Poslovni broj: 5 Gž-557/2019-2

                                                                                                                                         

    Republika Hrvatska

  Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9                                                   Poslovni broj: 5 Gž-557/2019-2

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

                                                                                   

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Marine Tante, kao predsjednice vijeća, Marina Grbića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Sanje Dujmović, kao članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja: 1. D. H., OIB: …, 2. E. H., OIB: …, obojica iz H., i 3. L. K. iz S., OIB: …, svi zastupani po punomoćnici J. D., odvjetnici u H., protiv tuženika M. S. pok. B. iz H., zastupan po punomoćnici D. G., odvjetnici u H., radi činidbe, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu od 22. veljače 2019. poslovni broj P-3939/15, u sjednici vijeća održanoj dana 16. srpnja 2019.,

 

                                                      r i j e š i o  j e

 

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu od 22. veljače 2019. poslovni broj P-3939/15 u točki I. i III. njezine izreke i u tom dijelu predmet vraća istom sudu radi održavanja nove glavne rasprave pred drugim sucem/sutkinjom pojednicem, s time da u nepobijanom dijelu pod točkom II. prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena te će se o trošku sastava žalbe odlučiti u konačnoj odlluci.

 

 

                                                                 Obrazloženje

 

              Uvodno označenom presudom suđeno je:

 

"I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

Nalaže se tuženiku da na nekretnini označenoj kao č.zem. 827/27 k.o. H.uspostavi prijašnje stanje na način da sanira deformacije terena (nastale djelovanjem građevinske mehanizacije) označene na skici vještaka za geodeziju P. G. plavom šrafurom omeđene točkama 99, 98, 71, 74, 73, 72 i 99, površine 73 m2, te mu se ubuduće zabranjuje svako takvo ili slično uznemiravanje tužitelja kao i prolaz i provoz preko 827/27 k.o. H., sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

II. U preostalom dijelu tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da tuženik zatrpa iskope, tužbeni zahtjev se odbija.

 

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

 

              Protiv točke I. i III. gornje presude žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se presuda preinači ili ukine.

 

              Na žalbu nije odgovoreno.

 

              Žalba je osnovana.

 

Svoju odluku sud obrazlaže time:

 

- da je u predmetima zaštite prava vlasništva od uznemiravanja u smislu čl. 167. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine», broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - pročišćeni tekst) tužitelj dužan dokazati da je predmet spora njegovo vlasništvo te da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari, dok je s druge strane tuženik dužan dokazati da uznemiravanja nema, da nisu počinjene radnje koje predstavljaju uznemiravanje, odnosno da uznemiravanje postoji, ali da bi to bilo pravno dopušteno, tj. da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari,

 

- da je č. zem. 827/27 šuma u J.upisana u zemljišnoj knjizi na ime M. H. ud. J. za 8759/9129 te M. H. za 370/9129 dijela, da iz povijesti zk. izvatka za č. zem. 827/60 slijedi da je na temelju kupoprodajnog ugovora u H. 1. srpnja 1992. pravo vlasništva nekretnine uknjiženo na ime B. S. pok. I. u cijelosti, a na temelju rješenja o nasljeđivanju O-27/96 na ime M. S. pok. B. te I. S. pok. B. svaki za ½ dijela, iz zk. izvatka za zk. ul. 2567 k.o. H. slijedi da je pravo vlasništva na č. zem. 827/60 šuma u pov. 1000 m2 upisana za ½ Z. H. od V- H-te I. S. pok. B.. Pregledana je preslika ugovora o kupoprodaji "H., 01. 07. 1992. godine" pod brojem Z-113/95 zaključen između M. H. kao prodavatelja i B. S. kao kupca predmet kojeg ugovora je nekretnina č. zem. 827/60 u uvali J. u iznosu od 1.000 m2 i to 40 dužnih m od međe "R." uz more prema kući H. A. te u visini od puta 25 m2. Pregledan je ugovor o darovanju zaključen 2009. godine između M. H. kao darovatelja i E. i D. H. kao daroprimaca predmet kojeg ugovora je više nekretnina između ostalih i sporna nekretnina. Pregledano je rješenje o nasljeđivanju broj O-7570/15 od 6. svibnja 2016. iza pok. M. H. predmet kojeg je i č. zem. 827/27 koju nasljeđuju ovdje tužitelji. Pregledane su kopije snimke iz zraka za 1967. i 2005. godine te je pregledana potvrda HEP-a od dana 10. prosinca 2018. kojim se potvrđuje da je HEP-ov elektroenergetski kabel položen u kutu koji ide uz more od uvale J. prema uvali K. koji se vidi na zračnoj snimci iz 2005. godine. Pregledana je skica premjeravanja KLASA: UP/I-936-02/11-05/2 URBROJ: 541-23-3-01/4-11-2 koja je potpisana od prednika parničnih stranaka D. H. i B. S. te J. R. koja skica je sačinjena dana 15. travnja 1992. kojom prilikom su upravo ovdje 1. tužitelj, prednik tuženika i R. na terenu utvrdili granice, a put koji je i do tada postojao uz more dobio je broj 827/61,

