Broj: Kž 484/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. B., zbog kaznenog djela iz čl. 230 st. 2 Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 14. lipnja 2016 godine broj K-34/16, u sjednici održanoj 27. rujna 2016 godine,

p r e s u d i o   j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. D. B. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

              Presudom Županijskog suda u Zagrebu proglašen je krivim opt. D. B. zbog kaznenog djela iz čl. 230 st. 2 KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine.

              Na temelju čl. 54 KZ/11 optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, kao i svako oduzimanje slobode u vezi s kaznenim djelom od 1. siječnja 2016 godine pa nadalje.

              Na temelju čl. 69 KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati najdulje tri godine.

              Na temelju čl. 158 st. 2 Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda i 143/12 - dalje u tekstu: ZKP/08) ošt. TD L.-G. d.o.o. dosuđuje se u cijelosti imovinskopravni zahtjev u ukupnom iznosu od 980,00 kuna te se opt. D. B. obvezuje uplatiti navedeni iznos oštećeniku u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe.

              Na temelju čl. 148 st. 1 ZKP/08 optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145 st. 2 t. 1 ZKP/08 u iznosu od 4.720,00 kuna.

              Protiv ove presude podnijeli su žalbe državni odvjetnik i opt. D. B. po branitelju J. M. odvjetniku iz Z.

              Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, preinači prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na način da optuženika osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju.

              Opt. D. B. se žali zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali i zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu, te odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, preinači prvostupanjsku presudu na način da ga oslobodi od optužbe, odnosno da mu „odredi blažu kaznu zatvora od dosuđene, time da bi se 2/3 kazne izvršavale u zatvoru, a 1/3 u vidu obvezne mjere liječenja ambulantno“, a podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje „s naputcima iznesenim u ovoj žalbi“.

              Odgovori na žalbe nisu podneseni.

              U skladu s odredbom čl. 474 st. 1 ZKP/08 spis je dostavljen na razgledavanje Državnom  odvjetništvu Republike Hrvatske.

              U odnosu na žalbu optuženika u dijelu u kojem se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, potrebno je odmah istaknuti da po odredbi čl. 464 st. 7 ZKP/08 žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može podnijeti optuženik koji se izjasnio da se smatra krivim, osim ako je za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude ili, u ovom slučaju, ako se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne i u vezi s troškovima kaznenog postupka. Kako se optuženik u odnosu na optužbu izjasnio da se smatra krivim, to po citiranoj zakonskoj odredbi, te s obzirom i na nepostojanje zakonom predviđenih iznimki, žalba optuženika u tom dijelu nije dopuštena, pa stoga po ovom drugostupanjskom sudu taj dio žalbe nije ni razmatran.

Žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona uvodno istaknutu, optuženik nije u žalbi obrazložio, pa je presuda u tom dijelu ispitana po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 476 st. 1 ZKP/08, pri čemu je utvrđeno da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon.

              Na odluku o kazni u odnosu na žalbe državnog odvjetnika i optuženika

              Suprotno tvrdnjama državnog odvjetnika u žalbi, sud prvog stupnja pravilo je cijenio dosadašnju osuđivanost optuženika kao otegotnu okolnost, no pritom valjano imao u vidu kao olakotnu okolnost priznanje djela i izraženo žaljenje, čemu treba pridodati da je tempore criminis po zaključku vještaka psihijatra bio u blažem stupnju smanjeno ubrojiv. Pritom, s obzirom na dosadašnje kriminogeno ponašanje optuženika, njegov navod u žalbi, da mu treba kao olakotnu okolnost vrednovati činjenicu da ima staru i bolesnu baku i da će se ubuduće baviti poštenim poslom, u cijelosti je neosnovan, jer je očito da se optuženik o baki do sada nije brinuo, a ponašanje u skladu sa zakonom jedna je od predviđenih svrha kažnjavanja u resocijalizaciji. Stoga je po stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izrečena kazna zatvora u trajanju od četiri godine primjerena svim olakotnim i otegotnim okolnostima, te težini djela, pa je tako izrečenom kaznom moguće ostvariti sve zakonom predviđene svrhe kažnjavanja.

              Neosnovan je prigovor u žalbi optuženika kako nije bilo svrhe da se oštećeniku dosuđuje imovinskopravni zahtjev, kada je optuženiku već oduzet novac, jer se radi o privremenom oduzimanju predmeta, kako to proizlazi iz potvrde od 1. siječnja 2016 godine izdane u VII PP Z. PU Z. na listu 19 spisa.

              Također nije osnovana žalba optuženika niti u dijelu koji se odnosi na odluku o troškovima kaznenog postupka s tvrdnjom da je nezaposlen i bez ikakvih prihoda, pa troškove vještačenja nije u mogućnosti platiti, kada iz njegovih vlastitih navoda proizlazi da je bio zaposlen s redovnim primanjima, zbog čega je prvostupanjski sud  opravdano zaključio da je u mogućnosti platiti troškove vještačenja. 

              U skladu s odredbom čl. 478 ZKP/08 ispitana je odluka o sigurnosnoj mjeri obveznog liječenja od ovisnosti iz čl. 69 KZ/11, te utvrđeno da je ova mjera utemeljena  u potpunosti na nalazu i mišljenju vještaka psihijatra, što je u dovoljnoj mjeri obrazloženo u prvostupanjskoj presudi.  

Kako Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 476 st. 1 t. 1 i 2 ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se pazi po službenoj dužnosti, a niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, to je po odredbi čl. 482 ZKP/08 presuđeno kao u izreci. 

U Zagrebu 27. rujna 2016 godine