Broj: Kž 454/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. M. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 11. svibnja 2015. broj K-5/15, u sjednici održanoj dana 10. listopada 2016.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom Županijski sud u Šibeniku je na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14; dalje u tekstu: ZKP/08) oslobodio od optužbe opt. M. M. i opt. P. Z., te opt. trgovačko društvo „D. K.“ d.o.o. i opt. trgovačko društvo „V.“ d.o.o. da bi počinili kazneno djelo protiv gospodarstva, zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11, pri čemu su dva spomenuta trgovačka društva bila optužena u vezi sa čl. 3. st. 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela.

 

Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 određeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

 

              Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

              Odgovor na žalbu podnijeli su opt. M. M. po branitelju B. B., i opt. trgovačko društvo „D. K.“ d.o.o. iz Š., po branitelju F. B., s prijedlogom da se pobijana presuda potvrdi.

 

Spis je, sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

              Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

 

              Opravdano državni odvjetnik pobija ispravnost zaključaka prvostupanjskog suda da nema dovoljno dokaza da su optuženici M. M. i P. Z. postupali sa sviješću i namjerom, odnosno da se razlika u vrijednosti obavljenih radova treba pripisati pogreški i nedovoljnoj pažnji nadzornog inženjera (opt. M. M.).

 

              Kao prvo, treba naglasiti da ni prvostupanjski sud ne dovodi u pitanje nalaz i mišljenje građevinskog vještaka D. Č., već, štoviše, prihvaća zaključak tog vještaka da je pri izvođenju radova na sanaciji kanala odvodnje uz stepenice kod Manastira K. u K. bila u privremenoj građevinskoj situaciji prikazana veća vrijednost od 20.790,00 kn od stvarno izvedenih radova, a kod radova na smještajnom objektu br. 11 u P. veća vrijednost u ukupnom iznosu od 4.233,99 kn.

 

Za naglasiti je da je isti vještak vrlo detaljno i razumljivo objasnio koji su radovi zaračunati, iako nisu uopće obavljeni, odnosno nisu obavljeni u skladu s troškovnikom i projektom. Vještak je neke od tih radova ilustrirao i fotografijama, priloženima spisu, a iz njih je jasno da neka bitna odstupanja između ugovorenih i izvedenih radova može uočiti i laik (npr., u odnosu na sanaciju kanala odvodnje uz stepenice kod Manastira K. uporabu lomljenih benkovačkih ploča, umjesto ugovorene ugradnje kamenih elemenata pravilnog oblika, patine sive boje od utjecaja atmosferilija točno određenih dimenzija). Cijeni li se pritom da je opt. P. Z. prikazao u troškovniku da su baš ugovoreni radovi i izvedeni, iako je upravo njegovo trgovačko društvo „V.“ d.o.o. bilo izvođač tih radova, a da je opt. M. M., u ime trgovačkog društva „D. K.“ d.o.o., kao nadzorni inženjer u tom svojstvu potpisao privremene situacije na taj način potvrđujući istinitost prikaza izvođača radova, pri čemu je opt. M. specijalist za kulturnu baštinu, a njegova dužnost nadzornog inženjera obuhvaća upravo vizualni pregled i kontrolu obavljenih radova, ozbiljno je doveden u pitanje zaključak suda prvog stupnja o tome da nema dovoljno dokaza da su optuženici postupali svjesno i namjerno.

 

              Isto vrijedi i u odnosu  na sanaciju smještajnog objekta br. 11 u P., za koju je izvođač radova (opt. P. Z. za trgovačko društvo „V.“ d.o.o.) prikazao u privremenoj situaciji da su izvedeni upravo oni radovi koji su ugovoreni (a što obuhvaća kvantitetu i kvalitetu tih radova sadržanu u upotrijebljenom materijalu), a što je potpisom potvrdio opt. M. M., zastupajući trgovačko društvo „D. K.“ d.o.o. koje je od naručitelja radova angažirano kao nadzor i kontrola. Naime, građevinski vještak D. Č. ustanovio je da su prikazane veće količine pojedinih izvedenih radova i ugradnja keramičkih pločica koje nemaju u troškovniku iskazanu vrijednost, nego je njihova cijena bila višestruka niža, naglašavajući da ugrađena keramička pločica po svojim tehničkim karakteristikama (kalibraciji, protukliznosti, čvrstini i dr.) ne odgovara keramičkoj pločici prikazanoj u troškovniku. Obje ove kategorije, odnosno količina obavljenih radova koja ne odgovara ugovorenoj, uz podatak o ugrađenim pločicama značajno niže kvalitete od one koja je ugovorena, takve su da čine upitnim zaključak o nepostojanju svijesti i namjere kod oba optuženika (s obzirom na njihovu stručnost, znanje, informiranost i involviranost u ugovoreni posao). Činjenica što je opt. M. ustvrdio kako je naknadno utvrdio da kvaliteta postavljenih keramičkih pločica nije odgovarajuća ne predstavlja argument za suprotan zaključak, ima li se na umu da je do uskraćivanja njegovog potpisa na okončanoj situaciji došlo tek nakon što je započela kriminalistička obrada, a pri čemu tu svoju navodnu primjedbu opt. M. ni na koji način nije formalizirao i fiksirao u pisanom obliku, pa je takav razlog za uskratu potpisa tek puka tvrdnja, čiju vjerodostojnost i prihvatljivost treba utvrđivati u kontekstu svih okolnosti i kronologije zbivanja.

