đ. naknaditi tuženiku A.Z. d.d., OIB …, Z.  trošak parničnog postupka u iznosu od 616,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. srpnja 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

 

 

                                                                        Obrazloženje

 

 

Tužitelj u tužbi tvrdi da je dana 31.12.2014. u Đ. oko 20,00 sati nastradao kao putnik u vozilu reg. oznake KR…kojim je vozilom u trenutku štetnog događaja upravljao I.L. i koji se skrivio štetni događaj u kojem je nastradao tužitelj, koje vozilo je bilo osigurano kod tuženika policom automobilskog osiguranja broj …te da se tuženik u cijelosti smatra odgovornim za nastalu štetu tužitelju. Tužitelj nadalje navodi da je u predmetnoj prometnoj nesreći zadobio teške tjelesne ozljede navedene i opisane u liječničkoj dokumentaciji od kojih je najteža prijelom stidne kosti zdjelice. Zbog posljedica zadobivenih u predmetnoj prometnoj nesreći tužitelj potražuje naknadu štete i to s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, prema preciziranom tužbenom zahtjevu od 1.3.2019. u iznosu od i po kriteriju za fizičke bolove – 9.400,00 kn; duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti – 23.000,00 kn; strah – 9.000,00 kn; trošak tuđe pomoći i njege (15,00 kn/h) – 5.625,00 kn; naruženost – 22.000,00 kn, sveukupno 69.025,00 kn umanjeno za isplaćen po tuženiku nesporni dio nematerijalne štete dana 23.12.2015. – 5.000,00 kn i dana 11.4.2016. – 8.000,00 kn odnosno sveukupno 56.025,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 23.12.2015. pa do isplate te s osnova imovinske – materijalne štete ukupno iznos od 4.904,51 kn umanjeno za isplaćen po tuženiku nesporni dio materijalne štete dana 11.4.2016. u ukupnom iznosu od 3.434,15 kn (861,00 na ime participacije, 582,40 na ime prijevoza i 1.989,75 kn na ime bolovanja), odnosno sveukupno 1.471,36 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana utuženja do isplate te troškova postupka sa zakonskom zateznom kamatom.      

 

U pisanom odgovoru na tužbu tuženik priznaje nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, ali osporava odgovornost i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik prije svega smatra kako postoji doprinos tužitelja nastanku prometne nesreće u omjeru 30 %, a radi činjenice sa isti nije bio vezan sigurnosnim pojasom što sve da proizlazi iz isprava priloženih uz tužbu, točnije nalaza i mišljenja vještaka dr. Š. iz spisa K-DO-46/15 i to u dijelu u kojem se navodi da su ozljede karakteristične za polijetanje tijela naprijed i udarac u dio kabine vozila, kao što se i navodi da tužitelj nesporno nije bio vezan sigurnosnim pojasom. Tuženik ističe kako se dijagnoza u vidu lomova kralježaka ne može povezati sa predmetnom nesrećom, a sve iz razloga što se radi o naknadnim upisima bez radiološke dokumentacije kao i bez logičnog slijeda događaja. Imajući u vidu suodgovornost tužitelja, tuženik je isplatio nesporni dio imovinske štete i to 861,00 kn na ime troškova liječenja, 582,40 kn na ime troškova putovanja te 1.989,75 kn sa osnove izgubljene zarade, te iznos od 8.000,00 kn na ime neimovinske štete.

                           

Konačno predlaže odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu prouzročenog parničnog troška zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

 

U dokaznom postupku izvršen je uvid, odnosno pročitana je slijedeća dokumentacija: mišljenje dr. J.Š. od 12.2.2015. (list 5-7 spisa), službena zabilješka PPP K. od 18.1.2015. (list 7-8), medicinska dokumentacija za tužitelja (list 9-19, 23-26, list 63-66, 69-70), presuda Općinskog suda u Z., poslovni broj K-164/15 od 2. srpnja 2015. u kaznenom postupku protiv okr. I.L. (list 20-21), nalog za isplatu štete AO… od 23.12.2015. i AO… od 11.4.2016. (list 22 i 50), račun za troškove participacije s uplatnicom i potvrda o cijeni karata (list 27-31), potvrda poslodavca o manje isplaćenoj plaći u odnosu na bolovanje (list 32-39),  odštetni zahtjev od 2.11.2015. (list 40-41), saslušani su svjedoci I.L., L.P., K.K. te je u svrhu dokazivanja saslušan tužitelj K.H., provedeno je kombinirano sudsko medicinsko-prometno vještačenje po liječnicima vještacima dr. D.M., spec. sudske medicine i S.H., dipl. ing. (list 77-80 i 82-86), provedeno je radiološko vještačenje po liječniku vještaku dr. K.P., spec. radiologu (list 102-103), provedeno je medicinsko vještačenje po liječniku vještaku dr. V.B., spec. neurokirurgu (list 115-118), te je liječnik vještak dr. V.B. saslušan neposredno na ročištu od 18 lipnja 2019. te je izvršen uvid u spis ODO u Z., poslovni broj K-DO-….

