1                                                 Pr-370/18

 

 

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

ex. Vojarna sv. Križ

D r a č e v a c                                                                        

Pr-370/18

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda mr.sc. Danieli Pivčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice S. M. iz V., O.: …, zastupane po punomoćnicima iz O. L. V. i P" iz S., protiv tuženika D. V. P. iz V., O.: …, zastupanog po punomoćnicima E. K.-B. i M. B. P., odvjetnicama u S., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 29. svibnja 2019., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika M. P., odvjetničkog vježbenika kod M. B. P., odvjetnice u S., po objavi dana 12. srpnja 2019.,

p r e s u d i o  j e

 

 

1.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

 

"I. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz ugovora o radu zaključenog dana 2. siječnja 2013. godine, koji je  tuženik dao tužiteljici dana 7. prosinca 2017. godine svojom odlukom K.: 601-05/17-01/221 urbr: 2195/01-222-02-17-01, te odlukom K.: 601-05/18-01/1, ur.br: 2195/01-222-02-18-1 od dana 3.1.2018. godine, pa radni odnos nije prestao i tuženik je dužan vratiti tužiteljicu na posao računovođe sve sukladno ugovoru o rad od dana 2.1.2013, godine pod oznakom klasa: 601-01/2013-203 ur.br. 2195/01-222-01-2013 i u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

              I.. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici trošak spora s zakonskom zateznom kamatom, počam od dana presuđenja, pa do isplate."

 

2. Nalaže se tužiteljici u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn.

 

Obrazloženje

 

Tužbom koja je zaprimljena kod suda dana 4. siječnja 2018. tužiteljica predlaže utvrditi nedopuštenom odluku tuženika od 7. prosinca 2017. o otkazu ugovora o radu zaključenog između stranaka 2. siječnja 2013. te obvezati tuženika da vrati tužiteljicu na posao računovođe ističući da je odluka donesena protivno odredbama Zakona o radu.

 

Podneskom od 12. siječnja 2018. tužiteljica je nakon zaprimanja odluke tuženika kojim je odbijen zahtjev za zaštitu prava, uredila tužbeni zahtjev na način kako glasi u izreci.

 

U odgovoru na tužbu tuženik je naveo kako je zbog organizacijskih i gospodarskih razloga prestala potreba za daljnjim obavljanjem poslova radnog mjesta računovođe pa da je utoliko tuženik imao valjani zakonski razlog iz čl. 115. st. 1. t. 1. Zakona o radu za otkaz ugovora o radu tužiteljice. Prije otkazivanja da je proveo postupak sukladno Zakonu o radu i Zakonu o predškolskom odgoju i obrazovanju pa je predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

U postupku su izvedeni dokazi pregledom odluke o otkazu ugovora o radu od 7.12.2017., zahtjeva za zaštitu prava od 20.12.2017., odluke tuženika od 3.1.2018., ugovora o radu od 2.1.2013., Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada tuženika iz 2016. i 2017., dopisa tuženika od 2.11.2017., dopisa sindikalnog povjerenika od 8.11.2017., i 10.11.2017., presude Upravnog suda u Splitu br. Uslrs-160/17 od 30. ožujka 2018., Statuta tuženika, saslušanjem svjedokinje A. T. D., tužiteljice kao parnične stranke. Odbijen je prijedlog tuženika za saslušanje zz tuženika kao suvišan.

 

              Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

             

Između stranaka nije sporno da je temeljem ugovora o radu od 2. siječnja 2013. tužiteljica radila kod tuženika na radnome mjestu računovođe, da je tuženik odlukom od 7. prosinca 2017. otkazao tužiteljici ugovor o radu, da je tužiteljica pravovremeno izjavila zahtjev za zaštitu prava kojeg je tuženik odlukom od 3. siječnja 2018. odbio. Sporno je da li su pobijane odluke tuženika dopuštene, da li je radni odnos tužiteljice kod tuženika prestao te da li je tuženik dužan vratiti tužiteljicu na posao.

             

Odredbom čl. 115. Zakona o radu (NN 93/14, dalje: ZR) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz) pri čemu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnoga odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

Prema odredbi čl. 135. ZR-a u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je radnik ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

 

              Pregledom Odluke o otkazu ugovora o radu od 7. prosinca 2017., utvrđeno je da se istom tužiteljici, zaposlenoj na radnom mjestu računovođe, otkazuje ugovor o radu od 2. siječnja 2013. zbog poslovno uvjetovanih razloga, jer da je zbog promjene u organizaciji rada i poslovanja poslodavca, ukinuto radno mjesto za obavljanje poslova za koje tužiteljica ima sklopljen ugovor o radu pa je prestala i potreba za daljnjim radom iste kod tuženika. U odluci je navedeno da obzirom na sistematizirane poslove i radne zadatke unutar pojedinih radnih mjesta, kao i propisane stručne uvjete za obavljanje poslova tih radnih mjesta, nema poslova na kojima bi bilo moguće tužiteljicu zaposliti.

