Poslovni broj: 5 Kž-104/2019-5

 

Poslovni broj: 5 Kž-104/2019-5

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Nade Marincil, kao predsjednice vijeća, te Zdravka Pintarića i Vlaste Patrčević Marušić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasminke Tvarog, u kaznenom predmetu protiv optuženog F. H. zbog kaznenog djela iz čl. 271. st. 4. u svezi čl. 266. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj K-175/16-70 od 21. svibnja 2018., u sjednici održanoj 10. srpnja 2019.

 

 

r i j e š i o   j e

 

              Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom temeljem čl. 453. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi F. H. oslobođen je optužbe za kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine sigurnosti prometa teškim djelom protiv opće sigurnosti iz čl. 271. st. 4. u svezi čl. 266. st. 2. u svezi st. 1. KZ/97.

 

Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Protiv navedene presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

 

Odgovor na žalbu podnio je optuženik po braniteljima, odvjetnicima iz ZOU M. F., B. P. V. i A. F. s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

 

U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je spis vratilo uz podnesak broj KŽ-DO-113/19-2 od 20. veljače 2019.

 

Žalba je osnovana.

 

U pravu je državni odvjetnik kada presudu pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s bitnom tvrdnjom da nije bilo mjesta donošenju oslobađajuće presude, s obzirom da je sud prvog stupnja bio ovlašten iz činjeničnog opisa djela prema optužnici izostaviti dio teksta koji glasi "prema vlastitoj skici i specifikaciji materijala", sukladno njegovom utvrđenju da je optuženik predmetnu nadstrešnicu izgradio djelomično na temelju svoje specifikacije materijala, te na temelju zahtjeva investitora tj. I. J., jer time ne bi prekoračio optužbu, niti bi izostavljanjem tog dijela teksta iz činjeničnog opisa djela u optužnici došlo do povrede objektivnog identiteta optužbe, već bi se time samo smanjila kriminalna količina.

 

Naime, predmetnom optužnicom optuženik se tereti da je kazneno djelo počinio na način da je kao izvođač građevinskih radova izvodio gradnju nadstrešnice za osobni automobil prema vlastitoj skici i specifikaciji materijala, time da prilikom postavljanja nadstrešnice nije udovoljio bitnim zahtjevima za građevinu, posebno mehaničkoj otpornosti i stabilnosti propisano u čl. 6. i 7. Zakona o gradnji (NN 175/03), s obzirom da je nadstrešnica izvedena bez statičkog proračuna i bez nosivih konstrukcijskih sklopova tj. poprečnih ruku zbog čega nije bila osigurana stabilnost u poprečnom smjeru na horizontalna opterećenja, koji propust je doveo do toga da se dana 29. srpnja 2006. nadstrešnica srušila u trenutku kad se ispod nje zatekla G. J., koja je zadobila tjelesne ozljede od kojih je preminula, dakle, da je pri građenju postupao protivno propisima i opće priznatim pravilima struke, na koji način je izazvao opasnost za život ljudi, pri čemu je prouzročena smrt jedne osobe, s time da se optuženik tereti da je kazneno djelo počinio iz nehaja.

 

Sud prvog stupnja je na temelju provedenih dokaza utvrdio da optuženik prilikom izgradnje nadstrešnice nije udovoljio bitnim zahtjevima za građevinu posebno mehaničkoj otpornosti i stabilnosti propisano u čl. 6. i 7. Zakona o gradnji, jer je bez statičkog proračuna nadstrešnica izvedena bez nosivih konstrukcijskih sklopova tj. poprečnih ruku zbog čega nije bila osigurana stabilnost u poprečnom smjeru na horizontalna opterećenja, koji propust je doveo do rušenja nadstrešnice i pogibije G. J., dakle, utvrdio je da je pri građenju postupao protivno propisima i opće priznatim pravilima struke, na koji način je izazvao opasnost za život ljudi, pri čemu je prouzročena smrt jedne osobe.

 

Unatoč takvom utvrđenju, sud prvog stupnja je optuženika oslobodio optužbe temeljem čl. 453. toč. 3. ZKP/08 iz razloga što je na temelju provedenih dokaza utvrdio da nadstrešnicu nije izgradio isključivo prema vlastitoj skici i specifikaciji materijala, a kako mu je to stavljeno na teret u optužnici, već na temelju zahtjeva investitora I. J. i djelomično na temelju specifikacije materijala koju je sačinio sam optuženik, kod čega sud prvog stupnja smatra da nije mogao izmijeniti činjenični opis djela sukladno navedenom utvrđenju, jer bi time prekoračio optužbu.