 

Svjedok I.L. iskazao je da je kritičnog dana upravljao svojim osobnim automobilom i njih četvero, tj. tužitelj, on, L.P. i K.K. odlučili su otići u Z.. Iz Z. su se vraćali u Đ. negdje između 20-20,30 sati, sjeća se da je bilo jako hladno, temperatura je bila -13 stupnjeva, i bilo je sklisko. Misli da je cesta bila i smrznuta jer se otapao snijeg iz šume. Iza zadnjeg tunela prije Đ., auto je zarotirao i više ga nije mogao kontrolirati i udarili su u stijenu. Misli da se kretao brzinom nešto više od ograničenja, ali se sada više ne može izjasniti kolika je bila brzina. Tužitelj je u automobilu sjedio na zadnjeg sjedalu iza suvozača. Suvozač L.P. i on bili su vezani sigurnosnim pojasom, a tužitelj i K.K. sjedili su iza njih, ali nije obraćao pažnju da li su oni vezani. Upravljao je automobilom Audi A4 proizvodnja 2000. god. u kojem nema signala da li su putnici u automobilu vezani. On, L.P. i K.K. mogli su izaći iz auta i nisu bili ozbiljnije ozlijeđeni samo natučeni i slično, a tužitelj nije mogao izaći iz auta, jer nije mogao stati na svoje noge. Nije imao vidljivih ozljeda. Kasnije je saznao da je imao napuknuće zdjelice, kuka i dva kralješka. Kada je auto zarotirao lagano je udario frontalno u stijenu, a slijedeći udarac bio je zadnjom stranom u stijenu nakon čega se auto odbio od stijene i zaustavio. Auto se zaustavio u smjeru prema K..

 

Svjedok L.P. iskazao je da su kritičnog dana iz Đ. njih četvero, I.L., tužitelj, K.K. i on krenuli u Z.. Vozač je bio I.L.. On je sjedio na suvozačevom mjestu, a na zadnjem sjedalu sjedili su tužitelj i K.K.. Koliko se sjeća tužitelj je sjedio iza njega. Kada su se vraćali iz Zaboka, nije obraćao pažnju na vožnju, tipkao je po mobitelu. Ne zna kojom se brzinom vozilo kretalo, ako je i bila viša brzina, bila je nešto viša od ograničenja. Nakon događaja vidio je da je cesta bila zaleđena. Iza zadnjeg tunela prije Đ. vidio je da se nešto događa, ali sad uopće ne zna što se dogodilo jer je kako je  i prije rekao tipkao na mobitelu. I on i vozač bili su vezani sigurnosnim pojasevima, a nije obraćao pažnju da li su putnici na zadnjem sjedalu vezani. Izašli su iz auta, ali tužitelj nije mogao stajati na nogama, susjed ga je odvezao doma. S obzirom da nije bilo naznaka da bi netko bio jače ozlijeđen, nisu zvali niti policiju niti hitnu. Drugi dan je saznao da je tužitelj bio ozlijeđen. Ne zna točno što se dogodilo, automobil je bio oštećen sa stražnje strane, a da li je bio oštećen s prednje strane, sada više ne zna.

 

Svjedok K.K. iskazala je da su iz Đ. krenuli u Z. i to ona, tužitelj, I.L. i L. P.. Na povratku iz Z. i to negdje iza 7 sati navečer, dogodila se nesreća, a što se dogodilo, sada uopće ne može reći, jer je cijelo vrijeme "bila na mobitelu". Uopće nije obraćala pozornost na auto i sada ne može reći kako i gdje je bio oštećen. Van su izašli iz auta L., I. i ona, a tužitelj niti nije mogao izaći jer se činilo kao da gubi svijest. Po tužitelja je netko došao i odvezao, a mi ostali otišli smo svaki svojim putem. Nismo zvali niti policiju ni hitnu. I.L. je bio vozač, L. suvozač, da li su bili vezani sigurnosnim pojasom, ne zna, ona je sjedila otraga i nije bila vezana sigurnosnim pojasom. Da li je tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom nije uopće obraćala pažnju. Koliko se sjeća brzina nije bila nešto osobito velika, sjeća se da je cesta bila u lošem stanju, bio je na cesti led, osobito na dijelu gdje se dogodila nesreća. Auto je udario u stijenu, odbili su se, ali kako se to dogodilo i koliko je to bilo sada ne zna.  