 

Iz obrazloženja pobijane Odluke je razvidno da se tuženik o namjeri otkazivanja savjetovao sa sindikalnim povjerenicima koji djeluju kod poslodavca, tj. postupio sukladno odredbi čl. 150. u svezi s čl. 153. st. 3. ZR-a, a što je razvidno i iz očitovanja S. radnika u predškolskom odgoju i obrazovanju H., sindikalnog povjerenika A. T. D. od 8. studenoga 2017. Iz očitovanja proizlazi da se ista protivila namjeri o predlaganju otkaza tužiteljici.

             

              Iz Odluke tuženika od 3. siječnja 2018. proizlazi da se istom odbija kao neosnovan zahtjev tužiteljice za zaštitu prava radnika i potvrđuje Odluka tuženika od 7. prosinca 2017.

 

Pregledom Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada tuženika od 23. studenoga 2016. god., koji je stupio na snagu 6. prosinca 2016., proizlazi da su člankom 5. utvrđene skupine istovrsnih i sličnih poslova razvrstane unutar ustrojstva vrtića, gdje je utvrđeno postojanje administrativnih i računovodstvenih poslova. Člankom 10. Pravilnika popisani su svi poslovi koji predstavljaju administrativne i računovodstvene poslove. Pregledom tabelarnog popisa i opisa poslova radnih mjesta iz članka 17. Pravilnika, razvidno je da su popisani svi poslovi koji spadaju u administrativno financijske poslove.

 

              Pregledom Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada tuženika od 28. rujna 2017., koji je stupio na snagu 13. listopada 2017. (dalje: Pravilnik/17), utvrđeno je da su u čl. 5. pobrojane skupine poslova koje postoje kod tuženika, između kojih i administrativni i računovodstveni poslovi. Tabelarnim popisom i opisom poslova radnih mjesta utvrđenih člankom 17. navedeni su poslovi administrativno računovodstvene skupine.

 

Odredbom čl. 16. Pravilnika/17 predviđeno je da su ostali radnici u V.: voditelj računovodstva, glavni kuhar, pomoćni kuhar, spremačica i ekonom. Radnici iz st. 1. ovoga članka, pored općih uvjeta, moraju imati i odgovarajuću stručnu spremu prema odredbama Pravilnika o vrsti stručne spreme stručnih djelatnika te vrsti i stupnju stručne spreme ostalih djelatnika u DV (čl. 16. st. 2.).

 

Svjedokinja A. T. D., sindikalna povjerenica od 2014. do početka 2019., navela je da se protivila otkazivanju ugovora o radu tužiteljici, da je radno mjesto tužiteljice postojalo od kada postoji tuženik, da postoji potreba za tim radnim mjestom, da poslove računovodstva nakon odlaska tužiteljice obavlja G. V., iz PC. Ona da je tražila da se tužiteljica preraspodjeli na drugo radno mjesto jer ista može raditi na mjestu spremačice, kuharice, čistačice, ekonoma, ali da je tuženik to odbio i nije ponudio tužiteljici drugo radno mjesto. Tužiteljica da je radila na pola radnog vremena, ali i prekovremeno i bila svima na usluzi. Opis poslova računovođe u Pravilniku iz 2016. da odgovara opisu poslova koje je računovođa do tada obavljao, da se kod tuženika nije smanjio obim poslova, broj djece u vrtiću da se povećava, a time i potreba za računovođom. G. V. da je nakon otkazivanja tužiteljici zaposlio oko 6 djelatnika i to na mjestu spremačice, kuharice, zdravstvenog voditelja, a da se povećao i broj sati pedagogu. Otkazom tužiteljici da se nisu smanjili troškovi vrtića. Osnivač tuženika da je V., kao i PC, a plaće da im isplaćuje grad.

