Poslovni broj: K-11/2019-25

Poslovni broj: K-11/2019-25

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca Dinka Mešina, kao predsjednika vijeća, te sudaca porotnika Nevena Čatipovića i Ane Milin, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Božene Penić, kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženice I. T. G. S., zbog kaznenog djela iz članka 227. st. 4. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 – u daljnjem tekstu: KZ/11), na temelju optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Splitu pod poslovnim brojem K-DO-3/2019, nakon javno održane i zaključene rasprave 08. srpnja 2019. godine, u nazočnosti optuženice I. T. G. S., branitelja optuženice, Z. M., odvjetnika u S. B., opunomoćeniku oštećenika, Z. M., odvjetnika u M., i zamjenice Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, Rene Laure, a objavljene 11. srpnja 2019.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

I

 

OPTUŽENICA: I. T. G. S. (OIB: …), kći Z. i K. rođene P., rođena … u K., s prebivalištem u S., na adresi …, a s boravištem u D., na adresi …, državljanka Republike Hrvatske, bez zanimanja, nezaposlena, bez primanja, razvedena, majka dvoje djece, vlasnica stana, neosuđivana

 

 

k r i v a    j e

 

 

1) što je 23. listopada 2018. godine oko 21,20 sati u S., u ulici …, upravljajući osobnim vozilom marke A. A. TDI, registarske oznake i broja ST … i krećući se sjevernom kolničkom, a srednjom prometnom trakom navedene ceste, od smjera istoka u smjeru zapada, za vrijeme dok joj je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja vozilom B kategorije, postupila protivno odredbama članka 59. st. 1. toč. 1., članka 133. st. 1. i članka 199. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17), jer je vozeći pod utjecajem alkohola s količinom od najmanje 1,01 g/kg alkohola u krvi, uslijed čega su njene vozačke sposobnosti bile smanjene, dolaskom do raskrižja s kolnikom ulice Put iza nove bolnice, nije se zaustavila ispred pješačkog prijelaza i propustila pješake, već je ušla u raskrižje zadržavajući smjer kretanja brzinom od oko 70 km/h, iako je za njen smjer kretanja bilo uključeno crveno svjetlo na semaforu, svjesna da takvom vožnjom može izazvati prometnu nesreću i pristajući na to, uslijed čega je na istočnom dijelu raskrižja na pješačkom prijelazu prednjom desnom bočnom stranom vozila udarila pješakinju M. Ć., koja je preko obilježenog pješačkog prijelaza, za vrijeme dok je za pješake za njen smjer kretanja bilo uključeno zeleno svjetlo na semaforu, prelazila sjevernu kolničku traku … od smjera juga u smjeru sjevera, od kojeg udara je pješakinja odbačena u smjeru zapada izvan sjevernog ruba kolnika na travnatu površinu, zadobivši višestruke ozljede u vidu oguljotine kože prednjeg dijela lijeve nadlaktice iznad ručnog zgloba, krvni podljev vanjske strane lijevog stopala, otvoreni prijelom lijeve potkoljenice na 18 cm od tla, otvoreni prijelom lijeve natkoljenice, oguljotinu kože lijeve prepone, oguljotine kože donjeg dijela desne natkoljenice i gornjeg dijela desne potkoljenice, veliku ranu razderotinu desne strane trbuha s ispadanjem trbušnih organa, razdorom desnog režnja jetre i hvatišta crijeva, te krvarenja iza potrbušnice, krvni podljev mekog oglavka čeono s krvarenjem u meke moždanice i sadržajem krvi u moždanim komorama, koja ozljeda je osobito teška tjelesna ozljeda uslijed koje je na mjestu nesreće preminula,

 

dakle, kao sudionik u cestovnom prometnu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvala opasnost za život i tijelo ljudi, a kaznenim djelom je prouzročena smrt jedne osobe,

 

čime je počinila kazneno djelo protiv sigurnosti prometa - izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu - djelo opisano po članku 227. st. 4. u svezi st. 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 227. st. 4. KZ/11.

 

 

Stoga se optuženica I. T. G. S. na temelju članka 227. st. 4. KZ/11

 

 

o s u đ u j e

 

 

na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) godina

 

 

Na temelju članka 54. KZ/11 optuženici I. T. G. S. u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme koje je provela u pritvoru i istražnom zatvoru, i to od 24. listopada 2018. godine, pa nadalje.

 

Na temelju članka 72. st. 5. u svezi sa st. 1. KZ/11 optuženici I. T. G. S. izriče se sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima svih kategorija doživotno.

 

Na temelju članka 148. st. 1. u vezi sa člankom 145. st. 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku dužna je optuženica I. T. G. S. na ime troškova postupka platiti ukupan iznos od 28.407,50 kuna (dvadesetosamtisućačetristosedamkunaipedesetlipa), od čega iznos od 26.392,50 kuna (dvadesetšesttisućatristodevedesetdvijekunaipedeset) predstavlja troškove vještačenja, iznos od 15,00 kuna (petnaestkuna) predstavlja trošak troškove tehničkog snimanja, a iznos od 2.000,00 kuna (dvijetisućekuna) predstavlja paušalnu svotu.