 

              - da je sud izveo dokaz očevidom na mjestu spora dana 22. veljače 2013. uz sudjelovanje vještaka mjernika P. G. te je pregledano vještvo dostavljeno dana 7. ožujka 2013. iz kojeg proizlazi kako je objekt u cijelosti položen unutar čestice 827/60, pristupni makadamski put da prolazi u najvećem dijelu katastarskom česticom 827/27, a u zadnjem dijelu pri spoju sa asfaltom da prolazi česticom 827/16, a građevinski iskop u cijelosti da se nalazi unutar čestice 827/60.              U prigovoru na navedeno vještvo tužitelji navode da je tuženik, da bi došao na svoju nekretninu, građevinskim strojevima modificirao smjer staroga puta te izveo put do svoje nekretnine i pritom onemogućio prolaz starim putem, a prije te intervencije da se starim putem moglo proći i kamionom, a danas samo pješice, radi čega predlaže da vještak na vještvu naznači "stari put". Pregledana je dopuna vještva vještaka P. G. od dana 30. travnja 2013. u kojem navodi kako je na terenu vidljiv i snimljen stari put, sjeverno od tog starog puta da je izvršen proboj novog puta za prilaz nekretnini tuženika označen na skici mjesta spora točkama plavom šrafurom površine 73 m2 što predstavlja dio č. zem. 827/27. Nakon dopune vještva tužitelji dostavljaju u spis presliku kupoprodajnog ugovora pod brojem Z-113/95 te ponovno predlažu da vještak sukladno tome izvrši dopunu vještva. Pregledom dopune vještva od 14. kolovoza 2013. vještak u svom zaključku navodi da rub građevinskog iskopa leži unutar č. zem. 827/60, a nakon što mu je naknadno dostavljen kupoprodajni ugovor u kojem piše da je predmetna čestica dimenzija 40 m x 25 m da je te mjere prenio na stanje terena i zaključio da rub građevinskog iskopa leži unutar č. zem. 827/60, dok je unutar č. zem. 827/27 na terenu vidljivo deformirani teren zbog prolaza teške građevinske mehanizacije, u smislu probijanja puta radi prilaza mjestu kopanja, međutim, teren (put) deformiran je prolazom bagera da se ne može smatrati građevinskim iskopom. Na navedeno vještvo primjedbe su iznijeli tužitelji navodeći da se ponovno provedu izmjere površina nekretnine u vlasništvu tuženika što je sud i naložio vještaku te je pregledana dopuna geodetskog vještva od dana 18. ožujka 2014. kojom prilikom je V. H. pokazao rub deformiranog terena nastao djelovanjem bagera dočim je tuženik zatražio da se izmjere i iskažu dužine koje su u skici mjesta spora označene plavom linijom, a što je sve vještak prikazao na skici na listu spisa 91,

 

              - da je dana 29. svibnja 2015. ponovno izveden očevid uz sudjelovanje novog vještaka mjernika J. Z. te je pregledano vještvo istog vještaka "U Z., 12. 04. 2016." koji je izradio vještvo upravo po prijedlogu tužitelja, sukladno ugovoru o kupoprodaji te priloženoj karti mjerenja da uklopi nekretninu tuženika te na skici prikaže površnu dijela č. zem. 827/27 koju je tuženik građevinskim radovima i mehanizacijom devastirao dok je tuženik predložio da vještak u svom vještvu naznači i opiše te prikaže mjerne točke puta kako su to pokazale stranke, na koje vještvo su prigovor imali tužitelji te je pregledana dopuna vještva vještaka J. Z. "Z., 12. 1. 2017." u kojoj dopuni se navodi kako je skica službeni dokument Ureda za katastar, da je ista točna te da sadrži sve njemu potrebne podatke za uklop katastarskih granica slijedom čega je došao do zaključka da je tuženik uz manja odstupanja točno pokazao granice č. zem. 827/61, tj. zemljanog puta, što je već i naveo u vještvu, na navedenu dopunu tužitelja i dalje smatra da vještak nije dao odgovor na primjedbe, radi čega predlaže provođenje novog vještačenja, a sve obzirom da je vještak J. Z. neodgovorno pristupio radu u ovom predmetu,

 

              - da je dana 8. prosinca 2017. izveden dokaz očevidom uz sudjelovanje vještaka B. D. te je pregledano vještvo istoga vještaka "S., 22. 12. 2017." sa skicom premjeravanja na koje vještvo su primjedbe iznijeli tužitelji te je vještak pozvan na dopunu vještva, dok je vještak u svom očitovanju od dana 21. ožujka 2018. ostao pri tome da je vještvo napravljeno po pravilima struke,

 

