Broj: Kž 414/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić kao predsjednice vijeća i doc. dr. sc. Marina Mrčele i Miroslava Šovanja kao članova vijeća te više sudske savjetnice Martine Ljevačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. O. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona i drugih, odlučujući o žalbama optuženih i državnog odvjetnika izjavljenima protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici od 6. svibnja 2016. broj K-22/15., u sjednici održanoj 10. listopada 2016., u prisutnosti optuženog M. O.,

r i j e š i o   j e

1.       Prihvaćanjem žalbe optuženog M. O. u odnosu na optuženog M. O. te prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika u odnosu na optuženu N. K., ukida se pobijana presuda u odnosu na oboje optuženih i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće.

2.     Uslijed odluke pod I., žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni u odnosu na optuženog M. O. i žalba optužene N. K. su bespredmetne.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici, proglašeni su krivima optuženi M. O. da je počinio kazneno djelo iz članka 110. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - Odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. - dalje: KZ/11.) te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju 15 (petnaest) godina. Istom presudom optužena N. K. proglašena je krivom da je počinila kazneno djelo iz članka 303. stavka 1. KZ/11. te je osuđena na kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) godine i 8 (osam) mjeseci. Na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvora optuženom M. O. uračunato je vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2. travnja 2015. pa nadalje, a optuženoj N. K. uračunato je vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2. travnja 2015. do 11. svibnja 2016.

Oštećeni S. K. i Š. K. su na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.) sa imovinskopravnim zahtjevom u cijelosti upućeni u parnicu.

Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08. i članka 39. Zakona o novčanoj naknadi žrtava kaznenih djela („Narodne novine“, broj 80/18. i 27/11.) usvojen je imovinskopravni zahtjev Republike Hrvatske te je naloženo optuženom M. O. isplatiti Republici Hrvatskoj 5.000,00 kuna.

Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. u svezi članka 145. stavka 2. točke 1. do 7. ZKP/08. naloženo je optuženom M. O. i optuženoj N. K. solidarno naknaditi troškove kaznenog postupka i to troškove prijevoza mrtvog tijela 8. lipnja 2015. 1.982,08 kuna, troškove obdukcije Zavodu za sudsku medicinu 2.850,00 kuna, trošak pristupa svjedokinje Đ. C. na ispitivanje u Županijsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici 90,00 kuna i trošak pristupa na raspravu 8. prosinca 2015. sudsko medicinskog vještaka dr. S. G. 1.500,00 kuna.

Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. u svezi članka 145. stavka 2. točke 1. do 7. ZKP/08. naloženo je optuženom M. O. naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu 3.000,00 kuna, trošak psihijatrijskog vještačenja 5.440,00 kuna, trošak pristupa vještaka dr. A. B.₁ na raspravu 23. studenoga 2015. 720,00 kuna, trošak vještačenja Klinici za psihijatriju V. 1.875,00 kuna te troškove branitelja po službenoj dužnosti čija visina će biti određena posebnim rješenjem.

Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. u svezi članka 145. stavka 2. točke 1. do 7. ZKP/08. naloženo je optuženoj N. K. naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu 3.000,00 kuna, trošak psihijatrijskog vještačenja 5.809,00 kuna, trošak pristupa vještaka dr. J. B. na raspravu 23. studenoga 2015. 800,00 kuna, trošak vještačenja Klinici za psihijatriju V. 1.875,00 kuna te troškove braniteljice po službenoj dužnosti čija visina će biti određena posebnim rješenjem.

Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na optuženu N. K. i odluke o kazni u odnosu na optuženog M. O., s prijedlogom „da Vrhovni sud Republike Hrvatske presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici izmijeni na predloženi način odnosno da u odnosu na II opt. pobijani dio presude ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje“, a „M. O. odredi kaznu zatvora u duljem trajanju“.

