Broj: K-414/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Općinski sud u Splitu, po sucu pojedincu tog suda Vuki Adžiću Kataliniću, uz sudjelovanje zapisničarke Branke Maltež, u kaznenom postupku protiv okrivljenika M. Z. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 129. st. 3. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 11/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06 i 110/07, dalje: KZ/97), povodom optužnog akta Općinskog državnog odvjetništva u Splitu br. K-DO-4132/08 od 30. lipnja 2009., nakon javno provedene rasprave 21. rujna 2016., u nazočnosti okrivljenika pod 1) M. Z. i pod 2) S. Z., branitelja za okr. pod 1) Ž. O. i za okr. pod 2) M. K., odvjetnika u S., te zamjenika ODO-a u Splitu Joze Šanića, dana 26. rujna 2016. objavio je i

 

p r e s u d i o   j e

 

Na temelju čl. 453. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, dalje: ZKP/08),

 

OKRIVLJENICI: POD 1) M. Z., sin pok. J.-V. i pok. M. rođene P., rođen … u I., s prebivalištem u …., sa završenom srednjom stručnom spremom, po zvanju KV vozač i rukovalac građevinskih strojeva, državljanin RH, umirovljenik, s primanjima u iznosu od 3.000,00 kn, neoženjen, bez djece, sudionik Domovinskog rata, drugi kazneni postupak se protiv njega ne vodi, neosuđivan,

 

POD 2) S. Z., sin pok. J.-V. i pok. M. rođene P., rođen ….. u I., s prebivalištem u ……, državljanin RH, sa završenim pet razreda osnovne škole, umirovljenik, s primanjima u iznosu od 1.700,00 kn, neoženjen, bez djece, sudionik Domovinskog rata, drugi kazneni postupak se protiv njega ne vodi, neosuđivan,

 

OSLOBAĐAJU SE OD OPTUŽBE

 

okr. pod 2) S. Z.

 

1. da bi 13. kolovoza 2008., u poslijepodnevnim satima, u G. D., na području G. I., iz dvorišta svoje obiteljske kuće, s ciljem da ju ustraši, prijetio M. Z. da će je ubiti, nju i njenu obitelj, te da će ih, kada dođe njegov brat M. sve zaklati i poubijati,

dakle, da bi drugome ozbiljno prijetio da će ih usmrtiti, a djelo je počinjeno prema većem broju osoba,

 

okr. pod 1) M. Z.

 

2. da bi 13. kolovoza 2008., oko 22,30 sati, u G. D., na području G. I., s dvorišta svoje obiteljske kuće, s ciljem da ih ustraši, prijetio M. Z. i njenoj obitelji na način da je vičući i prijetećim glasom prema M. Z. rekao, a u tome ga vičući i prijetećim gestama podržavali i ostali okrivljeni, da će ubiti nju i njenu djecu, da će na njih baciti bombu i da će ih zaklati, da će dati njoj i policiji, što je kod imenovane i njene malodobne djece izazvalo osjećaj straha i nesigurnosti,

 

dakle, da bi drugome ozbiljno prijetio da će ih usmrtiti, a djelo je počinjeno prema većem broju osoba,

 

pa da bi time okr. pod 1) M. Z. radnjom navedenom pod t. 2. i okr. pod 2) S. Z. radnjom navedenom pod t. 1. počinili po jedno kazneno djelo protiv slobode i prava čovjeka i građanina - prijetnje – djelo opisano i kažnjivo po čl. 129. st. 3., u vezi sa st. 2. KZ/97.

 

Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka idu na teret proračunskih sredstava suda.

 

Obrazloženje:

 

Općinsko državno odvjetništvo u Imotskom podiglo je pred Općinskim sudom u Imotskom optužnicu br. K-DO-132/08 od 30. lipnja 2009. protiv okrivljenika pod 1) M. Z., pod 2) S. Z., pod 3) A. Z. i pod 4) S. Z., zbog kaznenih djela iz čl. 129. st. 3. i dr. KZ/97.