              - da je na ročištu od dana 26. lipnja 2018. izveden dokaz saslušanjem vještaka P. G. koji je u svom iskazu naveo da je u svojstvu vještaka prilikom očevida na mjestu spora sa sudom već tada uređajem GPS vršio potrebno snimanje terena kao što to i uobičajeno za potrebe izrade vještva radi. Nakon toga uredskom obradom izvršen je uklop katastarske mape u stanje terena, a taj isti uklop je prekontroliran preko Hrvatske osnovne karte 1:5000 koja sadrži starije stanje terena, odnosno ono do 1967. godine kada je ista karta napravljena za otok H.. Prilikom uklopa katastarske mape u stanje terena se vidi da katastarsko stanje odudara od stanja terena, ali u prihvatljivoj mjeri i uobičajenoj mjeri za područja stare austrijske izmjere. Na pitanja odgovara da je korištenje GPS uređaja uobičajeno i da li predstavlja standard, da je korištenje uređaja uobičajeno i u širokoj upotrebi je od 2002. godini te da je riječ o najboljoj tj. zadnjoj tehnologiji, da je izvršio uvid, tj. pregled vještva vještaka Z. i B. ustraje u svom vještvu da je isto izrađeno temeljem pokazanog stanja na terenu kao i uklopa te da postoje odstupanja katastarskog stanja i stanja na terenu, uobičajeni postupak je da se uklop katastarske mape u stanje terena provjeri preko HOK-a 1:5000 koja je za otok H.napravljena 1967. godine i koja sadržava znatno starije stanje terena od ovog danas odnosno ono sve što je na terenu bilo do 1967. godine, a na koji način je i pristupio izradi svog vještva dočim mu nije poznato da li su takvu vrstu provjere radila ostala dva vještaka. Nakon što je tuženik predočio vještaku skicu premjeravanja, kopije snimka iz zraka Državne geod. uprave iz 1967. godine te njegovo vještvo, na traženje da se izjasni zašto je put označen odmah neposredno uz more na sikama dok je iz sve dokumentacije razvidno da je isti postojao i to iznad sika, vještak navodi da je na snimci stanja iz 1967. godine vidljiv taj tzv. stari put, međutim, da se isti ne slaže sa katastarskim stanjem. Uz to postoji "zadnja" čestica  koja je u naravi doticaj sa morem i zbog toga dolazi do neslaganja vidljivog puta na avio snimku i na katastarskoj mapi budući na kat. mapi imamo zadnje dvije duge čestice koje "naliježu" na samo more, dok na avio snimku vidljivi put je značajno udaljen od mora. Nesporno je odstupanje na terenu jer je katarska mapa još iz vremena Austrougarske,

 

              - da je u svom iskazu svjedok J. H. naveo da i sam posjeduje zemljište sjevernije tj. prema punti, da mu je poznato da je od davnina postojao stari kozji put, a kojim se moglo prolaziti s magarcem i teretom i kojim su se koristili svi vlasnici zemljišta prema punti, a koji u sadašnjem trenutku ne mogu pokazati tj. identificirati jer je u naravi stanje devastirano tj. promijenjeno. Taj stari kozji put nalazio se uz more tj. poviše sika, koji je vijugao te mjestimično moguće odstupao od pravca 0,5 m - 1 m, na pitanje da li mu je poznato da li je obitelj tuženika kupila teren, a potom da je došla struja i voda ili obrnuto svjedok navodi da je prednik tuženika prvo kupio zemljište, a potom negdje oko 2000. - 2005. godine da je došla i struja i voda, na upit punomoćnika da li zna kada je on zadnji put koristio taj stari kozji put o kojem je iskazivao, svjedok navodi da je to bilo prije 30 godina kada je s ocem išao sjeći drva, a na daljnji upit kada je taj put devastiran tj. kada je promijenio svoj oblik, svjedok navodi da je to do trenutka kada je kuća R. započela sa izgradnjom, a to je bilo prije 20 - 30 godina, na pitanje da li je od 2011. godine kada je on započeo sa izvođenjem radova na svojoj parceli došlo do devastacije starog kozjeg puta na potezu od kuće R. do kuće pokojnog A. H. navodi da je njemu samo poznato da je tuženik izvodio radove kojom prilikom je došlo do devastacije, ali ne zna koje godine je to bilo,

 

