- 1 -              I Kž 375/2019-4

Broj: I Kž 375/2019-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. M., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavaka 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 5. lipnja 2019. broj Kov-9/2019-10, u sjednici vijeća održanoj 11. srpnja 2019.,

r i j e š i o   j e:

              Žalba optuženog I. M. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Osijeku, na temelju članka 351. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.), odbijen je prijedlog za izdvajanje iz spisa, kao nezakonitog dokaza, nalaza i mišljenja psihologijskog vještaka mr.sc. J. B. od 20. ožujka 2019.

Protiv tog rješenja žali se optuženi I. M. po branitelju K. A., odvjetniku iz O., bez posebne naznake žalbenih osnova, a s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu te pobijano rješenje preinači na način da usvoji prijedlog obrane za traženo izdvajanje, podredno da rješenje ukine i predmet uputi na ponovno odlučivanje.

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Optuženik žalbom tvrdi da je pobijano rješenje nezakonito jer da se osporavani nalaz i mišljenje vještaka zasniva na nezakonitim dokazima, budući je vještak u njegovoj izradi bio upoznat sa sadržajem službenih bilješki sastavljenih po policijskim službenicima o obavijesnim razgovorima s građanima, što prema tvrdnji žalbe proizlazi iz činjenice da je na stranici 2. nalaza i mišljenja, pri nabrajanju dokumentacije iz sudskog spisa, vještak naveo da je, između ostalog, izvršio uvid u četiri službene bilješke. Nadalje, prigovara se činjenici što je vještakinja ispitivala dijete oštećenika o okolnostima kaznenog djela, dakle, o za meritum bitnim činjenicama, što, imajući u vidu da dijete smije ispitivati samo sudac istrage na dokaznom ročištu, predstavlja nezakonito ispitivanje, a sadržaj kojeg je prenesen u nalazu i mišljenju te korišten pri davanju stručne ekspertize.

Protivno prvom žalbenom prigovoru, činjenica što se u početnom dijelu nalaza prilikom navođenja dokumentacije koja se tada nalazila u spisu predmeta nabrajaju i službene bilješke I PP O. o obavljenim obavijesnim razgovorima s određenim osobama u svojstvu građana, ne čini nalaz i mišljenje psihologijskog vještaka mr. sc. J. B. nezakonitim dokazom.

Naime, vještakinja je, obzirom na polje svoje stručnosti, bila pozvana dati ekspertizu o strukturi ličnosti djeteta oštećenika, njegovoj sposobnosti istinitog iskazivanja bez sugestivnih utjecaja drugih osoba te utvrditi jesu li kod njega nastupile eventualne posljedice inkriminiranog kaznenog djela. Pomnim proučavanjem osporavanog nalaza i mišljenja razvidno je da, osim nabrajanja u uvodnom dijelu, vještakinja dalje u nalazu ne navodi i za iznošenje svog stručnog mišljenja ne koristi ove službene bilješke, iz čega jasno proizlazi da zaključak ne temelji na podacima sadržanim u istima, već odgovore na postavljena pitanje daje temeljem provedenih testova i obavljenog forenzičnog intervjua s oštećenikom.

Nastavno, a u odnosu na navod žalbe kojim se prigovara sadržaju, za potrebe vještačenja, obavljenog intervjua s djetetom – oštećenikom, valja naglasiti da se ovdje ne radi ni o kakvom iskazu djeteta u kazneno-postupovnom smislu.

Naime, psihologijski intervju oštećenika, obavljen isključivo za potrebe vještačenja, ne predstavlja njegov iskaz u smislu dokaza koji bi kao takav morao biti pribavljen sukladno zakonom određenim pravilima. Podaci pribavljeni na ovaj način ne predstavljaju osnov za utvrđivanje relevantnih činjenica o učinu kaznenog djela, već su isključivo podloga za odgovor na vještaku postavljena pitanja. Uostalom nalaz i mišljenje vještaka psihologa o strukturi ličnosti, sposobnosti istinitosti kazivanja te sugestibilnosti oštećenika nije dokaz o djelu ili počinitelju, već samo svojevrsno pomagalo u ocjeni vjerodostojnosti iskaza oštećenika, ovdje konkretno djeteta. Osim toga, u kaznenom je postupku nedvojbeno samo sud taj koji je dužan i ovlašten dati ocjenu vjerodostojnosti iskaza oštećenika i to savjesnom, temeljitom i kritičkom analizom svih dokaza, pa tako i nalaza i mišljenja psihologijskog vještačenja oštećenika, te dovođenjem u vezu tih sa svim ostalim provedenim dokazima.

Jednako tako, razgovor vještaka s osobom, konkretno oštećenikom-djetetom, u svrhu davanja stručne ekspertize na okolnost strukture njegove ličnosti u cilju utvrđenja sposobnosti govorenja istine i eventualne mogućnosti utjecaja drugih osoba te nastalih posljedica po njegovo zdravlje, obuhvaća i razgovor o onome što predstavlja predmet inkriminacije, što je u praksi uobičajeno i čini sastavni dio svakog psihologijskog i psihijatrijskog vještačenja. Međutim, takvo kazivanje osobe koja je vještačena nije i ne može predstavljati iskaz svjedoka u kaznenom postupku u odnosu na kazneno djelo koje je predmet dokazivanja te se samim time ne može niti koristiti pri utvrđivanju odlučnih činjenica. Slijedom izloženog, s pravom je sud prvog stupnja i s ove osnove odbio prijedlog obrane da se nalaz i mišljenje psihologijskog vještaka J. B. izdvoji iz spisa kao nezakoniti dokaz.

Ovo osobito kada se ima u vidu da će obrana tijekom postupka biti u prilici ispitivati vještaka i stavljati primjedbe na nalaz i mišljenje koji, kao i svi drugi dokazi koji će tijekom suđenja biti provedeni, podliježe ocjeni svoje dokazne vrijednosti. U tom smislu, obrana će moći u daljnjem tijeku postupka ukazivati na eventualne propuste u samom vještačenju i na taj način osporavati utvrđenja koja iz konkretnog nalaza i mišljenja proizlaze.

Stoga, a kako navodima žalbe utvrđenja prvostupanjskog suda nisu s uspjehom dovedena u sumnju, dok ispitivanjem pobijanog rješenja ovaj drugostupanjski sud nije našao povrede na koje, u smislu odredbe članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 11. srpnja 2019.

Zapisničarka:                                                                                                  Predsjednik vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v.r.                                                                      Ranko Marijan, v.r.