Žalbu je podnio i optuženi M. O. po branitelju, odvjetniku T. K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske „da preinači pobijanu presudu i I optuženika oslobodi optužbe podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak“.

Žalbu protiv presude podnijela je i optužena N. K. po braniteljici, odvjetnici K. S. T., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede odredaba kaznenog postupka i odluke o kazni uz prijedlog „da Vrhovni sud Republika Hrvatske pobijanu presudu preinači, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.“

Spis je, u skladu s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Prisutnost optuženog M. O. koji se nalazi u Kaznionici u L. bila je osigurana na sjednici uz pomoć zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu (članak 475. stavak 9. ZKP/08.). Na sjednicu nisu pristupili uredno pozvani branitelj optuženog M. O., odvjetnik T. K. i uredno izvješteni zamjenik glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti (članak 475. stavak 5. ZKP/08.).

Žalba optuženog M. O. je osnovana, pa je uslijed toga žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni u odnosu na tog optuženog postala bespredmetna. Žalba državnog odvjetnika u odnosu na optuženu N. K. je osnovana pa je uslijed toga žalba ove optužene postala bespredmetna.

Optuženi M. O. navodi da „sud u obrazloženju pobijane presude ne obrazlaže na temelju kojeg dokaza zaključuje da bi I. K. bio lišen života točno ... … točno na adresi u D., ... [te] na temelju kojeg dokaza zaključuje o postojanju prethodnog dogovora“ između optuženog M. O. i optužene N. K., a jednako tako da nije obrazloženo „da bi upravo I optuženik dva puta udario oštećenika“.

Doista, prvostupanjska presuda nema potreban dio obrazloženja i to onaj u kojem prvostupanjski sud mora obrazložiti koje odlučne činjenice navedene u činjeničnom opisu osude je utvrdio, a koje nije i na temelju kojih dokaza. Ta dužnost suda jasno slijedi iz članka 459. stavka 5. ZKP/08.

Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nabraja izvedene dokaze (stranica 4), detaljno navodi sadržaj izvedenih dokaza i ocjenjuje njihovu vjerodostojnost (stranice 5 do 16), a potom navodi ono što smatra nespornim (dio stranice 16 i dio stranice 17). Nakon toga, prvostupanjski sud navodi dokaze na temelju kojih „proizlazi kaznena odgovornost I optuženika“ (stranica 17, odlomci 4, 5 i 6 odozdo). To su: kapljice krvi pronađene pretragom kuće, zapisnik o očevidu i fotoelaborat prema kojima se optuženi M. O. inače koristio automobilom marke „IVECO“ u kojem je, prema činjeničnom opisu, bilo prevezeno tijelo oštećenika, zatim iskazi svjedoka A. B.₂ i S. B. B. te slikane poruke u prijenosnim telefonima tih svjedoka. Potom sud navodi dokaze na temelju kojih je utvrdio kaznenu odgovornost optužene N. K. pa kaznu i ostale donesene odluke.

Iz navedenog slijedi da prvostupanjski sud nije naveo koje su činjenice sporne niti je izložio „zbog kojih je razloga sporne činjenice našao dokazanima“ (članak 459. stavak 5. ZKP/08.). Drugim riječima, nedostaje činjenična raščlamba spornih odlučnih činjenica. To je nužni dio svake prvostupanjske presude, a osobito je to bilo potrebno ovdje jer se osuda temelji na tri usmjeravajuće okolnosti (kapljice krvi, činjenica da je optuženik koristio vozilo u kojem je navodno prevezen oštećenik i poruke prijenosnih telefona) te dvoje svjedoka po čuvenju koji također iskazuju o činjenicama indicijama.

Prema tome, u pobijanoj presudi „nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama“ pa je se „ne može ispitati“ (članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.). Time je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, zbog koje je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti (vezano uz optuženog M. O.).