              - da je tužitelj D. H. u svom iskazu naveo je da je 1992. godine u ime svoje majke zatražio identifikaciju č. zem. 827/27 na terenu što je i učinjeno, a u kom trenutku je prednik tuženika već bio kupio nekretninu č. zem. 827/60. Formiran je katastarski put širine cca 2 m koji je dobio svoj broj, isti je ostao u vlasništvu majke s pravom služnosti prolaza tuženika, da je 2008. godine tuženik prvi put došao sa bagerom te je počeo izvoditi radove iskopa svoga terena, a koristeći tom prilikom put koji je on napravio sa zapadne strane preko 827/27 od kojeg trenutka nastaje spor, 2011.-2013. godine tuženik je započeo s izgradnjom kuće u koju svrhu su dolazili rovokopači, drobilice, kamioni i ostali građevinski strojevi kojom prilikom je cijeli teren tuženika otkopan do krajnjih granica koje su vidljive u sadašnjem trenutku, a pri čemu je isti zašao u njihov posjed. Njegova majka da je 1988. prodala tuženiku č. zem. 827/60 sa pravom korištenja puta uz more jer u tom trenutku nije postojao nikakav drugi prilaz do sporne nekretnine, a posebice ne put koji je on naknadno napravio te je tom prilikom formiran katastarski put koji nikada u naravi nije formiran na način da bi isti stari put bio proširen. Tu katastarsku širinu puta nitko nikada nije osporavao, niti je isti u toj širini upitan, na pitanje gdje se nalazi parcela tuženika u odnosu na more te što je njegova majka u naravi prodala predniku tuženika pojašnjava da prvo ide more, kose (tj. bijeli pojas), završetak bijelog pojasa je granica od koje počinje zelenilo tj. put širine 2 m po katastru, a onda počinje parcela tuženika, na pitanje da li su prednici tuženika prvo kupili teren pa je onda došla struja i voda ili obrnuto navodi da su prednici tuženika kupili teren, a potom je došla struja i voda, struja je došla 90-ih godina, struja je položena preko puta koji je u njihovom vlasništvu, a potom svjedok navodi da je struja trebala proći preko kozje staze, ali da ne zna kako je postavljena jer nije bio tu, da je probijen put sa zapadne strane koji je on probio 2003. godine, prilikom katastarske izmjere o kojoj je iskazivao na terenu označena i granica puta (kozjeg puta) navodi da je označena samo gornja granica, ali i donja, tj. označena je granica između puta i nekretnine tuženika, na daljnji upit da li mu je poznata površina tog puta navodi da mu nije točno poznata, kada je građena kuća R. da je građena etapno, prva faza negdje 90-tih godina, a potom je nastavljeno negdje 2012. godine, prva faza gradnje odnosi se na dio koji je bliži moru, da je kuća A. H. građena 1966. godine., a kuća A. J. „B.“ prije 15-tak godina, glavna trasa voda prema projektnoj dokumentaciji voda trebala je doći u dolac, ali zbog određenih nesuglasica da je on dozvolio da glavna trasa prođe preko njegove nekretnine č. zem. 827/27, kada je majka tužitelja prodala nekretninu predniku tuženika bila predviđena gradnja nekog puta, svjedok navodi da nije, na daljnji upit zašto je onda njegova obitelj prodala još 200 m2, svjedok navodi da su prednici tuženika, što se njih tiče mogli kupiti i više, a na daljnji upit zašto je onda on probijao put, svjedok navodi da je isti probio za potrebe svoje obitelji. Nakon što je svjedoku predočen izvornik isplatnice br. 1 sa iznosom od 250 DEM na ime S. B. iz H., a za cestu S.-J. od 19. siječnja 1990. sa potpisom M. H. koja se u preslici predaje za spis, na postavljeno pitanje da li mu je ista poznata, navodi da mu nije, međutim, da se isto niti ne odnosi na cestu koja bi se radila preko njegove nekretnine te pojašnjava da se predio „S.“ nalazi sjeverno od smetlišta na cesti H.-B., odvojak prema B. valama. Na pitanje kada je 200 m prodano obitelji S. navodi da je to bilo kada je formirana nekretnina tuženika odnosno kada je ista dobila svoj broj, a na upit da li mu je poznato zašto je kupljeno još 200 m2 navodi da otac tuženika  kupio 800 m2, da je imao dva sina, te da mu se činilo malo, te je kupio još 200 m2. Tužitelj E. H. u cijelosti se pridružio iskazu svjedoka D.H. svojeg brata,

 

              - da je svjedok Ž. F. istakao da je njegova supruga iz B., da je njegov punac 1967. godine sagradio kuću u uvali J. u kojoj kući oni od 1968. godine, tj. on i supruga su dolazili povremeno, a kasnije sve češće i redovitije sa dužim boravkom i svih tih godina od te 1968. godine otkako je on tamo došao se uvijek prolazilo terenom koji je kasnije prodan R., uz napomenu da je njegov punac u vrijeme kada je gradio kuću sav građevni materijal dovozio na način da se koristio upravo taj postojeći pristupni put kao jedini mogući, a koji put se i dan danas koristi i kojim on prolazi da bi došao do svoje nekretnine, a svojevremeno je to bio jedini pristupni put koji se koristio. Nakon što je svjedoku predočena kopija snimke iz zraka iz 1967. godine na kojoj je vidljiva nekretnina o kojoj je iskazivao u vlasništvu svjedoka, svjedok navodi da put o kojem je iskazivao kao jedini put kojim se jedino moglo u to vrijeme pristupiti toj nekretnine je put koji se na kopiji snimke iz zraka iz 1967. godine nazire, dočim na skici mjesta spora str. 62. spisa sud konstatira da bi taj put koji u sadašnjem trenutku nije vidljiv, dočim svjedok nije u mogućnosti prikazati na skici str. 62. gdje bi se taj put nalazio, a taj put je išao iz pravca jugoistoka u pravcu sjeverozapada, na upit da li na uvećanoj kopiji snimke iz zraka 2005. godine može označiti taj put za koji navodi da je isto pozicioniran kao put iz 1967. godine svjedok olovkom označava taj put te dodaje da je širina toga puta bila cca 1,5 m do 2 m, na upit da li je tuženik izvodio radove - kopao te prelazio preko nekretnine u vlasništvu tužiteljice svjedok navodi da on o tome nema saznanja budući da nije bio tu, a na upit da li je HEP izvodio kakve radove na starom putu o kojem je iskazivao, svjedok iskazuje potvrdno te da su upravo tu postavljani kabeli, na upit da li je tuženik prilikom izvođenja radova na svojoj nekretnini prekinuo te vodove o kojima je iskazivao da su na starom putu postavljani, svjedok iskazuje da nije,