 

 

II

 

Po članku 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku

 

 

OPTUŽENICA: I. T. G. S. (OIB: …), kći Z. i K. rođene P., rođena … u K., s prebivalištem u S., na adresi …, a s boravištem u D., na adresi …, državljanka Republike Hrvatske, bez zanimanja, nezaposlena, bez primanja, razvedena, majka dvoje djece, vlasnica stana, neosuđivana

 

 

o s l o b a đ a   s e   o p t u ž b e

 

 

2) da bi dana 23. listopada 2018. oko 21,20 sati u S., neposredno nakon prometne nesreće koju je sama prouzročila na način opisan pod točkom 1., znajući da je osobnim vozilom udarila pješakinju M. Ć. i odbacila je na travnatu površinu izvan sjevernog ruba kolnika kojim se kretala i svjesna da je ista u životnoj opasnosti, nije joj pružila pomoć iako je to mogla učiniti bez veće opasnosti za sebe i druge,

 

dakle, nije pružila pomoć osobi u opasnosti koju je sama prouzročila, iako je to mogla učiniti bez veće opasnosti za sebe ili drugog,

 

pa da bi time počinila kazneno djelo protiv života i tijela - nepružanje pomoći - djelo opisano i kažnjivo po članku 123. st. 2. KZ/11.

 

Na temelju članka 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku troškovi postupka u ovom dijelu padaju na teret proračunskih sredstava.

 

 

Obrazloženje

 

Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred Županijskim sudom u Splitu optužnicu, pod poslovnim brojem K-DO-3/2019 od 04. travnja 2019. godine, protiv okrivljenice I. T. G. S. zbog jednog kaznenog djela protiv sigurnosti  prometa – izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu - djela opisanog u članku 227. st. 4. u svezi sa st. l. KZ/11 i jednog kaznenog djela protiv života i tijela - nepružanja pomoći - djela opisanog i kažnjivog po članku 123. st. 2. KZ/11.

 

Prilikom očitovanja o optužnici, optuženica I. T. G. S. izjasnila se kako se cijelosti smatra krivom zbog počinjenja kaznenog djela opisanog pod točkom 1) optužnice (djelo iz članka 227. st. 4. KZ/11), dok da ne smatra krivom zbog počinjenja kaznenog djela opisanog pod točkom 2) optužnice (djelo iz članka 123. st. 2. KZ/11), te kako će svoju obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka.

 

U dokaznom postupku ispitana je stalna sudska vještakinja dr. D. B. (list 405 spisa), stalni sudski vještak dr. A. A. (list 405-406 spisa) i svjedok D. S. (list 406 spisa), dok je suglasnošću stranaka pročitano prometno-tehničko vještačenje od 23. listopada 2018. godine izvršeno po stalnom sudskom vještaku ing. S. S. (list 92-101 spisa), toksikološko vještačenje izvršeno po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" Zagreb od 10. prosinca 2018. godine (list 194-195 spisa), toksikološko vještačenje izvršeno po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" Zagreb od 03. prosinca 2018. godine (list 201-202 spisa), biološko vještačenje izvršeno po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" Zagreb od 07. siječnja 2019. godine (list 228-229 spisa), DNA vještačenje izvršeno po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" Zagreb od 07. siječnja 2019 godine (list 230-232 spisa), prometno-tehničko vještačenje od 14. veljače 2019. godine izvršeno po stalnom sudskom vještaku ing. S. S. (list 92-102 spisa), kao i iskazi svjedoka, i to B. Č. od 24. listopada 2018. godine (list 14-15 spisa), A. K. od 06. prosinca 2018. godine (list 172-173 spisa), N. J. od 06. prosinca 2018. godine (list 174-175 spisa), G. V. od 06. prosinca 2018. godine (list 176 spisa), I. J. od 19. prosinca 2018. godine (list 201 spisa) i oštećenika M. Ć. od 22. siječnja 2019. godine (list 249-250 spisa). Nadalje, u dokaznom postupku pregledana je i pročitana službena zabilješka od 24. listopada 2018. godine (list 2 spisa), službena zabilješka od 24. listopada 2018. godine (list 5 spisa), zapisnik o prepoznavanju od 24. listopada 2018. godine (list 16-18 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od 24. listopada 2018. godine (list 28 spisa), zapisnik o prisutnosti alkohola od 24. listopada 2018. godine (list 29 spisa), liječnička dokumentacija (list 31 spisa), izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu od 24. listopada 2018. godine (list 34-36 spisa), zapisnik o očevidu od 23. listopada 2018. godine (list 41-42 spisa), pritvorski zapisnik od 25. listopada 2018. godine (list 52-53 spisa), ugovor o kupoprodaji vozila od 23. kolovoza 2018. godine (list 81 spisa), zapisnik o obdukciji od 24. listopada 2018. godine (list 88-90 spisa), zapisnik o očevidu od 23. listopada 2018. godine (list 107 spisa), zapisnik o očevidu od 28. listopada 2018. godine (list 108A-109 spisa), izvješće o kriminalističko-tehničkoj pretrazi mjesta događaja od 29. listopada 2018. godine s prilogom (list 110-112 spisa), sadržaj dva medija sa očevida prometne nesreće (list 118 spisa), mišljenje KBC-a S. od 26. studenog 2018. godine (list 160-161 spisa), obrasci AUK-2 i AUK-1 (list 197-198 spisa), obrasci AUK-2 i AUK-1 (list 204-209 spisa), rješenje MUP-a RH, Policijske postaje S. od 29. svibnja 2017. godine (list 246-247 spisa), imovinskopravni zahtjev (list 253 spisa), podaci iz policijske evidencije (list 271-277 spisa), analitička obavijest od 24. siječnja 2019. godine s prilozima (list 279-286a spisa), sudsko-medicinsko vještačenje izvršeno po stalnom sudskom vještaku dr. A. A. od 14. veljače 2019. godine (list 296-308 spisa), psihijatrijsko vještačenje od 11. ožujka 2019. godine izvršeno po stalnoj sudskoj vještakinji dr. D. B. (list 315-324 spisa), obvezni prekršajni nalog od 06. srpnja 2015. godine (list 331 spisa), presuda Prekršajnog suda u Gospiću od 22. prosinca 2015. godine (list 332 spisa), obvezni prekršajni nalog od 02. studenog 2015. godine (list 333 spisa), presuda Prekršajnog suda u Karlovcu od 08. veljače 2016. godine (list 334-335 spisa), presuda Prekršajnog suda u Karlovcu od 10. travnja 2017. godine (list 336 spisa), obvezni prekršajni nalog (list 337 spisa), obavijest od 23. ožujka 2018. godine (list 338-340 spisa), dopis od 25. ožujka 2019. godine (list 341 spisa), fotodokumentacija prepoznavanja od 02. srpnja 2019. godine (list 403-407 spisa), te na raspravi priložena dokumentacija od strane opunomoćenika oštećenika (list 411-424 spisa). Na kraju dokaznog postupka za optuženicu I. T. G. S. pročitan je izvadak iz kaznene evidencije (list 38 spisa) i izvadak iz prekršajne evidencije (list 39-40 spisa).

