- 1 -              III Kr 5/2019-5

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 5/2019-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. E. F. Š., zbog kaznenih djela iz čl. 191. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 25. travnja 2018. broj K-175/18-31 i presuda Županijskog suda u Karlovcu od 27. rujna 2018. broj Kž-124/2018-6, u sjednici održanoj 11. srpnja 2019.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se zahtjev os. E. F. Š. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 25. travnja 2018. broj K-175/18 i presuda Županijskog suda u Karlovcu od 27. rujna 2018. broj Kž-124/18, E. F. Š. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina, zbog kaznenih djela iz čl. 191. st. 1. i 2. i čl. 123. st. 1. KZ/11.

 

Osuđenik je putem branitelja I. S., odvjetnika iz Z., pravodobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje u tekstu: zahtjev) "zbog povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.; dalje u tekstu: ZKP/08.)", navodeći da se presuda temelji na nezakonitim dokazima i da je osuđeniku teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predlaže ukidanje pravomoćne presude i vraćanje predmeta na ponovnu odluku.

 

Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. ZKP/08.

 

Zahtjev nije osnovan.

 

U odnosu na povredu iz čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP/08., konkretno povredu odredaba kaznenog postupka predviđenu u čl. 468. st. 2. ZKP/08., osuđenik prigovara da su zapisnici o ispitivanju svjedoka F. S. i N. G. nezakoniti dokazi, da sud nije postupio po njegovom podnesku kojim je izrazio nezadovoljstvo obranom njegove braniteljice po službenoj dužnosti te da mu je zbog odbijanja dokaznih prijedloga povrijeđeno načelo jednakosti oružja u kaznenom postupku. Također je istaknuo da kod odmjeravanja kazne nisu u dostatnoj mjeri uzete u obzir olakotne okolnosti na njegovoj strani.

 

Tvrdnja je osuđenika da je sud bio dužan izdvojiti iz spisa zapisnike o ispitivanju svjedoka mlt. F. S. i mlt. N. G. zbog toga što se protiv njih na Odjelu za mladež Općinskog kaznenog suda u Zagrebu vodio postupak zbog istog kaznenog djela iz čl. 123. st. 1. KZ/11., kao i protiv osuđenika, pa da je njihovim ispitivanjem kao svjedoka, dok su u drugom postupku "istovremeno imali ulogu okrivljenika", povrijeđeno načelo o zabrani "dvostruke procesne uloge jedne osobe u kaznenom postupku za isto kazneno djelo". Isti je prigovor osuđenik isticao i u žalbi protiv prvostupanjske presude, a sve navode u vezi te povrede koje je dao drugostupanjski sud, prihvaća i ovaj sud.

 

Naime, u čl. 300. st. 1. toč. 1.-7. ZKP/08. propisani su slučajevi kada se iskaz svjedoka ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku, a niti jedan od tih slučajeva ne propisuje nemogućnost upotrebe svjedočkog iskaza kada se prema svjedoku, kao maloljetniku, vodi odvojeni postupak zbog istog kaznenog djela. Pored toga, oboje svjedoka je prije ispitivanja na dokaznom ročištu (list 116-117 spisa) te na raspravi (list 239-240 spisa) upozoreno da nisu dužni odgovarati na pojedina pitanja ako je vjerojatno da bi time sebe ili svog bliskog srodnika izložili kaznenom progonu. Osuđenik zakonitost iskaza ovih svjedoka nastoji osporiti i tvrdnjom da isti nisu bili sposobni shvatiti značenje uloge svjedoka i prava koja im pripadaju te da je sud radi utvrđenja tih okolnosti trebao provesti vještačenje. Međutim, iz zapisnika od 26. rujna 2016. (list 116-117 spisa) vidljivo je da je prije ispitivanja maloljetnih svjedoka F. S. i N. G., razgovor s istima obavila viša stručna savjetnica – socijalni pedagog M. B., koja je ustanovila da je oboje maloljetnika upoznato s razlogom njihova ispitivanja, shvaćaju svoju ulogu i zakonska prava i obveze te ih je moguće ispitati kao svjedoke. Na raspravi 19. prosinca 2016. (list 239 spisa) razgovor s maloljetnim svjedokom F. S. (svjedok N. G. je tada bio punoljetan) obavila je viša stručna savjetnica suda N. D. koja je utvrdila da isti razumije svoju procesnu poziciju i zakonska upozorenja za svjedoka te ima sve pretpostavke da bude ispitan kao svjedok. Imajući u vidu sve navedeno, osnovano je pravomoćna presuda utemeljena, između ostalog, i na iskazima svjedoka F. S. i N. G. kao zakonitim dokazima.

