- 1 -              Poslovni broj: Usž-321/18-4

 

 

Poslovni broj: Usž-321/18-4

 

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Ane Berlengi Fellner, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja H.r.a.z.m.d., Z., zastupanog po opunomoćeniku A. B., odvjetniku u Odvjetničkom društvu B. i N. d.o.o., Z., protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka Republike Hrvatske, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe L. G. Š. iz P., zastupane po opunomoćeniku T. T., odvjetniku u Z., radi prava na zaštitu osobnih podataka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3994/15-13 od 21. rujna 2017., na sjednici vijeća održanoj 11. srpnja 2019.

 

p r e s u d i o   j e

                           

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3994/15-13 od 21. rujna 2017.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

 

Obrazloženje

             

              Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-041-02/15-01/95, URBROJ: 567-02/06-15-01 od  20. listopada 2015. i tužitelj obvezan na naknadu troškova spora zainteresiranoj osobi, u iznosu od 6.250,00 kn.

Citiranim rješenjem utvrđena je povreda odredbi članka 6., 7. i 11. Zakona o zaštiti osobnih podataka (“Narodne novine”, broj: 106/12., - proč.tekst, dalje ZoZOP) te je točkom 1. izreke rješenja utvrđeno da je tužitelj fotografiju zainteresirane osobe, objavljenu na njezinom Facebook profilu, dao na korištenje društvu K. sigurnost d.o.o. iz Z., D. G. 3, bez zakonite svrhe i pravnog temelja, ujedno je točkom 2. izreke rješenja tuženika utvrđeno da je K. sigurnost d.o.o., fotografiju zainteresirane osobe koristilo bez zakonite svrhe i pravnog temelja, također protivno citiranim odredbama ZoZOP-a.

              Protiv te presude tužitelj je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 66. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS). U razlozima žalbe, u bitnom, ponavlja navode tužbe navodeći da je zainteresirana osoba sama objavila fotografiju na svom javnom Facebook profilu i time je svjesno učinila dostupnom široj javnosti. Iz navedenog razloga smatra da je valjalo primijeniti odredbu članka 7. stavka 1. točke 8. ZoZOP-a, koja propisuje iznimke prema kojima je dopušteno prikupljanje i obrada osobnih podataka ako je ispitanik sam objavio te podatke. Ističe da je zainteresirana osoba, i prije nego li je tužitelj njenu fotografiju dao na korištenje, dva puta nastupila na javnoj televiziji i na taj način svoje osobne podatke činila dostupnima javnosti. Smatra da sud nije potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje jer je propustio izvesti sve dokazne prijedloge tužitelja. 

Predlaže ovom Sudu da usvoji žalbu i tužbeni zahtjev, podredno, predmet vrati na ponovno postupanje, uz naknadu troška sastava žalbe.

              Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je za svaku obradu osobnih podataka nužno postojanje zakonite i opravdane svrhe (članak 6. ZoZOP-a) i pravnog temelja (članak 7. ZoZOP-a). Ističe da tužitelj ispušta iz vida primjenu osobito važnog načela svrhovitosti pri obradi osobnih podataka i njegov značaj. Pojašnjava da se, sukladno navedenom načelu (članak 6. stavak 2 . ZoZOP-a), osobni podaci mogu prikupljati u svrhu s kojom je ispitanik upoznat, koja svrha je izričito navedena i u skladu sa zakonom te se mogu dalje obrađivati samo u svrhu u koju su prikupljeni, odnosno u svrhu koja je podudarna sa svrhom prikupljanja. Suprotno žalbenim navodima, načelo svrhovitosti primjenjuje se na sve slučajeve obrade osobnih podataka taksativno navedene u članku 7. ZoZOP-a. Navodi da zainteresirana osoba jeste sama objavila svoju fotografiju na svom Facebook profilu, ali u svrhu vlastitog prezentiranja i komunikacije putem ove društvene mreže, dakle u pozitivnom kontekstu, stoga tužitelj nije imao opravdanu i zakonitu svrhu i pravni temelj koristiti fotografiju u izmijenjenom kontekstu za drugu, nepodudarnu svrhu, k tome i na štetu zainteresirane osobe. Osim toga, ističe i da je tužitelj postupio protivno odredbi članka 29. Zakona o radu (“Narodne novine”, broj: 93/14.), koja propisuje da se osobni podaci radnika smiju prikupljati, obrađivati, koristiti i dostavljati trećim osobama samo ako je to određeno Zakonom o radu ili drugim zakonom ili ako je to potrebno radi ostvarivanja prava i obveza iz radnog odnosa, odnosu u vezi s radnim odnosom. Ukazuje da se nastup zainteresirane osobe na javnoj televiziji ne može dovesti u kontekst sa disponiranjem fotografijom na način kako je to učinio tužitelj niti se može povezati sa svrhom objave fotografije na Facebook profilu. Ističe da zainteresirana osoba uživa jednaku razinu zaštite kao i bilo koja druga osoba, neovisno o tome je li nastupala u medijima. Smatra da je tužitelj, kao poslodavac, iskoristio svoj povlašteni položaj jače ugovorne strane i nepošteno, nezakonito, neprimjereno i na neuobičajen i invazivan način disponirao fotografijom zainteresirane osobe, slijedom čega je bila diskriminirana u odnosu na druge radnike. Predlaže da se žalba odbije.