 

Na temelju članka 431. st. 3. i 4. u svezi s člankom 86. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17) iz spisa izdvojene su službena zabilješka od 23. listopada 2018. godine (list 6 spisa), službene zabilješke od 24. listopada 2018. godine (list 7-8 spisa), službene zabilješke od 23. listopada 2018. godine (list 9-10 spisa), službena zabilješka od 21. listopada 2018. godine (list 12 spisa), službena zabilješka od 24. listopada 2018. godine (list 13 spisa), službena zabilješka od 24. listopada 2018. godine (list 27 spisa), te je odlučeno da se po pravomoćnosti ovog rješenja navedena pismena zatvore u poseban omot i predaju sucu istrage radi čuvanja odvojeno od spisa kako se ne bi mogla razgledati, niti koristiti u postupku.

 

Stranke nisu imale primjedbi na tijek dokaznog postupka, niti drugih dokaznih prijedloga.

 

Prilikom prvog iznošenja obrane 25. listopada 2015. godine (list 58 spisa), optuženica I. T. G. S. je iskoristila svoje zakonsko pravo i nije iznosila obranu.

 

Iznoseći obranu na raspravi održanoj 08. srpnja 2019. godine (list 407-408 spisa), optuženica I. T. G. S. je navela kako je možda od početka cijelog ovog događaja djelovala kao osoba bez simpatija i bez osjećaja, ali kako to sigurno nije tako, kako ona zna što znači izgubiti člana uže obitelji, jer je sa dvanaest godina izgubila sestru, koja je izvršila suicid. Nadalje, optuženica je navela kako njezin život nije bio lagan, kako je imala brata koji ju je zvao "mama", kako nije imala privilegije izlaziti kada želi, kako se nije mogla igrati kada je željela, kako nije smjela ići u školu koju je željela, pa tako ni na izlete, kao i kako nije smjela upisati vozački ispit, ali kako ju je vožnju automobila naučio otac. Optuženica je navela kako se sa devetnaest godina udala i rodila dijete, te kako je prilikom tog poroda na kiretaži i umrla, ali kako su je vratili u život, a što je bilo na njezinu sreću ili čak žalost, kako je iz bolnice puštena kući nakon mjesec dana i kako se rastala sa svojim tadašnjim suprugom, te kako je sama živjela s djecom. Isto tako, optuženica je navela kako je jedino imala dobar posao, kako je nakon toga ušla u vezu s jednim muškarcem koji je imao svoje četvero djece, te kako je u toj vezi 2005. godine ostala trudna i kako ju je taj muškarac odveo kod svog prijatelja ginekologa na pregled, kako je ona mislila da je sve to uobičajeno i kako nije ništa posumnjala, ali kako je taj njegov prijatelj tijekom tog pregleda izvršio abortus, a kada je ona shvatila što se dogodilo kako je već bilo kasno i kako je njezin sin završio u kanti za smeće. Optuženica je navela kako je nakon toga bila u vezi s jednim muškarcem, preciznije ovim istim koji je ranije spomenut, koji je bio uz nju kada je njezina prijateljica izgubila dijete, te kako je ona u tom vremenu ostala trudna i kako je dobila svoju kćer N., kako je cijelu tu trudnoću bila zapostavljena i sama, kako i kako se bojala odlaska na porod, sve imajući u vidu kako je prvi prošao, odnosno da je čak i umrla na tom obavljenom porodu. Nadalje, optuženica je navela kako je ovo njezino dijete spavalo s njom i živjelo s njom sve dok joj ga nisu oduzeli, a kako je to bilo 20. rujna 2018. godine i kako se taj događaj ne može na niti jedan način opisati, kako je sama kupila stan u kojem živi, sama ga uredila, našla svoj mir, te kako je htjela još djece, ali kako je njezin tadašnji muž rekao je da o tome treba razmisliti. Optuženica je navela kako je u to vrijeme jedna njezina prijateljica ostala trudna i kako je čak s tadašnjim mužem dogovorila kako bi oni trebali preuzeti to dijete i brigu o njemu, kako je u to vrijeme imala i problema, kako je morala izlaziti s posla kako bih sređivala to što j imala, a kako je Centar za socijalnu skrb svašta je o njoj pisao, da je ovisnica, da je alkoholičarka i još gore, ali kako ona nije alkoholičarka, niti to može biti iz razloga jer joj je obiteljski nasljedno da ima giht i ukoliko bi bila alkoholičar onda ne bi mogla uopće hodati, kako se sama brinula o svojoj djeci, kako ih njihov otac ne bi odvezao nigdje kada bi ona radila, već kako se ona sama brinula o njima. U obrani, optuženica je navela kako su joj ti dani, odnosno to razdoblje kada su joj oduzeli još jedno dijete, preciznije njezinu kćer, bili su strašni, kako je svaki dan bila nova trauma, kako nije spavala, kako se ovaj dan u njezinoj kući slučajno našla rakija i kako ju je ona konzumirala, te kako je to dovelo do ovoga da su njoj uzeli dijete, pa kako se dogodilo da je i ona drugim osobama oduzela njihovo dijete, kako ona zna koliko to boli i kako nema toga načina na koji se može opisati kako je roditeljima pokojne M., kao i kako to što se njima dogodilo ne zaslužuje nitko, kako je njoj od svega ovoga narušeno zdravlje, kako zna da ne može ispraviti nepravde i sve što se dogodilo ovim dogodilo, kako je ona izgubila sve za što je radila, a i kako će njezina djeca ostati bez toga, odnosno bez roditelja. Nadalje, optuženica je zamolila sud da bude blag u izricanju kazne, te da prilikom odabira sankcije uzme u obzir sve ovo što je navela i što joj se u životu dogodilo, a ne da je se osudi na temelju medija, kako se ona zaista ne može izjasniti zbog čega je napustila mjesto nesreće, a iz razloga jer se toga ne sjeća, obzirom da je tog dana prije ovoga događaja konzumirala „normabel“, kako iskaz svog bivšeg supruga D. S. nema što komentirati, te je ponovila kako se samog događaja ne sjeća. Na kraju obrane, optuženica je navela kako je kazneno djelo opisano pod točkom 1) optužnice u cijelosti priznala, a kako to podrazumijeva da ja počinila na način kako je to opisano pod točkom 1) optužnice, dok je kazneno djelo opisano pod točkom 2) optužnice negirala.