 

              - da je svjedok J. R. u svom iskazu naveo da je prvi susjed sa nekretninom tuženika, naime, on da je svoj dio nekretnine kupio također od pok. M. H. kao što je to učinio pok. otac tuženika, oni su istog dana uz prisutstvo geometra C. P. iskolčili svoje nekretnine, tu su još bili prisutni geometar K., B. S., D. H. i on i tom prilikom nije bilo nikakvih nesuglasica oko utvrđivanja međa. Dogovorili su da od postojećeg puta 20 m od žala prema "M." kući vlasništvo pok. H. A. pripadne njemu, a pok. B. da ide 2 puta po 20 m. Naveo je kada se radila struja da je svatko od vlasnika bio u obavezi iskopati dio do svoje nekretnine, kopalo se po postojećem putu, a kada se pitalo pok. A. H. gdje da se kopa radi postavljanja kabela, on je rekao da se kopa po putu, na upit da li mu je poznato da bi 2011. godine tuženik izvodio kakve radove svjedok iskazuje da je tuženik tada čistio svoju parcelu, ali da nije siguran, da je moguće nešto od materijala možda palo na put. Nakon što je svjedoku predočena uvećana snimka kopije iz zraka iz 2005. godine, sud označava nekretninu za koju svjedok navodi da bi bila njegova koju da je kupio nešto prije Domovinskog rata, druga nekretnina koja je bila u vlasništvu A. H. da je jedinu komunikaciju i put do žala imala stari put koji na snimci svjedok pokazuje, a sud označava znakom X kojim putem je i on pristupao svojoj nekretnini kao jedinim mogućim pristupnim putem. Svjedok navodi da je iza kuće H. svojevremeno postajala tj. još uvijek postoji "japjenica" stara preko 100 godina možda i više, i tim starim putem se kao jedinim putem moglo na tu japjenicu pristupiti, a do koje se dovozilo žalo koje se nalazi u uvali. Širina tog puta je bila takva da su tu mogli prolaziti magarci natovareni teretom. Na upit suda da li je put sa gornje strane nekretnine u to vrijeme postojao, svjedok navodi da nije, da je on napravljen kasnije u trenutku kada je u uvalu dovedena voda i to negdje pred Domovinski rat na inicijativu svih vlasnika nekretnina u toj uvali koji su bili zainteresirani da se tu dovede voda. Na upit da li su po tom novom putu prošle cijevi za vodu, svjedok odgovara potvrdno, a na upit da li zna tko je dao suglasnost za probijanje tog puta, svjedok iskazuje da mu to nije poznato, na upit čija je nekretnina na kojoj se nalazi put, svjedok navodi da je u vlasništvu obitelji H. Na upit može li reći kada je dobio svoj katastarski br. oznake č. zem. 827/62, svjedok iskazuje da to u ovom trenutku ne može reći, da bi trebao pogledati dokumentaciju, a na upit da li mu je poznato da se između nekretnine koja je u njegovom vlasništvu č. zem. 827/62 i č. zem. 827/60 te mora nalazi i nekretnina oznake 827/61 svjedok navodi da mu to nije poznato tj. da se o tome ne može izjasniti. Na upit da li na skici premjeravanja sačinjen dana 15. travnja 1992. stoji njegov potpis, svjedok iskazuje potvrdno, a na upit da li na skici premjere koju je vlastoručno potpisao može pokazati i označiti č. zem. 827/61 koja je tu evidentirana, svjedok navodi da nikada nije bilo govora da postoji neka parcela ispod njih budući su upravo njegova obitelj vlasnik nekretnine koja je prvi red do mora,

 