 

Presudom tog suda br. K-115/09 od 10. siječnja 2012. okrivljenici pod 1) M. Z. i pod 4) S. Z. proglašeni su krivima zbog počinjenja po jednog kaznenog djela prijetnje iz čl. 129. st. 3., u vezi sa st. 2. KZ/97 (t. I. izreke), zatim je okr. pod 2) S. Z. oslobođena od optužbe za kaznena djela iz čl. 129. st. 3., u vezi sa st. 2. KZ/97 (t. II. izreke), dok su okrivljenici pod 3) A. Z. i pod 4) S. Z. oslobođeni od optužbe za kazneno djelo iz čl. 129. st. 3., u vezi sa st. 2. KZ/97 (t. III. izreke).

 

Rješenjem Županijskog suda u Splitu br. Kž-586/12 od 8. studenog 2012. potonja presuda je ukinuta u odnosu na okrivljenike pod 1) M. Z., pod 2) S. Z. i pod 4) S. Z. (t. I. i II. izreke) te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, dok prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena u odnosu na okr. pod 3) A. Z. i pod 4) S. Z. (t. III. izreke).

 

Rješenjem Vrhovnog suda RH br. Su-IV-272/14-4 od 28. ožujka 2014. za postupanje u ovom predmetu, kao drugi stvarno nadležni sud, određen je Općinski sud u Splitu, pred kojim sudom je zastupanje optužbe preuzelo ODO u Splitu pod br. K-DO-4132/08. Uredujući sudac je spis zaprimio u rad 6. lipnja 2014.

 

Optužni akt je izmijenjen na raspravama od 12. ožujka 2015. (list 68 spisa) i 14. prosinca 2015. (list 82/2 spisa).

Rješenjem ovog suda br. K-414/14 od 14. prosinca 2015. (listovi 87-88) obustavljen je kazneni postupak u odnosu na okr. pod 2) S. Z., zbog kaznenih djela iz čl. 129. st. 3., u vezi sa st. 2. KZ/97, a koje rješenje je postalo pravomoćno 2. veljače 2016.

 

Na raspravi održanoj 8. srpnja 2016., koja je zbog proteka zakonskog roka od 3 mjeseca počela iznova, okrivljenici pod 1) M. Z. i pod 2) S. Z., prilikom očitovanja o optužnom aktu, izjavili su da se ne smatraju krivima za kaznena djela koja im se stavlja na teret te da će svoje obrane dati na kraju dokaznog postupka.

 

U daljnjem tijeku postupka ispitani su svjedoci A. Z. pok. M., A. Z. pok. J.-V. i M. M..

 

              Potom su, po čl. 431. st. 1. t. 7. ZKP/08, pročitani iskazi svjedoka ispitanih pred istim sucem V. Z., M. Z., J. Z. i S. Z. (listovi 91-93 spisa).

 

U dokazne svrhe pročitan je i pregledan dopis ODO u Imotskom od 9. ožujka 2009. (listovi 100-102 spisa).

 

              Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

 

              Na kraju dokaznog postupka, a prije ispitivanja okrivljenika, pročitani su njihovi izvaci iz kaznene evidencije (listovi 122-123 spisa).

 

Iznoseći svoju obranu pred istražnim sucem Županijskog suda u Splitu 21. siječnja 2009. (list 32 spisa I Kir-695/08), okr. pod 1) M. Z. naveo je da su apsolutno netočni navodi da je on 13. kolovoza 2008. prijetio M. Z. smrću kao i njenom malodobnom sinu, jer on te prigode nije ni bio u mjestu, bio je u M.. Inače, M. Z. je njegova susjeda koja ga je vjerojatno prijavila zbog činjenice da je on ugradio vrata na svojoj garaži, inače, sporovi između njihovih obitelji zbog imovinskopravnih odnosa traju već 30-ak godina što je razlog svemu. Nije točno da su njegove sestre S. i A. te brat S. istoj prijetili smrću, kao i njenom malodobnom sinu.

 

Na raspravi održanoj pred Općinskim sudom u Imotskom 5. listopada 2011. (listovi 34-35 spisa), okr. pod 1) M. Z. još je naveo da je u kritično vrijeme bio na nogometnom igralištu u L. na nogometnom turniru.