 

Saslušan u svrhu dokazivanja tužitelj K.H. iskazao je da svjedoci koji su ovdje saslušani i on išli su iz Đ. u Z.. Iz Z. su se vraćali negdje oko 8 sati navečer. Jedino čega se sjeća je da se auto zarotirao dva puta, da su zadnjom stranom udarili u stijenu i dalje se ne sjeća ničega. Slijedeće čega se sjeća da je auto mirovao, ali se ne sjeća u kojem je bio položaju. Sa sigurnošću ne može reći da li je bio vezan sigurnosnim pojasom, a sjedio je otraga iza suvozača. U automobilu su postojali sigurnosni pojasevi. Po njegovoj procjeni automobil se kretao 80-90 km/h, sjeća se da je bilo hladno i da je bilo zaleđeno. Svi putnici iz auta su mogli normalno izaći, a on ne jer nije mogao stajati na nogama. Tada je naišao jedan njegov susjed te ga je odvezao doma. Istu večer išao je na hitnu u bolnicu B., gdje su ga slikali, ali kako je sve bilo natečeno doktor nije ništa mogao vidjeti, radi čega su ga zadržali u bolnici te su ga ponovno slikali za dan-dva kad je utvrđeno da mu je napukla zdjelica i kuk. Ostao je u bolnici te su ga nakon nekog vremena ponovno slikali i utvrđeno mu je napuknuće dva kralješka. Liječio se 6 mjeseci u što je uključena i rehabilitacija. Dok je iz bolnice došao doma pomoć mu je pružala majka koja je zbog toga uzela godišnji odmor. Njegov liječnik je dr. Z.B. u ambulanti Đ.. Danas kad je promjena vremena zna ga boljeti lijevi kuk, pri čemu je tužitelj pokazao i rukom.  Inače kad se vozi automobilom, ima naviku da se veže sigurnosnim pojasom, bez obzira da li je vozač, suvozač i na zadnjem sjedalu.

 

Iz zaključka stalnog sudskog vještaka za cestovni i zračni promet S.H., dipl. ing. proizlazi da se tužitelj nalazio kao putnik u osobnom vozilu osiguranika tuženika  koje se gubitkom kontrole zaokretalo oko težišta u smjeru kazaljke na satu, da bi pri tome u gotovo upopriječenom položaju lijevog bočnog zanašanja izašlo prednjim dijelom desno s kolnika i tek okrznulo prednjim više lijevim rubnim dijelom zasjek, što je imalo za posljedicu dodatan poticaj rotaciji i zaokretanje stražnjeg više lijevog dijela natraške prema zasjeku u kojeg je onda vozilo snažno udarilo, te se najvjerojatnije uz djelomičan nastavak zakretanja prednjim dijelom udesno zaustavilo natrag na kolniku. Oštećenje prednjeg više lijevog rubnog dijela vozila udarom u zasjek, dok se isto rotiralo oko težišta u smjeru kazaljke na satu i nalazilo se u upopriječenom položaju u odnosu na putanju slijetanja, bilo je periferno u smislu promjene brzine vozila. Snažnim udarom osobnog vozila odostraga više lijevo ostvarena je promjena brzine između 30 i 35 km/h, uz usporenje od oko 6,9 gravitacija.

 

