Broj: Kž 514/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv izručenika B. K., zbog kaznenog djela iz članka 139. Kaznenog zakona Švicarske i drugih, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 6. rujna 2016. broj Kv II-157/16-6, u sjednici održanoj 3. listopada 2016.,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Vukovaru pod točkom I. izreke utvrđeno je da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama iz članka 34. stavaka 1. i 2. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ("Narodne novine", br. 178/04. – dalje u tekstu: ZOMPO) za izručenjem izručenika B. K., sina D. i J., rođene M., rođenog ... u T., Republika Srbija, državljanina Republike Srbije, s prebivalištem u T., ulica …, Republika Srbija, pismen, sa završenom SSS, po zanimanju mašinski bravar, bez zaposlenja, bavi se dresurom pasa, neoženjen, živi u izvanbračnoj zajednici s A. S., otac jednog maloljetnog djeteta, starog … godina, bez imovine, neosuđivan po vlastitoj izjavi, uhićen 24. srpnja 2016. u 14,20 sati, na gp B., Republika Hrvatska, od kada se nalazi u istražnom zatvoru u Zatvoru u O., sudbenim vlastima Konfederacije Švicarske, po međunarodnoj tjeralici raspisanoj od ICB B., Konfederacija Švicarska (NCB), reference: …, na temelju uhidbenog naloga Saveznog tužitelja kantona L., Švicarska, broj: …, od 18. srpnja 2016., po molbi nadležnog pravosudnog tijela Švicarske Konfederacije, broj: … od 17. kolovoza 2016., radi vođenja kaznenog postupka, zbog kaznenih djela i to krađe iz članka 139., oštećenja imovine iz članka 144., narušavanja kućnog mira iz članka 186., krađe vozila za uporabu iz članka 94., zlouporabe iskaznica i registarskih oznaka iz članka 97. Kaznenog zakona Švicarske, a što odgovara kaznenim djelima i to krađe iz članka 228. stavka 1., oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavaka 1. i 3., narušavanja nepovredivosti doma i poslovnog prostora iz članka 141. stavka 1., neovlaštene uporabe tuđe pokretne stvari iz članka 234. stavka 1. i krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11). Pod točkom II. izreke navedeno je da se izručenik B. K. nije odrekao primjene načela specijaliteta iz članka 37. stavka 1. ZOMPO-a, pa se izručenje odobrava pod uvjetima da država moliteljica izručenika: 1. ne progoni ili ne kazni ili ne izruči trećoj državi zbog određenog djela počinjenog prije izručenja, a u odnosu na koje djelo nije odobreno izručenje, 2. da ga ne ograničava u njegovim osobnim pravima iz razloga koji nemaju veze s izručenjem i 3. da ga ne izvede pred izvanredni sud.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Spis predmeta je, sukladno članku 495. u svezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba je osnovana.

U pravu je državni odvjetnik kada ističe da je u pobijanom rješenju ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

Naime, obrazlažući zašto smatra da kaznena djela radi čijeg je kaznenog progona zatraženo izručenje sadrže bitna obilježja kaznenih djela i prema domaćem pravu (odnosno da je ispunjena tzv. pozitivna pretpostavka za izručenje propisana odredbom članka 34. stavka 1. ZOMPO-a), prvostupanjski sud samo kratko navodi da je prema činjeničnom i zakonskom opisu kaznenih djela iz uhidbenog naloga i molbe za izručenje utvrđeno da se radi o kaznenim djelima krađe iz članka 139., oštećenja imovine iz članka 144., narušavanja kućnog mira iz članka 186., krađe vozila za uporabu iz članka 94. te zlouporabe iskaznica i registarskih oznaka iz članka 97. Kaznenog zakona Švicarske, koja odgovaraju kaznenim djelima krađe iz članka 228. stavka 1., oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavaka 1. i 3., narušavanja nepovredivosti doma i poslovnog prostora iz članka 141. stavka 1., neovlaštene uporabe tuđe pokretne stvari iz članka 234. stavka 1. i krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1. i 3. KZ/11, a u odnosu na smetnju za izručenje iz članka 35. stavka 1. točke 4. ZOMPO-a samo je kratko navedeno „zastara kaznenog progona nije nastupila“.