 

Osuđenik tešku povredu prava na pravično suđenje iz čl. 468. st. 2. ZKP/08. nalazi u tome što je prvostupanjski sud "ignorirao" njegov podnesak kojim je, zbog neslaganja oko koncepta obrane i međusobnog odnosa nepovjerenja, zatražio razrješenje braniteljice po službenoj dužnosti, odvjetnice I. K. Nije sporno da je prvostupanjski sud 23. prosinca 2016. zaprimio podnesak osuđenika kojim je izrazio nezadovoljstvo obranom braniteljice po službenoj dužnosti i zatražio od suda da istu razriješi te dužnosti. Iako sud prvog stupnja nije postupio prema tom traženju, u daljnjem tijeku postupka navedena je odvjetnica pružala obranu osuđeniku na ročištu 27. prosinca 2016., kada mu je ukinut istražni zatvor, te na raspravama 17. siječnja 2017., 31. siječnja 2017. i 7. veljače 2017., dok je u zapisniku od 31. siječnja 2017. konstatirano da je ista priložila u spis presliku rješenja kojom je osuđeniku postavljena za braniteljicu po službenoj dužnosti. Iz zapisnika o održanim ročištima i raspravama proizlazi da je braniteljica pružala aktivne radnje obrane osuđeniku, koji nije imao prigovora na pruženu obranu niti je ponovio zahtjev za njezinim razrješenjem. Osim toga, braniteljica je u podnesku od 13. siječnja 2017. predložila izvođenje dokaza što je prvostupanjski sud prihvatio. Osuđenik je od 15. veljače 2017. (punomoć na listu 269 spisa) kao svog izabranog branitelja angažirao odvjetnika I. S., koji mu je pružao obranu u daljnjem tijeku prvostupanjskog i žalbenog postupka te sada podnošenjem ovog izvanrednog pravnog lijeka. Sagledavajući cjelokupni postupak od njegovog početka te cijeneći da je osuđenik branitelja imao od prvog ispitivanja pa nadalje, kao i sve radnje poduzimane u svrhu njegove obrane, to niti iz ovog razloga nije osnovan navod osuđenika o povredi prava na pravično suđenje.

 

Osuđenik u zahtjevu ponavlja i navode iz žalbe protiv prvostupanjske presude o odbijanju dokaznih prijedloga za ponovnim ispitivanjem svjedoka F. S., njegovim suočavanjem s osuđenikom, uvidom u "presudu" Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kim-100/16  te ponovnim pozivanjem na raspravu sudskomedicinske vještakinje dr. M. B. i pozivanje vještaka toksikologa, zaključkom da je odbijanjem "svih dokaznih prijedloga obrane" povrijeđeno načelo jednakosti oružja u kaznenom postupku, što predstavlja "…kršenje obaveza propisanih u odnosu na prava obrane…".

 

U odnosu na ove navode, osuđenika se podsjeća kako je u čl. 418. st. 1. ZKP/08. propisano da dokazivanje obuhvaća sve činjenice za koje sud i stranke smatraju da su važne za pravilno presuđenje, no, to ne znači da je sud obvezan prihvatiti i provesti sve dokaze koje stranke predlože, već je ovlašten odbiti izvođenje dokaza pod uvjetima iz čl. 421. st. 1. ZKP/08. i za to odbijanje dati valjano obrazloženje. Prema tome, odbijanje dokaznih prijedloga samo za sebe ne znači povredu prava obrane i prava na jednakost oružja, bez pomnog razmatranja načina na koji je vođen cjelokupni postupak i kako je prvostupanjski sud ocijenio izvedeni dokazni materijal.

 

Nije u pravu osuđenik kada navodi da je prvostupanjski sud odbio sve njegove dokazne prijedloge jer tako ne proizlazi iz stanja spisa. U odnosu na odbijene dokazne prijedloge, prvostupanjski je sud naveo razlog i zakonsku osnovu za svaki od odbijenih prijedloga, a što je u povodu žalbe razmatrao i drugostupanjski sud, prihvativši takvo obrazloženje prvostupanjskog suda kao razumno i dostatno. Nadalje, premda se u okviru ovog izvanrednog pravnog lijeka ne ispituje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, odbijanje dokaznih prijedloga obrane treba razmotriti u kontekstu razloga na temelju kojih je utvrđeno da je osuđenik počinio terećena kaznena djela radi ocjene značaja odnosno važnosti odbijenih dokaza za obranu u predmetu.

