Broj: Kr 29/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđene A. S., zbog kaznenog djela iz čl. 233. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenice za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 27. veljače 2014. broj K-267/10 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 27. studenog 2014. broj Kž-485/14, u sjednici održanoj dana 22. rujna 2016.,

 

r i j e š i o   j e

 

              I.              Odbacuje se prijedlog os. A. S. za povrat u prijašnje stanje kao nedopušten.

 

              II.              Odbacuje se zahtjev os. A. S. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao nepravovremen.

 

Obrazloženje

 

              Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 27. veljače 2014. broj K-267/10, preinačena presudom Županijskog suda u Osijeku od 27. studenog 2014. broj Kž-485/14, osuđena je A. S. zbog kaznenog djela iz čl. 233. st. 1. i 2. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, pa joj je, temeljem čl. 55. st. 1 i 2. KZ/11, izrečena kazna zamijenjena radom za opće dobro, na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje sa dva sata rada.

 

              Protiv pravomoćne presude osuđenica je po svojoj braniteljici D. R., odvjetnici iz O., podnijela zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zajedno s prijedlogom za povrat u prijašnje stanje.

 

U prijedlogu za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude tvrdi se da je braniteljica osuđene prekoračila zakonski rok za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka iz opravdanih razloga. Tvrdi se da je braniteljica, odvjetnica D. R., pred kraj zakonskog roka iznenada obolila od gripe (influence) zbog čega je bila privremeno potpuno nesposobna za rad u vremenu od 5. veljače do 12. veljače 2015. Tome u prilog dostavlja se potvrda i izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad izdana od liječnice dr. V. H. dana 12. veljače 2015.

 

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnosi se zbog kršenja temeljenih ljudskih prava i sloboda zajamčenih u čl. 29. Ustava Republike Hrvatske te prava iz čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, s prijedlogom da se pravomoćna presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

              Sukladno čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08), zahtjev je dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

 

 

              U odnosu na odluku pod toč. I. izreke

 

              Prijedlog za povrat u prijašnje stanje nije dopušten.

 

              Prema čl. 92. st. 1. ZKP/08, pravo na podnošenje prijedloga za povrat u prijašnje stanje pripada okrivljeniku koji iz opravdanih razloga propusti rok za podnošenje žalbe protiv presude ili rješenja tj. zbog propuštanja roka za podnošenje redovnog pravnog lijeka.

 

Nasuprot tome, pravo na podnošenje takvog prijedloga nije propisano u odnosu na propuštanje roka za podnošenje izvanrednog pravnog lijeka niti bi se tumačenjem zakonskih odredbi takvo pravo moglo dopustiti. Ovo iz razloga jer se izvanredni pravni lijek podnosi protiv sudske presude kojom je pravomoćno odlučeno o meritumu stvari u kojem slučaju zakon i inače bitno sužava mogućnosti pobijanja. Stoga analogije s podnošenjem redovnih pravnih lijekova nema.

 

Ostale odredbe zakona kojima se regulira institut povrata u prijašnje stanje ne odnosi se na okrivljenika (osuđenika), već na oštećenika kao tužitelja (čl. 56. st. 2. ZKP/08) te privatnog tužitelja (čl. 63. st. 2. ZKP/08).

 

Slijedom toga, budući da zakonom nije izričito propisano pravo osuđenika na povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, to je isti nedopušten pa ga je kao takvog trebalo odbaciti i odlučiti kao ad I. ovog rješenja.

 

 

U odnosu na odluku pod toč. II. izreke

 

              Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije pravovremen.

 

              Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da su os. A. S. i njezina braniteljica zaprimile pravomoćnu presudu dana 7. siječnja 2015. (što se niti zahtjevom ne osporava) pa je sukladno čl. 518. st. 1. ZKP/08 rok od mjesec dana protekao dana 7. veljače 2015.

 

Budući da je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude neposredno predan sudu dana 13. veljače 2015., dakle protekom zakonskog roka, to je isti podnesen nepravovremeno zbog čega ga, sukladno čl. 518. st. 3. ZKP/08, treba odbaciti.

 

              Međutim, sve kada bi zahtjev bio podnesen blagovremeno (a nije), isti ne bi bio dopušten s obzirom da je osuđenici pravomoćnom presudom izrečena kazna zamijenjena radom za opće dobro, što ne predstavlja osudu na zatvorsku kaznu, kako predviđa odredba čl. 515. st. 1. ZKP/08.

 

              Stoga je odlučeno kao ad II. izreke ovog rješenja, sukladno čl. 518. st. 3. ZKP/08.

 

Zagreb, 22. rujna 2016.