 

Nakon ovako provedenog postupka, ovaj sud smatra da je na nedvojben način utvrđeno kako je optuženica I. T. G. S. počinila kazneno djelo iz članka 227. st. 4. u svezi sa st. 1. KZ/11, a kako je to činjenično i pravno opisano i označeno u izreci presude pod I.

 

Tijekom ovog postupka nije bilo prijepornih činjenica, a vezano za kazneno djelo iz članka 227. st. 4. u svezi sa st. 1. KZ/11, kako zbog toga što optuženica u potpunosti priznaje učin, tako i zbog toga što materijalni i drugi dokazi upućuju na pravilnost i potpunost priznanja optuženice.

 

              Ovaj sud je, a nakon provedenog dokaznog postupka, utvrdio kako je optuženica I. T. G. S., 23. listopada 2018. godine oko 21,20 sati u S., u ulici …, upravljala osobnim vozilom marke A. A. TDI, registarske oznake i broja ST … i kretala se sjevernom kolničkom, a srednjom prometnom trakom navedene ceste, od smjera istoka u smjeru zapada, za vrijeme dok joj je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja vozilom B kategorije.

 

Nadalje, utvrđeno je kako je optuženica G. S. postupajući na ranije opisani način postupila protivno odredbama članka 59. st. 1. toč. 1., članka 133. st. 1. i članka 199. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jer je upravljala osobnim vozilom pod utjecajem alkohola s količinom od najmanje 1,01 g/kg alkohola u krvi, uslijed čega su njene vozačke sposobnosti bile smanjene, te se dolaskom do raskrižja s kolnikom ulice Put iza nove bolnice, nije zaustavila ispred pješačkog prijelaza i propustila pješake, već je ušla u raskrižje zadržavajući smjer kretanja brzinom od oko 70 km/h, iako je za njezin smjer kretanja bilo uključeno crveno svjetlo na semaforu, pri čemu je bila svjesna da takvom vožnjom može izazvati prometnu nesreću i pristala je na to.

 

Upravljajući osobnim vozilo na ranije opisani način optuženica I. T. G. S. je na istočnom dijelu raskrižja na pješačkom prijelazu prednjom desnom bočnom stranom vozila udarila pješakinju M. Ć., koja je preko obilježenog pješačkog prijelaza, za vrijeme dok je za pješake za njen smjer kretanja bilo uključeno zeleno svjetlo na semaforu, prelazila sjevernu kolničku traku … od smjera juga u smjeru sjevera, od kojeg udara je pješakinja odbačena u smjeru zapada izvan sjevernog ruba kolnika na travnatu površinu, zadobivši višestruke ozljede u vidu oguljotine kože prednjeg dijela lijeve nadlaktice iznad ručnog zgloba, krvni podljev vanjske strane lijevog stopala, otvoreni prijelom lijeve potkoljenice na 18 cm od tla, otvoreni prijelom lijeve natkoljenice, oguljotinu kože lijeve prepone, oguljotine kože donjeg dijela desne natkoljenice i gornjeg dijela desne potkoljenice, veliku ranu razderotinu desne strane trbuha s ispadanjem trbušnih organa, razdorom desnog režnja jetre i hvatišta crijeva, te krvarenja iza potrbušnice, krvni podljev mekog oglavka čeono s krvarenjem u meke moždanice i sadržajem krvi u moždanim komorama, koja ozljeda je osobito teška tjelesna ozljeda uslijed koje je na mjestu nesreće preminula.