U odnosu na optuženu N. K., državni odvjetnik je za sada uspješno doveo u pitanje zaključak prvostupanjskog suda prema kojem optuženica nije supočiniteljica niti sudionica nego da je prikrivala tragove kaznenog djela i na drugi način pomagala da optuženi M. O. ne bude otkriven. Državni odvjetnik s pravom upire na okolnosti koje za sada upućuju na zaključak da je „ubojstvo I. K. bilo obuhvaćeno umišljajem N. K. te da je ista sudjelovala u ubojstvu na način kako je to opisano u optužnici“. Pritom smatra da „njezina uloga odnosno dogovor kako će ukloniti njenog muža … proizlazi iz činjenice da M. O. nije imao niti automobil za prijevoz tijela, niti je sam mogao manipulirati tijelom I. K. … a niti je sam mogao srediti kuću koja je očigledno bila puna krvi“. Državni odvjetnik smatra da su optuženici imali plan „ubiti i sakriti tijelo I. K.“.

Prvostupanjski sud smatra da se optuženicu „ne tereti za supočiniteljske radnje, niti za poticanje … niti se opisuje bilo kakva radnja … u smislu pomaganja [a] opisane su aktivnosti nakon što je djelo dovršeno usmrćenjem“. Budući da nije vezan za pravnu kvalifikaciju, to je prvostupanjski sud ponašanje optuženice pravno označio kao drugo djelo i pritom izmijenio činjenični opis. Ta izmjena odnosi se na dio u kojem je optuženici stavljeno na teret postojanje prethodnog dogovora da I. K. liše života. Taj dio prvostupanjski sud je izmijenio te u činjenični opis unio izričaj: „po prethodnom dogovoru da I. K. bude lišen života“.

Iako je izričaj „bude lišen života“ neodređen u odnosu na počinitelja ili počinitelje, u činjeničnom opisu se navodi postojanje prethodnog dogovora između optuženog M. O. i optužene N. K. Iz toga proizlazi da je optuženica znala da će oštećenik biti usmrćen prije nego li je on doista usmrćen te je navodno poduzimala aktivnosti oko manipulacije tijelom oštećenika nakon usmrćenja. Kraj takvog stanja stvari prvostupanjski sud je propustio ocijeniti je li ponašanje optuženice unaprijed obećana pomoć koja predstavlja pomaganje. Osim toga, državni odvjetnik s pravom upire na okolnosti koje, za sada, upućuju na prethodni dogovor oboje optuženika, uključujući motiv i ponašanje oboje optuženika nakon počinjenog djela. Te okolnosti izgleda otvaraju mogućnost optuženičina supočiniteljstva ili sudioništva koje prvostupanjski sud nije raščlanio iako je u činjeničnom opisu zadržao dio o prethodnom dogovoru bez obzira na to što ga je jezično preoblikovao.

Budući da je državni odvjetnik za sada uspješno doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na optuženu N. K., to je presudu trebalo ukinuti i u odnosu na optuženicu.

Iako je prvostupanjska presuda u odnosu na optuženog M. O. ukinuta zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, treba se osvrnuti na određene činjenične prigovora optuženika, radi pravilnog postupanja u ponovljenom postupku.

Optuženik, za sada izgleda s pravom, dovodi u sumnju povezanost tragova krvi pronađenih u kući i usmrćenja oštećenika. Naime, riječ je o dva traga; jedan veličine 1 x 1,5 centimetar, a drugi 1 x 0,8 centimetara. Nesporno je da je riječ o krvi oštećenika. No, optuženik upire u zapisnik o očevidu iz kojeg slijedi da su oba traga pronađena na betonskoj stepenici nakon što je sa stepenica skinuta drvena oplata (list 225 spisa). Nije određena starost tragova, a ne zna se niti je li to moguće jer prvostupanjski sud to nije provjeravao pa se ne zna potječu li ti tragovi od ozljeđivanja oštećenika koje nije povezano s njegovim usmrćenjem ili je riječ o tragovima nastalim usmrćenjem oštećenika. U tom smislu može biti odlučno kada je postavljena drvena oplata betonskih stepenica, a o tome iskazuje svjedokinja M. R. No, utvrđivanje i raščlamba tih okolnosti nedostaje i zato optuženik, za sada uspješno, dovodi u sumnju okolnost da su pronađeni tragovi krvi nastali usmrćenjem oštećenika.

