Broj: Kž 522/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika Đ. G., zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi zatvorenika Đ. G. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 13. rujna 2016. broj Ik I-127/2016, u sjednici održanoj 5. listopada 2016.,

r i j e š i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba zatvorenika Đ. G.

Obrazloženje

Županijski sud u Šibeniku je uvodno citiranim rješenjem odbio prijedloge za uvjetni otpust zatvorenika Đ. G. koje je podnijela Kaznionica i zatvor u Šibeniku te zatvorenik osobno koji je pravomoćnom presudom na temelju sporazuma stranaka Općinskog suda u Splitu od 16. srpnja 2014., broj KOV-367/14 zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci.

Protiv tog rješenja je žalbu podnio osuđenik osobno s prijedlogom da mu se odobri uvjetni otpust.

Na temelju čl. 474. st. 1. u vezi čl. 495. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Sud prvog stupnja je potpuno pravilno odbio kao neosnovan prijedlog zatvorenika osobno i upravitelja kaznionice za uvjetni otpust jer, doista, iz činjenice da je zatvorenik do sada bio osuđen zbog istovrsnog kaznenog djela i da se radi o višegodišnjem ovisniku o opojnoj drogi heroin koji je još uvijek na supstitucijskoj terapiji, proizlazi pravilan  zaključak da nisu ispunjeni uvjeti da mu se odobri uvjetni otpust. Sud prvog stupnja je pravilno na temelju navedenih okolnosti utvrdio da one ne opravdavaju  puštanje zatvorenika  na uvjetni otpust,  bez obzira na činjenice koje on u prijedlogu ističe, da je ocijenjen ocjenom uspješan, da je smanjio supstitucijsku terapiju samo na dva i pol heptanona dnevno, da ima podršku majke i da bi radio na obiteljskom gospodarstvu.

Sva naprijed navedena utvrđenja suda prvog stupnja prihvaća kao ispravna i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, a tvrdnja žalitelja, koji u biti u žalbi ponavlja navode iz prijedloga, uz tvrdnje da više nije na supstitucijskoj terapiji, da nema stegovnih postupaka niti kaznenih postupaka u tijeku i da je radno angažiran i uključen u KLO, ne dovode u pitanje ispravnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja.

Iz svih naprijed navedenih razloga, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sve navedene okolnosti ne ukazuju, u smislu odredbe čl. 59. st. 1. KZ/11, da zatvorenik neće u buduće činiti nova kaznena djela iz čega slijedi da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za uvjetni otpust.

Iz navedenih razloga, kako žalba nije osnovana i kako sud prvog stupnja nije u donošenju pobijanog rješenja počinio povrede iz čl. 494. st. 4. ZKP/08 na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 5. listopada 2016.