Broj: Kž 367/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. K. B., zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 2. KZ/11 i dr., odlučujući o žalbi opt. K. B., podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Sisku od 10. svibnja 2016. br. K-5/16, u sjednici održanoj dana 10. listopada 2016.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba opt. K. B. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Sisku proglasio je krivom opt. K. B. da je počinila kazneno djelo protiv službene dužnosti, zlouporabom položaja i ovlasti, iz čl. 291. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11 i 144/12, dalje u tekstu: KZ/11) i kazneno djelo krivotvorenja službene ili poslovne isprave, iz čl. 279. st. 1. KZ/11, sve na način opisan u izreci te presude i na temelju istih zakonskih odredbi, nakon što je utvrdio pojedinačne kazne i to za kazneno djelo iz čl. 291. st. 2. KZ/11, kaznu zatvora u trajanju od jedne godine a za kazneno djelo iz čl. 279. st. 1. KZ/11, kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, primjenom čl. 51. KZ/11, osudio je opt. K. B. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca.

Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 - odluka Ustavnog suda i 143/12, dalje u tekstu: ZKP/08), opt. K. B. obvezana je naknaditi štetu ošt. V. p. Grada P. u iznosu od 233.179,03 kn.

Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08, opt. K. B. obvezana je platiti troškove kaznenog postupka sudu u iznosu od 11.196,80 kn i paušalni iznos od 500,00 kn.

Protiv te presude žali se opt. K. B. putem braniteljice N. K., odvjetnice iz S., zbog odluke o kaznenoj sankciji i troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni i „...izrekne okrivljenoj blažu kaznu zatvora koja se neće izvršiti ako okrivljena ne počini novo kazneno djelo u roku od 5 godina.“

Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu optužene, s prijedlogom da se ta žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske, dostavljeni su spisi predmeta na dužno razgledanje, sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.

Žalba nije osnovana.

Optužena se žali zbog odluke o kazni smatrajući da je utvrđenim olakotnim okolnostima (prije svega iskrenom priznanju djela koje je doprinijelo otkrivanju samog djela i ekonomičnosti postupka, te znatno narušenom zdravlju) trebalo dati značaj naročito olakotnih okolnosti i primijeniti odredbe o ublažavanju kazne i uvjetne osude.

Protivno istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne te ih je pravilno cijenio prilikom odmjeravanja kazne. Pri tome i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, nije bilo mjesta primjeni odredaba o ublažavanju kazne i uvjetnoj osudi jer su na strani optužene pravilno cijenjene i otegotne okolnosti (da je u izvršenju djela pokazala pojačanu upornost jer ih je kontinuirano činila u duljem vremenskom razdoblju od pet godina, činjenicu da nije podmirila pričinjenu štetu oštećenoj te da je već osuđivana za istovrsno kazneno djelo iz čl. 337. st. 3. KZ).

Iz navedenih razloga, opravdano je očekivati da će se upravo izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, prema opt. K. B. ostvariti svi vidovi i svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

Nije osnovana niti žalba optužene zbog odluke o troškovima postupka jer kad sud okrivljenika proglasi krivim mora ga obvezati da podmiri troškove kaznenog postupka, a tek u postupku izvršenja odluke o troškovima predsjednik vijeća može na obrazloženi zahtjev osuđenika osloboditi ga dužnosti naknade troškova ako bi plaćanjem istih bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje osuđenika ili osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati.

              Slijedom izloženog, utvrđeno je da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija niti povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je žalbu opt. K. B. trebalo odbiti kao neosnovanu, te je sukladno odredbi čl. 482. ZKP/11 odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 10. listopada 2016.

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A