Zainteresirana osoba nije dostavila odgovor na žalbu.

Žalba nije osnovana.

              Ispitujući prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je osporena presuda zakonita i  valjano obrazložena u skladu s člankom 60. stavkom 4. ZUS-a.

Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, ovaj Sud prihvaća obrazloženje pobijane presude, iz kojeg obrazloženja proizlazi da je tuženik pravilno utvrdio da je tužitelj osobne podatke zainteresirane osobe dao na korištenje trećoj osobi, društvu K. sigurnost d.o.o., suprotno odredbama članka 6., 7. i 11. ZoZOP-a.

Članak 11. stavak 3. ZoZOP-a propisuje da je zabranjeno davanje osobnih podataka na korištenje drugim primateljima za čiju obradu, odnosno korištenje nisu ovlašteni prema odredbama članka 7. te ako je svrha za koju se osobni podaci traže na korištenje suprotna odredbi članka 6. stavka 2. i 3. ZoZOP-a.

Tužitelj ne osporava, za ovaj spor, pravno relevantno činjenično stanje, odnosno činjenicu da je fotografiju zainteresirane osobe sa njezinog Facebook profila dao na korištenje trećoj osobi, ali smatra da je, u konkretnom slučaju, smio prikupljati njezine osobne podatke, pošto je ona sama objavila te podatke i na taj način dala privolu za njihovo prikupljanje, pa je mišljenja da se radi o situaciji iz članka 7. stavka 1. točke 8. ZoZOP-a.

Ovaj žalbeni navod nije osnovan, kako s obzirom na načela zaštite osobnih podataka, tako i pozivom na odredbu članka 6. ZoZOP-a.

Na temelju članka 6. ZoZOP-a, koji se primjenjuje na sve slučajeve prikupljanja i obrade osobnih podataka iz članka 7. tog Zakona, osobni podaci se mogu prikupljati u svrhu s kojom je ispitanik upoznat, koja je izričito navedena i u skladu sa zakonom i mogu se dalje obrađivati samo u svrhu u koju su prikupljeni, odnosno u svrhu koja je podudarna sa svrhom prikupljanja, osobni podaci moraju biti bitni za postizanje utvrđene svrhe i ne smiju se prikupljati u većem opsegu nego što je to nužno da bi se postigla utvrđena svrha, a prema članku 7. stavku 1. točki 1. ZoZOP-a, osobni podaci smiju se prikupljati i dalje obrađivati isključivo uz privolu ispitanika samo u svrhu za koju je ispitanik dao privolu.

U konkretnom slučaju, svrha za koju je prikupljen sporni osobni podatak je identifikacija zainteresirane osobe radi zabrane njezina ulaska u poslovne prostorije tužitelja, za koju svrhu zainteresirana osoba nije dala svoju privolu.

Imajući u vidu citirane zakonske odredbe, činjenica da je zainteresirana osoba objavila svoju fotografiju na svojem Facebook profilu, nikako se ne može tumačiti davanjem privole za prikupljanje i korištenje tog osobnog podatka u svrhu utvrđivanja identiteta radi zabrane njezina ulaska u poslovne prostorije tužitelja niti je zainteresirana osoba bila upoznata sa svrhom prikupljanja tog podatka.

Stoga, ovaj Sud nalazi da je, na temelju činjenica utvrđenih u sporu i pravilne primjene materijalnog prava, prvostupanjski sud pravilno ocijenio da zainteresirana osoba tužitelju nije dala privolu za prikupljanje i distribuciju osobnog podatka za svrhu za koju je prikupljen i korišten, da nije bila upoznata sa svrhom prikupljanja njezinog osobnog podatka te da osobni podatak u konkretnom slučaju ne predstavlja bitan podatak za postizanje utvrđene svrhe koja se, kako na to prvostupanjski sud pravilno ukazuje, mogla postići uvidom u osobnu iskaznicu ili drugi dokument zainteresirane osobe.

              Nadalje, ovaj Sud ne nalazi osnovanim prigovor usmjeren na neprovođenje predloženih dokaza. Ovo stoga jer, prema odredbi članka 33. stavka 3. ZUS-a, sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi, međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio pravilno ocijenivši da je izvođenje predloženih dokaza nepotrebno.

Kako, dakle, tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog prava, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Ovo osobito imajući u vidu da tužitelj pravilnost osporene presude pobija ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena, ali ih drukčije tumači, dajući svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari. 

Obzirom da nije uspio u ovom upravnom sporu, tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe, na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a.

Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

 

 U Zagrebu, 11. srpnja 2019.

 

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić, v.r.