Iz mišljenja liječnika vještaka dr. D.M., spec. sudske medicine proizlazi da je tužitelj K.H. stradao u prometnoj nesreći kao putnik stražnjem desnom sjedalu osobnog vozila koje je u nekontroliranoj rotaciji u smjeru kazaljke na satu nakon okrznuća zasjeka svojim prednjim lijevim vrhom u nastavku rotacije snažno udarilo svojim stražnjim više lijevim dijelom u zasjek. Inicijalnom medicinskom obradom tužitelja utvrđene su slijedeće ozljede: -natučenje sa oguljotinom na glavi, čeonotjemeno lijevo; -natučenje zdjelice s prijelomom gornje grane lijeve stidne kosti; -prijelom vrata lijeve bedrene kosti i pojava manje količine krvi u mokraći. Naknadno (nakon kontrolnog pregleda dana 15.1.2015.) se navode još i: -prijelomi desnih poprečnih nastavaka 4. i 5. slabinskog kralješka i –kompresivni prijelom trupa 5. slabinskog kralješka. Pri dinamici odigravanja prometne nesreće kako je utvrđena prometnim vještačenjem, tijelo tužitelja je trenutkom udara stražnjeg dijela vozila o prepreku inicijalno poletjelo unazad (što u naravi predstavlja snažno utiskivanje leđima u naslon sjedala), na što se nadovezalo sekundarno polijetanje prema naprijed s posljedičnim naletom na naslon suvozačkog sjedala. U ovakvoj dinamici, tužitelj je zadobio sve inicijalno utvrđene ozljede (ozljeda glave, prijelom stidne kosti i prijelom bedrene kosti) u sekundarnom gibanju, prilikom udara o čvrstu prepreku ispred mjesta sjedenja – naslon suvozačkog sjedala. Iz ovoga slijedi da tužitelj u trenutku nesreće nije bio vezan sigurnosnim pojasom. Da je tužitelj u trenutku nesreće bio vezan, pojas bi ograničio sekundarno polijetanje tijela prema naprijed pa bi izostale ozljede glave i prijelom stidne kosti. Istodobno, prijelom bedrene kosti bi mogao nastati u unatoč vezivanju jer pojas ne može spriječiti nalet koljena osobe na stražnjem sjedalu na plohu naslona prednjeg sjedala, u kojem nastaje takva ozljeda. Za ozljede koje se po prvi puta navode nakon naknadne medicinske obrade od 15.1.2015. liječnik vještak navodi da vrijedi slijedeće: općenito, mogućnost naknadnog uočavanja pojedinih koštanih ozljeda je medicinski realna, s obzirom da protokom vremena iste mogu postati jasnije vidljive na rtg snimkama. Međutim, iz raspoložive medicinske dokumentacije nije razvidno tko je i u kojim okolnostima uočio dodatne koštane ozljede navedene u povijesti bolesti kontrolnog pregleda kirurga od 15.1.2015. (s obzirom da nisu navedene u očitanju rtg obrade od 15.1.2015. koje je provedeno od strane radiologa). Moguće je da je to učinio kirurg, uvidom u snimke navedene rtg obrade. Prijelom desnih poprečnih nastavaka 4. i 5. slabinskog kralješka (ukoliko je do istih doista i došlo) je moguće mehanizmom nastanka uklopiti u dinamiku nesreće, pri čemu bi oni nastali u ranije opisanom primarnom gibanju tužiteljeva tijela nazad koje je neovisno o korištenju sigurnosnog pojasa, a isti bi činili medicinski logičnu cjelinu s prolaznom pojavom manje količine krvi u mokraći i kliničkom slikom tužitelja kojom se prezentirao na kontrolnim pregledima. Nadalje, temeljem raspoložive medicinske dokumentacije se ne može s potpunom sigurnošću prihvatiti postojanje ozljede u vidu kompresivnog prijeloma 5. slabinskog kralješka, obzirom da se na istom kralješku opisuju i degenerativne promjene koje katkad mogu omesti interpretaciju snimke. Stoga bi za mjerodavnu provjeru postojanja ovog prijeloma bilo uputno učiniti radiološko vještačenje kojim bi se izvršilo kontrolno očitanje svih izvornih snimaka rtg obrade (koje bi prethodno trebalo pribaviti od OB Z.).  

 

Iz mišljenja liječnika vještaka dr. K.P., spec. radiologa, a na temelju po liječniku vještaku pribavljenih izvornih snimaka rtg obrade tužitelja u vidu 2 CD-a, proizlazi da su u predmetnom događaju, prometnoj nesreći 31.12.2014. nastale u tužitelja, impakcijske frakture ramus superior i ramus imperior pubične kosti lijevo, te impakcijska fraktura lateralnog dijela vrata lijeve natkoljeničke kosti. Radiološki se nije dokazalo postojanje frakture L5 kralješka kao niti frakture transverzalnih nastavaka L4 i L5 kralješka desno. 

 

