Broj: Kr 94/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i doc. dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Ljevačić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. V. B., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenog V. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 1. travnja 2016. godine, broj K-1637/15-4 i presuda Županijskog suda u Dubrovniku od 17. lipnja 2016. godine, broj Kž-106/16-3, u sjednici održanoj 10. listopada 2016. godine,

r i j e š i o   j e

Odbacuje se kao nedopušten zahtjev os. V. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 1. travnja 2016. godine, broj K-1637/15 i presuda Županijskog suda u Dubrovniku od 17. lipnja 2016. godine, broj Kž-106/16 osuđen je V. B. što je počinio kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. KZ/11 te mu je nakon izrečene kazne zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, na tu kaznu zatvora primijenjena uvjetna osuda te određeno da kazna zatvora neće biti izvršena ako osuđeni u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

Protiv ove presude zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđeni V. B. po braniteljici Z. P., odvjetnici iz Z.

Prije sjednice vijeća zahtjev osuđenog je u smislu čl. 518. st. 4. Zakon o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08) dostavljen Glavnom državnom odvjetniku radi mogućeg odgovora.

Zahtjev nije dopušten.

Naime, odredba čl. 515. st. 1. ZKP/08 propisuje da se ovaj izvanredni pravni lijek može podnijeti samo protiv pravomoćne presude kojom je osuđenik osuđen na kaznu zatvora ili maloljetničkog zatvora. Kako je u ovom predmetu u odnosu na izrečenu kaznu zatvora primijenjena uvjetna osuda, to je u opisanoj procesnoj situaciji ovaj izvanredni pravni lijek nedopušten.

S obzirom na izneseno, trebalo je temeljem čl. 518. st. 3. ZKP/08 zahtjev osuđenika odbaciti kao nedopušten.

Zagreb, 10. listopada 2016. godine