Nadalje, optuženik s pravom upire na iskaz svjedoka A. B.₂ Žalitelj pogrešno smatra da je ispitivanje tog svjedoka koje je obavio državni odvjetnik nezakonito jer obrana nije prisustvovala tom ispitivanju. To je pogrešno jer državni odvjetnik u istrazi smije ispitivati svjedoke bez prisutnosti obrane i takvo postupanje je zakonito. Drugo je pitanje uporabe tog iskaza na raspravi i njegovog korištenja pri utvrđivanju činjenica odlučnih za osudu. Žalitelj upire i na to, odnosno na povredu konfrontacijskog prava okrivljenika sadržanog u članku 29. stavku 2. podstavku 6. Ustava Republike Hrvatske, članku 6. stavku 3. d) Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda te djelomično i u članku 64. stavku 1. točki 10) ZKP/08.

Iz stanja spisa razvidno je da je svjedok A. B.₂ svjedok po čuvenju, da ga je u istrazi ispitao državni odvjetnik bez prisutnosti obrane i da je u tom iskazu svjedok iznosio okolnosti koje mogu biti tumačene kao usmjeravajuće u odnosu na krivnju optuženog M. O. Svjedok je ispitan i na raspravi na kojoj je iskazivao drugačije, a taj raspravni iskaz „raspravni sud je cijenio neistinitim“ (stranica 12, prvi odlomak odozdo pobijane presude). Kasnije u presudi prvostupanjski sud navodi: „Da je I optuženik M. O. počinitelj kaznenog djela ubojstva oštećenika I. K., proizlazi i iz iskaza svjedoka A. B.₂…“ (stranica 17, treći odlomak odozdo). Prema tome, prvostupanjski je sud osudu temeljio i na iskazu svjedoka A. B.₂ kojeg je on dao državnom odvjetniku bez prisutnosti obrane (tzv. nekonfrontirani iskaz) jer na raspravi svjedok nije ponovio dijelove iz istrage koji mogu biti tumačeni kao indicije optuženikove krivnje.

Za tu pravnu situaciju odlučna je odredba članka 431. stavka 2. ZKP/08. Prema toj odredbi, zapisnik s nekonfrontiranim iskazom svjedoka može biti pročitan na raspravi, „ali se samo na tim zapisnicima ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda“. Ovdje je razvidno da se osuda ne temelji isključivo na nekonfrontiranom iskazu svjedoka A. B.₂ No, iz pobijane presude nije razvidno koju težinu prvostupanjski sud daje nekonfrontiranom iskazu svjedoka, odnosno je li taj njegov iskaz odlučujući za osudu ili je osuda moguća i bez tog iskaza. Zato žalitelj, za sada s pravom, upire na povredu konfrontacijskog prava. Doduše, žalitelj smatra da bi čitanje tog iskaza bilo nezakonito, ali tu nije u pravu. Članak 431. stavak 2. ZKP/08. je jasan. Čitanje nekonfrontiranog iskaza je dopušteno, ali temeljenje osude isključivo ili u odlučujućoj mjeri na tako pročitanom nekonfrontiranom iskazu je zabranjeno. Takvo čitanje služi, dakle, za predočavanje na raspravi tog ranijeg iskaza sukladno članku 426. ZKP/08. Po logici stvari, predočiti neki dokaz je moguće samo ako se raspravno vijeće prije toga upozna sa sadržajem dokaza koji se predočava. Daljnje korištenje nekonfrontiranog iskaza ovisi o rezultatima predočavanja odnosno o raspravnom iskazu svjedoka nakon što mu je predočen raniji nekonfrontirani iskaz. Načelno, ako svjedok na raspravi ponovi sadržaj nekonfrontiranog iskaza kojim tereti okrivljenika, onda taj iskaz na raspravi tada sadrži terećenje okrivljenika te se smije koristiti za osudu jer se raspravno ispitivanje provodi uz poštivanja konfrontacijskog prava okrivljenika. Ako na raspravi svjedok „povuče“ svoj nekonfrontirani iskaz, odnosno ako na raspravi ne tereti okrivljenika, onda se raniji nekonfrontirani iskaz ne smije koristiti za osudu (članak 431. stavak 2. ZKP/08.), a prvostupanjski sud se mora osloniti na raspravni iskaz tog svjedoka. O ovome prvostupanjski sud očito nije vodio računa, a na to upire i žalitelj. Zato će u ponovljenom postupku prvostupanjski sud ispitati svjedoka A. B.₂ te voditi računa o ovdje navedenom.