 

Državni odvjetnik osnovano ističe da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da bi prekoračio optužbu ukoliko bi u presudi izmijenio činjenični opis djela sukladno činjeničnom utvrđenju tj. ukoliko bi iz činjeničnog opisa djela prema optužnici izostavio tekst "prema vlastitoj skici i specifikaciji materijala".

 

Naime, što se tiče objektivnog identiteta presude i optužbe koji je propisan čl. 449. st. 1. ZKP/08 (prema kojem se presuda može odnositi samo na djelo koje je predmet optužbe sadržanoj u podnesenoj odnosno na raspravi izmijenjenoj ili proširenoj optužnici) valja navesti da je objektivni identitet sačuvan ako sud nije izmijenio odlučne činjenice, ako se u presudi zadržao na istom događaju i ako je presudu utemeljio na činjeničnom stanju različitom od onoga iz optužnog akta, koje je povoljnije za optuženika. Što se tiče odlučnih činjenica za primjenu materijalnog kaznenog prava, riječ je o činjenicama na koje se neposredno primjenjuje materijalno kazneno pravo, pa time i materijalno kazneno pravo kojim su propisana obilježja određenog kaznenog djela. Dakle, kad je riječ o obilježjima određenog kaznenog djela, odlučne činjenice su one činjenice kojima se ispunjavaju obilježja određenog kaznenog djela propisanog materijalnim kaznenim pravom.

 

Kod predmetnog kaznenog djela, kao što je već ranije navedeno, radnja počinjenja kaznenog djela sastoji se u postupanju protivno propisima i opće priznatim pravilima struke pri građenju, s time da je za ostvarenje osnovnog predmetnog kaznenog djela tj. kaznenog djela iz čl. 266. st. 1. KZ/97 potrebno da je tom radnjom izazvana posljedica u vidu opasnosti za život ljudi, dok je za ostvarenje kvalificiranog kaznenog djela iz čl. 271. st. 4. KZ/97 potrebno da nastupi teža posljedica i to smrt jedne osobe.

 

Konkretno, optuženikovo postupanje protivno propisima i opće priznatim pravilima struke sastojalo se u izgradnji nadstrešnice bez nosivih konstrukcijskih sklopova tj. poprečnih ruku zbog čega nije bila osigurana sigurnost u poprečnom smjeru na horizontalno opterećenje, što je bilo protivno čl. 6. i 7. Zakona o gradnji. S obzirom da je sud prvog stupnja utvrdio da je optuženik postupio na taj način, te da je tim postupanjem ne samo izazvao opasnost za život ljudi, već je i prouzročio smrt jedne osobe, osnovano državni odvjetnik navodi u žalbi da u takvoj situaciji nije bilo mjesta donošenju oslobađajuće presude temeljem čl. 453. toč. 3. ZKP/08, jer je dakle sud prvog stupnja utvrdio sve odlučne činjenice za koje se optuženik tereti i koje ispunjavaju obilježja predmetnog kaznenog djela za koje se tereti.

 

Što se tiče činjenice da li je optuženik prilikom izgradnje nadstrešnice postupio protivno propisima i opće priznatim pravilima struke u smislu da je nadstrešnicu izgradio bez nosivih konstrukcijskih sklopova tj. poprečnih ruku isključivo prema vlastitoj skici i specifikaciji materijala, kako ga se tereti, ili djelomično prema vlastitoj specifikaciji materijala, te prema zahtjevu investitora, kako je utvrdio sud prvog stupnja, te činjenice nisu odlučne za ispunjavanje obilježja kaznenog djela za koje se optuženik tereti, već su prema mišljenju ovog suda relevantne za individualizaciju kazne odnosno kaznenopravne sankcije. Stoga je sud prvog stupnja bio ovlašten izmijeniti činjenični opis djela iz optužnice sukladno navedenom utvrđenju, na koji način ne bi povrijedio objektivni identitet optužbe i presude, pa time ne bi ni počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 9. ZKP/08.

 

Zbog navedenih razloga valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika te ukinuti pobijanu presudu i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će ponovno provesti već provedene dokaze na temelju kojih će pravilno i potpuno utvrditi sve odlučne i druge pravno-relevantne činjenice, na koje će pravilno primijeniti kazneni zakon te će donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku koju će valjano obrazložiti.

 

Stoga je temeljem čl.  483. st. 1. ZKP/08 riješeno kao u izreci.

 

 

U Varaždinu 10. srpnja 2019.