 

Tužiteljica je u iskazu navela da je obim posla rastao s godinama, da je bila odgovorna za sve poslove vezane za financije, dok je postojao i administrator koji je obavljao tehničke poslove. Prema novom Pravilniku iz 2016. opisa posla njenog radnog mjesta da je ostao potpuno isti, a samo je promijenjen uvjet stručne spreme na način da se sada za to radno mjesto traži viša stručna sprema, dok ona ima srednju stručnu spremu. Tuženik da je uvijek imao tehničko osoblje i računovođu. Prije otkazivanja da joj tuženik nije ponudio premještaj na neko drugo radno mjesto, a otkazivanjem da grad V. kao osnivač tuženika nije smanjio troškove poslovanja već ih je povećao. U vrijeme otkaza tuženik da nije imao nikakav ugovor sa PC za obavljanje ovih poslova. Ona da je bila voljna raditi kao spremačica u vrtiću ili na nekom drugom mjestu, a da je mogla raditi i radnom mjestu ekonoma koje je bilo upražnjeno jer je djelatnica otišla u mirovinu. Ovo radno mjesto ekonoma da je ponuđeno njenoj kolegici koja ima istu stručnu spremu. Da se bila spremna i doškolovati, ali da joj tuženik to nije ponudio, da je pošteno radila, bila raspolaganju kolegama, da su nakon otkaza kod tuženika zaposleni spremačica, pomoćni kuhar, povećan je broj sati pedagogu.

 

Analizom i ocjenom izvedenih dokaza kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, sud je utvrdio da               je otkaz kojeg je tuženik dao tužiteljici pobijanim odlukama dopušten i zakonit. Naime, autonomno je pravo tuženika, kao poslodavca organizirati ustroj i proces rada na način koji smatra da će polučiti najbolje rezultate i koji mu najbolje odgovara. Sukladno navedenom, poslodavac može ukinuti pojedino radno mjesto, reorganizirati postojeće radno mjesto, smanjiti broj izvršitelja na određenom radnom mjestu ukoliko ocijeni da njihovo postojanje nije organizacijski opravdano i za iste nema objektivne potrebe, poslove određenog radnog mjesta može povjeriti izvršiteljima neke druge slične skupine poslova, i sl., a kod nove organizacije slobodan je u odlučivanju s kim će sklopiti ugovor o radu i pod kojim uvjetima. U konkretnom slučaju tuženiku kao poslodavcu je dovoljno dokazati postojanje organizacijske promjene, a sud se ne može upuštati u ocjenu opravdanosti iste. Poslodavac može ukinuti pojedino radno mjesto, poslove tog radnog mjesta može povjeriti izvršiteljima neke druge slične skupine poslova te može s obzirom na racionalizaciju poslovanja utvrditi da je za određenim radnikom prestala potreba, što je u konkretnom slučaju tuženik učinio, sve temeljem Pravilnika o unutarnjem ustroju i načinu rada tuženika. Tuženik je povjerio računovodstvene poslove vanjskom suradniku, PC V., koju odluku sud ne može ocjenjivati. Dakle, utvrđeno je kako prema ustroju i sistematizaciji radnih mjesta utvrđenom Pravilnicima tuženika iz 2016. i 2017. više nije predviđeno radno mjesto računovođe za koje je tužiteljica imala sklopljen ugovor o radu, a administrativno računovodstveni poslovi opisani u čl. 10. Pravilnika/17 su ustanovljeni na način da je za obavljanje istih predviđeno jedno radno mjesto, voditelj računovodstva, uz uvjet stručne spreme VSS ili VŠS ekonomskog smjera, koji tužiteljica ne ispunjava. Kako je tužiteljica bila jedini izvršitelj na predmetnom radnom mjestu to tuženik nije imao usporednog radnika. Pri tome je utvrđeno da ne postoji radno mjesto na kojem bi tužiteljica radila sukladno svojoj stručnoj spremi, a kod tuženika nakon otkaza tužiteljici nije zaposlen djelatnik njene stručne spreme.

 

S obzirom da je tuženik dokazao postojanje opravdanih i zakonom dozvoljenih razloga za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu te da se prije donošenja sporne Odluke konzultirao sa sindikalnim povjerenikom, to je tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo odbiti kako u odnosu na Odluku o otkazu ugovora o radu od 7. prosinca 2017., tako i u odnosu na Odluku kojom je tuženik odbio zahtjev za zaštitu prava tužiteljice od 3. siječnja 2018. Budući je sud utvrdio da je Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu dopuštena, to je valjalo odbiti i zahtjev tužiteljice za vraćanje na rad u smislu odredbe čl. 124. ZR-a.

 

Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) te je tuženiku priznat trošak zastupanja po punomoćniku sukladno toč. 7. st. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) u iznosu od 200 bodova što pri vrijednosti boda od 10,00 kn uz PDV iznosi 2.500,00 kn.

 

U Splitu, 12. srpnja 2019.

 

SUDAC:

 

mr.sc. Daniela Pivčević v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 8 dana od dana dostave presude.

 

DNA:

1.       pun. tužitelja

2.       pun. tuženika

3.       u spis