Broj: Kž 503/16-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Dražena Tripala, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika D. J., zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15 i 611/15 - dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku, od 1. rujna 2016. broj Ik-I-119/16, u sjednici vijeća održanoj 28. rujna 2016.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba zatvorenika D. J. kao neosnovana.

Obrazloženje

              Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku, je na temelju čl. 159.a toč. 2. i 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“, broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13 i 150/13 - dalje u tekstu: ZIKZ), odbijen prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika D. J. koji se nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od tri godine i četiri mjeseca, na koju je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Šibeniku od 31. svibnja 2016, broj Kv-79/16. zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 2. KZ/11. i dr. Zatvorenik je kaznu počeo izdržavati 3. travnja 2014., a kazna mu ističe 3. siječnja 2017.

Protiv rješenja kojim je odbijen prijedlog, žalbu je podnio zatvorenik osobno, ne navodeći žalbenu osnovu, međutim iz sadržaja žalbe proizlazi da isključivo činjenično osporava zaključak prvostupanjskog suda da je prijedlog zatvora za uvjetni otpust neosnovan, pa predlaže da se pobijano rješenje preinači i da mu se odobri uvjetni otpust.

Na temelju čl. 474. st. 1. u vezi s čl. 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada ističe da su ispunjene pretpostavke za uvjetni otpust, jer da je dosadašnje izdržavanje kazne na njega dovoljno utjecalo da više ne čini kaznena djela, te da je u potpunosti shvatio da se to ne isplati. Stoga suprotno stavu prvostupanjskog suda smatra da je svrha izvršavanja kazne zatvora u njegovom slučaju postignuta, te mu treba odobriti uvjetni otpust.

Naime, iz izvješća Zatvora u Š. proizlazi da zatvorenik višestruko osuđivan zbog istovrsnih i drugih kaznenih djela, te je ocijenjen ocjenom „zadovoljava“, nije radno angažiran niti mu je odobreno korištenje pogodnosti, pri čemu je i tri puta stegovno tretiran radi težih stegovnih prijestupa. S obzirom na iznijete okolnosti, te činjenicu da je rizik od kriminalnog povrata visok, sud prvog stupnja pravilno zaključuje da u ovoj fazi izdržavanja kazne još nisu ostvareni preduvjeti koji bi upućivali na osnovanost odobravanja uvjetnog otpusta.

Imajući u vidu izraženo mišljenje Zatvora u Š. i razloge prvostupanjskog suda iznesene u pobijanoj odluci, te žalbene prigovore zatvorenika, ovaj sud drugog stupnja nalazi da je u konkretnom slučaju za postizanje svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik D. J. nastavi s izdržavanjem kazne, radi uspješne primjene programa izvršavanja kazne zatvora.

Slijedom navedenog, suprotno tvrdnjama iz žalbe, po ocjeni ovog suda drugog stupnja, prvostupanjski sud je ispravno postupio kada je odbio prijedlog da se zatvoreniku D. J. odobri uvjetni otpust, jer za to nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke.

Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08 nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 28. rujna 2016.