Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
Broj: Kž 513/16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv izručenika I. T., zbog kaznenog djela iz članka 140. u svezi s člankom 22. Kaznenog zakona Švicarske, odlučujući o žalbi izručenika I. T. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 5. rujna 2016. broj Kv II-149/16-7, u sjednici održanoj 3. listopada 2016.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba izručenika I. T. kao neosnovana.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Vukovaru pod točkom I. izreke utvrđeno je da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama iz članka 34. stavaka 1. i 2. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ br. 178/04. – dalje u tekstu: ZOMPO) za izručenjem izručenika I. T., sina D. i V., rođene M., rođenog ... u B., s prebivalištem u B., ulica …, po narodnosti Srbin, državljanin Republike Srbije, po zanimanju student Fakulteta za … u B., nezaposlen, neoženjen, bez djece, živi kod roditelja, u istražnom zatvoru u Zatvoru u O., sudbenim vlastima Švicarske, po međunarodnoj tjeralici koju je raspisalo Javno tužiteljstvo kantona Z. Švicarska broj … od 30. srpnja 2014. i po molbi nadležnog pravosudnog tijela Konfederacije Švicarske broj … od 4. kolovoza 2016., zbog vođenja kaznenog postupka, radi kaznenog djela pokušaja pljačke iz članka 140. u svezi s člankom 22. Kaznenog zakona Švicarske, a koje kazneno djelo odgovara kaznenom djelu pokušaja razbojništva iz članka 230. stavaka 1. i 2. u svezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“, br: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11). Pod točkom II. izreke navedeno je da se izručenik I. T. nije odrekao primjene načela specijaliteta iz članka 37. stavka 1. ZOMPO-a, pa se izručenje odobrava pod uvjetima da država moliteljica izručenika 1. ne progoni ili ne kazni ili ne izruči trećoj državi zbog određenog djela počinjenog prije izručenja, a u odnosu na koje djelo nije odobreno izručenje, 2. da ga ne ograničava u njegovim osobnim pravima iz razloga koji nemaju veze s izručenjem i 3. da ga ne izvede pred izvanredni sud.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio izručenik I. T. putem branitelja, odvjetnika S. Š. , zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Spis predmeta je, sukladno članku 495. u svezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
Žalitelj ističe da je u pobijanom rješenju ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer isto ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Naime, u izreci ili u obrazloženju pobijanog rješenja nedostaje činjenični opis kaznenog djela, zbog čega je ostalo nepoznato je li djelo za koje se traži izručenje kazneno djelo i po domaćem zakonu, je li moguće ili nije da je eventualno nastupila zastara kaznenog progona po domaćem zakonu te po odredbi članka 34. stavka 2. ZOMPO-a te radi li se o kaznenom djelu koje je po domaćem zakonu kažnjivo kaznom zatvora ili sigurnosnom mjerom lišenja slobode na najduže razdoblje od barem jedne godine.
U odnosu na istaknute žalbene navode prije svega treba navesti da je činjenični opis kaznenog djela zbog kojeg se traži izručenje obavezni sastojak zamolbe za međunarodnu pravnu pomoć stranog pravosudnog tijela (članak 8. stavak 3. ZOMPO-a). Međutim, isti nije nijednom odredbom ZOMPO-a predviđen i kao obavezni sastojak rješenja kojim se utvrđuje da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje. Odredbom članka 56. stavka 1. ZOMPO-a propisano je samo to da vijeće nadležnog suda, kad utvrdi da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje, o tome donosi rješenje. Iz citirane zakonske odredbe, dakle, proizlazi da nadležni sud, kada utvrdi da su ispunjene sve pretpostavke za izručenje te da ne postoji nijedna smetnja za izručenje, donosi rješenje kojim utvrđuje da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje.
U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je, polazeći od podataka sadržanih u molbi nadležnog pravosudnog tijela Konfederacije Švicarske broj … od 4. kolovoza 2016., a među kojima su i pravni naziv, kratak činjenični i pravni opis kaznenog djela radi čijeg je kaznenog progona zatraženo izručenje, pravilno utvrdio da su ispunjene sve pretpostavke za izručenje izručenika I. T. sudbenim vlastima Švicarske radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenog djela pokušaja pljačke iz članka 140. u svezi s člankom 22. Kaznenog zakona Švicarske propisane u člancima 33. i 34. ZOMPO-a te da ne postoji nijedna od tzv. negativnih pretpostavki za izručenje iz odredbe članka 35. ZOMPO-a.
Kada je riječ o tzv. pozitivnim pretpostavkama za udovoljavanje zamolbi stranog pravosudnog tijela za izručenje radi kaznenog progona, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da kazneno djelo pokušaja pljačke iz članka 140. u svezi s člankom 22. Kaznenog zakona Švicarske sadrži bitna obilježja kaznenog djela pokušaja razbojništva iz članka 230. stavaka 1. i 2. u svezi s člankom 34. KZ/11 za koje je propisana kazna zatvora od tri do dvanaest godina (članak 34. stavci 1. i 2. ZOMPO-a). Što se tiče tzv. negativnih pretpostavki, odnosno razloga za odbijanje izručenja, prvostupanjski sud je, između ostaloga, pravilno utvrdio da za kazneno djelo zbog čijeg je kaznenog progona zatraženo izručenje po domaćem zakonu nije nastupila zastara kaznenog gonjenja prije nego što je strani državljanin pritvoren ili kao okrivljenik ispitan (članak 35. stavak 1. točka 4. ZOMPO-a). Naime, iz činjeničnog opisa tog kaznenog djela iz zamolbe za izručenje proizlazi da je ono počinjeno 11. ožujka 2014. Uzme li se u obzir da ono, kao što je već prethodno navedeno, odgovara kaznenom djelu pokušaja razbojništva iz članka 230. stavaka 1. i 2. u svezi s člankom 34. KZ/11 za koje, s obzirom na visinu propisane kazne, kazneni progon zastarijeva nakon 25 godina (članak 81. stavak 1. alineja 2. KZ/11), sasvim je jasno da u konkretnom slučaju ne postoji smetnja za izručenje koju ima u vidu odredba članka 35. stavka 1. točke 4. ZOMPO-a.
Prema tome, u pobijanom rješenju nije počinjena bitna postupovna povreda na koju upire žalitelj, a ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08 nije utvrđeno da bi bila ostvarena ni neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
Stoga je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 3. listopada 2016.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.