Iz nalaza i mišljenja dr. V.B., spec. neurokirurga proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju, prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji zadobio ozljede: udarac u područje mekog oglavka sa ogrebotinom lijevo čeono tjemeno (contusio capitis cum excorationes reg. FP I. sin); udarac u područje zdjelice (contusio pelvis); prijelom vrata  bedrene lijeve bedrene kosti (fractura colli femoris I. sin); prijelom gornje grane lijeve stidne kosti (fractura ramus sup. ossis pubis  I. sin) i postojanje krvi u mokraći (microhaematuria), teške tjelesne ozljede koje su uzrokovale povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Naknadno se u medicinskoj dokumentaciji opisuje i kompresivni prijelom LV kralješka i prijelom desnih poprečnih nastavaka LIV i LV kralješaka. Ozljede su bile liječene na uobičajeni način. Provedena je i konzervativna terapija. Ozljede su u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem. Radiološkim vještačenjem nije potvrđeno postojanje prijeloma LV kralješka i poprečnih nastavaka LIV i LV kralješka desno, stoga su navedene ozljede izuzete iz ocjene. Kod tužitelja je učinjena indicirana dijagnostička obrada i provedeno hospitalno te ambulantno liječenje po specijalistima. Po provedenom liječenju zaostale su trajne posljedice prijeloma vrata lijeve bedrene kosti u vidu ograničenja kretnji u području lijevog zgloba kuka te oslabljene natkoljene muskulature lijevo te prijeloma kostiju zdjelice: gornje grane lijeve stidne kosti. To proizlazi iz anamnestičkih podataka, kliničke slike tijekom liječenja, pozitivnih nalaza dijagnostičke obrade. RTG funkcionalno snimanje slabinske kralješnice ukazuje uredan nalaz. EMG snimanje donjih ekstremiteta ne ukazuje na oštećenje neuralnih struktura. Prema spisu priloženoj medicinskoj dokumentaciji liječenje je trajalo do 2.7.2015. Opisane posljedice umanjile su opću životnu kao i radnu sposobnost tužitelja za oko 22-23 % i u tom obujmu postoji potreba za ulaganjem pojačanih napora u svakodnevnim aktivnosti tužitelja. Tužitelj je pretrpio bol jakog intenziteta i remitentnog karaktera 4 dana – do smirenja akutne posttraumatske neurovegetativne simptomatologije; srednjeg intenziteta i intermitentnog karaktera 12 dana i manjeg intenziteta još dva i pol mjeseca. Zaostale tegobe kao i kasni bolovi po svojoj naravi ulaze u pojačane napore – trajne posljedice. Primarni strah koji se javlja u trenutku životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja bio je jačeg intenziteta i kratkotrajan. U daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i njenih posljedica: jačeg intenziteta bio je u trajanju od 4 dana, srednjeg intenziteta 10 dana (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) te manjeg intenziteta još pet tjedana. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega u zbrinjavanju svakodnevnih fizioloških i higijenskih potreba 4 sata dnevno kroz mjesec i pol dana, zatim u opsegu od 3 sata dnevno tijekom mjesec i pol dana i potom u smanjenom opsegu 2 sata dnevno kroz idućih dva mjeseca. Šepanje lijevom nogom pri hodu predstavlja naruženje srednjeg stupnja.   

 

Povodom prigovora tuženika liječnik vještak dr. V.B. saslušan je neposredno na ročištu od 18. lipnja 2019., te je isti iskazao da nakon uvida u prigovore koji se odnose na njegovo vještvo, ne može odgovoriti na prigovore iz podneska tuženika od 13.3.2019. jer se u tom podnesku navodi da njegovo vještvo sadrži nedostatke te nije u skladu s dostupnom medicinskom dokumentacijom. S obzirom da nisu opisani elementi koji bi bili u neskladu nije u mogućnosti odgovoriti na takav prigovor te je naveo da je mišljenja da je njegov nalaz u korelaciji sa priloženom medicinskom dokumentacijom. Nadalje, tuženik u svom podnesku od 17.6.2019. navodi da je mišljenja kako bi se trebao izjasniti izolirano za svaku ozljedu pojedinačno, s obzirom da se kombiniranim sudskog medicinskim vještačenjem nije moglo zadobiti sve ozljede u slučaju vezivanja sigurnosnim pojasom. Na takvo traženje može odgovoriti ukoliko je to zahtjev suda, te s obzirom da se potvrđuje takav zahtjev navodi da je medicinski neopravdano dijeliti trajne posljedice, međutim na traženje suda to čini. S obzirom da se iz ocjene treba isključiti postojanje ozljede mekog oglavka kao i prijeloma stidne kosti jer su iste ozljede u vezi sa nevezivanjem sigurnosnim pojasom, ostaje da treba ocijeniti trajne posljedice po prijelomu bedrene kosti koja je moguća posljedica ozljeđivanja bez obzira na vezivanje sigurnosnim pojasom. U tom kontekstu može reći da bi trajne posljedice po prijelomu vrata lijeve bedrene kosti, a što je dominantna ozljeda iznosile oko 18 – 18,5 %. Nadalje, bol jakog intenziteta iznosila bi 3,5 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, i manjeg intenziteta još 2 mjeseca i tjedan dana. Što se tiče ocjene slabe boli ona je možda nešto u ukupnosti bila manje izražena ali gotovo jednakog trajanja, no prema kriterijima VS  RH nije moguće još dalje raščlanjivati tu slabu bol, stoga je tu razliku nastojao ovako izraziti. Mišljenja je da je ukupni strah istog trajanja te također i da je ocjenjena tuđa pomoć dominantno bila potrebna u vezi sa prijelomom vrata bedrene kosti, a minimalnim dijelom posljedica prijeloma gornje grane lijeve stidne kosti. Naruženje je također u cijelosti posljedica prijeloma vrata lijeve bedrene kosti.