 

Na raspravi održanoj pred ovim sudom 21. rujna 2016. (list 125/2 spisa) okr. pod 1) M. Z. dalje je naveo da stoji iza svega što je do sada izjavio, njega se nepravedno progoni na temelju optužbi koje su "privatno sastavljene". Nogometni turnir koji je spominjao bio je upravo dana kad se zbio ovaj događaj, dakle, 13. kolovoza 2008. Tog je dana došao kući u jedan sat iza ponoći, što su već rano jutarnji sati 14. kolovoza 2008. Kad je te prilike došao kući, njegovi ukućani mu nisu pričali što se dogodilo tog dana. Inače okr. je tog istog dana iz B. V. došao kući u 10 sati navečer i potom je odmah otišao na ovaj nogometni turnir. Dakle, što se toga dana zbilo on ne zna i ne zanima ga, ali može pretpostaviti. Svađe između njihovih obitelji su bile učestale godinama, rekao bi da bi svaka 2-3 dana dolazilo do neke svađe.

 

Okr. pod 2) S. Z., iznoseći svoju obranu pred istražnim sucem Županijskog suda u Splitu 21. siječnja 2009. (list 34 spisa I Kir-695/08), naveo je da je netočno što se tereti njega, njegovog brata M. kao i sestre S. i A. da su tijekom srpnja i kolovoza 2008. prijetili M. Z. kao i njenoj malodobnoj djeci, da će ih ubiti, zaklati, baciti bombe i sl. To su sve izmišljotine. Naime, između njihovih obitelji je dugogodišnji spor oko imovine i stoga im se potonja sveti na taj način. Inače, M. ima rodbinu u MUP-u u I., pa i to koristi da bi ih prijavljivala, iako je sve što im ona stavlja na teret neistina, a s druge strane ona je konfliktna osoba, kao i njena svekrva, one često vrijeđaju njegovu obitelj.

 

Dajući obranu pred Općinskim sudom u Imotskom 14. lipnja 2011. (list 31 spisa), okr. pod 2) S. Z. dalje navodi da je on u večernjim satima, dakle, u vrijeme kada mu se stavlja na teret da je počinio kazneno djelo, otišao spavati, a što se tiče navoda iz optužnog akta u odnosu na događaj od 13. kolovoza 2008. u poslijepodnevnim satima, tvrdi da je on, po dolasku iz S., dok je sjedio ispred svoje kuće, od M. Z. upitan "Zašto si došao iz Splita", nakon čega mu je kazala da se vrati u S., jer da to nije njegovo. On je tada sjedio u svom dvorištu pod orahom. Očevidaca ovog događaja nije bilo, odnosno u to vrijeme i na tom mjestu bila je A. Z., svekrva M. Z., koja ga je također napadala i vrijeđala.

 

Na raspravi održanoj pred ovim sudom 21. rujna 2016. (list 125/2 spisa) okr. pod 2) S. Z. također je naveo da tog dana, kad je sjedio pred kućom i kad mu je M. nešto dobacila, išao je leći navečer oko 9 sati, dakle, nije dočekao brata M. kad se vratio iz B. V.. Nakon što je otišao na spavanje, nije čuo nikakvu svađu, nije se uopće budio sve do pet sati ujutro, tako da ne zna što se u međuvremenu događalo.

 

Nakon tako provedenog dokaznog postupka te ocjene svakog dokaza pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, sud je zaključio da djelo za koje se okr. pod 2) optužuje po zakonu nije kazneno djelo (t. 1. izreke), odnosno da nije dokazano da je okr. pod 1) počinio kazneno djelo za koje se optužuje (t. 2. izreke).

 

Naime, kazneno djelo prijetnje iz čl. 129. st. 3., u vezi sa st. 2. KZ/97, koje se okrivljenicima optužnim aktom stavlja na teret, čini onaj tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti ili oduzeti slobodu, ili joj nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem ili drugim opasnim sredstvom, ili joj uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak, a djelo je počinjeno prema službenoj ili odgovornoj osobi u svezi s njenim radom ili položajem, ili prema većem broju osoba, ili ako je prouzročilo veću uznemirenost građana, ili ako je osoba kojoj se prijeti zbog toga dulje vrijeme stavljena u težak položaj, ili ako je počinjeno u sastavu grupe ili zločinačke organizacije.