Iz izloženoga proizlazi da prvostupanjski sud smatra da se kazneno djelo krađe vozila za uporabu iz članka 94. Kaznenog zakona Švicarske može podvesti pod kazneno neovlaštene uporabe tuđe pokretne stvari iz članka 234. stavka 1. KZ/11. Međutim, tom je odredbom domaćeg zakona propisano da kazneno djelo čini onaj „tko drugome protupravno oduzme tuđu pokretnu stvar radi privremene uporabe“, dok je inkriminacija po pitanju motornog vozila sadržana u sljedećem stavku 2. članka 234. KZ/11 „tko neovlašteno oduzme tuđe motorno vozilo radi privremene uporabe“.

Polazeći od činjeničnog opisa inkriminacija iz molbe za izručenje nadležnog pravosudnog tijela Švicarske Konfederacije broj: … od 17. kolovoza 2016., proizlazilo bi da se u konkretnom slučaju radi o motornom vozilu, a ne o bilo kakvoj tuđoj pokretnoj stvari, no to prvostupanjski sud očito nije uočio. Ovo razlikovanje bitno je i stoga što su za ova dva oblika počinjenja kaznenog djela iz članka 234. KZ/11 propisane različite visine kazni zatvora – za kazneno djelo iz stavka 1. toga članka propisana je kazna zatvora do jedne godine, dok je za oblik počinjenja iz stavka 2. istoga članka propisana kazna zatvora do tri godine, a posljedično tome su i rokovi zastare kaznenog progona za pojedine od tih oblika kaznenog djela različiti - za kazneno djelo iz članka 234. stavka 1. KZ/11 kazneni progon zastarijeva nakon 6 godina, dok za kazneno djelo iz članka 234. stavka 2. KZ/11 kazneni progon zastarijeva nakon 10 godina (članak 81. stavak 1. alineje 5. i 6. KZ/11). Osim toga, ovdje treba voditi računa i o tome radi li se o trajnom kaznenom djelu ili o kaznenom djelu o stanja s obzirom na to da zastara kaznenog progona za prvo počinje teći prestankom protupravnog stanja stvorenog radnjom izvršenja, a za drugo danom ostvarenja protupravnog stanja.

Budući da je za pozitivnu odluku u povodu molbe za izručenje radi kaznenog progona, između ostaloga, nužno utvrditi nepostojanje tzv. negativnih pretpostavki za izručenje propisanih člankom 35. stavkom 1. točkama 3. i 4. ZOMPO-a, a da se razlozi o njima u pobijanom rješenju svode samo na šturu i ničime argumentiranu konstataciju iz koje samo proizlazi da iste ne postoje, u pobijanom rješenju ostvarena je bitna postupovna povreda iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 na koju se s pravom upire u žalbi državnog odvjetnika. Stoga je tu žalbu trebalo prihvatiti i pobijano rješenje ukinuti te predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, uzevši u obzir primjedbe na koje mu je ukazano ovom drugostupanjskom odlukom, pažljivo razmotriti činjenični opis inkriminacija iz molbe stranog pravosudnog tijela za izručenje radi valjanog utvrđenja je li se i pod koja točno kaznena djela u domaćem pravu ona mogu podvesti. U slučaju da utvrdi da se kazneno djelo krađe vozila za uporabu iz članka 94. Kaznenog zakona Švicarske može podvesti pod kazneno djelo iz članka 234. KZ/11, prvostupanjski sud vodit će računa o tome je li riječ o obliku počinjenja tog djela propisanog odredbom stavka 1. ili odredbom stavka 2. toga članka te je li riječ o trajnom ili o kaznenom djelu stanja, a sve radi utvrđenja je li za isto nastupila zastara kaznenog progona ili nije. Sve ove pretpostavke prvostupanjski sud će pažljivo preispitati i u odnosu na ostala kaznena djela sadržana u molbi za izručenje i potom donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

Slijedom svega izloženoga, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

Zagreb, 3. listopada 2016