 

              Nalaze i mišljenja kombiniranog sudskomedicinsko prometnog vještačenja, radiološkog vještačenja i vještačenja po specijalisti neurokirurgu te njegovo usmeno očitovanje kojim je odgovorio na sve pisane prigovore tuženika, sud prihvaća u cijelosti smatrajući ih stručnim i objektivnim, danim u skladu s pravilima struke.

 

Nakon provedenih vještačenja tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev sukladno nalazu vještaka, dok se tuženik podneskom od 11.3.2019. protivio takvoj preinaci tužbenog zahtjeva.

 

Podneskom od 1.3.2019., a po primitku nalaza i mišljenja vještaka dr. V.B., neurokirurga, tužitelj je povisio tužbeni zahtjev zatraživši isplatu daljnjeg novčanog iznosa s kamatama što predstavlja preinačenje tužbe iz odredba čl. 191. st.1. ZPP-a koje je po ocjeni ovog suda bilo svrsishodno.

 

Točno je da je odredbom 190. st.1. ZPP-a propisano da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka.

 

No, u konkretnom slučaju tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe ne raspolaže sa svim odlučnim činjenicama za postavljanjem konačnog tužbenog zahtjeva, kao u ovom slučaju za naknadu štete, s obzirom da je objektivno postavljanje tužbenog zahtjeva radi naknade neimovinske štete bez prethodnog vještačenja realno nemoguće, budući da je teško procijeniti visinu neimovinske štete koja bi pripadala tužitelju već je u pravilu potrebno provesti medicinsko vještačenje i tek je tada moguće saznati sve odlučne činjenice vezane za visinu nastale štete.

 

Ovdje valja imati i na umu da se stranci, konkretno tužitelju nameće ograničenje prava na pristup sudu i pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odnosno u svakom pojedinom slučaju primjenom testa razmjernosti potrebno je ispitati je li takvim ograničenjem narušena sama bit tog prava, odnosno dolazi li do povreda prava na pristup sudu, pa nedopuštanje preinake tužbe koja je uslijedila odmah nakon provedenog vještačenja nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st.1. ZPP-a i rezultira povredom prava na pristup sudu. To iz razloga jer je legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućavanje zlouporabe procesnih prava i cilj ubrzanja parničnog postupka, a povećanje tužbenog zahtjeva za naknadu štete odmah nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, nije od utjecaja na dužinu trajanja postupka dok nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju preostaje samo podnošenje nove tužbe za preostali dio tužbenog zahtjeva, a u kojem slučaju se nepotrebno izvrgava daljnjim troškovima postupka te izlaže riziku presuđene stvari ili eventualne zastare koje dovodi u pitanje ostvarivanje njegovog prava na naknadu štete, čime se tužitelju nameće prekomjeran teret.

 

Specifičnost je brojnih sporova za naknadu štete zbog povreda prava osobnosti to što u trenutku zaključenja prethodnog postupka, po prirodi stvari (jer nije proveden dokaz medicinskim vještačenjem), tužitelj ne može istaknuti potpuno određen tužbeni zahtjev u pogledu visine štete, već je to moguće učiniti tek tijekom postupka i to u pravilu nakon provedenog medicinskog vještačenja. Naime, u trenutku podnošenja tužbe kao i u trenutku zaključenja prethodnog postupka tužitelj ne može sa sigurnosti znati opseg i visinu štete, radi čega je na pripremno ročištu i predložio provođenje medicinskog vještačenja u smislu odredba čl. 250. ZPP-a, a osim toga ako je sudu potrebno stručno znanje kako bi mogao utvrditi opseg i visinu štete isto je to potrebno i tužitelju da bi mogao sastaviti tužbeni zahtjev, sukladno rezultatima provedenog vještačenja. Konačno, ne radi se o propustu na strani tužitelja u smislu odredba čl. 299. st.3. ZPP-a, već o okolnostima koje su nastale nakon zaključenja prethodnog postupka, okolnostima koje su rezultat provođenja dokaza koji je na temelju prijedloga tužitelja na pripremnom ročištu proveden.         

 

Na temelju provedenog dokaznog postupka i utvrđenih  činjenica, a osobito imajući u vidu da tuženik priznaje nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, sud je utvrdio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta u smislu članka 19. stavka 2. u vezi članka 1046. Zakona o obveznim odnosima.

             

Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1. ZOO).