              - da je I. S. naveo da se dobro sjeća da je D. H. dolazio kod njihove  obitelji i nudio na prodaju teren nakon čega su njegov otac i on sa D. H. otišli na teren kojom prilikom im je pokazao parcelu koja je predmet ugovora, a što je naknadno uneseno i u ugovor, pokazao put koji ide od kuće R. prema kući H. u dužini od 25 m u visinu i 40 m uz more. Nakon toga su pozvali geometra koji je izašao na teren, koji je izmjerio parcelu, označio granice, a kojom prilikom je bio prisutan i D. H. i koji tom prigodom nije imao nikakve primjedbe. Nakon toga su pristupili zaključenju kupoprodajnog ugovora i isplati kupoprodajne cijene od 25 000 maraka koji iznos je isplaćen u prisutnosti dva svjedoka, od tada je prošlo 30 godina i nikada nije bilo sporno pitanje ničega pa ni puta, a sam D. je govorio da je širina puta 2 m, ispod puta da se nalazi pomorsko dobro i da to nije naše što je logično jer se ispod puta nalaze sike i morska obala. Po tom putu je kasnije prošao kabel od struje koje radove je izvodio HEP. Na upit suda može li reći kada je put sa gornje strane koji se nalazi na č. zem. 827/27 probijen i od strane koga, svjedok navodi da se ne može izjasniti kada i u kom vremenskom periodu je isti probijen ali je probijen u svrhu postavljanja cijevi za vodu, te mu nije poznato tko bi bio vlasnik č. zem. 827/27. Također ističe da radovima koje je tuženik poduzeo 2011. godine ni na koji način nije zahvaćena susjedna nekretnina, a za slučaj da je nešto od građevinskog materijala i palo na tu nekretninu, da je naknadno uklonjeno tako da je put slobodan. Na upit da li mu je išta poznato oko parcelacije predmetnog zemljišta i brojeva katastarskih zemljišta koje su iste dobile, svjedok navodi da je taj postupak vodio njegov brat te da on o tome nema saznanja. Na upit tko je B. S., svjedok navodi da je to njihov otac, a na upit da li između nekretnine u vlasništvu tuženika i mora postoji još neka nekretnina navodi da ne postoji odnosno da se ispod njihove nekretnine nalazi put, a potom su ispod puta sike i more tj. pomorsko dobro, da nije prisustvovao skici izmjeravanja iz 1994. godine,

 