 

U odnosu na zahtjev obrane za ponovnim, trećim ispitivanjem maloljetnog svjedoka F. S., obrazloženje prvostupanjskog suda da se time ne bi utjecalo na drukčije utvrđenje činjeničnog stanja, logično je i razumno. Naime, ovaj je svjedok u postupku dvaput ispitan (na dokaznom ročištu i na raspravi kada je preslušana snimka prvog ispitivanja) u prisutnosti osuđenika i njegove braniteljice, koji su imali prilike istome postavljati pitanja i razjasniti nejasnoće. Svjedok je pri ponovljenom ispitivanju u cijelosti ostao kod svih navoda iz prvog ispitivanja, a na izričit upit raspravnog suca o konzumaciji heroina, koju činjenicu osuđenik prvenstveno nastoji osporiti, isti je decidirano odgovorio da su "…heroin šmrkali on, okrivljeni i M. na kuhinjskom stolu". Iz traženja osuđenika za ponovnim ispitivanjem ovog svjedoka, kao ključnog svjedoka optužbe, očita je osuđenikova želja da se činjenično stanje utvrdi drukčijim od onog koje su utvrdili prvostupanjski i drugostupanjski sud. Međutim, u okviru istaknute povrede prava na pravično suđenje, situacija kada je svjedok dvaput ispitan i u njegovom iskazu nije bilo nelogičnosti niti odstupanja te je za odbijanje ponovnog ispitivanja sud dao dostatno obrazloženje, ne predstavlja istaknutu povredu kroz onemogućavanje prava obrani da predlaže izvođenje dokaza.

 

Slična je situacija i s ostalim odbijenim dokaznim prijedlozima, koje odbijanje je prvostupanjski sud obrazložio, a drugostupanjski sud takvo obrazloženje prihvatio. Naime, vještakinja iz područja sudske medicine, dr. M. B., ispitana je na raspravi u prisutnosti osuđenika i njegove braniteljice, koja je vještakinji postavljala pitanja, i na njezin nalaz stranke nisu imale primjedbe. Što se tiče razloga predlaganja ponovnog ispitivanja ove vještakinje, kao i pozivanja na raspravu vještaka toksikologa, radi utvrđenja vremena konzumiranja heroina pok. M. G., valja reći da su provedenim vještačenjima kod svih sudionika spornog događaja utvrđene prisutnosti metabolita heroina, amfetamina i MDM-a. Imajući u vidu iskaz svjedoka F. S. o konzumiranju heroina na kuhinjskom stolu u stanu osuđenika, obrazloženje prvostupanjskog suda da se navedenim dokaznim prijedlozima ne bi drukčije utvrdilo činjenično stanje, prihvatljivo je i po ocjeni ovog suda. U odnosu na prijedlog obrane za uvidom u spis Odjela za mladež prvostupanjskog suda pred kojim se vodio postupak prema maloljetnom F. S., radi ocjene vjerodostojnosti njegovog iskaza kao svjedoka, i taj je prijedlog osnovano odbijen kao nevažan. Naime, nesporno je da se različita upozorenja prije iskazivanja daju okrivljenicima i svjedocima, dok je o vjerodostojnosti iskaza ovog svjedoka prvostupanjski sud iznio svoj stav, s kojim se u cijelosti složio i drugostupanjski sud.

 

Imajući stoga u vidu cjelokupnu dokaznu građu na kojoj je sud utemeljio svoju odluku o krivnji osuđenika i obrazloženje koje je za tu odluku dao, kao i to da je za svaki od odbijenih dokaznih prijedloga sud dao razumno i dostatno obrazloženje, to se, unatoč više odbijenih dokaznih prijedloga obrane, ne može govoriti da je time osuđeniku povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Ovdje valja istaknuti da se od odbijenih dokaznih prijedloga, dva odnose na dokaze koji su već bili izvedeni u kontradiktornom postupku (ispitivanje svjedoka F. S. i vještakinje dr. M. B.).

 

Konačno, osuđenik u zahtjevu prigovara visini odmjerene kazne, isticanjem da sud nije dostatno cijenio olakotne okolnosti na njegovoj strani, međutim, iz te osnove podnošenje zahtjeva nije dopušteno.

 

Prema tome, kada se ima na umu da tijekom postupka osuđeniku nije bila onemogućena učinkovita obrana, zatim da nije nađeno da se pravomoćna presuda temelji na nezakonitom dokazu, a odbijanje dokaznih prijedloga ne može se pripisati arbitrarnom postupanju suda, nema govora da je E. F. Š. pravomoćno osuđen u postupku na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom ili zakonom.

 

 

Slijedom navedenog, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08., trebalo je zahtjev odbiti kao neosnovan.

 

Zagreb, 11. srpnja 2019.