                                                                        

Naime, u slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su, u konkretnom slučaju, pravo na tjelesno i pravo na duševno zdravlje, za tako međusobno povezane i isprepletene oblike tih povreda, ukazuje se opravdanim dosuditi jedan iznos pravične novčane

naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete. Sud je raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove, strah, duševnu bol zbog smanjenja životnih aktivnosti, duševnu bol radi naruženja, te trošak za tuđu pomoć i njegu u kući, budući da su one, u smislu članka 1100. stavka 2. ZOO kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti

 

koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Iako je točno da sukladno odredbi članka 1100. ZOO-a osnova za dosuđenje pravične novčane naknade ne predstavlja pretrpljena fizička bol, strah već je osnova povreda prava osobnosti. Dakle, neimovinsku štetu po prihvaćenoj objektivnoj koncepciji čini već sama povreda prava osobnosti izazvana štetnom radnjom. Međutim, pretrpljeni fizički bolovi, strah kao i duševni bolovi zbog smanjenja životnih aktivnosti, duševna bol radi naruženja, te trošak za tuđu pomoć i njegu ne mogu se zanemariti jer upravo oni su mjerilo težine povrede prava osobnosti, uz druge relevantne okolnosti i svakako utječu, a na što upućuje i sadržaj stavka 2. članka 1100. ZOO-a, kao kvalifikatorni elementi, na ukupnu visinu pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti.   

 

Prema ocjeni ovoga suda svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu biti i sami za sebe dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužitelju pravičnu novčanu naknadu, stoga, radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u ovom konkretnom slučaju potrebno je procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužitelju da je svaki od navedenih kriterija  samostalan osnov za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

 

Slijedom toga sud je tužitelju dosudio pravičnu naknadu neimovinske štete prema slijedećim kriterijima:

-intenzitetu i trajanju fizičkih bolova koje je trpio tužitelj uzimajući pri tome u obzir karakter ozljeda, tijek liječenja i sve nelagodnosti tijekom liječenja (RTG snimanje, EMG snimanje, UZV snimanje, fizikalne terapije, hod uz štake), te je istome s tog osnova dosudio naknadu u iznosu od 9.000,00 kn, a odbio ga za daljnji iznos od 400,00 kn,

-intenzitetu i trajanju pretrpljenog straha koji je tužitelj pretrpio te je istome s tog osnova dosudio naknadu u iznosu od 9.000,00 kn, koliko je i tražio,

-intenzitetu i trajanju pretrpljene duševne boli radi smanjenja životnih aktivnosti za 22-23 % te je istome s tog osnova dosudio naknadu u iznosu od 20.000,00 kn, dok je odbijen s daljnjim iznosom od 3.000,00 kn, pri čemu je sud pri ocjeni ovog vida neimovinske štete osim stupnja smanjenja životne aktivnosti uzeo u obzir činjenicu da tužitelj sada u 35 godini života te je po prirodnom tijeku stvari za očekivati da će posljedice osjećati još dugi niz godina kao i da, a kako je liječnik vještak dr. B. naveo da je medicinski neopravdano dijeliti trajne posljedice, ali je na zahtjev suda to učinio s obzirom na prigovore tuženika,

-intenzitetu i trajanju pretrpljene duševne boli radi naruženja te je istome s tog osnova dosudio naknadu u iznosu od 22.000,00 kn, koliko je i zatražio s obzirom da se radi o naruženju u vidu šepanja lijevom nogom, a koje je svakako vrlo uočljivo trećima. 

 

Tužitelju je ukupno utvrđena pravična novčana naknada za povrede prava osobnosti kao neimovinske štete u ukupnom iznosu od 60.000,00 kn, dok je odbijen za iznos od 3.400,00 kn, te je utvrđena pravična novčana naknada umanjena za ukupno iznos od 13.000,00 kn, koji je nesporno isplaćen u mirnom postupku (dana 23.12.2015. – 5.000,00 kn i dana 11.4.2016. – 8.000,00 kn), što daje ukupno dosuđeni iznos od 47.000,00 kn.

 

Temeljem članka 1095. stavka 1., u svezi s člankom 1106. ZOO-a tužbeni zahtjev za imovinsku štetu prihvaćan je u iznosu od 5.625,00 kn, budući je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega sukladno nalazu i mišljenju liječnika vještaka dr. B. i prema izračunu tužitelja, a koju pomoć je tužitelju pružala majka, te na ime participacije, prijevoza i bolovanja

 

 

iznos od 4.904,51 kn koji je umanjen za nesporni isplaćeni iznos od 3.433,15 kn, što daje na ime tih troškova dosuđeni iznos od 1.471,36 kn koje troškove je tužitelj uredno dokumentirao u spisu. Pri tome valja napomenuti da tuženik nije posebno prigovarao iznosu zahtjeva za tuđu pomoć i njegu i troškove participacije, prijevoza i bolovanja.