 

Konkretno, okrivljenicima se stavljaju na teret događaji od 13. kolovoza 2008., i to okr. pod 2) S. Z. da bi, u poslijepodnevnim satima, u Z. G. D., iz dvorišta svoje obiteljske kuće, s ciljem da ju ustraši, prijetio M. Z. da će „ubiti, nju i njenu obitelj“, te da će ih, kada dođe njegov brat M. „sve zaklati i poubijati“ (t. 1. izreke), a okr. pod 1) M. Z. da bi, oko 22,30 sati, u G. D., iz dvorišta svoje obiteljske kuće, s ciljem da ih ustraši, prijetio M. Z. i njenoj obitelji na način da je vičući i prijetećim glasom prema M. Z. rekao, a u tome ga vičući i prijetećim gestama podržavali i ostali okrivljeni, da će „ubiti nju i njenu djecu, da će na njih baciti bombu i da će ih zaklati, da će dati njoj i policiji“, što bi kod imenovane i njene malodobne djece izazvalo osjećaj straha i nesigurnosti (t. 2. izreke).

 

Dakle, u oba slučaja okrivljenicima se stavlja na teret da bi drugome ozbiljno prijetili da će ih usmrtiti, a djela bi bila počinjena prema većem broju osoba, čime bi bila počinjena kaznena djela iz čl. 129. st. 3., u vezi sa st. 2. KZ/97. Pojam „veći broj osoba“ zakon ne definira (u čl. 89. st. 20., 21. i 22. KZ/97 nalaze se definicije pojmova „više osoba“, „skupina ljudi“ i „grupa ljudi“), pa sud smatra da pojam „veći broj osoba“ treba tumačiti kao 3 ili više osoba.

 

Dalje sud zaključuje kako je, da bi ovo kvalifikatorno obilježje bilo ostvareno, potrebno da su, osim oštećenika, još najmanje dvije osobe prisutne i da su čule prijetnju koja se i na njih odnosi, jer ako bi prijetnja bila izrečena samo jednoj osobi, a odnosi se na više osoba, onda se radi o posebnom modalitetu kaznenog djela prijetnje da će „njoj bliske osobe usmrtiti“ iz čl. 129. st. 2. KZ/97, a ne o kvalificiranom obliku iz čl. 129. st. 3. KZ/97.

 

U odnosu na kazneno djelo navedeno pod t. 1. izreke, za istaknuti je da se već u činjeničnom opisu, kako je koncipiran u izmijenjenom optužnom aktu, navodi da bi okr. pod 2) S. Z. prijetio (samo) oštećenici M. Z., dakle, ona se spominje u jednini, pri čemu se ne navodi da je to počinjeno u prisutnosti nekog drugog, iz čega proizlazi da mu se, premda u pravnom opisu i pravnoj oznaci stoji kvalificirani oblik prijetnje iz čl. 129. st. 3. KZ/97, zapravo stavlja na teret kazneno djelo prijetnje iz čl. 129. st. 2. KZ/97.

 

Međutim, za potonje kazneno djelo zapriječena je kazna zatvora do 1 godine, što znači da je, prema čl. 19. st. 1. al. 5., u vezi s čl. 20. st. 6. KZ/97, rok apsolutne zastare kaznenog progona 6 godina, a kako bi kazneno djelo bilo počinjeno 13. kolovoza 2008., jasno je da je apsolutna zastara ovdje nastupila 13. kolovoza 2014.

 

Napominje se da je u međuvremenu stupio na snagu novi Kazneni zakon (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, skraćeno: KZ/11), prema kojem je, kod kaznenih djela s ovako zapriječenom sankcijom (čl. 81. st. 1. al. 6.), rok zastare također 6 godina, s tim da, prema čl. 81. st. 3. KZ/11, ako je prije proteka tog roka donesena prvostupanjska presuda, zastara kaznenog progona produljuje se za dvije godine. No budući da je ovdje presuda br. K-115/09 donesena 10. siječnja 2012., dakle, prije stupanja na snagu KZ/11 (1. siječnja 2013.), sud smatra kako se ovo produljenje ne može primijeniti te da je zastara nastupila kako je prije navedeno - 13. kolovoza 2014. Ali kada bi se ovo produljenje roka zastare i primijenilo, zastara bi opet nastupila prije donošenja presude, i to 13. kolovoza 2016.

 

Stoga se nije trebalo upuštati u utvrđenje činjeničnog stanja, već je, u odnosu na ovu točku izreke, okr. pod 2) S. Z. valjalo osloboditi od optužbe, u skladu s čl. 453. t. 1. ZKP/08, jer djelo koje mu se stavlja na teret po zakonu nije kazneno djelo, a budući da iz činjeničnog opisa kaznenog djela (kojim je sud jedino vezan) proizlazi da mu se stavlja na teret blaži oblik kaznenog djela, a za koji je dalje utvrđeno da je nastupila zastara kaznenog progona.