- da cijeneći izvedene dokaze sud drži da je tužbeni zahtjev tužitelja djelimično pravno osnovan, naime, nakon što je vještak P. G. dostavio svoje vještvo dana 7. ožujka 2013., tužitelji su ustrajali u tvrdnji da je tuženik uslijed nemogućnosti pristupa svojoj nekretnini izveo put do svoje nekretnine i pri tom onemogućio prolaz starim putem, a prije te intervencije tuženika da je bilo moguće proći i kamionom, a danas samo pješice. Stoga je dan nalog vještaku da posebno u vještvu označi dio puta probijenog od tuženika što je vještak i učinio na skici na listu spisa 62. tako da je točkama od 86-98 označio stari put, dočim je novi put prikazan plavom šrafurom u površini od 73 m2, a u dopuni vještva od 14. kolovoza 2013. decidirano navodi da rub građevinskog iskopa leži unutar č. zem. 827/60 i to nakon što je vještaku dostavljen kupoprodajni ugovor gdje je navedeno da kupljena čestica ima dimenzije 40x25 m, dok je unutar č. zem. 827/27 vidljiv deformiran teren zbog prolaza građevinske mehanizacije radi probijanja puta prilazu mjesta kopanja, međutim, teren (put) deformiran prolazom bagera da se ne može smatrati građevinskim iskopom, dakle, iz navedenog vještva nesporno proizlazi da rub građevinskog iskopa leži unutar č. zem. 827/60, dakle, ne zahvaća nekretninu tužitelja, da je za navesti da u svojoj kasnijoj dopuni vještva od 18. ožujka 2014. vještak nije iskazao mišljenje suprotno onom danom u vještvu od 7. ožujka 2013. te dopuni od 14. kolovoza 2013. posebice uzevši u obzir da je svrha dopune vještva od 18. ožujka 2014. bila ta da stranke na terenu pokažu granice tj. mjerne točke. Prilikom novog vještačenja od strane vještaka J. Z. tužitelji upiru da su parcele 827/60 i put 827/61 (put uz more) formirani od osnovne č. zem. 827/27 koja je u vlasništvu tužitelja, a kada je prednica tužitelja prodala tuženiku predmetnu parcelu, da ju je prodala u određenim dimenzijama i to 25 m u visinu i 40 m u širinu s tim da visina počinje od puta koji je za tu potrebu dobio broj 827/61. Navodi da je u to vrijeme uz morsku obalu išao stari put, put oznake 827/61 da je formiran u pravcu starog puta te da ima širinu 2 m, a stari put da nikada nije širen do tih 2 m, te ističe da put koji je formiran preko č. zem. 827/27 sa sjeverne strane č. zem. 827/60 je vlasništvo tužiteljice i taj put da nikada nikakvim pravnim poslom niti bilo kakvom drugom manifestacijom volje nije ustupljen tuženiku na korištenje. Vještak Z., a kasnije i vještak B., u svojim vještvima potvrđuju da tuženik poduzetim radnjama ni na koji način nije zašao u nekretninu oznake č. zem. 827/27 te se njihove skice mjesta spora odnose na prikazivanje položaja starog puta uz more dočim ne prikazuju sjevernu stranu č. zem. 827/60, a što da bi bio predmet spora. Dakle, upravo su tužitelji ti koji od očevida obavljenog dana 29. svibnja 2015. uz sudjelovanje vještaka J. Z. postavljaju novu tezu, odnosno problematiku starog puta uz more da bi u svom podnesku od 4. listopada 2018. naveli kako je sporno u ovom postupku da li je tuženik izvodio građevinske radove na osnovnoj čestici u današnjem obliku, a ne kako se prolazilo preko nje prije 1968. godine te da položaj tog starog - kozjeg puta uz more uopće nije relevantan u ovoj pravnoj stvari, premda su dva vještaka provodila vještačenje upravo na te okolnosti. Međutim, unatoč tome sud drži da su svjedoci H. J., J. R. te Ž. F. iskazivali o širini tog starog kozjeg puta uz more, a koji je uostalom vidljiv na snimkama iz 1968. i 2005. godine od cca 1,5 do 2 m, svjedok R. navodi da se tim starim putem kao jedinim tu svojevremeno pred 100 godina prolazilo, da je širina tog puta bila takva da su tu prolazili magarci natovareni teretom, svjedok J. H. navodi da se taj put nalazi uz more poviše sika što uostalom je u svom iskazu potvrdio tada saslušan kao svjedok, a sada 1. tužitelj da katastarsku širinu puta nikada nitko nije osporavao niti je isti u toj širini upitan, da parcela tuženika ide na način da je ista položena uz put širine 2 m iza čega idu sike te more. To uostalom potvrđuje u svom iskazu i sam 1. tužitelj tada saslušavan kao svjedok. Slijedom svega izloženoga sud je kao mjerodavno cijenio vještvo vještaka P. G. držeći da je isto napravljeno sukladno pravilima struke, a iz kojeg vještva nedvojbeno proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva pod točkom 1. budući je isti u svom vještvu decidirano naveo da je unutar č. zem. 827/27 na terenu vidljiv deformirani teren zbog prolaska teške građevinske mehanizacije u smislu probijanja puta, a radi prilaza mjestu kopanja, međutim, da teren (put) deformiran prolazom bagera da se ne može smatrati građevinskim iskopom, dočim da rub građevinskog iskopa leži unutar č. zem. 827/60, radi čega je sud odbio dio tužbenog zahtjeva pod točkom 2. Vještak je nedvojbeno utvrdio kako je na terenu vidljiv i snimljen stari put, a sjeverno od tog starog puta da je izvršen proboj novog puta za prilaz nekretnini tuženika koji je označen na skici mjesta spora plavom šrafurom površine 73 m2, što da predstavlja dio č. zem. 827/27, da saslušavani svjedoci nisu iskazivali tj. nisu imali saznanja o probijanju novog puta izvršenog od strane tuženika, a sve za potrebe prilaza njegovoj nekretnini, već su se u svojim iskazima uglavnom osvrtali na postojanje starog puta uz more, dočim je svjedok J. R. u svom iskazu naveo da je nekretnina na kojoj se nalazi put (č. zem. 827/27) u vlasništvu obitelji H., 1. tužitelj tada saslušavan kao svjedok naveo je da je upravo on 2003. godine probio taj put, dočim je svjedok I. S. naveo kako je taj put probijen u svrhu postavljanja cijevi za vodu, dok mu nije poznato tko bi bio vlasnik č. zem. 827/27. Zaključno, u konkretnom slučaju sud drži da je tužitelj dokazao da predmet spora č. zem. 827/27 predstavlja njegovo vlasništvo te iz rezultata dokaznog postupka proizlazi kako je doista tuženik izvršio proboj novog puta za prilaz svojoj nekretnini zahvaćajući time nekretninu tužitelja u površini od 73 m2 čime je došlo do deformacije terena nastale djelovanjem građevinske mehanizacije.

 

Prema odredbi čl. 259. st. 1. ZPP-a sud rukovodi vještačenjem što znači da je odgovoran da se taj dokaz pravilno izvede u formalnom i sadržajnom smislu.

Odredbom čl. 261. st. 2. ZPP-a propisano je: „Ako se podaci vještaka o njihovu nalazu bitno razilaze, ili ako je nalaz jednog ili više vještaka nejasan, nepotpun ili u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima, a ti se nedostaci ne mogu ukloniti ponovnim saslušanjem vještaka, obnovit će se vještačenje sa istim ili drugim vještacima.

Odredbom st. 3. istog zakonskog članka propisano: "Ako u mišljenju jednog ili više vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnje ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, zatražit će se mišljenje drugih vještaka."

