Broj: Kž 512/16-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika D. M., zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi zatvorenika D. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 2. rujna 2016. broj Kv I-59/2016-6 (Ik I-214/2016), u sjednici održanoj 3. listopada 2016.,

r i j e š i o   j e

Žalba zatvorenika D. M. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru odbijen je kao neosnovan prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika D. M.

              Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik D. M. osobno, bez izričitog navođenja žalbenih osnova i prijedloga u kojem smislu postupiti s pobijanim rješenjem.

Spis predmeta je, sukladno članku 495. u svezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice koje su odlučne prilikom odlučivanja o prijedlogu za uvjetni otpust zatvorenika D. M. podnesenom po službenoj dužnosti u smislu članka 158.a Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" br: 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13. – dalje u tekstu: ZIKZ), nakon čega je pravilno zaključio da taj prijedlog treba odbiti.

Naime, sukladno članku 159.a točki 2. ZIKZ-a, sud će rješenjem odbiti prijedlog za uvjetni otpust podnesen po službenoj dužnosti u smislu članka 158.a ZIKZ-a ako s obzirom na pribavljena mišljenja ocijeni da bi za postizanje svrhe kažnjavanja bilo nužno nastaviti s izdržavanjem kazne.

Iz prijedloga za uvjetni otpust s izvješćem i mišljenjem Zatvora u B. podnesenog sukladno članku 158.a ZIKZ-a, između ostaloga, proizlazi da je zatvorenik kazneno djelo krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11, zbog kojeg se nalazi na izdržavanju kazne zatvora, počinio za vrijeme uvjetnog otpusta s izdržavanja jedinstvene kazne zatvora od 4 (četiri) godine, a prethodno je osuđivan u devet navrata i to zbog kaznenih djela imovinskog karaktera; dijagnostičkom obradom utvrđeno je da se radi o emocionalno nezreloj i nestabilnoj osobi snižene sposobnosti samozaštite i samokontrole, neurotske strukture osobnosti, koja se u kriminalne aktivnosti upušta impulzivno te ne uči na ranijim pogreškama; kriminalni povrat procijenjen je kao visoko vjerojatan; prema kaznenom djelu zbog kojeg se nalazi na izdržavanju kazne zatvora je u potpunosti nekritičan te ne osjeća krivnju niti izražava žaljenje i kajanje; nema stegovnih postupaka, no odbijao je uzimati hranu te je još dva puta najavljivao štrajk glađu. Iz tog izvješća nadalje proizlazi da je zatvorenikova majka u razgovoru s Centrom za socijalnu skrb V., Podružnica P. navela da su odnosi između nje i zatvorenika narušeni, da nisu kontaktirali nekoliko mjeseci te da ga namjerava odjaviti sa svoje adrese jer zbog njega ima samo probleme. Kada se uz sve navedeno uzme u obzir i to da iz izvješća Probacijskog ureda B. proizlazi da prilikom obavljanja terenskog obilaska na adresi koju je zatvorenik naveo kao adresu na kojoj bi stanovao po otpuštanju s izdržavanja kazne zatvora nitko nije zatečen te je utvrđeno postojanje trošne kućice koja je bila zatvorena, dok je u razgovoru sa susjedima utvrđeno da u toj kući stanuje majka zatvorenika koja je nedavno otišla na sezonski rad u inozemstvo, no s kojom se nije uspjelo stupiti u telefonski kontakt, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je, s obzirom na lošu postpenalnu prognozu i ne baš podržavajuće životne okolnosti, nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne zatvora.

Pravilnost pobijanog rješenja nije s uspjehom dovedena u pitanje žalbenim tvrdnjama zatvorenika da nije počinio kazneno djelo zbog kojeg se sada nalazi na izdržavanju kazne zatvora te da, posljedično tome, ono nije počinjeno za vrijeme uvjetnog otpusta s izdržavanja kazne zatvora na koju je ranije osuđen. Ti navodi, naime, samo potvrđuju utvrđenje iz izvješća kaznene ustanove da je zatvorenik u potpunosti nekritičan prema djelu.

Žalitelj nadalje ističe da je „laž da nitko ne živi na adresi T., …“ jer da na istoj žive njegova majka i sestra, da je majka bila u Nj. te da ne prima socijalnu pomoć, kao što ni on nema nikakvih primanja, da će se, ako ne bude uvjetno otpušten, smrzavati i biti gladan cijelu zimu, a u suprotnom da bi se mogao zaposliti.

Imajući u vidu prethodno izložena utvrđenja koja, u pogledu odnosa između zatvorenika i njegove majke, proizlaze iz izvješća Zatvora u B., kao i ona koja, u pogledu životnih okolnosti zatvorenika i njegove obitelji, proizlaze iz izvješća Probacijskog ureda B., ni ove žalbene tvrdnje nisu osnovane.

Budući da žalba zatvorenika nije osnovana te da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08 nije utvrđeno da bi bila počinjena ni neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 3. listopada 2016.