 

U odnosu na t. 2. izreke, u postupku je bilo prijeporno je li okr. pod 1) M. Z. predmetnog dana, oko 22,30 sati, u G. D., s dvorišta svoje obiteljske kuće, prijetio M. Z. i njenoj obitelji, odnosno njenoj djeci, pa ako jest, kojim riječima i s kojom namjerom.

 

Za razliku od okr. pod 1) M. Z., koji poriče da je u inkriminirano vrijeme uopće bio na mjestu događaja, oštećenica M. Z. (listovi 35 i 92), u odnosu na ovaj događaj, u bitnom navodi da je tog dana, u večernjim satima, negdje oko 22-23 sata, nakon što se vratila iz V., ispred svoje kuće zatekla svog supruga, koji joj je kazao da čeka svog rođaka M. Z., da bi s njime popričao o sukobu između njihovih obitelji, odnosno o ponašanju sestara i brata M. Z.. Dok se nalazila u svojoj spavaćoj sobi, čula je kako M. Z., dok se nalazio u dvorištu svoje obiteljske kuće, njoj prijeti, odnosno njenoj obitelji, rekavši da će ih likvidirati s lica zemlje, da će ih sve izrešetati iz kuće, da će baciti bombu, da će ih poklati. Također je tada S. Z. vikala da će ih poklati, a istovremeno je uputila više uvredljivih riječi, kako prema njoj, tako i prema njenoj obitelji. A. Z. ju je vrijeđala. S. Z. je vičući prijetio kazavši da će im odrubiti glave i da mu za to ne treba M.. To je trajalo negdje od oko 23 sata, možda malo iza 23 sata, pa sve do iza ponoći. Tada je ona, ne samo čula, nego i vidjela njih sve četvero, svi su se nalazili u dvorištu svoje obiteljske kuće, po njemu su "letali" i galamili. Te osobe koje su izgovarale prijetnje to nisu konkretizirale navođenjem imena, ali se govorilo sredit ću nju i njega, pa oštećenica smatra kako je jasno da se misli na nju i na njenog muža ili svekra, osim toga, govorilo se da će ih srediti sve, pa je njen zaključak bio da se misli na njenu obitelj. Prilikom izgovaranja ovih riječi od strane M., on je mogao vidjeti oštećenicu i njenu svekrvu, jer su se one nalazile na prozoru kuće u njenoj sobi, koji prozor gleda na njihovo dvorište, a izlazila je i na balkon. Pretpostavka oštećenice je da, kad je M. došao kući, ostali članovi njegove obitelji vjerojatno su mu ispričali što se ranije tog dana dogodilo, pa je moguće da je zbog toga tako reagirao. Njena svekrva nije izlazila na balkon, plakala je.

 

Svjedokinja A. Z., kći pok. M. (listovi 40 spisa I Kir-695/08 i 119-120 glavnog spisa), vezano za ovaj događaj, u osnovi tvrdi da je ona svekrva oštećenice M. Z., koja s njom živi u istoj kući. Dana 13. kolovoza 2008. navečer, kada je došao M. Z., prijetio je njenoj nevjesti M. da će je ubiti, da će baciti bombu na njihovu kuću, da će ubiti i M. i djecu. U tom trenutku se svjedokinja nalazila u spavaćoj sobi te je otvarala grilje zbog ljetne vrućine i kad je došla na prozor čula je ove povike o kojima je govorila, da će "ubit, zapalit" itd. Je li prilikom te vike netko spominjan imenom i prezimenom, ne može se sjetiti zbog proteka vremena. Kad se kaže baciti bombu na kuću, svjedokinja zaključuje da se misli na sve koji su u kući. To što je rečeno, ona je shvatila ozbiljno, postavlja pitanje kako bi to drukčije shvatila. U momentu kad je čula ove riječi o kojima je prethodno govorila, njena nevjesta M. Z. nalazila se u kući.