              Činjenica što je inicijalnom optužnicom bila obuhvaćena znatno veća kriminalna količina kojom su se optuženici teretili nije odlučna za zaključak o postojanju subjektivnog elementa tog djela, budući da je državni odvjetnik prije završetka dokaznog postupka izmijenio optužnicu reducirajući kriminalnu količinu na samo dvije građevinske situacije. Iako je, doduše, državni odvjetnik u pogledu te dvije građevinske situacije ostavio iznos imovinske koristi za koji je izvorno teretio optuženike, koji ne odgovara onom izračunatom po građevinskom vještaku, a prihvaćenom po prvostupanjskom sudu, ta okolnost nije argument za oslobađajuću presudu zbog nedostatka dokaza, već može biti odlučna za pravnu kvalifikaciju aktivnosti.

 

              Konačno, ispravno državni odvjetnik u žalbi ističe kako obveza plaćanja nastaje nakon ovjerene i odobrene privremene situacije, kada se djelo smatra dovršenim, dok okončane situacije u pravilu reflektiraju dodate radove koji nisu bili obuhvaćeni privremenim situacijama. Naime, iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka proizlazi da se iznosi u privremenim situacijama prikazuju kumulativno, pa se tijekom trajanja radova izdaju privremene situacije po dogovorenoj dinamici. Konačna situacija, po logici stvari, slijedi nakon završetka cjelokupnog posla. Prema tome, sukladno nalazu i mišljenju građevinskog vještaka, te na temelju Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost, privremena situacija je dokument o već izvršenom (djelomičnom) prometu, pri čemu i privremena i konačna situacija imaju tretman računa, a datumom prometa, kako je to vještak naglasio, smatra se datum ovjere predmetne situacije, privremene ili konačne, od strane nadzora.

 

Zbog izloženih razloga za sada nije prihvatljivo rezoniranje prvostupanjskog suda, pa je žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja osnovana, te ju je valjalo prihvatiti.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud ponovno će izvesti sve potrebne dokaze, koje će potom pažljivo i savjesno analizirati i kritički ocijeniti, kako ponaosob, tako i u međusobnoj ovisnosti, imajući na umu sve što je u ovoj odluci navedeno. Razumije se, ispitat će i postojanje pravnog kontinuiteta, s obzirom na to da je u međuvremenu stupio na snagu novi Kazneni zakon ("Narodne novine", broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15; dalje u tekstu: KZ/11). Pritom će posebnu pažnju posvetiti razmatranju ugovora koje su optuženici sklopili s naručiteljem i kritički ocijeniti jesu li oba ugovora ili samo jedan od njih osnov za stvaranje odnosa povjerenja temeljenog na pravnom poslu, a što je bitno obilježje kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. KZ/11, pa će ovisno o tome, kao i eventualnoj intervenciji državnog odvjetnika u činjenični i pravni opis inkriminacije, zaključiti o ulogama optuženika u počinjenju terećenog kaznenog djela. Tek nakon toga, a uzimajući u obzir prirodu i vrstu obavljenih i ugovorenih radova, stručnost potrebnu za uočavanje odstupanja i sve ostale okolnosti nabrojene u ovoj odluci, donijet će novu presudu, koju će valjano i adekvatno obrazložiti, sukladno odredbama čl. 459. ZKP/08.

 

              Iz navedenih razloga, na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu 10. listopada 2016.