Broj: Kžm 37/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Dražena Tripala, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika M. M., zbog kaznenog djela iz čl. 158. st. 1. i 5. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u  Zagrebu od 18.srpnja 2016. broj Kvm-16/16 (Kzm-9/14), u sjednici održanoj 29. rujna 2016.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba os. M. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem Županijski sud u Zagrebu je, na temelju čl. 498. st. 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08), odbio zahtjev os. M. M. za obnovu kaznenog postupka okončanog pravomoćnom presudom toga suda broj Kzm-9/14 od 22. rujna 2014. koja je u odluci o kazni preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kžm-48/14 od 22. siječnja 2015. i kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci zbog kaznenog djela iz čl. 158. st. 1. i 5. KZ/11.

              Protiv tog rješenja osuđenik osobno podnosi žalbu, s prijedlogom da se njegov zahtjev za obnovu kaznenog postupka prihvati i izrekne mu se blaža kazna.

              Sukladno čl. 474. st. 1. u vezi čl. 495. ZKP/08, spis je dostavljen na uvid Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

              Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da okolnosti koje je osuđenik naveo u zahtjevu za obnovu kaznenog postupka (pogoršanje zdravstvenog stanja) nisu takvog značaja da bi, u smislu čl. 498. st. 1. toč. 4. ZKP/08, očito dovele do blaže osude.

Naime, sudovima je pri donošenju presude bilo poznato da je osuđenik 100%-tni invalid koji se kreće uz pomoć kolica te da boluje od epilepsije, kao i da ima probleme s vidom, jer su te okolnosti izrijekom cijenjene pri odmjeravanju kazne, poglavito od strane drugostupanjskog suda koji mu je s tog osnova kaznu ublažio.

Suprotno tvrdnji žalbe, iz priloženih podataka ne proizlazi da bi kod osuđenika došlo do bitnijeg pogoršanja zdravlja. Iako je osuđenik u dva navrata hospitaliziran zbog epi. atake, iz povijesti bolesti Opće bolnice "dr. Ivo Pedišić", hitne neurološko ambulante od 1. travnja 2016., proizlazi da se radi o simptomima osnovne bolesti epilepsije te da su laboratorijske pretrage u granicama normale, a osuđenik je pod redovnom terapijom lijekovima uz povremene kontrole.

Osim toga, iz izvješća Kaznionice u G., kao i preslike zdravstvenog lista ambulante, ne proizlazi da se kod osuđenika radi o značajnijem pogoršanju, već se zdravstveno stanje ocjenjuje zadovoljavajućim.

Slijedom navedenog proizlazi da okolnosti istaknute u zahtjevu osuđenika za obnovu postupka nisu nove niti relevantne za odmjeravanje kazne zbog čega je odluka prvostupanjskog suda u svemu pravilna i zakonita.

Kako niti ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je žalbu osuđenika kao neosnovanu odbiti i odlučiti kao u izreci, sukladno čl. 494. st. 3. ZKP/08.

Zagreb, 29. rujna 2016.