 

Ovakva utvrđenja, osim iz navoda obrane optuženice G. S., potvrđena su i analizom drugih materijalnih dokaza koji se nalaze u spisu, prije svega prometno-tehničkog vještačenja izvršenog po stalnom sudskom vještaku ing. S. S. (list 92-101 spisa), kombiniranog prometno-tehničkog i sudsko-medicinskog vještačenja izvršenog po stalnim sudskim vještacima ing. S. S. i dr. A. A. (list 296-306 spisa), zatim vještačenja izvršenih po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" Zagreb, kao i zapisnika o očevidu i fotodokumentacije sa mjesta očevida, te iskaza ispitanih svjedoka u ovom postupku.

 

Kod takvog stanja stvari, kod navoda obrane optuženice I. T. G. S., te nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka i iskaza ispitanih svjedoka, kao i analize svih materijalnih dokaza koji se nalaze u spisu, te ocjenjujući ih zasebno i dovodeći ih u međusobnu povezanost, ovaj sud smatra kako je činjenično stanje nedvojbeno utvrđeno, odnosno da je optuženica I. T. G. S. svojim postupanjem kao sudionik u cestovnom prometnu kršenjem propisa o sigurnosti prometa (članak 59. st. 1. toč. 1., članak 133. st. 1. i članak 199. st. 2.) izazvala opasnost za život i tijelo ljudi, a kaznenim djelom je prouzročena smrt jedne osobe, dakle posljedica je ona najtragičnija – nestanak jednog mladog života, čime su ostvarena obilježja kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu opisanog u članku 227. st. 4. u svezi sa st. 1. KZ/11.

 

Što se tiče subjektivnog odnosa optuženice I. T. G. S. prema počinjenom kaznenom djelu, obzirom na ranije navedeno i utvrđeno, treba kazati kako je optuženica postupala s neizravnom namjerom, dakle bila je svjesna svojih radnji i postupaka, te je tako pristala na ugrožavanje sigurnosti prometa i mogući nastanak prometne nezgode. Naime, optuženica I. T. G. S. iz samo njoj poznatih razloga u alkoholiziranom stanju sjela u osobno vozilo i u takvom stanju upravljala s istim, te je potom dolazeći do raskrižja, gdje je njoj bilo upaljeno crveno svjetlo, a pješacima zeleno, nije zaustavila svoje vozilo, već je prošla kroz crveno svjetlo i na pješakom prijelazu udarila pješakinju koja je prelazila cestu kada je bilo upaljeno zeleno svjetlo za pješake. Dakle, kao vozačica bila je svjesna činjenice da takvim svojim postupanjem izaziva opasnost i ugrožava sigurnost prometa, te je svojom konkretnom radnjom u vožnji i pristala na to ugrožavanje. Prema tome, poduzeta radnja optuženice G. S. u prometu u odnosu na njezino postupanje u ovom postupku, u smislu ugrožavanja prometa, jest s neizravnom namjerom, a ne nikako sa svjesnim nehajem, točnije da bi bila svjesna svojih radnji i postupaka u prometu, ali da je olako smatrala da se to neće dogoditi, odnosno kako njezino upravljanje vozilom na ranije opisani način neće ugroziti sigurnost prometa i da neće doći do nezgode, a do koje je ipak došlo ili da će to moći spriječiti.

 

Vezano za ubrojivost optuženice I. T. G. S. u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela, potrebno je navesti kako ista tijekom postupka nije bila sporna, a niti je u bilo kojem trenutku postupka dovedena u pitanje.

 

Nakon što je utvrđeno da je optuženica I. T. G. S. počinila kazneno djelo iz članka 227. st. 4. u svezi sa st. 1. KZ/11 za koje je proglašena krivom, bilo je potrebno donijeti odluku o kaznenoj sankciji, uzimajući u obzir sve one okolnosti koje su tijekom postupka utvrđene na strani optuženice, a koje su od značenja za donošenja ove odluke.

 

Kao olakotne okolnosti sud je optuženici I. T. G. S. u prvom redu cijenio njezinu raniju kaznenu neosuđivanost (list 38 spisa), dakle kako prije, a niti nakon ovog događaja nije osuđivana za bilo kakva kaznena djela. Nadalje, ovaj sud je optuženici u obzir uzeo činjenicu kako je u cijelosti priznala počinjenje kaznenog djela iz članka 227. st. 4. KZ/11, te kako je na pripremnom ročištu izrazila žaljenje i kajanje. Isto tako, ovaj sud je optuženici u obzir uzeo činjenicu kako je majka dvoje djece, od kojih je jedno maloljetno, kao i njezinu cjelokupnu životnu situaciju.