Osim toga, u ponovljenom postupku prvostupanjski sud će voditi računa i o žalbenom navodu optuženog M. O. u odnosu na motiv usmrćenja oštećenika. Državni odvjetnik također u žalbi upire na motiv. Taj dio u prvostupanjskoj presudi također nedostaje. S obzirom na to da je, za sada, riječ o usmjeravajućim dokazima i svjedocima po čuvenju, prvostupanjski sud će detaljno i pažljivo raščlaniti sve dokaze, uključujući i iskaz svjedokinje V. Č. te napraviti brižljivu analizu izvedenih dokaza te izvesti zaključak koji će valjano obrazložiti služeći se i pravilima logike, znanosti i iskustva uopće.

U odnosu na žalbene navode optuženog M. O. o uzroku smrti oštećenika (najvjerojatnije dva udarca sječivom po tjemenom dijelu glave uz teoretsku mogućnosti utapljanja), prvostupanjski sud će po potrebi razmotriti uporabu zdravorazumske argumentacije te razumnog isključenja drugih okolnosti kao uzroka nasilne smrti, imajući na umu da oba konkurirajuća uzroka smrti oštećenika upućuju na zaključak o nasilnoj smrti, a tu činjenicu optuženici niti ne osporavaju u žalbama.

Kada je riječ o činjenicama indicijama i svjedocima po čuvenju, tada svaka argumentacija, bez obzira na to kakva će odluka prvostupanjskog suda biti, mora biti pažljivo raščlanjena. Zato je nužno obratiti posebnu pozornost na sastavljanje prvostupanjske presude koja mora imati sve sastojke određene zakonom, a osobito one određene u članku 459. stavku 5. ZKP/08. uključujući i one na koje je prvostupanjski sud upozoren u ovoj odluci. Zato će prvostupanjska presuda sadržavati nesporne činjenice, a u odnosu na sporne će sud izložiti zbog kojih razloga i na temelju kojih dokaza je sporne činjenice našao dokazanima ili nedokazanima. Dakle, osim ocjene vjerodostojnosti izvedenih dokaza, prvostupanjski sud će valjano obrazložiti činjenična utvrđenja koja u pobijanoj presudi izostaju, vodeći računa ponajprije o činjeničnom opisu optuženja. Potom će utvrđene činjenice podvesti pod pravo, odnosno navesti pravna utvrđenja te ostale sastavnice koje ovise o vrsti odluke koju će donijeti.

Imajući na umu navedeno, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08., prvostupanjska presuda je ukinuta u cijelosti odnosno u odnosu na oboje optuženika. S obzirom na takvu odluku i da je prihvaćena žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na optuženu N. K., njena žalba je bespredmetna. Na temelju članka 484. stavka 1. ZKP/08., nova rasprava pred prvostupanjskim sudom održat će se pred potpuno izmijenjenim vijećem koje neće biti opterećeno stavovima zauzetim u pobijanoj presudi.

Zagreb, 10. listopada 2016.