 

Svjedok S. Z. (listovi 37 i 92-93 spisa) navodi da se zbog proteka vremena ne može sjetiti svih pojedinosti događaja koji su predmet ovog postupka. Zna da su dana 13. kolovoza 2008. kako u poslijepodnevnim tako i u večernjim satima bile izrečene prijetnje od obitelji okrivljenika Z.. S obzirom na to da su oni svi u glas prijetili i vikali ne može se očitovati tko je od njih uputio određenu prijetnju njegovoj obitelji. Upitan je li baš bio prisutan ovim događajima 13. kolovoza 2008., odgovorio je kako on to ništa precizno ne može kazati, jer je u starijim godinama, od njegovog zadnjeg iskaza prošlo je više od četiri godine, i tada se slabo sjećao, a danas još manje.

 

Svjedok J. Z. (listovi 37 i 92/2) o predmetnom događaju nije imao saznanja, jer nije ništa čuo, kao što o tome nisu imali saznanja ni svjedoci V. Z. (listovi 35-36 i 91/2) te M. M. (listovi 41 i 120).

 

Svjedokinja A. Z. (list 120/2), kći pok. J.-V., s druge strane, navodi da je kritičnog dana navečer bila u kući, a bila je i njena sestra S., brinuli su se za njihovu majku, koja je tada bila na samrti, brat S. je išao leći, a brat M. je još bio u P. D. na turniru. Te večeri uopće nije bilo nikakvog verbalnog ili drugog sukoba s M., tek kasno se njen brat M. vratio, tako da nije točno da je netko od njene braće tada prijetio M.. Kad je njen brat M. došao kući, ona mu je ispričala što se toga dana dogodilo, ali on nakon toga nije na bilo koji način reagirao, pa tako ni da bi se eventualno verbalno sukobio s potonjom.

 

Razmatrajući ovakve iskaze sudionika u postupku, sud vjeruje svjedočenju oštećenice M. Z., jer je ono uvjerljivo, detaljno i potkrijepljeno iskazima svjedoka A. Z. pok. M. i S. Z., dok obranu okr. pod 1) M. Z. sud ne prihvaća, kao neuvjerljivu i usmjerenu na njegovu ekskulpaciju, kao ni iskaz svjedokinje A. Z. pok. J.-V., kao pristran, jer ona očito želi zaštititi svog brata, potvrđujući njegovu obranu.

 

Međutim, iz prihvaćenih dokaza vidljivo je da oštećenica M. Z. tvrdi kako je prijetnje okr. pod 1) M. Z. čula dok je bila u spavaćoj sobi, da se nisu spominjala imena, da je tada njena svekrva A. Z. pok. M. bila na prozoru, a ne navodi da su djeca bila tu i ovo čula, zatim potonja svjedokinja potvrđuje da je bila na prozoru kad je čula prijetnje, dok ostali svjedoci o ovome nisu imali detaljnijih saznanja, pa je za zaključiti da su predmetne prijetnje bile izrečene samo M. i A. Z. pok. M..

 

Kod takvog stanja stvari, sud utvrđuje kako nije dokazan dio navoda iz činjeničnog opisa izmijenjenog optužnog akta da bi na mjestu događaja bila djeca oštećenice i čula prijetnje, već su tamo bile prisutne samo prethodno spomenute dvije osobe, što znači da nije ostvareno kvalifikatorno obilježje iz čl. 129. st. 3. KZ/97, u smislu nazočnosti većeg broja osoba kao adresata izrečenih prijetnji, tako da se u konkretnom slučaju može raditi samo o kaznenom djelu iz čl. 129. st. 2. KZ/97.

 

Međutim, kako je već elaborirano za radnju navedenu pod t. 1. izreke, a budući da je i ova radnja pod t. 2. izreke počinjena istog datuma, za nju je također nastupila zastara kaznenog progona dana 13. kolovoza 2014..

 

Stoga se nije trebalo upuštati u daljnje razmatranje prijepornih pitanja, već je, u odnosu na ovu točku izreke, okr. pod 1) M. Z. valjalo osloboditi od optužbe, u skladu s čl. 453. t. 3. ZKP/08, jer nije dokazano da je počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, već iz izvedenih dokaza proizlazi da je počinjen teret blaži oblik tog kaznenog djela, a za koji je dalje utvrđeno da je nastupila zastara kaznenog progona.

 

S obzirom na takvu odluku, troškovi kaznenog postupka idu na teret proračunskih sredstava suda (čl. 149. st. 1. ZKP/08).

 

Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci.

 

U Splitu, 26. rujna 2016.