U konkrenom slučaju nakon nalaza i mišljenja prvog mjerničkog vještaka sud je proveo kontrolno vještačenje po još dva vještaka da bi u konačnici prihvatio prvi nalaz zbog čega se postavlja logično pitanje zašto je uopće izvodio dva kontrolna vještačenja i kako je mogao prihvatiti prvi nalaz i mišljenje jer provođenje kontrolnih vještačenja samo po sebi, u smislu citirane procesne odredbe, podrazumijeva da prethodni nalaz mjernika ima takvih proturječnosti i nedostataka zbog kojih se na njemu ne može temeljiti sudska odluka.

Prema stabilnoj sudskoj praksi (v. odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1647/2001 i Gzz 326/2001 i Rev 2805/1999) u situaciji kada postoje potpuno suprotni nalazi vještaka sud treba ove proturječnosti pokušati otkloniti saslušanjem ovdje čak trojice vještaka, a u slučaju nemogućnosti mora se provesti nadvještačenje.

Propustivši postupiti na taj način takvim postupanjem počinjena je relativno bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 261. st. 2. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje - ZPP) na koju se upire u žalbi jer je bila od utjecaja na zakonitost pobijane odluke (v. odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 57/1991, Rev 1647/2001 i Revr 510/2008).

Pri tome nije odlučno što tužitelji nisu predlagali postupanje slijedom citirane procesne odredbe stoga što prema izričaju odredbe uklanjanje proturječnosti između nalaza i mišljenja vještaka obvezuje sud neovisno o dispozicijama stranaka, a pravila o teretu dokazivanja mogu doći do primjene tek kada sud u postupku rješenjem odredi uklanjanje proturječnosti.

Time je počinjena i apsolutno bitna povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a na koju ovaj sud pazi i po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a budući se zbog protuslovlja presuda ne može ispitati i predstavlja samovoljno i arbitrarno postupanje suda što mora sankcionirati ovaj sud jer su ovako dani nalazi i stručna mišljenja međusobno proturječni i ne mogu se koristiti kao valjani dokazni osnov i pouzdan izvor sudskom zaključku i sudskoj odluci o tome da li tuženik neosnovano svojata prijepor.

Ovo tim više jer se potonja dva vještaka, zbog odsutnosti određenog zadatka, pitanja i objašnjenja koja je primarno sud trebao postaviti u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev, nisu određeno ni bavili prijeporom pa se vještak J. Z. bavio samo nekadašnjom „kozjom“ stazom uz more (list spisa 127), a D. B. stanjem zemljišta tužitelja uz sjevernu među nekretnine tuženika (list spisa 166), dok sud prihvaća prvi nalaz vještaka mjernika P. G. na listu spisa 62 iako je vještak povodom prigovora upravo tužitelja morao ponovno izaći na lice mjesta bez suda temeljem čega je sačinio dopunski nalaz i skicu na listu spisa 91 koja se razlikuje od prethodne koja je temelj judikata.   

Slijedom navedenog obrazloženja valjalo je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke, s time da će se zbog naravi procesne povrede glavna rasprava održati pred drugim sucem/sutkinjom pojedincem (čl.371. ZPP-a).

S obzirom da se nesuglasnost vještaka mjernika ne može otkloniti njihovim ponovnim saslušanjem budući su nepomirljivi sud prvog stupnja će biti dužan, u smislu čl. 377. st. 2. ZPP-a, odrediti odlučujuće nadvještačenje po četvrtom vještaku (v. odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 243/2012) koji će dati nalaz i mišljenje vodeći računa o rezultatima očevida koji će sud obaviti uz njegovu nazočnost i na kojem će saslušati svjedoke D. H. i J. (J.) R. koji su bili nazočni diobi 1992. godine i svjedočili iskolčenju nekrenine tuženika i pozvati da pokažu sukladno tome međe između čest. zem. 827/27 i 827/91, s time da će mjernik imati u vidu stanje cijelog spisa, posebno bitne okolnosti oko kojih su se u potpunosti razišli raniji vještaci, kako bi se utvrdilo i na skici lica mjesta prikazalo likom i slovima na kojoj se nekretnini nalazi bagerima devastirani dio zemljišta između čest. zem. 827/91 i južne međe čest. zem. 827/27, osim toga morat će se imati u vidu i način kako je J. R. ogradio svoju nekreninu prema spornoj međi prema tužiteljima i „kozjoj“ stazi (č. zem. 827/61) jer su njegove međe i međe tuženika 1992. godine označene pravocrtno, te pozvati tužitelje da polože iznos potreban za podmirenje troškova kontrolnog dopunskog vještačenja jer je teret dokaza i dalje na njima u smislu čl. 219. st. 1. ZPP-a. Odluka o troškovima žalbenog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

                                                        U Zadru, 16. srpnja 2019.

 

 

                                                                                                                   PREDSJEDNICA VIJEĆA

 

                                                                                                                         Marina Tanta