Broj: Kr 91/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. A. K., zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenice za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Zadru od 24. travnja 2015. broj K-628/13 i Županijskog suda u Varaždinu od 15. lipnja 2016. broj Kž-343/15-4, u sjednici vijeća održanoj 21. rujna 2016.,

p r e s u d i o   j e:

              Odbija se kao neosnovan zahtjev os. A. K. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

              Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Zadru broj K-628/13 od 24. travnja 2015. i Županijskog suda u Varaždinu broj Kž-343/15-4 od 15. lipnja 2016., A. K. proglašena je krivom zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 291. st. 1. KZ/11, kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 4. KZ/97, te kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 311. st. 2. KZ/97, pa je uz primjenu čl. 60. st. 2. toč. c KZ/97 osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

              Protiv te pravomoćne presude os. A. K. je putem braniteljice N. S., odvjetnice u Z., u zakonskom roku podnijela zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. U zahtjevu se poziva na povredu zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 469. toč. 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku - („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08), navodeći da je za kazneno djelo iz čl. 337. st. 4. KZ/97, odnosno za prekvalificirano djelo iz čl. 291. st. 1. KZ/11 nastupila zastara, dok povredu iz čl. 469. toč. 4. ZKP/08 sadržajno ne obrazlaže. U odnosu na istaknutu povredu zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 2. u vezi čl. 468. st. 1. toč. 9. ZKP/08, valja naglasiti da je podnositeljica zahtjeva ne obrazlaže, dok povredu zakona iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 nalazi u tome što su sudovi odbili njezin prijedlog za spajanjem postupka iz pravomoćne presude sa postupkom iz predmeta Općinskog suda u Pagu broj K-93/06, radi čega je izostala primjena odredbi o produljenom kaznenom djelu. Predlaže ukidanje prvostupanjske i drugostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

              Na temelju čl. 518. st. 4. ZKP/08, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

              Zahtjev nije osnovan.

              Neosnovana je tvrdnja osuđenice da je ostvarena povreda zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 469. toč. 3. ZKP/08. Naime, suprotno tvrdnji osuđenice, za kazneno djelo iz čl. 337. st. 4. KZ/97 nije nastupila apsolutna zastara obzirom da je za to kazneno djelo zapriječena kazna zatvora od jedne do deset godina, zbog čega apsolutna zastara nastupa tek nakon proteka dvadeset godina. S tim u vezi, kako zastara za navedeno djelo nije nastupila do stupanja na snagu novog Kaznenog zakona, tako nije nastupila ni na prekvalificirano kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 291. st. 1. KZ/11, za koje je zapriječena kazna od šest mjeseci do pet godina, pa kazneni progon za ovo kazneno djelo zastarijeva tek nakon petnaest godina, u konkretnom slučaju, dakle, u kolovozu 2016., a pobijana je presuda postala pravomoćna još 15. lipnja 2016., pa istaknuta povreda zakona nije ostvarena. Također valja naglasiti da su sudovi u pogledu kaznenog djela koje je bilo predmet optužbe, suprotno neobrazloženom prigovoru osuđenice, primijenili upravo zakon koji je trebalo primijeniti, slijedom čega nije ostvarena zakonska povreda iz čl. 469. toč. 4. ZKP/08.

              Nije ostvarena ni daljnja povreda zakona jer su sudovi, protivno tvrdnji podnositeljice zahtjeva osnovano odbili prijedlog za spajanje postupka Općinskog suda Zadru broj K-623/13 sa postupkom kod Općinskog suda u Pagu broj K-93/06, budući da kaznena djela za koja se provodio postupak ispred navedenih sudova nisu bila međusobno povezana i uvjetovana, niti su činila neku prirodnu cjelinu, tako da bi upravo spajanje tih postupka narušilo načelo efikasnosti i ekonomičnosti, pa navedenom odlukom suda osuđenici nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Osim toga, kako kaznena djela u spomenutim postupcima nisu bila vremenski međusobno povezana, te se radilo se o različitim oštećenicima, pri čemu osuđenica nije postupala sa jedinstvenom namjerom, niti je postojala jedinstvena kriminalna cjelina, to je, suprotno tvrdnjama osuđenice, u konkretnom slučaju bila pravno isključena primjena instituta produljenog kaznenog djela.

              Svi ostali prigovori osuđenice istaknuti u zahtjevu, u stvari su prigovori utvrđenom činjeničnom stanju, a prema čl. 517. ZKP/08, činjenično stanje ne može biti osnova za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

              Zbog navedenog je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan trebalo odbiti, te presuditi kao u izreci, na temelju čl. 512. u vezi čl. 519. ZKP/08.

Zagreb, 21. rujna 2016.