 

U odnosu na otegotne okolnosti na strani optuženice I. T. G. S. ovaj sud je u obzir uzeo njezinu prekršaju osuđivanost (list 39-40 spisa), a iz koje proizlazi kako je optuženica do sada prekršajno osuđivana u pet navrata, i to svaki put zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa je tako jednom osuđivana zbog prekršaja vožnje bez vozačke dozvole, jednom zbog prekršaja prekoračenja brzine, te tri puta zbog prekršaja vožnje u alkoholiziranom stanju, kao i kako joj je bila izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja vozilom „B“ kategorije. Moglo bi se kazati kako su neki prekršaji bezazleni, kao npr. vožnja bez vozače dozvole, ali se trebaju uzeti u obzir kao pokazatelj ponašanja optuženice u prometu. Nadalje, ovaj sud je kako otegotnu okolnost na stani optuženice cijenio činjenicu kako se nakon same prometne nesreće, a nakon što je na pješačkom prijelazu udarila pješakinju, nije zaustavila na mjestu nesreće, već je samo produljila dalje bez zaustavljanja. Isto tako, ovaj sud je na strani optuženice cijenio okolnost kako je u vrijeme nesreće upravljala osobnim vozilom, iako u to vrijeme nije mogla uopće biti na mjestu vozača, budući da joj je na snazi bila zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 9 (devet) mjeseci.

 

U odnosu na zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 9 (devet) mjeseci potrebno se osvrnuti na navode branitelja optuženice iz završnog govora, kada isti navodi „…. ova zabrana je upitna jer u samoj optužnici na stranici 14 stoji da je rješenje o zabrani postalo pravomoćno 13. lipnja 2017. godine, kako je ovaj događaj od 23. listopada 2018. godine, a zabrana je bila 9 mjeseci, ostaje u najmanju ruku upitno da li se upravljalo pod zabranom….“.

 

Nije u pravu branitelj optuženice kako dovodi u pitanje zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u odnosu na optuženicu I. T. G. S. Naime, uvidom u spisu, točnije u podnesak Policijske postaje S. od 25. ožujka 2019. godine (list 341 spisa) razvidno je kako je zaštitna mjera u trajanju od 9 (devet) mjeseci postala pravomoćna 13. lipnja 2017. godine, ali je 03. svibnja 2018. godine dostavljena optuženici I. T. G. S., pa je tako zabrana upravljanja vozilom „B“ kategorije bilo na snazi od 04. svibnja 2018. godine do 03. veljače 2019. godine, a kako se prometna nesreća koja je predmet ovog postupka dogodila 23. listopada 2018. godine, tako je nesporno utvrđeno kako je u vrijeme prometne nesreće prema optuženici I. T. G. S. bila na snazi zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 9 (devet) mjeseci.

 

Uzimajući u obzir sve ranije navedeno, društvenu opasnost kaznenog djela za koje je optuženica G. S. proglašena krivom, a koja se očituje kroz zakonom zapriječenu kaznu za kazneno djelo koje su predmet ovog postupka, ovaj sud je smatrao kako se samo kazna zatvora ukazuje odgovarajućom za kazneno djelo za koje je optuženica proglašena krivom. Naime, ovaj sud je zaključio kako u ovom slučaju ne može očekivati kako bi se nekom drugom kaznom mogla postići svrha kažnjavanja, već samo kaznom zatvora, pa je stoga optuženica I. T. G. S., na temelju članka 227. st. 4. KZ/11, osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) godina.

 

Po ocjeni ovog suda, izricanjem ovako odmjerene kazne mogu se ostvariti ciljevi specijalne i generalne prevencije, tj. u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženicu da promijeni svoje ponašanje, suzdrži se od činjenja kaznenih djela, odnosno utjecanja i na sve ostale možebitne počinitelje ovakvih i sličnih kaznenih djela, ali i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

 

Potrebno je istaknuti kako je u vrijeme počinjenja kaznenog djela koje se optuženici I. T. G. S. u ovom postupku stavlja na teret na snazi bio Kazneni zakon („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/16, 101/17), te kako je za kazneno djelo iz članka 227. st. 4. KZ/11 bila propisana kazna zatvora u trajanju od 3 do 12 godina.

 

Nadalje, potrebno je navesti kako je tijekom postupka došlo do izmjena KZ/11, pa su tako 05. siječnja 2019. godine stupile na snagu izmjene i dopune Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 118/18), kojim propisana sankcija za utuženo kazneno povećana, te kako je sada za kazneno djelo iz članka 272. st. 4. KZ/11 propisana kazna u trajanju od 3 do 15 godina, a koje odredbe se u ovom slučaju ne bi mogle primijeniti u odnosu na optuženicu G. S., pa je stoga trebalo primijeniti odredbe zakona koje su u ovom konkretnom slučaju blaže u odnosu na optuženicu, dakle odredbe Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17).

 

Kako se optuženica I. T. G. S. nalazi u istražnom zatvoru tako se, na temelju članka 54. KZ/11, optuženici u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme koje je provela u pritvoru i istražnom zatvoru, i to od 24. listopada 2018. godine, pa nadalje.

 

              Obitelj poginule pješakinje, a niti njihov opunomoćenik, tijekom postupka nisu postavili imovinskopravni zahtjev, odnosno naveli su kako će isti ostvarivati u parničnom postupku, pa je tako u tom smislu izostala formalna odluka upućivanja istih u parnicu.