 

U odnosu na sporno pitanje doprinosa tužitelja vlastitoj šteti, a polazeći od dinamike nastanka predmetnog štetnog događaja i okolnostima pod kojima se isti dogodio, što je utvrđeno provedenim kombiniranim sudsko medicinsko prometnim vještačenjem, utvrđeno je da je tuženik doprinio nastanku štete, a koji doprinos se ocjenjuje u veličini od 10 %. Riječ je o tužitelju koji je bio putnik u vozilu koje je sudjelovalo u prometnoj nezgodi za koju je isključivo odgovoran osiguranik tuženika pri čemu tužitelj nije bio vezan sigurnosnim pojasom, a provedenim vještačenjima utvrđeno je da tužitelj ne bi zadobio ozljede glave i prijelom stidne kosti. Tuženik se ne može osloboditi svoje odgovornosti zbog krivnje samog oštećenika već svaki odgovara za štetu razmjerno svojoj krivnji. Sud ocjenjuje da je riječ o suodgovornosti za nastalu štetu, budući da tužitelj ne bi bio povrijeđen bez obzira na vezanje sigurnosnim pojasom, da nije bilo upravo početne protupravne radnje osiguranika tuženika.

 

Radi navedenog valja tužitelju umanjiti u omjeru od 10 % radi utvrđene suodgovornosti, dosuđenu neimovinsku štetu u iznosu od 47.000,00 kn te istome dosuditi iznos od 46.530,00 kn, za dosuđenu imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 5.625,00  kn te istome dosuditi iznos od 5.062,50 kn, te za dosuđenu imovinsku štetu na ime participacije, prijevoza i bolovanja u iznosu od 1.471,36 kn te istome dosuditi iznos od 1.324,22 kn.             

             

U skladu s odredbom iz članka 1103. ZOO-a zatezne kamate na dosuđenu pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 46.530,00 kn teku od 17.11.2015. odnosno od dana kada je tužitelj podnio odštetni zahtjev tuženiku po stopi kako je to navedeno u izreci presude.

 

Temeljem odredbe čl. 1086. ZOO-a zatezne kamate na dosuđenu naknadu za imovinsku štetu u ukupnom iznosu od 5.062,50 kn – tuđa pomoć i njega, koje teku od dana presuđenja, budući tužitelj nije imao direktnih troškova za tuđu pomoć i njegu, a za troškove participacije, prijevoza i bolovanja iznos od 1.324,22 kn koje teku od dana podnošenja tužbe odnosno od 29.2.2016. kako je to i zatražio.

 

Temeljem čl. 154. st.2. ZPP-a, budući je uspjeh tužitelja u ovoj parnici cca. 92 %, tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 13.090,40 kn. 

 

Trošak zastupanja tužitelja sastoji se od troškova za sastav odštetnog zahtjeva, tužbe i podneska od 1.3.2019., te zastupanja po odvjetniku na ročištu 7.6.2016., 12.7.2016., 28.4.2017., 13.3.2019. i 18.6.2019. za svaku radnju po 100 bodova odnosno po 1.000,00 kn, određeni u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 2.000,00 kn, te troškova sudske pristojbe na tužbu i presudu od po 810,00 kn, odnosno ukupno 11.620,00 kn, od čega 92 % iznosi 10.690,40 kn.

 

Tužitelju su u cijelosti priznati troškovi vještačenja u ukupnom iznosu od 2.400,00 kn budući su bili potrebni za rješenje spora, te je na taj način tužitelju priznat parnični trošak u ukupnom iznosu od 13.090,40 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja.   

 

Tužitelju nije priznat zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu 15.6.2018. budući na isto punomoćnik tužitelja nije pristupio kao ni troškovi za sastav podneska 10.11.2016. i podneska za koji ne navodi kojeg je datuma budući isti nisu bili potrebni za rješenje spora.

 

              Tuženiku je u skladu postignutim uspjehom u ovom postupku od 8 %  priznat trošak sastava odgovora na tužbu, podneska od 14.6.2018., 11.3.2019. i 7.5.2019. za svaku radnju po 100 bodova, odnosno po 1.000,00 kn, uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 1.000,00 kn, odnosno ukupno 5.000,00 kn te troškovi kombiniranog sudsko medicinsko prometnog vještačenja u iznosu od 2.700,00 kn, odnosno ukupno 7.700,00 kn od čega 8 % iznosi 616,00 kn.              

             

              Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 20.6.2016. budući podnesak sa tim datumom u spisu ne prileži kao ni za trošak sastava podneska od 14.9.2016. kojim obavještava sud o uplaćenom predujmu kao ni trošak naveden kao sudska pristojba na tužbu - 430,00 kn.

                           

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude od 1-4.

 

 

                                                        U Krapini, 17. srpnja 2019.

                                                                                                                                                  S u t k i n j a 

                                                                                                                                            Romana Mališ,v.r.