Broj: Kž 486/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. T. V., zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br.  125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u K. od 30. lipnja 2016. godine, br. K-8/16, u sjednici održanoj 28. rujna 2016. godine,

p r e s u d i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba opt. T. V. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Županijski sud u Karlovcu, presudom od 30. lipnja 2016. godine, br. K-8/16 proglasio je krivim opt. T. V., zbog kaznenog djela protiv imovine, razbojništva iz čl. 230. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 i na temelju čl. 230. st. 2. KZ/11 osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od četiri (4) godine, u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunao vrijeme lišenja slobode od 21. ožujka 2016. godine, pa nadalje.

Na temelju čl. 148. st. 1. i st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj  152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je obvezan na platež troškova kaznenog postupka sudu u paušalnom iznosu od 2.000,00 kn, te troškova postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 8. ZKP/08 koji će biti naknadno utvrđeni posebnim rješenjem.

Protiv te presude žali se optuženik po branitelju J. J., odvjetniku iz K., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinači u pogledu izrečene kazne.

Žalbu podnosi i optuženik osobno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Optuženik se u žalbi podnesenoj po branitelju žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ali ne navodi koju postupovnu povredu iz čl. 468. ZKP/08 nalazi ostvarenom, već samo paušalno navodi da je presuda proturječna razlozima presude čime ukazuje na povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

Navedena povreda nije ostvarena, jer nema proturječja između izreke pobijane presude i njezina obrazloženja.

Stoga žalba optuženika nije osnovana u tom dijelu, a ispitivanjem pobijane presude na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 nije utvrđeno da bi bila ostvarena koja od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Optuženik se u obje podnesene žalbe žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja međutim, s obzirom da se optuženik u odnosu na optužnicu izjasnio da se smatra krivim, ne može podnijeti žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako je to propisano u čl. 464. st. 7. ZKP/08.

U tom dijelu žalbe optuženik ističe da nije porezao oštećenicu J. G. u predjelu leđa, pa mu se podredno ukazuje da je pored optuženikovog očitovanja o optužnici da se smatra krivim navedena činjenica utvrđena i iz iskaza same oštećenice, koji je suglasnošću stranaka pročitan na raspravi, a drugih dokaznih prijedloga u tom pravcu stranke nisu stavljale.

Neprihvatljiva je žalbena tvrdnja da je optuženik "pravni laik", pa da se priznanje ne može "sagledavati bez zadrške".

Naime, optuženik je već od prvog ispitivanja imao branitelja, najprije po službenoj dužnosti, a zatim je tog istog branitelja opunomoćio (list 103 spisa) i isti mu je tijekom postupka pružao pravnu pomoć, pa tako i u pogledu načina obrane.

S obzirom da je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjen kazneni zakon u pogledu pravne oznake djela, nije osnovana žalba niti iz tog žalbenog osnova. Naime, s obzirom na očitovanje optuženika o optužnici te iskaze saslušanih svjedoka M. N. i J. G., da je optuženik s novcem u vrećici izašao iz trgovine i tek vani savladan, osnovan je zaključak prvostupanjskog suda da djelo nije ostalo u pokušaju.

Ispitujući presudu u tom dijelu na temelju čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

Optuženik se žali i zbog odluke o kazni smatrajući da je priznanje optuženika nedostatno vrednovano, u čemu također nije u pravu.

Naime, pravilno je prvostupanjski sud vrednovao sve utvrđene okolnosti o kojima ovisi odabir vrste i visine kazne i pravilno zaključio da otegotne okolnosti imaju takav značaj da opravdavaju izricane kazne nešto iznad zapriječenog minimuma kazne propisane za odnosno kazneno djelo.

Optuženik je višestruki specijalni povratnik, osuđivan zbog imovinskih kaznenih djela, kaznenih djela krivotvorenja isprave i kaznenih djela zlouporabe opojnih droga.

Kaznena djela čini u duljem vremenskom razdoblju, u kontinuitetu (2006. do 2013.) kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, pa stoga neovisno o priznanju optuženika, nema uvjeta za blaže kažnjavanje.

S obzirom da ranije osude nisu utjecale na optuženika da uskladi svoj život sa društvenim normama, odnosno da izrečene kazne nisu ostvarile svrhu kažnjavanja, nije za očekivati da bi se blažom kaznom od izrečene ostvarila svrha kažnjavanja, kako u smislu generalne tako i specijalne prevencije.

Iz navedenih razloga nije prihvaćena niti žalba zbog odluke o kazni.

S obzirom na navedeno, na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 28. rujna 2016.