 

Nadalje, ovaj sud je, a na temelju članka 72. st. 5. u svezi sa st. 1. KZ/11, optuženici I. T. G. S. izrekao sigurnosnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima svih kategorija doživotno.

 

Prilikom donošenja ove odluke ovaj sud je u obzir uzeo dosadašnje postupanje optuženice I. T. G. S. u prometu i kršenje odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Naime, zabrana upravljanja motornim vozilom može se izreći doživotno kada se s obzirom na ranija počiniteljeva teška kršenja prometnih propisa može očekivati da će i nakon proteka najdužeg vremena iz stavka 3. ovoga članka postojati opasnost da počinitelj ponovno počini kazneno djelo protiv sigurnosti prometa.

 

Kako je to ranije navedeno, optuženica G. S. je do sada prekršajno osuđivana u pet navrata, i to svaki put zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa je tako jednom osuđivana zbog prekršaja vožnje bez vozačke dozvole, jednom zbog prekršaja prekoračenja brzine, te tri puta zbog prekršaja vožnje u alkoholiziranom stanju, kao i kako joj je bila izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja vozilom „B“ kategorije. Isto tako, optuženica je u vrijeme nesreće upravljala osobnim vozilom, iako u to vrijeme nije mogla uopće biti na mjestu vozača, budući da joj je na snazi bila zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 9 (devet) mjeseci. Nadalje, ovaj sud je u obzir uzeo okolnosti počinjenja prometne nesreće koja je predmet ovog postupka, pa je tako uz ranije navedeno, a prilikom odlučivanja o sigurnosnoj mjeri, uzeo činjenice kako je optuženica prometnu nesreću izazvala dok je bila pod utjecajem alkohola, kako se nije zaustavila na crveno svjetlo i kako je na pješakom prijelazu, a dok je za nju bilo upaljeno zeleno svjetlo, udarila pješakinju koja je prelazila cestu, te kako je nakon toga pobjegla s mjesta nesreće bez da se zaustavila. Prema mišljenju ovog suda, sve ranije navedene okolnosti i činjenice u svojoj zasebnosti i ukupnosti, ukazuju kako su se u postupanju optuženice G. S. radi o teškim kršenju prometnih propisa i može očekivati da će i nakon proteka najdužeg vremena iz članka 72. st. 3. KZ/11 postojati opasnost da počinitelj ponovno počini kazneno djelo protiv sigurnosti prometa, pa je tako optuženici izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima svih kategorija doživotno.

 

Tijekom ovog postupka nastali su troškovi koji se odnose na troškove vještačenja, koji se naplaćuju sukladno odredbama iz članka 145. st. 2. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku i koji ukupno iznose od 26.392,50 kuna (dvadesetšesttisućatristodevedesetdvijekunaipedesetlipa), od čega se iznos do 2.500,00 (dvijetisućepetstokuna) odnosi se na troškove obdukcije, iznos od 3.500,00 kuna (tritisućepetstokunakuna) izradu pisanog prometno-tehničkog vještačenja po stalnom sudskom vještaku ing. S. S., iznos od 1.000,00 kuna (tisućukuna) na troškove mišljenja obducenta, iznos od 312,50 kuna (tristodvanaestkunaipedesetlipa) na troškove KBC-a S., zatim iznos od 1.150,00 kuna (tisućustopedestkuna) na troškove toksikološkog vještačenja izvršenog po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" Zagreb, iznos od 750,00 kuna (sedamstopedestkuna) na troškove još jednog toksikološkog vještačenja izvršenog po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" Zagreb, iznos od 9.780,00 kuna (devetisućasedamstoosamdesetkuna) na ime biološkog vještačenja izvršenog po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" Zagreb, iznos od 3.000,00 kuna (tritisućekuna) na ime pisanog prometno-tehničkog vještačenja po stalnom sudskom vještaku ing. S. S., iznos od 2.000,00 kuna (dvijetisućekuna) za pisano sudsko-medicinsko vještačenje izvršeno po stalnom sudskom vještaku dr. A. A., iznos od 1.800,00 kuna (tisućuosamstokuna) na ime pisanog psihijatrijskog vještačenja izvršenog po stalnoj sudskoj vještakinji dr. D. B., te iznos od 600,00 kuna (šeststokuna) na troškove dolaska stalne sudske vještakinje dr. D. B. na raspravu i iskazivanja na istoj.

 

Isto tako, tijekom postupka nastali su određeni troškovi koji se odnose na troškove Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske nastalih prilikom očevida prometne nesreće, koji se naplaćuju sukladno odredbi iz članka 145. st. 2. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku, a koji u ukupno iznose 15,00 kuna (petnaestkuna).

 

Prema odredbi iz članka 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku troškovi postupka predstavljaju i paušalnu svotu, a koja se odmjerava zavisno od složenosti postupka. U konkretnom slučaju ovaj sud je paušalnu svotu odmjerio u iznosu od 2.000,00 kuna (dvijetisućekuna). Budući da je optuženica I. T. G. S. proglašena krivom, to je po članku 148. st. 1. u vezi sa člankom 145. st. 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku odlučeno da naknadi ove troškove postupka, koji ukupno iznose 28.407,50 kuna (dvadesetosamtisućačetristosedamkunaipedesetlipa).

