Broj: Kr 88/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika D. V., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presude Općinskog suda u Varaždinu od 6. svibnja 2016. broj K-166/16 i Županijskog suda u Varaždinu od 30. svibnja 2016. broj Kž-223/2016, u sjednici održanoj dana 22. rujna 2016.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se zahtjev os. D. V. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

              Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Varaždinu od 6. svibnja 2016. broj K-166/16, potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu od 30. svibnja 2016. broj Kž-223/2016, osuđen je D. V. zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 4. u vezi st. 2. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, uz uračunavanje vremena provedenog u istražnom zatvoru.

              Protiv te presude osuđenik osobno podnosi zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog "povrede kaznenog zakona iz čl. 469. st. 2. ZKP te zbog nepridržavanja odredbi propisanih u čl. 450. st. 1. i 2. te čl. 455. st. 1. ZKP", s prijedlogom da se "u konačnici donese jedina ispravna odluka tj. da kazneno djelo prijetnje nije počinjeno te da presuda bude oslobađajuća".

              Sukladno čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08), zahtjev je dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

              Zahtjev nije osnovan.

              Iako podnositelj zahtjeva uvodno ističe zakonom dopuštene osnove, u obrazloženju zahtjeva se tvrdi da predmetno kazneno djelo nije dokazano jer su sudovi "nasjeli na laži oštećene J. V. te njezinog supruga D. V." čija  vjerodostojnost iskaza je upitna. Stoga se "ostavlja mogućnost sudu da u detaljnom pregledu spisa  pronađe istinu o donese konačnu odluku".

              Ovakvim navodima zahtjeva se, u stvari, pobijaju činjenična utvrđenja sudova. Pitanje ocjene vjerodostojnosti ispitanih svjedoka, kao i posljedično utvrđenje dokazanosti predmetnog kaznenog djela, činjenično je, a ne pravno pitanje.

              Međutim, pobijanje činjeničnog stanja ne može biti osnovom podnošenja zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kako je to vidljivo iz taksativno navedenih razloga u čl. 517. st. 1. ZKP/08. U protivnom, dozvolilo bi se podnošenje žalbe u trećem stupnju koja, konkretno, nije moguća zbog izostanka zakonskih uvjeta.

              Kako se pravomoćna sudska presuda ne može pobijati zbog činjeničnih utvrđenja, to je podneseni zahtjev neosnovan pa ga je, sukladno čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, trebalo odbiti i odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 22. rujna 2016.