 

Nakon ovako provedenog postupka ovaj sud smatra kako nije dokazano da je optuženica I. T. G. S. počinila kazneno djelo protiv života i tijela - nepružanje pomoći - djelo opisano i kažnjivo po članku 123. st. 2. KZ/11, koje kazneno djelo joj se u ovom postupku stavlja na teret i kako je to odlučeno u izreci presude pod II.

 

Optuženica I. T. G. S. negira počinjenje kaznenog djela iz članka 123. st. 2. KZ/11, pri čemu obrana ističe kako je sada pokojna M. Ć. preminula odmah nakon udarca automobila, pa kako se onda ne bi moglo raditi o kaznenom djelu nepružanja pomoći.

 

Dakle, u odnosu na kazneno djelo iz članka 123. st. 2. KZ/11, a koje je opisano pod II izreke presude, neprijeporno je kako je optuženica G. S. 23. listopada 2018. godine oko 21,20 sati u S., neposredno nakon prometne nesreće koju je sama prouzročila, osobnim vozilom udarila pješakinju M. Ć. i odbacila ju na travnatu površinu izvan sjevernog ruba kolnika kojim se kretala.

 

Ono što je bilo prijeporno u odnosu na ovo kazneno djelo jest vrijeme u kojem bi sada pokojna M. Ć. preminula, točnije je li preminula odmah nakon udarca, nedugo nakon udarca ili je bila živa dulje vrijeme prije nego je preminula.

 

Kako bi se utvrdila ranije spomenuta činjenica u dokaznom postupku ispitan je stalni sudski vještak medicinske struke dr. A. A.

 

U svom iskazu dr. A. je naveo „….Iz obdukcijskog zapisnika proizlazi kako je oštećena umrla nasilnom smrću zbog višestrukih ozljeda. Isto to proizlazi iz mišljenja obducenta. Kada me pitate o točnom vremenu smrti, obdukcija teško daje odgovor na to pitanje. Međutim spisu prileži nalaz doktora sa hitne medicinske pomoći koji da su došli na intervenciju u 21,30 sati, a opisuju da je u tom vremenu oštećena bez tlaka, bez pulsa, ne diše zjenice bez reakcije na svjetlo, proširene, pa je smrt proglašena u 21,33 sati. Iz svega ovoga proizlazi da bi oštećena najvjerojatnije umrla u roku od 5 do 10 minuta nakon naleta automobila….“ (list 406 spisa), kao i „….Ovo vrijeme smrti odgovara navodima u točki 1) optužnice, tj. može se kazati da je oštećena preminula na mjestu, odnosno što medicinski laici nazivaju "na licu mjesta"….“ (list 406 spisa).

 

Uzimajući u obzir ovakav iskaz stalnog sudskog vještaka dr. A. A. proizlazi kako je pješakinja, sada pokojna, M. Ć. preminula u roku od pet do deset minuta nakon naleta automobila, a kako se u kaznenom postupku uvijek ide u korist optuženika, u ovom slučaju optuženice, tako je ovaj sud uzeo kako je pješakinja M. Ć. preminula u roku od pet minuta nakon naleta automobila.

 

Obzirom na ranije utvrđeno, u ovom postupku je utvrđeno, a uzimajući u obzir mišljenje stalnog sudskog vještaka medicinske struke za optuženicu najpovoljniju varijantu, smrt oštećenice nastupila u roku od pet minuta od naleta vozila, tako da se može zaključiti da se radilo o smrti gotovo odmah po ozljeđivanju, pa tako oštećenici pomoć nije bilo moguće niti pružiti.

 

Prema tome, a kada se uzme sve ranije navedeno i spomenuto ovaj sud je utvrdio kako nije dokazano da bi pješakinja M. Ć. bila živa dulje vrijeme nakon naleta automobila na nju, a kojim je upravljala optuženica I. T. G. S., već je utvrđeno kako je pješakinja preminula pet minuta nakon naleta automobila.

 

Prema tome, a uzimajući u obzir sve ranije navedeno, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i dovodeći ih u međusobnu povezanost, nije dokazano da optuženica I. T. G. S. nije pružila pomoć osobi u opasnosti koju je sama prouzročila, iako je to mogla učiniti bez veće opasnosti za sebe ili drugog. Prilikom donošenja presude opisane pod II izreke, sud o proveo sve dokaze koji imaju značaja za donošenje odluke u ovom predmetu. Niti jedan dokaz izveden tijekom dokaznog postupka ne upućuje na to da je pješakinja M. Ć. bila živa dulje od pet minuta nakon naleta automobila na nju.

 

Imajući u vidu sve naprijed navedeno, budući da tijekom postupka nisu izvedeni, a niti predloženi dokazi koji bi upućivali na suprotan zaključak, ovaj sud smatra kako nije dokazano da je optuženica I. T. G. S. počinila kazneno djelo protiv života i tijela - nepružanje pomoći - djelo opisano i kažnjivo po članku 123. st. 2. KZ/11, koje i na koji način im se u ovom postupku stavlja na teret, pa je ista po članku 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku oslobođena optužbe za ovo kazneno djelo, a kako je to navedeno u izreci presude pod II.

 

Na temelju članka 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku troškovi postupka u ovom dijelu padaju na teret proračunskih sredstava, a koji troškovi se odnose na dolazak i iskazivanje na raspravi stalnog sudskog vještaka dr. A. A.

 

U Splitu 11. srpnja 2019.